Stariji članovi foruma se, verovatno, sećaju ovakvih kolica. Bilo je pitanje prestiža napraviti ili nabaviti ovakva kolica. Najbolja trasa za spuštanje za klince u mom kraju bila je kod Veterinarskog fakulteta, počev od Cirkusa (danas Hrama) pa do dole. (Inače snimak kolica je iz Bileće ali, nema veze, upravo takva smo i mi pravili).
Mi smo ovo zvali trokolica, glavni problem je bio pronaci lagere, ili kuk-lagere kako smo to tad izgovarali ako me secanje dobro sluzi. Zemun jeste na ivici Srema ali uvek je bilo ulica pogodnih za ove vratolomije. Mi smo se spustali Uzickom ulicom, nije veliki nagib ali nije bilo ni prometa pa se moglo mirno voziti, doduse Uzicka izlazi na Cara Dusana :) da budem iskren nisam siguran da bih ja danas pustio svoje klince da to rade....
...куглагери....(иако су куглагери били само овакви точкови....)
мислим, ми у Косовској; спуштали смо се кроз Палмотићеву и целом дужином плочника код Скупштине...
Stariji članovi foruma se, verovatno, sećaju ovakvih kolica. Bilo je pitanje prestiža napraviti ili nabaviti ovakva kolica. Najbolja trasa za spuštanje za klince u mom kraju bila je kod Veterinarskog fakulteta, počev od Cirkusa (danas Hrama) pa do dole. (Inače snimak kolica je iz Bileće ali, nema veze, upravo takva smo i mi pravili).
Mi smo ovo zvali trokolica, glavni problem je bio pronaci lagere, ili kuk-lagere kako smo to tad izgovarali ako me secanje dobro sluzi. Zemun jeste na ivici Srema ali uvek je bilo ulica pogodnih za ove vratolomije. Mi smo se spustali Uzickom ulicom, nije veliki nagib ali nije bilo ni prometa pa se moglo mirno voziti, doduse Uzicka izlazi na Cara Dusana :) da budem iskren nisam siguran da bih ja danas pustio svoje klince da to rade....
Ја сам се, да признам, и у средњу школу усмереног необразовања спуштао троколицом. Имао сам фину низбрдицу, једно 500-600 метара, све од изнад ОШ Никола Тесла (где сам пребивао) до Жуте школе у Раковици. И зими сам то радио, али користећи делове пивских гајби, прилагођене за сличугање.
Stariji članovi foruma se, verovatno, sećaju ovakvih kolica. Bilo je pitanje prestiža napraviti ili nabaviti ovakva kolica. Najbolja trasa za spuštanje za klince u mom kraju bila je kod Veterinarskog fakulteta, počev od Cirkusa (danas Hrama) pa do dole. (Inače snimak kolica je iz Bileće ali, nema veze, upravo takva smo i mi pravili).
Mi smo ovo zvali trokolica, glavni problem je bio pronaci lagere, ili kuk-lagere kako smo to tad izgovarali ako me secanje dobro sluzi. Zemun jeste na ivici Srema ali uvek je bilo ulica pogodnih za ove vratolomije. Mi smo se spustali Uzickom ulicom, nije veliki nagib ali nije bilo ni prometa pa se moglo mirno voziti, doduse Uzicka izlazi na Cara Dusana :) da budem iskren nisam siguran da bih ja danas pustio svoje klince da to rade....
...куглагери....(иако су куглагери били само овакви точкови....)
мислим, ми у Косовској; спуштали смо се кроз Палмотићеву и целом дужином плочника код Скупштине...
Ovo sa K.u.K. Lagerima mi se dopada.
Na Dorćolu smo ih zvali samo KOLICA, a kuk-lagere smo nazivali kuglageri. Tada smo imali oko 12-13 godina. (Magareće) Najčešća staza je bila na Kalemegdanu, od Cvijete Zuzorić pa glavnom stazom, pored zoo-vrta do tramvajskih šina u T. Košćuškog. Tada je bio dobar asfalt. Već troja kolica su izazivala nesnosnu buku, pa nas je onaj jedini čuvar na Kalemeganu, koga smo zbog boje uniforme zvali Zelembać, jurio biciklom. Kada bi došao do nas, mi bismo poustajali sa kolica i trčali preko trave. Uopšte ne znam u kom trenutku smo prestali da ih koristimo??? Kada izračunam to bi moglo biti negde 1968-69. Valjda su me posle okupirale druge stvari, srednja škola…? Ne znam dokle se ta naprava održala?
Stariji članovi foruma se, verovatno, sećaju ovakvih kolica. Bilo je pitanje prestiža napraviti ili nabaviti ovakva kolica. Najbolja trasa za spuštanje za klince u mom kraju bila je kod Veterinarskog fakulteta, počev od Cirkusa (danas Hrama) pa do dole. (Inače snimak kolica je iz Bileće ali, nema veze, upravo takva smo i mi pravili).
Mi smo ovo zvali trokolica, glavni problem je bio pronaci lagere, ili kuk-lagere kako smo to tad izgovarali ako me secanje dobro sluzi. Zemun jeste na ivici Srema ali uvek je bilo ulica pogodnih za ove vratolomije. Mi smo se spustali Uzickom ulicom, nije veliki nagib ali nije bilo ni prometa pa se moglo mirno voziti, doduse Uzicka izlazi na Cara Dusana :) da budem iskren nisam siguran da bih ja danas pustio svoje klince da to rade....
...куглагери....(иако су куглагери били само овакви точкови....)
мислим, ми у Косовској; спуштали смо се кроз Палмотићеву и целом дужином плочника код Скупштине...
Ovo sa K.u.K. Lagerima mi se dopada.
Na Dorćolu smo ih zvali samo KOLICA, a kuk-lagere smo nazivali kuglageri. Tada smo imali oko 12-13 godina. (Magareće) Najčešća staza je bila na Kalemegdanu, od Cvijete Zuzorić pa glavnom stazom, pored zoo-vrta do tramvajskih šina u T. Košćuškog. Tada je bio dobar asfalt. Već troja kolica su izazivala nesnosnu buku, pa nas je onaj jedini čuvar na Kalemeganu, koga smo zbog boje uniforme zvali Zelembać, jurio biciklom. Kada bi došao do nas, mi bismo poustajali sa kolica i trčali preko trave. Uopšte ne znam u kom trenutku smo prestali da ih koristimo??? Kada izračunam to bi moglo biti negde 1968-69. Valjda su me posle okupirale druge stvari, srednja škola…? Ne znam dokle se ta naprava održala?
Ова колица на слици је била "сиротињска" верзија. Прави фрајери имали су тапацирану варијанту.
Ми смо се спуштали низ Богдана Болте - уличица паралелна са Устаничком (између Војислава Илића и хотела "Србија") тако да се кућни бројеви воде под Устаничка. Баш због буке која је личила на звук млазног мотора комшилук је добијао нервни слом, ми понекад и батине... Да не помињем одране ђонове због кочења. На крају морали смо да капитулирамо пред бруталном силом кућних савета и прешли смо на стазе у Шумици - и оне су тада биле нове, глатке, лепо асфалтиране.
Ми смо их користили до средине седамдесетих када смо пошли у средње школе, а генерално су нестала појавом скејтбордова.
Stariji članovi foruma se, verovatno, sećaju ovakvih kolica. Bilo je pitanje prestiža napraviti ili nabaviti ovakva kolica. Najbolja trasa za spuštanje za klince u mom kraju bila je kod Veterinarskog fakulteta, počev od Cirkusa (danas Hrama) pa do dole. (Inače snimak kolica je iz Bileće ali, nema veze, upravo takva smo i mi pravili).
Mi smo ovo zvali trokolica, glavni problem je bio pronaci lagere, ili kuk-lagere kako smo to tad izgovarali ako me secanje dobro sluzi. Zemun jeste na ivici Srema ali uvek je bilo ulica pogodnih za ove vratolomije. Mi smo se spustali Uzickom ulicom, nije veliki nagib ali nije bilo ni prometa pa se moglo mirno voziti, doduse Uzicka izlazi na Cara Dusana :) da budem iskren nisam siguran da bih ja danas pustio svoje klince da to rade....
...куглагери....(иако су куглагери били само овакви точкови....)
мислим, ми у Косовској; спуштали смо се кроз Палмотићеву и целом дужином плочника код Скупштине...
Ovo sa K.u.K. Lagerima mi se dopada.
Na Dorćolu smo ih zvali samo KOLICA, a kuk-lagere smo nazivali kuglageri. Tada smo imali oko 12-13 godina. (Magareće) Najčešća staza je bila na Kalemegdanu, od Cvijete Zuzorić pa glavnom stazom, pored zoo-vrta do tramvajskih šina u T. Košćuškog. Tada je bio dobar asfalt. Već troja kolica su izazivala nesnosnu buku, pa nas je onaj jedini čuvar na Kalemeganu, koga smo zbog boje uniforme zvali Zelembać, jurio biciklom. Kada bi došao do nas, mi bismo poustajali sa kolica i trčali preko trave. Uopšte ne znam u kom trenutku smo prestali da ih koristimo??? Kada izračunam to bi moglo biti negde 1968-69. Valjda su me posle okupirale druge stvari, srednja škola…? Ne znam dokle se ta naprava održala?
Ова колица на слици је била "сиротињска" верзија. Прави фрајери имали су тапацирану варијанту.
Ми смо се спуштали низ Богдана Болте - уличица паралелна са Устаничком (између Војислава Илића и хотела "Србија") тако да се кућни бројеви воде под Устаничка. Баш због буке која је личила на звук млазног мотора комшилук је добијао нервни слом, ми понекад и батине... Да не помињем одране ђонове због кочења. На крају морали смо да капитулирамо пред бруталном силом кућних савета и прешли смо на стазе у Шумици - и оне су тада биле нове, глатке, лепо асфалтиране.
Ми смо их користили до средине седамдесетих када смо пошли у средње школе, а генерално су нестала појавом скејтбордова.
куглагери (немачки кугел - кугла, лагер - лежај), су се набављали код аутомеханичара када су мењали на колима лагере који
су се "чули" а за колица су били идеални. велика низбрдица на ташмајдану од базена после шансе према цркви (дупла за вратоломне
- напредне) или блажа према булевару за нас који смо се плашили, уз обавезно као и за санкање "чуваааај доле, идем одозгоре"
у другој половини 60'тих у феруму и рк нама или митић, су се појавила куповна колица али не са куглагерима већ
са точковима и нису имали пречку за управљање већ волан. али то је било за мамине и татине мазе ....
http://postcards.hungaricana.hu/en/map/?bbox=-3178558.085697311%2C3313085.983...
Dorćol
Ima stvarno sjajnih razglednica
http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/541894/ISTORIJSKI-ARHIV-Izlozba-o-arhitekti-...
...куглагери....(иако су куглагери били само овакви точкови....)
мислим, ми у Косовској; спуштали смо се кроз Палмотићеву и целом дужином плочника код Скупштине...
Ја сам се, да признам, и у средњу школу усмереног необразовања спуштао троколицом. Имао сам фину низбрдицу, једно 500-600 метара, све од изнад ОШ Никола Тесла (где сам пребивао) до Жуте школе у Раковици. И зими сам то радио, али користећи делове пивских гајби, прилагођене за сличугање.
...куглагери....(иако су куглагери били само овакви точкови....)
мислим, ми у Косовској; спуштали смо се кроз Палмотићеву и целом дужином плочника код Скупштине...
Ovo sa K.u.K. Lagerima mi se dopada.
Na Dorćolu smo ih zvali samo KOLICA, a kuk-lagere smo nazivali kuglageri. Tada smo imali oko 12-13 godina. (Magareće) Najčešća staza je bila na Kalemegdanu, od Cvijete Zuzorić pa glavnom stazom, pored zoo-vrta do tramvajskih šina u T. Košćuškog. Tada je bio dobar asfalt. Već troja kolica su izazivala nesnosnu buku, pa nas je onaj jedini čuvar na Kalemeganu, koga smo zbog boje uniforme zvali Zelembać, jurio biciklom. Kada bi došao do nas, mi bismo poustajali sa kolica i trčali preko trave. Uopšte ne znam u kom trenutku smo prestali da ih koristimo??? Kada izračunam to bi moglo biti negde 1968-69. Valjda su me posle okupirale druge stvari, srednja škola…? Ne znam dokle se ta naprava održala?
...куглагери....(иако су куглагери били само овакви точкови....)
мислим, ми у Косовској; спуштали смо се кроз Палмотићеву и целом дужином плочника код Скупштине...
Ovo sa K.u.K. Lagerima mi se dopada.
Na Dorćolu smo ih zvali samo KOLICA, a kuk-lagere smo nazivali kuglageri. Tada smo imali oko 12-13 godina. (Magareće) Najčešća staza je bila na Kalemegdanu, od Cvijete Zuzorić pa glavnom stazom, pored zoo-vrta do tramvajskih šina u T. Košćuškog. Tada je bio dobar asfalt. Već troja kolica su izazivala nesnosnu buku, pa nas je onaj jedini čuvar na Kalemeganu, koga smo zbog boje uniforme zvali Zelembać, jurio biciklom. Kada bi došao do nas, mi bismo poustajali sa kolica i trčali preko trave. Uopšte ne znam u kom trenutku smo prestali da ih koristimo??? Kada izračunam to bi moglo biti negde 1968-69. Valjda su me posle okupirale druge stvari, srednja škola…? Ne znam dokle se ta naprava održala?
Ова колица на слици је била "сиротињска" верзија. Прави фрајери имали су тапацирану варијанту.
Ми смо се спуштали низ Богдана Болте - уличица паралелна са Устаничком (између Војислава Илића и хотела "Србија") тако да се кућни бројеви воде под Устаничка. Баш због буке која је личила на звук млазног мотора комшилук је добијао нервни слом, ми понекад и батине... Да не помињем одране ђонове због кочења. На крају морали смо да капитулирамо пред бруталном силом кућних савета и прешли смо на стазе у Шумици - и оне су тада биле нове, глатке, лепо асфалтиране.
Ми смо их користили до средине седамдесетих када смо пошли у средње школе, а генерално су нестала појавом скејтбордова.
...куглагери....(иако су куглагери били само овакви точкови....)
мислим, ми у Косовској; спуштали смо се кроз Палмотићеву и целом дужином плочника код Скупштине...
Ovo sa K.u.K. Lagerima mi se dopada.
Na Dorćolu smo ih zvali samo KOLICA, a kuk-lagere smo nazivali kuglageri. Tada smo imali oko 12-13 godina. (Magareće) Najčešća staza je bila na Kalemegdanu, od Cvijete Zuzorić pa glavnom stazom, pored zoo-vrta do tramvajskih šina u T. Košćuškog. Tada je bio dobar asfalt. Već troja kolica su izazivala nesnosnu buku, pa nas je onaj jedini čuvar na Kalemeganu, koga smo zbog boje uniforme zvali Zelembać, jurio biciklom. Kada bi došao do nas, mi bismo poustajali sa kolica i trčali preko trave. Uopšte ne znam u kom trenutku smo prestali da ih koristimo??? Kada izračunam to bi moglo biti negde 1968-69. Valjda su me posle okupirale druge stvari, srednja škola…? Ne znam dokle se ta naprava održala?
Ова колица на слици је била "сиротињска" верзија. Прави фрајери имали су тапацирану варијанту.
Ми смо се спуштали низ Богдана Болте - уличица паралелна са Устаничком (између Војислава Илића и хотела "Србија") тако да се кућни бројеви воде под Устаничка. Баш због буке која је личила на звук млазног мотора комшилук је добијао нервни слом, ми понекад и батине... Да не помињем одране ђонове због кочења. На крају морали смо да капитулирамо пред бруталном силом кућних савета и прешли смо на стазе у Шумици - и оне су тада биле нове, глатке, лепо асфалтиране.
Ми смо их користили до средине седамдесетих када смо пошли у средње школе, а генерално су нестала појавом скејтбордова.
куглагери (немачки кугел - кугла, лагер - лежај), су се набављали код аутомеханичара када су мењали на колима лагере који
су се "чули" а за колица су били идеални. велика низбрдица на ташмајдану од базена после шансе према цркви (дупла за вратоломне
- напредне) или блажа према булевару за нас који смо се плашили, уз обавезно као и за санкање "чуваааај доле, идем одозгоре"
у другој половини 60'тих у феруму и рк нама или митић, су се појавила куповна колица али не са куглагерима већ
са точковима и нису имали пречку за управљање већ волан. али то је било за мамине и татине мазе ....