STANISLAV BINIČKI kompozitor, dirigent, muzičar, direktor Opere (Jasika, 27.07.1872 — Beograd, 15.02.1942)
Početkom 1904. godine ukinut je "Beogradski vojni orkestar" i Binički osniva vojnu "Muziku kraljeve garde", u početku samo sa duvačkim instrumentima, a postepenim uvođenjem drugih instrumenata pretvara ovaj orkestar u prvu beogradsku filharmoniju. Ovim orkestrom je upravljao do 1920. godine.
Prvi svetski rat prekinuo je sve. Stanislav Binički, zajedno sa vojskom prelazi preko Albanije i tada je propala cela muzička arhiva i svi muzički instrumenti. Trebalo je mnogo energije i sposobnosti da po dolasku na Krf obnovi orkestar. U toku celog rata, gotovo svakodnevno, davao je koncerte za ranjene i bolesne, naše i savezničke vojnike, kao i niz dobrotvornih koncerta u korist izbeglica, porodica poginulih, Crvenog Krsta itd.
Septembra 1916, po naređenju vlade, Binički putuje u Pariz gde priređuje tri koncerta: u Tiljerijama, Trokaderu i u parku Pale-Roajala. Na koncertu u Trokaderu svirali su orkestri triju savezničkih država: Francuske, Belgije i Srbije. Posle ovih uspeha, a na molbu Francuske vlade, naš orkestar pravi veliku turneju po Francuskoj: Lion, Bordo, gde je u novinama "La Petite Gironde" od 18. februara 1916, na prvoj strani izašla slika Stanislava Biničkog i najava serije koncerta u Bordou. Koncerti su održani i u Tuluzi, Montobanu, u velikom antičkom pozorištu u Oranžu, Tulonu i Nici. Turneja je trajala mesec dana, a zatim se orkestar vratio u Solun da nastavi svoju dužnost. U znak priznanja i zahvalnosti, Udruženje muzičara Francuske prima Stanislava Biničkog 1917. godine za svog člana. Značaj ovih koncerta održanih u inostranstvu bio je veliki. U ratnom vihoru, naša muzika i naši muzičari prešli su granice svoje zemlje. Na drugoj strani, u ratu, ona je vojsci i onima koji su se daleko od svog rodnog kraja borili za oslobođenje svoje zemlje, podizala moral.
1942... Касније, после рата, прослављена глумица...
За оне који не знају, или су заборавили: сестра Боре Тодоровића, глумца и тетка Срђана Тодоровића, глумца и музичара - Мира Ступица...
Да.
Похађала је најпре Државну трговачку академију. Мој деда јој је био један од професора. Причао је како су је професори саветовали нек батали ту школу и оде у глумице.
:)
Zna li se išta detaljnije o sudbinama i imenima ovih glumaca sa fotografije?
Све што знам јесте да на првој фотографији нису само глумци него и помоћно особље (гардеробери и др.).
STANISLAV BINIČKI
kompozitor, dirigent, muzičar, direktor Opere
(Jasika, 27.07.1872 — Beograd, 15.02.1942)
Početkom 1904. godine ukinut je "Beogradski vojni orkestar" i Binički osniva vojnu "Muziku kraljeve garde", u početku samo sa duvačkim instrumentima, a postepenim uvođenjem drugih instrumenata pretvara ovaj orkestar u prvu beogradsku filharmoniju. Ovim orkestrom je upravljao do 1920. godine.
Prvi svetski rat prekinuo je sve. Stanislav Binički, zajedno sa vojskom prelazi preko Albanije i tada je propala cela muzička arhiva i svi muzički instrumenti. Trebalo je mnogo energije i sposobnosti da po dolasku na Krf obnovi orkestar. U toku celog rata, gotovo svakodnevno, davao je koncerte za ranjene i bolesne, naše i savezničke vojnike, kao i niz dobrotvornih koncerta u korist izbeglica, porodica poginulih, Crvenog Krsta itd.
Septembra 1916, po naređenju vlade, Binički putuje u Pariz gde priređuje tri koncerta: u Tiljerijama, Trokaderu i u parku Pale-Roajala. Na koncertu u Trokaderu svirali su orkestri triju savezničkih država: Francuske, Belgije i Srbije. Posle ovih uspeha, a na molbu Francuske vlade, naš orkestar pravi veliku turneju po Francuskoj: Lion, Bordo, gde je u novinama "La Petite Gironde" od 18. februara 1916, na prvoj strani izašla slika Stanislava Biničkog i najava serije koncerta u Bordou. Koncerti su održani i u Tuluzi, Montobanu, u velikom antičkom pozorištu u Oranžu, Tulonu i Nici. Turneja je trajala mesec dana, a zatim se orkestar vratio u Solun da nastavi svoju dužnost. U znak priznanja i zahvalnosti, Udruženje muzičara Francuske prima Stanislava Biničkog 1917. godine za svog člana. Značaj ovih koncerta održanih u inostranstvu bio je veliki. U ratnom vihoru, naša muzika i naši muzičari prešli su granice svoje zemlje. Na drugoj strani, u ratu, ona je vojsci i onima koji su se daleko od svog rodnog kraja borili za oslobođenje svoje zemlje, podizala moral.
За оне који не знају, или су заборавили: сестра Боре Тодоровића, глумца и тетка Срђана Жике Тодоровића, глумца и музичара - Мира Ступица...
За оне који не знају, или су заборавили: сестра Боре Тодоровића, глумца и тетка Срђана Тодоровића, глумца и музичара - Мира Ступица...
Да.
Похађала је најпре Државну трговачку академију. Мој деда јој је био један од професора. Причао је како су је професори саветовали нек батали ту школу и оде у глумице.
:)
Није се тада смело поменути "На Дрину"...
.
.