Ovu tehnički neuspelu fotografiju postavljam samo da pokažem Goranov izvesni osmeh.
Poznajem taj osmeh: U njemu vidim zadovoljstvo zbog ponovo uspelog koncerta, njegovu zrelu samouverenost i... dašak tuge. On ceni publiku koja je prisustvovala njegovom koncertu, ali tu nisu bili i mladi ljudi! Samim tim su i on i njegova izuzetna muzika - na sporednom koloseku.
Da li moja interpretacija donekle odgovara stvarnosti?
Morali bi o tome pitati Gorana Krivokapića.
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Runde, razmazićeš nas. Ova tvoja "reportaža" sa koncerta pre je neka vrsta teleportacije, reći ću nešto strašno glupo: mislim da se kroz tvoje viđenje ovoga koncerta više doživi nego ličnim prisustvom samom događaju. Da sam tamo bio verovatno bih ovako sedeo kao gospoda na ovoj gornjoj fotografiji, slušao, čitao program... i bio uskraćen za sve ove sjajne uglove kojima si ti video i doživeo celu stvar, hvala.
Runde, razmazićeš nas. Ova tvoja "reportaža" sa koncerta pre je neka vrsta teleportacije, reći ću nešto strašno glupo: mislim da se kroz tvoje viđenje ovoga koncerta više doživi nego ličnim prisustvom samom događaju. Da sam tamo bio verovatno bih ovako sedeo kao gospoda na ovoj gornjoj fotografiji, slušao, čitao program... i bio uskraćen za sve ove sjajne uglove kojima si ti video i doživeo celu stvar, hvala.