Захваљујем Ммиловане на исправци, лично сам то за премештање дела намештаја чуо од човека који се бави историјом архитектуре, па ето поверовах на реч без претходне провере.
Истина тај се део Дома ВС, ако се добро сећам, звао свечани салон, касније сам сазнао да је био и "краљевски".
Можда се чињеница да су модернисти "дизајнирали" намештај који је за то време анахрон, пре може замерити културолошком или идеолошком лицемерју наручилаца..
Hvala tebi, sada znamo gde su pojedini delovi.
U svakom slučaju, dobro je da taj nameštaj nije pobacan jer predstavlja originalno autorsko delo.
A da su i modernisti znali da dizajniraju klasičan nameštaj doživljavam najpre kao još jedan dodatan kvalitet ovih stvaralaca, umesto kao neko udaljavanje od opštih ideala i sveta kojim su ovakvi arhitekti bili preokupirani.
Brašovan je u toku celog međuratnog perioda i u dva (zasada poznata) posleratna slučaja umeo da projektuje u čistom klasicističkom duhu, što nikako ne umanjuje njegov stvaralački doprinos modernističkoj sceni. Najzad, njegov hotel u Sopoćanima je vrlo zanimljiv doprinos tumačenju folklorne ili srednjevekovne nacionalne arhitekture na veoma osetljivom mestu kao što ono jeste iznad ovog našeg manastira.
Прегледао сам доста страница Београда..., али нисам нигде запазио фотографију "Изложбени павиљон Масарикова 4" а још мање шта или која зграда је била пре тога на том месту?
Inače, ovi ukrasni ekseri na slici desno nazivali su se bešlazi (jednina bešlag). Tako su ih zvali bar stari tapetari, tj. tapacireri. Danas, vidim prodaju se spojeni na metar! Katastrofalno izgleda, ali pomodari ne prave razliku. A trebalo je itekako precizno oko.
Што се тиче ове друге, да није у питању Грмеч или тако нешто? Занимају ме предратна индустрија и трговина....
На сајту града Земуна пише samo ovo: "Pored nekoliko postojećih preduzeća, fabrika i radionica iz predratnog vremena, osnivaju se nove firme: Parna strugara Binder i Polgar, Fabrika cementnih ploča „Eternit", Fabrika asfalta i krovne lepenke, Fabrika čokolade (1921), Fabrika tutkala (1923), Fabrika ugljene kiseline (1925), nekoliko fabrika platna i pliša (1927) i trikotaža („Sava", „Alda" — 1929), dve fabrike koža („Derma", „Delfin"), Fabrika mašinskih kaiševa Hofer i Peler, Fabrika obuće „Mira", nekoliko građevinskih firmi, štamparija, ciglana, mlinova i više zanatskih radionica. Zemun tih godina postaje i centar avionske industrije, koja se prilično razvila do početka drugog svetskog rata.
Што се тиче ове друге, да није у питању Грмеч или тако нешто? Занимају ме предратна индустрија и трговина....
На сајту града Земуна пише samo ovo: "Pored nekoliko postojećih preduzeća, fabrika i radionica iz predratnog vremena, osnivaju se nove firme: Parna strugara Binder i Polgar, Fabrika cementnih ploča „Eternit", Fabrika asfalta i krovne lepenke, Fabrika čokolade (1921), Fabrika tutkala (1923), Fabrika ugljene kiseline (1925), nekoliko fabrika platna i pliša (1927) i trikotaža („Sava", „Alda" — 1929), dve fabrike koža („Derma", „Delfin"), Fabrika mašinskih kaiševa Hofer i Peler, Fabrika obuće „Mira", nekoliko građevinskih firmi, štamparija, ciglana, mlinova i više zanatskih radionica. Zemun tih godina postaje i centar avionske industrije, koja se prilično razvila do početka drugog svetskog rata.
Mene bi zanimalo da li iko zna, postoji li ikakvog traga u knjigama o prvoj (jugoslovenskoj) fabrici gramofonskih ploča koja je, izgleda, radila po licencnom principu (Nemačka je tu uplela prste i kapital) i koja je, po mojim podacima, bila smeštena u Bulevaru Vojvode Mišića 12, otvorena pred rat. To je ona zgrada gde su trebali da se štancuju "Mercedesi", levo od Vapine fabrike hartije. Fabrika i izdavačka kuća se zvala "Balkan".
Pokušavao sam nešto pronaći, ali niko ne zna ni reči o ovome.
Pošto znamo da je ta zgrada bila uništena u borbama ili pogođena bombom 1944. (slično kao i Državna štamparija preko puta koja je granatirana i zapaljena), verovatno će se slabo šta pronaći, a bilo bi zanimljivo i ustanoviti da li je fabrika radila tokom rata.
Светомир Лазић - Нацрт за спаваћу собу (око 1935.)
VJ,, dobar je ovaj serijal o dizanjerima nameštaja... Samo nastavi tako. VA
Pozdrav svima ...
Захваљујем Ммиловане на исправци, лично сам то за премештање дела намештаја чуо од човека који се бави историјом архитектуре, па ето поверовах на реч без претходне провере.
Истина тај се део Дома ВС, ако се добро сећам, звао свечани салон, касније сам сазнао да је био и "краљевски".
Можда се чињеница да су модернисти "дизајнирали" намештај који је за то време анахрон, пре може замерити културолошком или идеолошком лицемерју наручилаца..
Hvala tebi, sada znamo gde su pojedini delovi.
U svakom slučaju, dobro je da taj nameštaj nije pobacan jer predstavlja originalno autorsko delo.
A da su i modernisti znali da dizajniraju klasičan nameštaj doživljavam najpre kao još jedan dodatan kvalitet ovih stvaralaca, umesto kao neko udaljavanje od opštih ideala i sveta kojim su ovakvi arhitekti bili preokupirani.
Brašovan je u toku celog međuratnog perioda i u dva (zasada poznata) posleratna slučaja umeo da projektuje u čistom klasicističkom duhu, što nikako ne umanjuje njegov stvaralački doprinos modernističkoj sceni. Najzad, njegov hotel u Sopoćanima je vrlo zanimljiv doprinos tumačenju folklorne ili srednjevekovne nacionalne arhitekture na veoma osetljivom mestu kao što ono jeste iznad ovog našeg manastira.
192?
Da se podsetimo Hajima J. Medine:
192?
Da se podsetimo Hajima J. Medine:
Захваљујем г. Миловане.
Управо сам заустио да питам у вези са Хајимом и његовом трговином. Имамо ли икакву бољу фотографију његове радње?
Inače, ovi ukrasni ekseri na slici desno nazivali su se bešlazi (jednina bešlag). Tako su ih zvali bar stari tapetari, tj. tapacireri. Danas, vidim prodaju se spojeni na metar! Katastrofalno izgleda, ali pomodari ne prave razliku. A trebalo je itekako precizno oko.
Што се тиче ове друге, да није у питању Грмеч или тако нешто? Занимају ме предратна индустрија и трговина....
На сајту града Земуна пише samo ovo: "Pored nekoliko postojećih preduzeća, fabrika i radionica iz predratnog vremena, osnivaju se nove firme: Parna strugara Binder i Polgar, Fabrika cementnih ploča „Eternit", Fabrika asfalta i krovne lepenke, Fabrika čokolade (1921), Fabrika tutkala (1923), Fabrika ugljene kiseline (1925), nekoliko fabrika platna i pliša (1927) i trikotaža („Sava", „Alda" — 1929), dve fabrike koža („Derma", „Delfin"), Fabrika mašinskih kaiševa Hofer i Peler, Fabrika obuće „Mira", nekoliko građevinskih firmi, štamparija, ciglana, mlinova i više zanatskih radionica. Zemun tih godina postaje i centar avionske industrije, koja se prilično razvila do početka drugog svetskog rata.
Што се тиче ове друге, да није у питању Грмеч или тако нешто? Занимају ме предратна индустрија и трговина....
На сајту града Земуна пише samo ovo: "Pored nekoliko postojećih preduzeća, fabrika i radionica iz predratnog vremena, osnivaju se nove firme: Parna strugara Binder i Polgar, Fabrika cementnih ploča „Eternit", Fabrika asfalta i krovne lepenke, Fabrika čokolade (1921), Fabrika tutkala (1923), Fabrika ugljene kiseline (1925), nekoliko fabrika platna i pliša (1927) i trikotaža („Sava", „Alda" — 1929), dve fabrike koža („Derma", „Delfin"), Fabrika mašinskih kaiševa Hofer i Peler, Fabrika obuće „Mira", nekoliko građevinskih firmi, štamparija, ciglana, mlinova i više zanatskih radionica. Zemun tih godina postaje i centar avionske industrije, koja se prilično razvila do početka drugog svetskog rata.
Mene bi zanimalo da li iko zna, postoji li ikakvog traga u knjigama o prvoj (jugoslovenskoj) fabrici gramofonskih ploča koja je, izgleda, radila po licencnom principu (Nemačka je tu uplela prste i kapital) i koja je, po mojim podacima, bila smeštena u Bulevaru Vojvode Mišića 12, otvorena pred rat. To je ona zgrada gde su trebali da se štancuju "Mercedesi", levo od Vapine fabrike hartije. Fabrika i izdavačka kuća se zvala "Balkan".
Pokušavao sam nešto pronaći, ali niko ne zna ni reči o ovome.
Pošto znamo da je ta zgrada bila uništena u borbama ili pogođena bombom 1944. (slično kao i Državna štamparija preko puta koja je granatirana i zapaljena), verovatno će se slabo šta pronaći, a bilo bi zanimljivo i ustanoviti da li je fabrika radila tokom rata.