Primetimo kako paracinci imaju u sendvicu "red knjizare i stamparije - red hotela - pa opet red stamparije". U pozadini je verovatno skola. Nije to slucajno. Ta kombinacija ( cak mimo Dositeja, Vuka i Kolarca - koji je obostrano namigivao ) jedino resenje je koje garantuje kompaktnost pismenosti, nauke i kulture u nas.
Danas to garantuju "red kockarnica - red kafica - red pekara - red menjacnica" jer ni ranije nije bilo drugojacije ... .
Za svaki slucaj: levo na fotki tim decaka, a odvojeno, desno, devojcice (medju njima mora biti i mala Prvoslava). Zabune ne moze biti.
Gledajte sad: svaka od ovih devojcica bi vam, iako tako mala, 'ocas napravila gibanicu kakvu nikada niste jeli. Svaka je vec domacica. Jos kao mala, sa 6. [ sest ] godina (tj. 1909. godine ), moja pokojna baka (1903 - 1996) po majci pekla je samostalno pogace i gibanice kao od sale. Pomagala je svojoj majci ( mojoj prababi Boriki Bojovic ) jer je zadruga tada bila veoma velika. Paz'te sad: kada bi vam tada, cesto nocu, zabasali neki (nepoznati) ili banuli poznati gosti (najcesce neka rodbina - uglavnom na nocenje ) vi mora da ste vec spremni - da se ne obrukate. U nedostatku radija, PC-a i TV-a, ljudi su tada bili prinudjeni da 'trpe' jedni druge i da brzo mese pogace, cak da na brzu-brzinu kolju i ispeku kokice ( tj. pilad ). Ha, ... "fast food" nije od juce. E, to je bio onaj pravi zivot ... . Mada, naicicete na njega ponegde i danas. Nije sasvim iskorenjen.
Балкански рат. Скадар 1913, после интервенције западних сила. Две фотографије из албума немачког или аустријског официра, с ратног брода чији назив сам заборавио.
Primetimo kako paracinci imaju u sendvicu "red knjizare i stamparije - red hotela - pa opet red stamparije". U pozadini je verovatno skola. Nije to slucajno. Ta kombinacija ( cak mimo Dositeja, Vuka i Kolarca - koji je obostrano namigivao ) jedino resenje je koje garantuje kompaktnost pismenosti, nauke i kulture u nas.
Danas to garantuju "red kockarnica - red kafica - red pekara - red menjacnica" jer ni ranije nije bilo drugojacije ... .
Za svaki slucaj: levo na fotki tim decaka, a odvojeno, desno, devojcice (medju njima mora biti i mala Prvoslava). Zabune ne moze biti.
Gledajte sad: svaka od ovih devojcica bi vam, iako tako mala, 'ocas napravila gibanicu kakvu nikada niste jeli. Svaka je vec domacica. Jos kao mala, sa 6. [ sest ] godina (tj. 1909. godine ), moja pokojna baka (1903 - 1996) po majci pekla je samostalno pogace i gibanice kao od sale. Pomagala je svojoj majci ( mojoj prababi Boriki Bojovic ) jer je zadruga tada bila veoma velika. Paz'te sad: kada bi vam tada, cesto nocu, zabasali neki (nepoznati) ili banuli poznati gosti (najcesce neka rodbina - uglavnom na nocenje ) vi mora da ste vec spremni - da se ne obrukate. U nedostatku radija, PC-a i TV-a, ljudi su tada bili prinudjeni da 'trpe' jedni druge i da brzo mese pogace, cak da na brzu-brzinu kolju i ispeku kokice ( tj. pilad ). Ha, ... "fast food" nije od juce. E, to je bio onaj pravi zivot ... . Mada, naicicete na njega ponegde i danas. Nije sasvim iskorenjen.
Скадар 1913, после интервенције западних сила
Балкански рат. Скадар 1913, после интервенције западних сила. Две фотографије из албума немачког или аустријског официра, с ратног брода чији назив сам заборавио.
POZDRAV SVIMA ...
Српски инжењери на прузи Параћин – Зајечар
Врање 1915-1917
Лесје 1915-1917 (или можда Лешје?)