Fala na ljubaznosti dragi Francuz. Ne, ne osecam nikakvu grubost kad je nesto od srca. Naprotiv. Zao mi je sto sam razocarao Milorada. A svi ste mi, bez razlike, na Forumu veoma dragi pa imate prava da budete i grubi kada treba. Milorad je u osnovi u pravu. Zaleteo sam se. On je reagovao kako bi i moji Toplicani i svaki Srbin. Pozdrav, vama i vasem cenjenom tati, g-dinu Prof. Orlicu. PS = Izvinite, bio sam jako zauzet preko vikenda pa nisam odmah mogao da vam odgovorim.
Stariji forumasi se verovatno secaju da su lubenice bile tamno zelene boje sa zutom mrljom kako je lubenica lezala na zemlji.
Tek pre tridesetak godina pojavile su se ove sarene lubenice, kako su u prvo vreme imenovane, grcke.
Medjutim slika Bostandzije u Beogradu Ludvika Kube, iz 1897(?), koju je g. Milorad postavio, prikazuje iskljucivo sarene lubenice!
Gde su u medjuvremenu nestale i kada su zelene osvojile Srbiju i Jugoslaviju?
Ovo je lepo zapazanje. I ja se secam samo tamno-zelenih lubenica a kasnije stizu sarene, grcke. Ovo bi mogao da nam objasni neki agronom. Aha, kasnije nailazim na pun odgovor. Pozdrav ...
Мој "тајни пријатељ", захваљујући баш овом Форуму.
Фотографија је снимљена 2010. године, када су Света и Нела, његова супруга, били у Италији. Сваког септембра ишли би у Лаго ди Комо, где су, како ми је писао, уживали у "ленчарењу", добром вину и тестенини.
Често га помињемо, па је ред да знамо како је изгледао....
Pojam su mi bili "THE SHADOWS" (cak sam svirao solo el. gitaru krace vreme u jednom sastavu VIII beogradske gimnazije)i THE BEATLES. Ostali nisu postojali.
Fala na ljubaznosti dragi Francuz. Ne, ne osecam nikakvu grubost kad je nesto od srca. Naprotiv. Zao mi je sto sam razocarao Milorada. A svi ste mi, bez razlike, na Forumu veoma dragi pa imate prava da budete i grubi kada treba. Milorad je u osnovi u pravu. Zaleteo sam se. On je reagovao kako bi i moji Toplicani i svaki Srbin. Pozdrav, vama i vasem cenjenom tati, g-dinu Prof. Orlicu. PS = Izvinite, bio sam jako zauzet preko vikenda pa nisam odmah mogao da vam odgovorim.
Video sam na nekom prenosu utakmice ( SOS kanal ) kako se na stadionu viori ogromna zastava sa velikim likom naseg Gavrice Principa. Izgleda, jedino 'huligani' se njim ponose. Jedino oni ga se i secaju. Ne, upravo secaju ga se svi.
Pekic: „Pušio je mnogo i znao je da ga čeka rak pluća. Znao je otprilike i godinu. U njegovim dnevnicima stoji da ima velike planove, ali samo do 60. godine. Umro je u 62. godini.Tuberkulozu, za koju kažu da se nikad ne izleči već samo zaleči, dobio je još u zatvoru. Išao je na kontrole, ali kancer brohnija je vrlo podmukao jer se ne detektuje dok ne bude kasno. Pio je viski kad smo imali para, a dok smo bili u Beogradu, obično vinjak ili rakiju. Nije mu prijalo vino, ni crveno ni belo, jedno mu je stvaralo kiselinu, a drugo nije voleo. Mislim da je pio iz dosade. Kad sedi u društvu i ljudi pričaju koješta, on pije, mrzi ga da ode, i šta će, prosto pije. U Londonu, pošto je imao apsolutnu slobodu i niko ga nije gnjavio, slabo je i pio. Toliko je bio posvećen poslu da se dešavalo da zvoni telefon, on sam kod kuće, mora da se javi i neko traži našu ćerku. Ona ga posle pita ko je bio, a on kaže: ‘Ne znam’. ‘A što nisi zapisao?’ On kaže: ‘A kako da zapišem kad sam ja tog trenutkabio u Vizantiji’.“
Tek pre tridesetak godina pojavile su se ove sarene lubenice, kako su u prvo vreme imenovane, grcke.
Medjutim slika Bostandzije u Beogradu Ludvika Kube, iz 1897(?), koju je g. Milorad postavio, prikazuje iskljucivo sarene lubenice!
Gde su u medjuvremenu nestale i kada su zelene osvojile Srbiju i Jugoslaviju?
Фотографија је снимљена 2010. године, када су Света и Нела, његова супруга, били у Италији. Сваког септембра ишли би у Лаго ди Комо, где су, како ми је писао, уживали у "ленчарењу", добром вину и тестенини.
Често га помињемо, па је ред да знамо како је изгледао....
Господствено, како је и писао.
Вјечнаја памјат.
Video sam na nekom prenosu utakmice ( SOS kanal ) kako se na stadionu viori ogromna zastava sa velikim likom naseg Gavrice Principa. Izgleda, jedino 'huligani' se njim ponose. Jedino oni ga se i secaju. Ne, upravo secaju ga se svi.
Nismo ga zaboravili, jerbo to je nemoguce.