Лепо истраживање, Рељо. Да сумирам шта смо до сада сазнали. Степенице су обнављане 1904. и то би могао лако бити и њихов изглед који имамо и на Костановој слици из отприлике 1933. Но, до 1975. плоче су задржане само за степенике док су одморишта асфалтирана. Такође, постављене су и метални рукодржачи.
Još malo detalja: film "Bomba u 10 i 10" iz 1966.
Imam negde sačuvan jpeg akvarela Velikih stepenica iz 1955 (skinuto sa interneta), na kojem je prikayano stepenište sa kamenim pločama.
Sve je ovo o Velikim stepenicama je naravno samo površno i amatersko otkrivanje tople vode, dok ne pronađemo neki ozbiljan stručni rad.
Tipujem na neki zaboravljeni broj "Godišnjakа grada Beograda".
Sovjet je krajem 1807 premešten u oslobođeni Beograd. Sedište mu je bilo u jednoj zgradi kod Velike pijace, na današnjem Studentskom trgu.
Gde se tačno nalazila zgrada Sovjeta?
Novinska i izdavačka kuća „Vreme” imala je plodne likovne stvaraoce. Dvadesetih godina je vizuelni identitet ovog lista određivala aktivnost Dragoslava Stojanovića, koji je radio sve vrste ilustracija, od dokumentarnih, poput portreta, do onih s umetničkim pretenzijama u specijalnim, prazničnim brojevima, kao i karikature. Bio bio je saradnik lista „Ošišani jež“ i autor je poznatog zaglavlja s ježom koji se ogleda u ogledalu.
U stručnim i društvenim krugovima Beograda Stojanović je uživao izuzetan ugled, a sigurnost u razvijanju delatnosti grafičkog dizajnera dali su mu školovanje, iskustvo i uspeh ostvareni u inostranstvu. Od 1912. godine živeo je u Nemačkoj, gde je u Magdeburgu upravljao ateljeom Lajnug. Prvi svetski rat ga je odveo u Pariz, u kojem je objavljivao karikature i ilustracije u popularnim časopisima: La vie parisienne, Je sais tout, Lectures pour tous, La Science et la vie, Fantasio, La vie en grand air, L'automobile i Le Rire. Po povratku u Beograd, Stojanović je 1922. godine počeo da predaje dekorativno slikarstvo u Kraljevskoj umetničkoj školi, utičući na svoje učenike da prihvate moderna shvatanja o predmetu koji je predavao. Pored profesure, on je neprestano radio karikature, ilustracije, naslovne strane i oglase za mnoge listove, časopise i publikacije.
Streljan je 1945. zbog plakata „Majko Srbijo pomozi” koji je vlada Milana Nedića, naručila kako bi uticala na javnost Srbije s ciljem zbrinjavanja izbeglica iz NDH, što je okarakterisano kao saradnja „na polju propagande sa nemačkim fašističkim okupatorom”.
Okružni sud u Beogradu doneo je 2007. godine Odluku o rehabilitaciji Dragoslava Stojanovića, slikara, karikaturiste i novinara.
Лепо истраживање, Рељо. Да сумирам шта смо до сада сазнали. Степенице су обнављане 1904. и то би могао лако бити и њихов изглед који имамо и на Костановој слици из отприлике 1933. Но, до 1975. плоче су задржане само за степенике док су одморишта асфалтирана. Такође, постављене су и метални рукодржачи.
Još malo detalja: film "Bomba u 10 i 10" iz 1966.
Imam negde sačuvan jpeg akvarela Velikih stepenica iz 1955 (skinuto sa interneta), na kojem je prikayano stepenište sa kamenim pločama.
Sve je ovo o Velikim stepenicama je naravno samo površno i amatersko otkrivanje tople vode, dok ne pronađemo neki ozbiljan stručni rad.
Tipujem na neki zaboravljeni broj "Godišnjakа grada Beograda".
Gde se tačno nalazila zgrada Sovjeta?
Gde? Negde u Kralja Milana?
Dragoslav Stojanović
Novinska i izdavačka kuća „Vreme” imala je plodne likovne stvaraoce. Dvadesetih godina je vizuelni identitet ovog lista određivala aktivnost Dragoslava Stojanovića, koji je radio sve vrste ilustracija, od dokumentarnih, poput portreta, do onih s umetničkim pretenzijama u specijalnim, prazničnim brojevima, kao i karikature. Bio bio je saradnik lista „Ošišani jež“ i autor je poznatog zaglavlja s ježom koji se ogleda u ogledalu.
U stručnim i društvenim krugovima Beograda Stojanović je uživao izuzetan ugled, a sigurnost u razvijanju delatnosti grafičkog dizajnera dali su mu školovanje, iskustvo i uspeh ostvareni u inostranstvu. Od 1912. godine živeo je u Nemačkoj, gde je u Magdeburgu upravljao ateljeom Lajnug. Prvi svetski rat ga je odveo u Pariz, u kojem je objavljivao karikature i ilustracije u popularnim časopisima: La vie parisienne, Je sais tout, Lectures pour tous, La Science et la vie, Fantasio, La vie en grand air, L'automobile i Le Rire. Po povratku u Beograd, Stojanović je 1922. godine počeo da predaje dekorativno slikarstvo u Kraljevskoj umetničkoj školi, utičući na svoje učenike da prihvate moderna shvatanja o predmetu koji je predavao. Pored profesure, on je neprestano radio karikature, ilustracije, naslovne strane i oglase za mnoge listove, časopise i publikacije.
Streljan je 1945. zbog plakata „Majko Srbijo pomozi” koji je vlada Milana Nedića, naručila kako bi uticala na javnost Srbije s ciljem zbrinjavanja izbeglica iz NDH, što je okarakterisano kao saradnja „na polju propagande sa nemačkim fašističkim okupatorom”.
Okružni sud u Beogradu doneo je 2007. godine Odluku o rehabilitaciji Dragoslava Stojanovića, slikara, karikaturiste i novinara.
Gde? Negde u Kralja Milana?
Подаци из телефонског именика из 1936 и 1941.
ЦЕНТРАЛНА БАНКА Престолонаследников трг 10/I
Zastave su na pola koplja...