Сјајно сте заједничким снагама решили ову енигму...
Ових шест година са нама ситничарима, цепидлакама и форензичарима је већини наших чланова отворило очи, извештили сте се, гледате слике до детаља, научили сте да видите и оно што иначе не би. Ова вам је вештина сада корисна и у свакодневном животу.
А што се тиче прецизности наших планова, описа у књигама и у разним подацима о Београду СВЕ МОРА СИСТЕМАТСКИ ДА СЕ ПРОВЕРАВА јер има јако много грешака и нетачности.
П.С. Да ли је неко од вас успео да види Прљевићеву изложбу у архиву на Новом Београду ако јесте да ли је нешто сликао од експоната?
Војник који се налази на крајњој левој страни фотографије, по мојој процени, носи на себи усташку униформу .Натпис на радњи која се налази у позадини носи назив "Сремкиња", стога може упућивати да је ово негде у Срему а да ћирилични натписи нису уклоњени још увек у периоду када је настала ова фотографија.
Рељо, чини ми се да си ову из недавне окупаторске серије омашио. Извини, али чисто да је не пропустимо јер је баш интересантна. А где је усликано, појма немам. Можда и није Бгд мада је из истог серијала. Свакако нисмо често виђали чистаче ципела.
Nisam je propustio, video sam je, izlazi kao rezultat pretrage na Ebay. Nisam je ni sačuvao, nekako mi nije bila interesantna.
"uju" nisam primetio. Mislim da je neko već spominjao i ustaše u Beogradu, naravno ne kao okupatore već kao predstavnike ndh iz Zemuna, sada se ne sećam....
Što se tiče čistača, svakako smo imali nekoliko fotografija na kojima se vide kako čiste čizme Nemcima (mora da je Nemcima toslikanje bio poseban gušt)..
Na jednoj takvoj sam i uočio oštećeni krov palate Riunione 1941, što je na "bivšem forumu" bio povod za manje istraživanje tog požara na početku okupacije, i brze popravke.
/>Војник који се налази на крајњој левој страни фотографије, по мојој процени, носи на себи усташку униформу .Натпис на радњи која се налази у позадини носи назив "Сремкиња", стога може упућивати да је ово негде у Срему а да ћирилични натписи нису уклоњени још увек у периоду када је настала ова фотографија.
U krajnjoj liniji, ako ni plan grada nije precizan, ako su u pitanje udžerice iz doba Obrenovića koje su predviđene za rušenje, onda i sa dozom rezerve treba da čitamo telefonski imenik, bar kada su te lokacije u pitanju.
Uostalom - ko kaže da je telefonski priključak bio baš u udžerici na čijem izlogu je ispisan broj? Hm....
Тако је, Реља. Скепса је најбољи савезник у оваквим детективским пословима. Ево колико је нетачан план Навојева, на који си се позвао:
Овде Навојев каже да је број 83 у средини блока, а то не може бити пошто је лево од те тачке хотел Вилсон који и цео међуратни период и 1941. носио број 87. По Навојеву је бр. 97 на десном крају блока, што је немогуће пошто Битољ 1941. носи тај број, а видимо на сликама да десно од њега постоје зграде (оне дрвене и хотел/пивница Обилић на броју 99 године 1937). Дакле, Навојев је овде офрље стављао бројеве.
Plan samo pruža indiciju, i to samo jednu, za određivanje lokacije sa neke fotografije.
Uopšte ne ulazim u tačnost kućnih brojeva na mapi. Zna se - mapa je jedno, prostor je drugo. Ono što važi za prirodu, važi i za Beograd tog vremena.
Mnogo je bilo promena na terenu u tim poslednjim godinama uoči rata da bi plan bio pouzdan, bez obzira da li su metode pri njegovoj izradi bile proizvoljne ili striktne (a vidim da ima dosta kritike na tačnost).
Lociranje fotografije izloga i dvorišne kapije u Kraljice Marije, Između Ivankovačke i Ruzveltove, je primer u kojem je ta karta pomogla.
Iako sam tuda prolazio bezbroj puta (završio sam Mašinac) nikada nisam obraćao pažnju na te udžerice i dvorišta. Prvo sam mislio da je fotogradija nastala negde u okolini ulaza u današnju garažu kod Vukovog spomenika. Tamo i danas ima sličnih kuća i sličnih dvorišnih kapija (moguće da ih je pravio isti majstor iz tog kraja), ali se ni jedna nije uklapala u fotografiju.
Tada je plan ukazao na drugu mogućnost i ispostavilo se da se kuća nalazi između ugašene "Kolubare" i Ruzveltove, kao i da na celom potezu ima jako malo novogradnje. Jedini zaključak je da je za tu mirkolokaciju plan tačan, ali se to ne može tek tako tvrditi i za druge delove grada, ne bez potvrde.
I u slučaju ovog čistača i Nemaca plan nije bio presudan, već je samo ukazao koje fotografije treba koristiti za upoređivanje i ništa više, isto kao i broj telefona u imeniku.
Ono što se traži je fizički dokaz - podudarnosti sa detaljima na drugim fotografijama. Fotografije ne lažu, dok pisani zapisi, pa i nacrtani planovi, mogu da sadrže greše.
Ovde ima dovoljno foto dokaza da se mirne duše može tvrditi da je to baš to mesto.
Što se rezona tiče:
Zašto ja nisam u startu odbacio Beograd, i pored ustaše? - Zbog ćirilice i trocifrenog broja telefona na izlogu, koji počinje brojkom "2".
Ćirilica i preko 10.000 mogućih kombinacija telefonskih brojeva (tj .petocifreni koje ne počinju sa "0") - to od svih naseljenih mesta, još ako se u scenu ubaci i ustaša (zbog blizine Zemuna i granice sa ndh) prvo upućuje na Beograd.
Le plus gros avion de bombardement de l'armée yougoslave: il emporte 3 moteurs de 500 H. P.
Avia Foker F39, civilni avion holandske konstrukcije pravljen po licenci i u Čehoslovačkoj.
Jugoslavija je kupila 2 kom., sa namerom da se preprave u (tada teške) bombardere. Uz njih, iz Nemačke su iz reparacija nabavljeni dva Dornijea Do Y i dva Junkersa G24. ... dva puta po tri različita tipa aviona. Zaključite sami.
Elem, Jugoslavija je pred rat nabavila tada moderene Italijanske Savoje, britanske Belnime (Benheim) i nemačke Do-17 (ova poslednja dva su pravljena po licencama), a Avie su korišćene za obuku naših prvih vojnih padobranaca. Oba F39 su završila u ndh.
I u slučaju ovog čistača i Nemaca plan nije bio presudan, već je samo ukazao koje fotografije treba koristiti za upoređivanje i ništa više, isto kao i broj telefona u imeniku.
Ono što se traži je fizički dokaz - podudarnosti sa detaljima na drugim fotografijama. Fotografije ne lažu, dok pisani zapisi, pa i nacrtani planovi, mogu da sadrže greše.
Ovde ima dovoljno foto dokaza da se mirne duše može tvrditi da je to baš to mesto.
Навео си три сличности.:
1) решетке. Личе, али таквих је сигурно било на десетине у Београду.
2) столарија Битоља. Личи, али се ради о уобичајеним прозорима, а детаљи се не виде.
2) столарија дрвене зграде. Не личи, јер је на колор фотографији далеко робуснија него на слици са Немцем.
Relja је написао/ла:
IŠto se rezona tiče: Zašto ja nisam u startu odbacio Beograd, i pored ustaše? - Zbog ćirilice i trocifrenog broja telefona na izlogu, koji počinje brojkom "2". Ćirilica i preko 10.000 mogućih kombinacija telefonskih brojeva (tj .petocifreni koje ne počinju sa "0") - to od svih naseljenih mesta, još ako se u scenu ubaci i ustaša (zbog blizine Zemuna i granice sa ndh) prvo upućuje na Beograd.
А телефонски бројеви уопште не морају ићи редом. Тако баш у Београду 1941. није било бројева који почињу са 1, тако да их можда ни другде није било. Лако је могуће да су и у малим варошима телефонски бројеви били петоцифрени, пошто су централе покривале већа подручја. Баш као и данас.
Другим речима, добро би дошли уверљивији аргументи да би се ствар дефинитивно закључила.
Onda ću samo protumačiti, tj ukazati na podudarnosti onog što nam je već pred očima (5 min posla):
I rešetka, koja je iste konstrukcije
svaki pojedinačni nosač čine po dve šipke međusobno spojene sa manjim elementima u cik-cak rasporedu na manjim rastojanjima, a protiv savijanja, kako se to i inače radi.
Što se brojeva telefona tiče - bez obzira da li u imeniku postoje početni brojevi "1" ili ne, petocifreni ukazuju na više od 10000 priključaka.
Kao što znamo kako se mreža širi i broj priključaka povećava, tako se dodaju cifre postojećim telefonskim brojevima.
Telefonski broj Politike iz 1904. je bio - trocifren.
Ових шест година са нама ситничарима, цепидлакама и форензичарима је већини наших чланова отворило очи, извештили сте се, гледате слике до детаља, научили сте да видите и оно што иначе не би. Ова вам је вештина сада корисна и у свакодневном животу.
А што се тиче прецизности наших планова, описа у књигама и у разним подацима о Београду СВЕ МОРА СИСТЕМАТСКИ ДА СЕ ПРОВЕРАВА јер има јако много грешака и нетачности.
П.С. Да ли је неко од вас успео да види Прљевићеву изложбу у архиву на Новом Београду ако јесте да ли је нешто сликао од експоната?
Поздрав свима!
Nisam je propustio, video sam je, izlazi kao rezultat pretrage na Ebay. Nisam je ni sačuvao, nekako mi nije bila interesantna.
"uju" nisam primetio. Mislim da je neko već spominjao i ustaše u Beogradu, naravno ne kao okupatore već kao predstavnike ndh iz Zemuna, sada se ne sećam....
Što se tiče čistača, svakako smo imali nekoliko fotografija na kojima se vide kako čiste čizme Nemcima (mora da je Nemcima toslikanje bio poseban gušt)..
Na jednoj takvoj sam i uočio oštećeni krov palate Riunione 1941, što je na "bivšem forumu" bio povod za manje istraživanje tog požara na početku okupacije, i brze popravke.
/>Војник који се налази на крајњој левој страни фотографије, по мојој процени, носи на себи усташку униформу .Натпис на радњи која се налази у позадини носи назив "Сремкиња", стога може упућивати да је ово негде у Срему а да ћирилични натписи нису уклоњени још увек у периоду када је настала ова фотографија.
U krajnjoj liniji, ako ni plan grada nije precizan, ako su u pitanje udžerice iz doba Obrenovića koje su predviđene za rušenje, onda i sa dozom rezerve treba da čitamo telefonski imenik, bar kada su te lokacije u pitanju.
Uostalom - ko kaže da je telefonski priključak bio baš u udžerici na čijem izlogu je ispisan broj? Hm....
Тако је, Реља. Скепса је најбољи савезник у оваквим детективским пословима. Ево колико је нетачан план Навојева, на који си се позвао:
Овде Навојев каже да је број 83 у средини блока, а то не може бити пошто је лево од те тачке хотел Вилсон који и цео међуратни период и 1941. носио број 87. По Навојеву је бр. 97 на десном крају блока, што је немогуће пошто Битољ 1941. носи тај број, а видимо на сликама да десно од њега постоје зграде (оне дрвене и хотел/пивница Обилић на броју 99 године 1937). Дакле, Навојев је овде офрље стављао бројеве.
Plan samo pruža indiciju, i to samo jednu, za određivanje lokacije sa neke fotografije.
Uopšte ne ulazim u tačnost kućnih brojeva na mapi. Zna se - mapa je jedno, prostor je drugo. Ono što važi za prirodu, važi i za Beograd tog vremena.
Mnogo je bilo promena na terenu u tim poslednjim godinama uoči rata da bi plan bio pouzdan, bez obzira da li su metode pri njegovoj izradi bile proizvoljne ili striktne (a vidim da ima dosta kritike na tačnost).
Lociranje fotografije izloga i dvorišne kapije u Kraljice Marije, Između Ivankovačke i Ruzveltove, je primer u kojem je ta karta pomogla.
Iako sam tuda prolazio bezbroj puta (završio sam Mašinac) nikada nisam obraćao pažnju na te udžerice i dvorišta. Prvo sam mislio da je fotogradija nastala negde u okolini ulaza u današnju garažu kod Vukovog spomenika. Tamo i danas ima sličnih kuća i sličnih dvorišnih kapija (moguće da ih je pravio isti majstor iz tog kraja), ali se ni jedna nije uklapala u fotografiju.
Tada je plan ukazao na drugu mogućnost i ispostavilo se da se kuća nalazi između ugašene "Kolubare" i Ruzveltove, kao i da na celom potezu ima jako malo novogradnje. Jedini zaključak je da je za tu mirkolokaciju plan tačan, ali se to ne može tek tako tvrditi i za druge delove grada, ne bez potvrde.
I u slučaju ovog čistača i Nemaca plan nije bio presudan, već je samo ukazao koje fotografije treba koristiti za upoređivanje i ništa više, isto kao i broj telefona u imeniku.
Ono što se traži je fizički dokaz - podudarnosti sa detaljima na drugim fotografijama. Fotografije ne lažu, dok pisani zapisi, pa i nacrtani planovi, mogu da sadrže greše.
Ovde ima dovoljno foto dokaza da se mirne duše može tvrditi da je to baš to mesto.
Što se rezona tiče:
Zašto ja nisam u startu odbacio Beograd, i pored ustaše? - Zbog ćirilice i trocifrenog broja telefona na izlogu, koji počinje brojkom "2".
Ćirilica i preko 10.000 mogućih kombinacija telefonskih brojeva (tj .petocifreni koje ne počinju sa "0") - to od svih naseljenih mesta, još ako se u scenu ubaci i ustaša (zbog blizine Zemuna i granice sa ndh) prvo upućuje na Beograd.
Pozdrav svima ...
Le plus gros avion de bombardement de l'armée yougoslave: il emporte 3 moteurs de 500 H. P.
Avia Foker F39, civilni avion holandske konstrukcije pravljen po licenci i u Čehoslovačkoj.
Jugoslavija je kupila 2 kom., sa namerom da se preprave u (tada teške) bombardere. Uz njih, iz Nemačke su iz reparacija nabavljeni dva Dornijea Do Y i dva Junkersa G24. ... dva puta po tri različita tipa aviona. Zaključite sami.
Elem, Jugoslavija je pred rat nabavila tada moderene Italijanske Savoje, britanske Belnime (Benheim) i nemačke Do-17 (ova poslednja dva su pravljena po licencama), a Avie su korišćene za obuku naših prvih vojnih padobranaca. Oba F39 su završila u ndh.
I u slučaju ovog čistača i Nemaca plan nije bio presudan, već je samo ukazao koje fotografije treba koristiti za upoređivanje i ništa više, isto kao i broj telefona u imeniku.
Ono što se traži je fizički dokaz - podudarnosti sa detaljima na drugim fotografijama. Fotografije ne lažu, dok pisani zapisi, pa i nacrtani planovi, mogu da sadrže greše.
Ovde ima dovoljno foto dokaza da se mirne duše može tvrditi da je to baš to mesto.
Навео си три сличности.:
1) решетке. Личе, али таквих је сигурно било на десетине у Београду.
2) столарија Битоља. Личи, али се ради о уобичајеним прозорима, а детаљи се не виде.
2) столарија дрвене зграде. Не личи, јер је на колор фотографији далеко робуснија него на слици са Немцем.
IŠto se rezona tiče:
Zašto ja nisam u startu odbacio Beograd, i pored ustaše? - Zbog ćirilice i trocifrenog broja telefona na izlogu, koji počinje brojkom "2".
Ćirilica i preko 10.000 mogućih kombinacija telefonskih brojeva (tj .petocifreni koje ne počinju sa "0") - to od svih naseljenih mesta, još ako se u scenu ubaci i ustaša (zbog blizine Zemuna i granice sa ndh) prvo upućuje na Beograd.
А телефонски бројеви уопште не морају ићи редом. Тако баш у Београду 1941. није било бројева који почињу са 1, тако да их можда ни другде није било. Лако је могуће да су и у малим варошима телефонски бројеви били петоцифрени, пошто су централе покривале већа подручја. Баш као и данас.
Другим речима, добро би дошли уверљивији аргументи да би се ствар дефинитивно закључила.
I rešetka, koja je iste konstrukcije
svaki pojedinačni nosač čine po dve šipke međusobno spojene sa manjim elementima u cik-cak rasporedu na manjim rastojanjima, a protiv savijanja, kako se to i inače radi.
Što se brojeva telefona tiče - bez obzira da li u imeniku postoje početni brojevi "1" ili ne, petocifreni ukazuju na više od 10000 priključaka.
Kao što znamo kako se mreža širi i broj priključaka povećava, tako se dodaju cifre postojećim telefonskim brojevima.
Telefonski broj Politike iz 1904. je bio - trocifren.
Панчево је 1941. имало петоцифрене бројеве телефона, па су могли и Митровица, Нови Сад, Зрењанин, Земун...
А дебље пречаге на колор дрвеној кућици?