Божидар Дикић (Душан Симић, који би свакоме доделио надимак, прекрстио га је у „Божу Дика”) био би, између својих честих дописничких мандата, за столом поред прозора који се од других издвајао по томе што је био под повеликим теретом уредно наслаганих новина из земаља о којима је писао. Било је то, разуме се, преинтернетско време када је свет био далек и стран и када су вести путовале споро, а читале се пажљиво.
У тој соби су седели – или су јој, као дописници из светских престоница, припадали – ауторитети попут Мирослава Радојчића, Јурија Густинчича, Александра Ненадовића, Ристе Бајалског, Ђуке Јулијуса, Ђорђа Раденковића, Зорана Жујовића, Душана Пешића, поменутог већ Душана Кире Симића – нека ми опросте они које сам у овом набрајању (ненамерно) изоставио.
Zoran Simnjanović: Imali smo veliki raspust do gimnazije, sedimo u Beogradu, nemamo šta da radimo. Po ceo dan provodimo u dvorištu kod Ljube Đorđevića koji je imao paralizu i nije mogao da šeta. Donesemo mi tu neke harmonike i gitare, i počne neka svirka. Ja nisam imao ništa jer sam svirao klavir. I, kažemo: "Ajde da napravimo nešto kao orkestar." I dođe jednog dana Aca Dragojlović, čuveni voditelj sa Radio Beograda, neko ga je pozvao da nas čuje. Sviramo mi pred njim, to zvuči očajno, ali on kaže: "Dobro, može." Kaže i da se nazovemo Sedam najmlađih zato što su već postojali Sedmorica mladih. Brzo posle toga dođu Zoran Miščević i Ilija Ika Stanić sa gitarama, i mi kažemo: "Ajde da sviramo rok." Onda zovnemo Branka Gluščevića koji je imao pojačalo, pa se na to jedno pojačalo preko razvodnika njih trojica uključe. Jedino mesto koje smo imali da vežbamo bilo je kod Jovana Miševića, preko puta Pete beogradske gimnazije. Imao je već klavir, ali kupio je i bubnjeve i – hoće da lupa sa nama. Ali, ne može to tako brzo da se nauči, treba bar pet-šest meseci, i mi uzmemo Miroslava Mineta Minića, koji je bio jedan od najboljih mladih bubnjara u gradu.
Pozdrav svima ...
У тој соби су седели – или су јој, као дописници из светских престоница, припадали – ауторитети попут Мирослава Радојчића, Јурија Густинчича, Александра Ненадовића, Ристе Бајалског, Ђуке Јулијуса, Ђорђа Раденковића, Зорана Жујовића, Душана Пешића, поменутог већ Душана Кире Симића – нека ми опросте они које сам у овом набрајању (ненамерно) изоставио.
Иначе, гужва испред крчме настала је због тога што се унутра полагала матура.
... svojevremeno smo već imali ovu krčmu - barem dva puta, prvo je postovao Kizzoni, a potom LG ...
... radi se o staroj i relativno poznatoj mehani koja se prema planu iz 1893. nalazila na tadašnjem Kragujevačkom drumu ...
... a kad smo već u XIX veku, evo i oglasa iz Srpskih novina gde se pominje Stefanovića mehana ...
Иначе, гужва испред крчме настала је због тога што се унутра полагала матура.
... svojevremeno smo već imali ovu krčmu - barem dva puta, prvo je postovao Kizzoni, a potom LG ...
... radi se o staroj i relativno poznatoj mehani koja se prema planu iz 1893. nalazila na tadašnjem Kragujevačkom drumu ...
... a kad smo već u XIX veku, evo i oglasa iz Srpskih novina gde se pominje Stefanovića mehana ...
Јес вала. А исечак из 1933. вели овако:
www.facebook.com/cuvamostarigrad/photos/a.406767359430259.1073741829.406749202765408/997737406999915/