Варам ли се ако кажем да су ово Теразије? Апотека би требало да је она која још увек постоји у згради "Извозне банке". Лепо је видети да код нас нешто преживљава овако дуго, право чудо!
Ne varas se. U to vreme upravnik te apoteke bio je rodjeni ujak mog oca (dakle, prokupljanin) Mr. Petko Bukumirovic, farmaceut ( zagebacki djak ).
Tata me je cesto vodio za ruku u tu apoteku na Terazijama ( kao i u poslasticarnicu "ALHAMBRA" u Nusicevoj ) - mi smo tu imali "zeleno svetlo" (mada, tada se nije znalo sta 'zeleno svetlo' metaforno znaci).
Naime, Bosko Bukumirovic [ tatin rodjeni ujak i rodjeni brat Petkov ], pobratimio se s originalnim turcinom ( ne sa srpskim poturcenjakom ) cika-Rasimom. Turci su, u mojoj vizuri, bili sasvim korektni pobratimi. Bilo je toga poprilicno jer imali su i Turci svoje junake.
Budi znano : Turci su izuzetno cenili srpska opiranja - oni voleli su takva opiranja. Kao kada se ulovljena riba bacaka ... .
Morali bi da se sretnemo na Rundeovom tlu Santiceve ili ... propada nam sve ... .
Ni Holivud, ni ceo ostatak sveta, nisu imali tako lepu zenu kakva bila je Knj. Olga. Ma kakav Holivud [ pregledao sam nihove bedne fotke ], ni prineti Olgi.
Princ Pavle, nesretnik, bio je a priori strasno omrazen samo zato sto mu je supruga bila Knj. Olga.
Greta Garbo - smesno! Ni prineti Olgi. Ni prineti ... .
Mozda cak i najlepsa zena, od Jelene Trojanske do dana danasnjeg - Knj. Olga je ( preterujem li ? ).
Dobro, mozda sam se malo i zaleteo - ne njeno telo, vec njena gospodstvenost ( a i telo joj merilo nema ) poredi se sa onim, turske/nase, kraljice Mare.
Ako ima suprotnioh nazora, rado bi ih cuo. Dajte lepsu!?
Ako sam dobro upamtio, puno ime vlasnika bilo je Moša Avram Maca.
Takođe, ako su tačne priče raznih starih ljudi (i ako su tačno "interpolirane", pribeležene i protumačene) Moša Avram je "zglajzao" nešto po političkoj osnovi u mladosti. Od tada je "naučio školu" i prestao da se bavi politikom. Kada bi ga pitali za mišljenje, mudro bi, izbegavajući bilo kakav odgovor i svrstavanje na bilo čiju stranu govorio: "Ama ljudi, pustite me - ja samo prodajem amreli".
Tako se izraz "prodajem amrele" odomaćio neko vreme u govoru, mada je danas potpuno nestao...
Ako sam dobro upamtio, puno ime vlasnika bilo je Moša Avram Maca.
Takođe, ako su tačne priče raznih starih ljudi (i ako su tačno "interpolirane", pribeležene i protumačene) Moša Avram je "zglajzao" nešto po političkoj osnovi u mladosti. Od tada je "naučio školu" i prestao da se bavi politikom. Kada bi ga pitali za mišljenje, mudro bi, izbegavajući bilo kakav odgovor i svrstavanje na bilo čiju stranu govorio: "Ama ljudi, pustite me - ja samo prodajem amreli".
Tako se izraz "prodajem amrele" odomaćio neko vreme u govoru, mada je danas potpuno nestao...
Да, ја сам се управо тога сетила кад сам наишла на овај оглас, прелиставајући старе "Политике" ових дана.
А Ђорђе Жујовић о томе у својим сећањима каже овако:
Моша-Аврам Маца је био власник познате београдске “Прве српске фабрике амрела”, која је од последње четвртине 19.века па све до краја друге деценије XXвека била у Васиној улици, са десне стране, идући од Народног позоришта ка Калемегдану, на првом спрату изнад кафане “Златни анђео”. Касније - под Мошиним наследницима - радња је пресељена у Чика Љубину улицу где се налазила све до Другог светског рата. Добро се сећам да је на кући, у Васиној улици, стајала фабричка фирма изнад балкона, а на балкону, као амблем, разапет један велики метални тробојни амрел. Када је Моша, као обично, рано ујутру 29. маја дошао да отвори радњу, њему приђе сав усплахирен први комшија и пошто се осврну лево-десно, кришом му шапну на уво: - Бежи кући, не отварај радњу, ноћас су официри убили краља и краљицу! Моша се не збуни већ одгурну индискретног комшију и одговори: Гледај ти свој посао, ја ништа нећу да знам и, запамти, ја само продајем амрели! (Моша је рђаво говорио српски). - Море, Мошо, ја не терам комедију, одиста су убили краља! - убеђивао га је комшија. - Ама, човече, остави ме на миру, лепо ти кажем, ја продајем амрели - и, безобзирце оде да отвори радњу. Тај чувени Мошин одговор: “Продајем амрели!” се толико одомаћио код Београђана да се дуго помињао кадгод ко није желео да буде умешан у неку интригу. Много доцније је тај Мошин опрезни цитат оживео када су 1917. године, на Солунском фронту, војне и цивилне српске власти трагале, гониле, хватале, саслушавале и хапсиле пријатеље и познанике Црнорукаца, као и много касније, под немачком Окупацијом, четрдесетих година.
Vratio sam se sa kratkog odmora, pa sam već pomislio da ću naići na fotosešn sa gala-druženja povodom 4.000 strane foruma, ali – avaj. Pa nisam mogao da verujem svom oku! (Ono drugo mi je katarakterizirano, pa čekam godinu dana ne bih li uštedeo 1.000 evra, koje ionako nemam). Tek sada vidim koliko je vidoviti Iznogud bio u pravu kada smo na prvu ruku, nas nekoliko, prvo poljubili vrata kod Tozu a ondak se prošetali onako đuture do Sedam Švaba. A i nije bila ovakva vrućina. Ni Grkovi ventilatori, za koje se dobrano potrudio da ih pronađe, ne bi skinuli graške znoja sa čela slavljenika.
I tako listam poslednjih tridesetak strana… neki se svađaju, kao da u tome uživaju, nisam čitao detaljnije – smaraju me preveliki textovi sem ako nisu Grkovi. On itekako zavređuje pažnju (one interesantnije kopiram u poseban folder), a Kizoni vredno radi i svaki post mu je vredan pažnje. Nesebično ga poklanja celom auditorijumu.
Ja ću da postavim ono što imam, a što prekjuče uslikah. A zapravo je plagijat jer je nešto slično Runde postavio pre tri godine. Neka mi oprosti…
Vratio sam se sa kratkog odmora, pa sam već pomislio da ću naići na fotosešn sa gala-druženja povodom 4.000 strane foruma, ali – avaj. Pa nisam mogao da verujem svom oku! (Ono drugo mi je katarakterizirano, pa čekam godinu dana ne bih li uštedeo 1.000 evra, koje ionako nemam). Tek sada vidim koliko je vidoviti Iznogud bio u pravu kada smo na prvu ruku, nas nekoliko, prvo poljubili vrata kod Tozu a ondak se prošetali onako đuture do Sedam Švaba. A i nije bila ovakva vrućina. Ni Grkovi ventilatori, za koje se dobrano potrudio da ih pronađe, ne bi skinuli graške znoja sa čela slavljenika.
I tako listam poslednjih tridesetak strana… neki se svađaju, kao da u tome uživaju, nisam čitao detaljnije – smaraju me preveliki textovi sem ako nisu Grkovi. On itekako zavređuje pažnju (one interesantnije kopiram u poseban folder), a Kizoni vredno radi i svaki post mu je vredan pažnje. Nesebično ga poklanja celom auditorijumu.
Ja ću da postavim ono što imam, a što prekjuče uslikah. A zapravo je plagijat jer je nešto slično Runde postavio pre tri godine. Neka mi oprosti…
Злосретни рибар(и). (Тако се уистину зову).
Историју им знамо.
Но, треба ли је поново испричати, ради подсећања, и ради нових заинтересованих...?
Варам ли се ако кажем да су ово Теразије? Апотека би требало да је она која још увек постоји у згради "Извозне банке". Лепо је видети да код нас нешто преживљава овако дуго, право чудо!
Ne varas se. U to vreme upravnik te apoteke bio je rodjeni ujak mog oca (dakle, prokupljanin) Mr. Petko Bukumirovic, farmaceut ( zagebacki djak ).
Tata me je cesto vodio za ruku u tu apoteku na Terazijama ( kao i u poslasticarnicu "ALHAMBRA" u Nusicevoj ) - mi smo tu imali "zeleno svetlo" (mada, tada se nije znalo sta 'zeleno svetlo' metaforno znaci).
Naime, Bosko Bukumirovic [ tatin rodjeni ujak i rodjeni brat Petkov ], pobratimio se s originalnim turcinom ( ne sa srpskim poturcenjakom ) cika-Rasimom. Turci su, u mojoj vizuri, bili sasvim korektni pobratimi. Bilo je toga poprilicno jer imali su i Turci svoje junake.
Budi znano : Turci su izuzetno cenili srpska opiranja - oni voleli su takva opiranja. Kao kada se ulovljena riba bacaka ... .
Morali bi da se sretnemo na Rundeovom tlu Santiceve ili ... propada nam sve ... .
... ovde je to ...
Ni Holivud, ni ceo ostatak sveta, nisu imali tako lepu zenu kakva bila je Knj. Olga. Ma kakav Holivud [ pregledao sam nihove bedne fotke ], ni prineti Olgi.
Princ Pavle, nesretnik, bio je a priori strasno omrazen samo zato sto mu je supruga bila Knj. Olga.
Greta Garbo - smesno! Ni prineti Olgi. Ni prineti ... .
Mozda cak i najlepsa zena, od Jelene Trojanske do dana danasnjeg - Knj. Olga je ( preterujem li ? ).
Dobro, mozda sam se malo i zaleteo - ne njeno telo, vec njena gospodstvenost ( a i telo joj merilo nema ) poredi se sa onim, turske/nase, kraljice Mare.
Ako ima suprotnioh nazora, rado bi ih cuo. Dajte lepsu!?
grk
... dato neznanim junakom Foruma ... uz moju zahvalnost ::: :
to je ~ ovde ...
i ovde ...
Samo za našeg g-dina Grka, ...jedino ovo pivo sa Geringom.....!!!
Ako sam dobro upamtio, puno ime vlasnika bilo je Moša Avram Maca.
Takođe, ako su tačne priče raznih starih ljudi (i ako su tačno "interpolirane", pribeležene i protumačene) Moša Avram je "zglajzao" nešto po političkoj osnovi u mladosti. Od tada je "naučio školu" i prestao da se bavi politikom. Kada bi ga pitali za mišljenje, mudro bi, izbegavajući bilo kakav odgovor i svrstavanje na bilo čiju stranu govorio: "Ama ljudi, pustite me - ja samo prodajem amreli".
Tako se izraz "prodajem amrele" odomaćio neko vreme u govoru, mada je danas potpuno nestao...
Ako sam dobro upamtio, puno ime vlasnika bilo je Moša Avram Maca.
Takođe, ako su tačne priče raznih starih ljudi (i ako su tačno "interpolirane", pribeležene i protumačene) Moša Avram je "zglajzao" nešto po političkoj osnovi u mladosti. Od tada je "naučio školu" i prestao da se bavi politikom. Kada bi ga pitali za mišljenje, mudro bi, izbegavajući bilo kakav odgovor i svrstavanje na bilo čiju stranu govorio: "Ama ljudi, pustite me - ja samo prodajem amreli".
Tako se izraz "prodajem amrele" odomaćio neko vreme u govoru, mada je danas potpuno nestao...
Да, ја сам се управо тога сетила кад сам наишла на овај оглас, прелиставајући старе "Политике" ових дана.
А Ђорђе Жујовић о томе у својим сећањима каже овако:
Моша-Аврам Маца је био власник познате београдске “Прве српске фабрике амрела”, која је од последње четвртине 19. века па све до краја друге деценије XX века била у Васиној улици, са десне стране, идући од Народног позоришта ка Калемегдану, на првом спрату изнад кафане “Златни анђео”. Касније - под Мошиним наследницима - радња је пресељена у Чика Љубину улицу где се налазила све до Другог светског рата. Добро се сећам да је на кући, у Васиној улици, стајала фабричка фирма изнад балкона, а на балкону, као амблем, разапет један велики метални тробојни амрел.
Када је Моша, као обично, рано ујутру 29. маја дошао да отвори радњу, њему приђе сав усплахирен први комшија и пошто се осврну лево-десно, кришом му шапну на уво:
- Бежи кући, не отварај радњу, ноћас су официри убили краља и краљицу!
Моша се не збуни већ одгурну индискретног комшију и одговори:
Гледај ти свој посао, ја ништа нећу да знам и, запамти, ја само продајем амрели! (Моша је рђаво говорио српски).
- Море, Мошо, ја не терам комедију, одиста су убили краља! - убеђивао га је комшија.
- Ама, човече, остави ме на миру, лепо ти кажем, ја продајем амрели - и, безобзирце оде да отвори радњу.
Тај чувени Мошин одговор: “Продајем амрели!” се толико одомаћио код Београђана да се дуго помињао кадгод ко није желео да буде умешан у неку интригу. Много доцније је тај Мошин опрезни цитат оживео када су 1917. године, на Солунском фронту, војне и цивилне српске власти трагале, гониле, хватале, саслушавале и хапсиле пријатеље и познанике Црнорукаца, као и много касније, под немачком Окупацијом, четрдесетих година.
I tako listam poslednjih tridesetak strana… neki se svađaju, kao da u tome uživaju, nisam čitao detaljnije – smaraju me preveliki textovi sem ako nisu Grkovi. On itekako zavređuje pažnju (one interesantnije kopiram u poseban folder), a Kizoni vredno radi i svaki post mu je vredan pažnje. Nesebično ga poklanja celom auditorijumu.
Ja ću da postavim ono što imam, a što prekjuče uslikah. A zapravo je plagijat jer je nešto slično Runde postavio pre tri godine. Neka mi oprosti…
I tako listam poslednjih tridesetak strana… neki se svađaju, kao da u tome uživaju, nisam čitao detaljnije – smaraju me preveliki textovi sem ako nisu Grkovi. On itekako zavređuje pažnju (one interesantnije kopiram u poseban folder), a Kizoni vredno radi i svaki post mu je vredan pažnje. Nesebično ga poklanja celom auditorijumu.
Ja ću da postavim ono što imam, a što prekjuče uslikah. A zapravo je plagijat jer je nešto slično Runde postavio pre tri godine. Neka mi oprosti…
Злосретни рибар(и). (Тако се уистину зову).
Историју им знамо.
Но, треба ли је поново испричати, ради подсећања, и ради нових заинтересованих...?
Како год, хвала на новим фотографијама.