Неколико породичних. Локације прве две су очигледне, за трећу погађајте, а код четврте ни ја нисам сигуран а мајка заборавила.
Да није можда Светогорска?
Из прве, Путниче. Средина је 50-тих, а даме стоје испред књиговезнице тада познатог чика Стеве. Као клинцу су ми тамо преко везе (рођена тетка) укоричили све стрипове Командант Марка, Загора и, што је најбитније, Алан Форда. Радили су 60--тих и 70-тих доста коричења за разноразне државне органе и многобројне соуре и оуре.... Казали су ми да им је редовно навраћао Милан Срдоч... А опет, мајка ми је годинама радила у Привредном прегледу у Маршала Бирјузова, на истим пословима. Нажалост, имам само слике са неких скупова али не и оних сликаних споља.
Контактирао ме је господин Милован Павловић, који каже:
Oduševljen sam sa starim fotografijama Bg, i šire.
Ne umem da se uključim i šaljem moje slike.
Па моли за помоћ у лоцирању двеју породичних фотографија.
Прва је из 1937, а на слици је његова мама:
Г. Павловић каже да му је бака причала да су живели на Дорћолу близу трамвајских штала и водовода. Хм, колико се сећам, на Дорћолу није било водоводских постројења.
Може ли неко да препозна врата? Милован, Француз?
Друга је повезана са школом јахања:
Ово је за Мићу свакако ситница.
Putniče, pozdrav. Kaži svome prijatelju da je njegova majka fotografisana na stepeništu Ratničkog doma (u toku rata u nemačkim rukama, pa onda Dom JNA, Dom VJ, a pretpostavljam da i danas ima neku titulu). Posle rata su vrata ponešto malo promenjena, našla se tu i poneka zvezda petokraka da "upotpuni utisak", ali kako god i dalje su ostali karakteristični profili na osnovu čega je ova fotka i identifikovana.
Milovane, vidim onaj pleh na vratima. Jel ima kod arh. neka zanimljiva priča...
Jovan Jovanović, projektant Ratničkog doma bio je Cincarin poreklom, jedan od danas potpuno zaboravljenih arhitekata, u svoje vreme član GAMP-a, modernista po opredeljenju. Asistent Svetozara Jovanovića, izvanredan poznavalac konstrukcija. Posle rata bio je na građevinskom fakultetu, predavao konstrukcije i napisao udžbenik. Neke od zgrada radio je zajedno sa Bogdanom Nestorovićem za koga ga je vezivalo veliko prijateljstvo.
Jovanovićeva sopstvena kuća, izidana na jako uzanom placu u Kosovskoj, donela mu je veliko priznanje od strane njegovog mentora Svetozara Toze Jovanovića, koji je po završenoj gradnji, videvši kako je na par metara uličnog fronta Jovan Jovanović napravio virtuozno rešenje, uzviknuo "Vi ste ovim za mene doktorirali"...
Контактирао ме је господин Милован Павловић, који каже:
Oduševljen sam sa starim fotografijama Bg, i šire.
Ne umem da se uključim i šaljem moje slike.
Па моли за помоћ у лоцирању двеју породичних фотографија.
Прва је из 1937, а на слици је његова мама:
Г. Павловић каже да му је бака причала да су живели на Дорћолу близу трамвајских штала и водовода. Хм, колико се сећам, на Дорћолу није било водоводских постројења.
Може ли неко да препозна врата? Милован, Француз?
Друга је повезана са школом јахања:
Ово је за Мићу свакако ситница.
Putniče, pozdrav. Kaži svome prijatelju da je njegova majka fotografisana na stepeništu Ratničkog doma (u toku rata u nemačkim rukama, pa onda Dom JNA, Dom VJ, a pretpostavljam da i danas ima neku titulu). Posle rata su vrata ponešto malo promenjena, našla se tu i poneka zvezda petokraka da "upotpuni utisak", ali kako god i dalje su ostali karakteristični profili na osnovu čega je ova fotka i identifikovana.
Milovane, vidim onaj pleh na vratima. Jel ima kod arh. neka zanimljiva priča...
Jovan Jovanović, projektant Ratničkog doma bio je Cincarin poreklom, jedan od danas potpuno zaboravljenih arhitekata, u svoje vreme član GAMP-a, modernista po opredeljenju. Asistent Svetozara Jovanovića, izvanredan poznavalac konstrukcija. Posle rata bio je na građevinskom fakultetu, predavao konstrukcije i napisao udžbenik. Neke od zgrada radio je zajedno sa Bogdanom Nestorovićem za koga ga je vezivalo veliko prijateljstvo.
Jovanovićeva sopstvena kuća, izidana na jako uzanom placu u Kosovskoj, donela mu je veliko priznanje od strane njegovog mentora Svetozara Toze Jovanovića, koji je po završenoj gradnji, videvši kako je na par metara uličnog fronta Jovan Jovanović napravio virtuozno rešenje, uzviknuo "Vi ste ovim za mene doktorirali"...
Po običaju perfektan kratki esej, gotovo - po književnoj formi - medaljon. Nego, koja je ovo zgrada da ne lutam: Jovanovićeva sopstvena kuća, izidana na jako uzanom placu u Kosovskoj, donela mu je veliko priznanje od strane njegovog mentora Svetozara Toze Jovanovića, koji je po završenoj gradnji, videvši kako je na par metara uličnog fronta Jovan Jovanović napravio virtuozno rešenje, uzviknuo "Vi ste ovim za mene doktorirali"...
Да није можда Светогорска?
Детаљ са изложбе о 175-годишњици српске поште у ПТТ музеју...
Нема на чему,увек на услузи!
Да није можда Светогорска?
Из прве, Путниче. Средина је 50-тих, а даме стоје испред књиговезнице тада познатог чика Стеве. Као клинцу су ми тамо преко везе (рођена тетка) укоричили све стрипове Командант Марка, Загора и, што је најбитније, Алан Форда. Радили су 60--тих и 70-тих доста коричења за разноразне државне органе и многобројне соуре и оуре.... Казали су ми да им је редовно навраћао Милан Срдоч... А опет, мајка ми је годинама радила у Привредном прегледу у Маршала Бирјузова, на истим пословима. Нажалост, имам само слике са неких скупова али не и оних сликаних споља.
Па моли за помоћ у лоцирању двеју породичних фотографија.
Прва је из 1937, а на слици је његова мама:
Г. Павловић каже да му је бака причала да су живели на Дорћолу близу трамвајских штала и водовода. Хм, колико се сећам, на Дорћолу није било водоводских постројења.
Може ли неко да препозна врата? Милован, Француз?
Друга је повезана са школом јахања:
Putniče, pozdrav. Kaži svome prijatelju da je njegova majka fotografisana na stepeništu Ratničkog doma (u toku rata u nemačkim rukama, pa onda Dom JNA, Dom VJ, a pretpostavljam da i danas ima neku titulu). Posle rata su vrata ponešto malo promenjena, našla se tu i poneka zvezda petokraka da "upotpuni utisak", ali kako god i dalje su ostali karakteristični profili na osnovu čega je ova fotka i identifikovana.
Milovane, vidim onaj pleh na vratima. Jel ima kod arh. neka zanimljiva priča...
Jovan Jovanović, projektant Ratničkog doma bio je Cincarin poreklom, jedan od danas potpuno zaboravljenih arhitekata, u svoje vreme član GAMP-a, modernista po opredeljenju. Asistent Svetozara Jovanovića, izvanredan poznavalac konstrukcija. Posle rata bio je na građevinskom fakultetu, predavao konstrukcije i napisao udžbenik. Neke od zgrada radio je zajedno sa Bogdanom Nestorovićem za koga ga je vezivalo veliko prijateljstvo.
Jovanovićeva sopstvena kuća, izidana na jako uzanom placu u Kosovskoj, donela mu je veliko priznanje od strane njegovog mentora Svetozara Toze Jovanovića, koji je po završenoj gradnji, videvši kako je na par metara uličnog fronta Jovan Jovanović napravio virtuozno rešenje, uzviknuo "Vi ste ovim za mene doktorirali"...
Па моли за помоћ у лоцирању двеју породичних фотографија.
Прва је из 1937, а на слици је његова мама:
Г. Павловић каже да му је бака причала да су живели на Дорћолу близу трамвајских штала и водовода. Хм, колико се сећам, на Дорћолу није било водоводских постројења.
Може ли неко да препозна врата? Милован, Француз?
Друга је повезана са школом јахања:
Putniče, pozdrav. Kaži svome prijatelju da je njegova majka fotografisana na stepeništu Ratničkog doma (u toku rata u nemačkim rukama, pa onda Dom JNA, Dom VJ, a pretpostavljam da i danas ima neku titulu). Posle rata su vrata ponešto malo promenjena, našla se tu i poneka zvezda petokraka da "upotpuni utisak", ali kako god i dalje su ostali karakteristični profili na osnovu čega je ova fotka i identifikovana.
Milovane, vidim onaj pleh na vratima. Jel ima kod arh. neka zanimljiva priča...
Jovan Jovanović, projektant Ratničkog doma bio je Cincarin poreklom, jedan od danas potpuno zaboravljenih arhitekata, u svoje vreme član GAMP-a, modernista po opredeljenju. Asistent Svetozara Jovanovića, izvanredan poznavalac konstrukcija. Posle rata bio je na građevinskom fakultetu, predavao konstrukcije i napisao udžbenik. Neke od zgrada radio je zajedno sa Bogdanom Nestorovićem za koga ga je vezivalo veliko prijateljstvo.
Jovanovićeva sopstvena kuća, izidana na jako uzanom placu u Kosovskoj, donela mu je veliko priznanje od strane njegovog mentora Svetozara Toze Jovanovića, koji je po završenoj gradnji, videvši kako je na par metara uličnog fronta Jovan Jovanović napravio virtuozno rešenje, uzviknuo "Vi ste ovim za mene doktorirali"...
Po običaju perfektan kratki esej, gotovo - po književnoj formi - medaljon. Nego, koja je ovo zgrada da ne lutam: Jovanovićeva sopstvena kuća, izidana na jako uzanom placu u Kosovskoj, donela mu je veliko priznanje od strane njegovog mentora Svetozara Toze Jovanovića, koji je po završenoj gradnji, videvši kako je na par metara uličnog fronta Jovan Jovanović napravio virtuozno rešenje, uzviknuo "Vi ste ovim za mene doktorirali"...