I upravo genijalno je na njoj plod srećnog fotografskog trenutka - slike sa mnogo ljudi ili bez i jednog čoveka smo često videli, ali sa samo jednim USAMLJENIM čovekom - to je već priča o nekim ljudskim sudbinama.
Možda je gospodin ili drug noćni čuvar samo na njegovoj dužnosti (kao što sam i ja nekada bio ), ali to nas ne zanima.
Hmmm, da, sad kad sam ovo pročitao priča je dobila sasvim novu dimenziju. I sviđa mi se. Ja kad su ovakvi kadrovi u pitanju, sa puno prozora, "na keca" imam asocijaciju na mnoštvo ljudi sa različitim pričama i sudbinama, poput jednog stripa koji je, možda čak bio i u Zabavniku, gde u nekoj ludoj kući, svaki sprat, svaki prozor tera neku drugu "politiku".
Pantapito,dobar ti je onaj sajt,fotografije uredno složene i sama prezentacija ide tečno sa dosta smisla.
Tvoje fotografije imaju logiku,i kada su slučajne stoje stabilno u dobroj geometriji a ti to namerno radiš.
Umeš da preduhitriš kompozicijski kič i da pokažeš suštinu.Ideja ti je jasna i to da pokazuješ na većini fotografija.
Misliš dok fotografišeš,i o tome umeš da nam ispričaš ponešto u veoma jasnoj formi.
Sve u svemu dosta dobro.
p.s. Jeli ti ono G12 sa kojim si se slikao..?
Ja obožavam da nosim taj aparat.Jedina dobra alatka za svaki dan i za u džep.
Prvi put sam bombastično poželeo laku noć svima, kad oni pripremiše tekstove, koji će mi doneti nemir uz jutarnju kafu. Razlog da preispitam samoga sebe.
Misliš dok fotografišeš, i o tome umeš da nam ispričaš ponešto u veoma jasnoj formi. (Citat iz komentara Joce Risticha o pantapitinim fotografijama)
Kako mi je umeće arhitekture u životnom iskustvu strano, potražih pomoć Wikipedije:
Može se reći da su tehnički crteži neka vrsta međunarodnog pisma koje stručnjaci mogu napisati, čitati i razumjeti. Prema tome, tehnički crtež mora biti jasan, uredan, precizan i nadasve točan.
Da, to je jedno neoborivo potrebno i važno viđenje sveta.
Možda je zanimljivo i za druge, da ja nisam mogao upravo kod najboljih pantapitinih fotografija dobiti utisak da je on mislio (razmišljao) dok je fotografisao. Kada se setim na primer melanholične i emocionalno slojevite fotografije žene koja čeka pred oronulom robnom kućom "Beograd", on je munjevito reagovao na motiv i slikao, bez razmišljanja kako bi ta scena trebala prethodno da bude precizno i jasno razrađena u "tehničkom crtežu" razuma.
Emocije uvezane u fotografiju koje i dalje u njoj lebde su deo fotografije, onaj najvažniji deo motiva, koji se često na njoj i ne vidi - to je za mene premisa kada govorimo o umetničkoj fotografiji.
Kada ja slikam, vidim motive prvenstveno emocionalno, sa relativno ograničenim uticajem razumskih asocijacija. Motivi koji ne uspevaju da prodru kroz moj emocinalni filter limbičnog moždanog sistema, nemaju kod mene nikakve šanse. Ja sam bezmozgez-fotograf. (Ova kovanica mi ostade u sećanju još iz detinjstva i označavala je osobe koje sve rade "bez pameti".). U tome smislu dobio sam za ruske skice najlepšu pohvalu u privatnoj poruci:
...ceo serijal iz Moskve je izuzetan, prelepa tuga, bar je meni takav osećaj pobudio...
Isključivo emocionalno sam reagirao i kada sam ugledao neodlučnu jadnu ženu pred regalom punim desetostruko se besmisleno ponavljajućih raznobojnih hemikalija.
Mogao sam slici dodati kontrast i pooštriti sa highpass filterom, da bi se videle i cene, ali to mi je bilo nevažno. Možda sam ipak nedorastao da bih razumeo komentar kao izraz posebnog esprit-a?
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
I upravo genijalno je na njoj plod srećnog fotografskog trenutka - slike sa mnogo ljudi ili bez i jednog čoveka smo često videli, ali sa samo jednim USAMLJENIM čovekom - to je već priča o nekim ljudskim sudbinama.
), ali to nas ne zanima.
Možda je gospodin ili drug noćni čuvar samo na njegovoj dužnosti (kao što sam i ja nekada bio
Hmmm, da, sad kad sam ovo pročitao priča je dobila sasvim novu dimenziju. I sviđa mi se. Ja kad su ovakvi kadrovi u pitanju, sa puno prozora, "na keca" imam asocijaciju na mnoštvo ljudi sa različitim pričama i sudbinama, poput jednog stripa koji je, možda čak bio i u Zabavniku, gde u nekoj ludoj kući, svaki sprat, svaki prozor tera neku drugu "politiku".
Штета што се овде не виде цене па да се уочи колико су исти хемијски производи јефтинији у Немачкој него код нас !
Pantapito,dobar ti je onaj sajt,fotografije uredno složene i sama prezentacija ide tečno sa dosta smisla.
Tvoje fotografije imaju logiku,i kada su slučajne stoje stabilno u dobroj geometriji a ti to namerno radiš.
Umeš da preduhitriš kompozicijski kič i da pokažeš suštinu.Ideja ti je jasna i to da pokazuješ na većini fotografija.
Misliš dok fotografišeš,i o tome umeš da nam ispričaš ponešto u veoma jasnoj formi.
Sve u svemu dosta dobro.
p.s. Jeli ti ono G12 sa kojim si se slikao..?
Ja obožavam da nosim taj aparat.Jedina dobra alatka za svaki dan i za u džep.
U pitanju je G9, koji i dan danas ponekad koristim. Dobar je mali a G12 je još bolji
Berlin 1980
(Citat iz komentara Joce Risticha o pantapitinim fotografijama)