ЈУГОСЛОВЕНСКИ ТУРИНГ КЛУБ И ЧЕХОСЛОВАЧКИ АУТО КЛУБ
Уличар је написао/ла:
Kizzoni је написао/ла:
Нико није коментарисао ову слику а она је на мене синоћ док сам прегледао свој заостатак на форуму произвела највећи утисак. Бујица опека које куља свуда око овог портала. Занимљиво је како су од целог зидног платна остала само ова лепо украшена врата и све ове табле почев од уличног броја. Покушавам да одгонетнем ко је све препоручивао "Српског краља". Са леве стране је плочица "Touring Klub"-a (не знам зашто са "к" а не са "с"). Са десне је, судећи по грбу, таблица неког Чехословачког друштва а још даље десно нешто чему у врху пише "Europe" а онда испод "Guide". Можда неки амерички тур-оператер? Одмах испод тога је табла Осигуравајућег друштва "Србија" које овде, очигледно, није добро прошло.
Vratio sam se sa kratkog odmora, pa sam već pomislio da ću naići na fotosešn sa gala-druženja povodom 4.000 strane foruma, ali – avaj. Pa nisam mogao da verujem svom oku! (Ono drugo mi je katarakterizirano, pa čekam godinu dana ne bih li uštedeo 1.000 evra, koje ionako nemam). Tek sada vidim koliko je vidoviti Iznogud bio u pravu kada smo na prvu ruku, nas nekoliko, prvo poljubili vrata kod Tozu a ondak se prošetali onako đuture do Sedam Švaba. A i nije bila ovakva vrućina. Ni Grkovi ventilatori, za koje se dobrano potrudio da ih pronađe, ne bi skinuli graške znoja sa čela slavljenika.
I tako listam poslednjih tridesetak strana… neki se svađaju, kao da u tome uživaju, nisam čitao detaljnije – smaraju me preveliki textovi sem ako nisu Grkovi. On itekako zavređuje pažnju (one interesantnije kopiram u poseban folder), a Kizoni vredno radi i svaki post mu je vredan pažnje. Nesebično ga poklanja celom auditorijumu.
Ja ću da postavim ono što imam, a što prekjuče uslikah. A zapravo je plagijat jer je nešto slično Runde postavio pre tri godine. Neka mi oprosti…
Злосретни рибар(и). (Тако се уистину зову).
Историју им знамо.
Но, треба ли је поново испричати, ради подсећања, и ради нових заинтересованих...?
Ono što autori teksta slabo znaju jeste da se navedeni ritual sa čekićem, klanjem ovna i crkvenim (ili kakvim drugim obredom) ponavljao pri osvećenju temelja mnogih kuća u Beogradu, o čemu svedoče sačuvane fotografije...
Dve decenije kasnije, tačnije pre tri godine, na adresu Komisije za imenovanje ulica i trgova stigao je još jedan zahtev da se čelični gorostas dugačak 430 metara nazove po zaboravljenom heroju koji se sam popeo na most, uzeo ašov koji je ležao kraj mrtvog nemačkog vojnika i njime prekinuo već zapaljenu detonatorsku žicu. Na odgovor komisije Vladimir Petrović, podnosilac tog predloga, čekao je tri meseca, od marta do juna 2010. Zahtev je odbijen jer se „mostovima u Beogradu ne daju imena po znamenitim građanima”.
Нико није коментарисао ову слику а она је на мене синоћ док сам прегледао свој заостатак на форуму произвела највећи утисак. Бујица опека које куља свуда око овог портала. Занимљиво је како су од целог зидног платна остала само ова лепо украшена врата и све ове табле почев од уличног броја. Покушавам да одгонетнем ко је све препоручивао "Српског краља". Са леве стране је плочица "Touring Klub"-a (не знам зашто са "к" а не са "с"). Са десне је, судећи по грбу, таблица неког Чехословачког друштва а још даље десно нешто чему у врху пише "Europe" а онда испод "Guide". Можда неки амерички тур-оператер? Одмах испод тога је табла Осигуравајућег друштва "Србија" које овде, очигледно, није добро прошло.
I tako listam poslednjih tridesetak strana… neki se svađaju, kao da u tome uživaju, nisam čitao detaljnije – smaraju me preveliki textovi sem ako nisu Grkovi. On itekako zavređuje pažnju (one interesantnije kopiram u poseban folder), a Kizoni vredno radi i svaki post mu je vredan pažnje. Nesebično ga poklanja celom auditorijumu.
Ja ću da postavim ono što imam, a što prekjuče uslikah. A zapravo je plagijat jer je nešto slično Runde postavio pre tri godine. Neka mi oprosti…
Злосретни рибар(и). (Тако се уистину зову).
Историју им знамо.
Но, треба ли је поново испричати, ради подсећања, и ради нових заинтересованих...?
Како год, хвала на новим фотографијама.
Pa zašto je ne ponoviti, ja sam je zaboravio…
Ono što autori teksta slabo znaju jeste da se navedeni ritual sa čekićem, klanjem ovna i crkvenim (ili kakvim drugim obredom) ponavljao pri osvećenju temelja mnogih kuća u Beogradu, o čemu svedoče sačuvane fotografije...
Zanimljivo:
Dve decenije kasnije, tačnije pre tri godine, na adresu Komisije za imenovanje ulica i trgova stigao je još jedan zahtev da se čelični gorostas dugačak 430 metara nazove po zaboravljenom heroju koji se sam popeo na most, uzeo ašov koji je ležao kraj mrtvog nemačkog vojnika i njime prekinuo već zapaljenu detonatorsku žicu. Na odgovor komisije Vladimir Petrović, podnosilac tog predloga, čekao je tri meseca, od marta do juna 2010. Zahtev je odbijen jer se „mostovima u Beogradu ne daju imena po znamenitim građanima”.