У читавом раскошном ансамблу Теразија зграду на левој страни ретко ко примети. Ја не знам ни чак да ли има неки устаљени званични или популарни назив. Претпостављам да Милован зна ко је архитекта.
Zapravo, istorija ove zgrade levo, povezana je sa mnogim nepoznanicama i neistraženostima istorije beogradskog graditeljstva novijeg doba. Zna se da je za zgradu raspisan konkurs pred rat (smatra se da je to jedan od poslednjih većih konkursa pre 1941., mada ih je bilo još par) i da je konkurs raspisalo osiguravajuće društvo Srbija. Zgrada je trebala da ima kompleksan program i izgleda i po svemu sudeći struktura programa raspisanog konkursa predviđala je i bioskop (slično kao u Samojlovljevoj palati "Beograd" na Terazijama). Doduše to su post festum nagađanja jer je zgrada početa da se zida pred rat, neizvesno po čijem projektu (projekat koji se često vrti na internetu kao pobednički sa konkursa ne podseća mnogo ovo što danas stoji ovde). Do 1944. zgrada je podignuta do prvog sprata, doduše sa ponešto drugačijim nizovima prozora. Takođe, tvrdi se da je i do tog doba iskopana sala bioskopa u dvorištu i napravljeni obimni zidovi, a sve to posle poslužilo kao nemačko sklonište od napada iz vazduha.
Ono što je izvesno jeste da je projekat posle rata nastavio da radi arh. Vladislav Vladisavljević i da njegov potpis stoji na nekim od planova ove zgrade koji su sačuvani u Arhivu grada. Da li je po njegovom projektu i započeta ova palata nije izvesno (pretpostavlja se da jeste), kao što nije izvesno koliko se predratni (ili, čak, ratni) projekat razlikovao od ovde izvedenog dela. Činjenica jeste da zgrada potpuno podseća na stari način arhitektonskog oblikovanja kako u domenu forme tako i u detaljima, iako je izgrađena i dovršena kudikamo kasnije.
Oko godine 1950. Vladislav Vladisavljević umire i dalje dovršenje bilo je povereno Vladisavljevićevom predratnom kolegi, arhitekti Branislavu Marikoviću, koji ju je po svemu sudeći - dovršio u oblik koji i dan danas razaznajemo, i pored bezveznog nadziđivanja od pre koju godinu.
Хе хе хе, знао сам да ће одговор бити поучан и детаљан. Научили смо скоро све што се зна о овој згради! Хвала. Ја се сећам да смо овде (?) имали Којићев пројекат за ту палату "Србија" као и неколико слика из доба окупације на којима се видео угао.
Лепо нађено и још лепше сређено! Остаје питање где је сликано. Ја не могу да се сетим а на врх ми је језика, посебно ме чика ова стара кућа у средини. Мислио сам да ће неко од вас препознати локацију одмах, без да се чепрка дубље, али изгледа да ћемо морати том методом. Биће нам задовољство!
Nažalost, od ove lepe vile Ćukovića, jednog od dela koje je Borisavljević posebno izdvajao u svom opusu kao najuspešnije i rado publikovao, nije danas ostalo gotovo ništa, zahvaljujući bezobzirnosti i bahatosti investitora koji ju je kupio i potpunoj nemoći nadležnih službi koje su dužne bile da je zaštite.
P.S. Bilo bi baš značajno ustanoviti da li je to isti Ćuković kao onaj koji je, npr., izdavao ovu razglednicu (ili neko od potomaka):
Занимљива коинциденција (?) да смо имали и вилу Ћуковића и причу о Ћуковићима издавачима "Кадока". Причу из националне ревије сам само прелетео, оставио сам је за касније да је густирам, али нисам приметио да је споменуто да су ти Ћуковићи имали неку кућу у Ужичкој.
Друго: то је, дакле, кућа која се крије иза оне грозоморне ограде у Ужичкој. Боље да ни не знам шта су јој урадили. Јесу ли и то били браћа Карићи или ...? Узгред, помор вила који је извршен у овом крају у последњих 20-ак година је вероватно највећи злочин према старој архитектури у Београду. Све се то дешава далеко од очију највећег дела Београђана али вам могу саопштити да ту недостаје свака трећа стара кућа или вила, не рачунајући чатрље и кућерке који су морали кад-тад нестати. А барем да неко тамо живи, него све зврји или полудовршено или празно.
Лепо нађено и још лепше сређено! Остаје питање где је сликано. Ја не могу да се сетим а на врх ми је језика, посебно ме чика ова стара кућа у средини. Мислио сам да ће неко од вас препознати локацију одмах, без да се чепрка дубље, али изгледа да ћемо морати том методом. Биће нам задовољство!
Погледај ону правоугаону лимену скаламерију у дну.
Чини ми се да смо о неком таквом или сличном предмету дискутовали на примеру неке дорћолске улице...
Лепо нађено и још лепше сређено! Остаје питање где је сликано. Ја не могу да се сетим а на врх ми је језика, посебно ме чика ова стара кућа у средини. Мислио сам да ће неко од вас препознати локацију одмах, без да се чепрка дубље, али изгледа да ћемо морати том методом. Биће нам задовољство!
Mene ova zgrada skroz levo na slici podseca na ovo
Podseća. Ali mislim da su sve te uličice ispod Dušanove bile slične. Ono što je 90% sigurno je da nije Jevrejska ulica, jer mi se čini da ona nije imala trotoar. A može biti da je neka bočna. Ja bih pre rekao da je to neka od onih koje izlaze na Cara Uroša, Kapetan Mišinu i tako dalje ka centrali. A sve to zbog ovih burića na uglu. Pretpostavljam da je to neka kafana ili podrum, a bilo ih u tim delovima. Nisam siguran ni za ono prozorče da li su na njemu vekne hleba ili se luftiraju jastuci. I, da, mašina je poput one kod Velike škole tj. Muzeja Vuka i Dositeja.
I konačno, mislim da nas Milorad opet zamajava i iskušava sa okrenutom fotografijom. Jer nema razloga da na nalepnici slova pišu naopako.
Bez sumnje lepa fotografija sa turskom kaldrmom i kućom. Čudi me da ih nismo imali!?
Из доба када се стварно улагало у то да Београђани за оно мало времена што га имају викендом оду на неко лепо и ново место. Данас када времена имамо још мање баш би нам годила сва та излетишта у околини града попут Гроцке, Чортановаца, Липовичке шуме итд.
Jedna od velikih gradskih mitskih priča iz 60-ih, 70-ih, je bila i ona o motelima u okolini grada "namenjenih" ŠVALERACIJI naših dičnih trudebenika i trudbenica. Predlažem da napravimo top listu beogradskih moteta omiljenih kod Bgd švalera...
I konačno, mislim da nas Milorad opet zamajava i iskušava sa okrenutom fotografijom. Jer nema razloga da na nalepnici slova pišu naopako.
Докси, не замајава вас Милорад, де би он. Оно што си видео је слајд, а не фотографија. Слајд се тури у неку справу са сијалицом или свећом и слика се гледа на зиду. На иБеју је слајд био приказан слеђа, па сам га флипно да би мого дасупореди...
Из доба када се стварно улагало у то да Београђани за оно мало времена што га имају викендом оду на неко лепо и ново место. Данас када времена имамо још мање баш би нам годила сва та излетишта у околини града попут Гроцке, Чортановаца, Липовичке шуме итд.
Jedna od velikih gradskih mitskih priča iz 60-ih, 70-ih, je bila i ona o motelima u okolini grada namenjena ŠVALERACIJIi naših dičnih trrudebenika i trudbenica. Predlažem da napravimo top listu beogradskih moteta omiljenih kod Bgd švalera...
Само се јављам да не рачунате на мене. У трудбеничко време нисам боравио у Бејограду.
А и нисам се бавио швалерацијом. Мисим, нисам био ожењен, па нисам моро ни да се швалеришем.
Лепо доведем кући, па без стрке и фрке...
У читавом раскошном ансамблу Теразија зграду на левој страни ретко ко примети. Ја не знам ни чак да ли има неки устаљени званични или популарни назив. Претпостављам да Милован зна ко је архитекта.
Zapravo, istorija ove zgrade levo, povezana je sa mnogim nepoznanicama i neistraženostima istorije beogradskog graditeljstva novijeg doba. Zna se da je za zgradu raspisan konkurs pred rat (smatra se da je to jedan od poslednjih većih konkursa pre 1941., mada ih je bilo još par) i da je konkurs raspisalo osiguravajuće društvo Srbija. Zgrada je trebala da ima kompleksan program i izgleda i po svemu sudeći struktura programa raspisanog konkursa predviđala je i bioskop (slično kao u Samojlovljevoj palati "Beograd" na Terazijama). Doduše to su post festum nagađanja jer je zgrada početa da se zida pred rat, neizvesno po čijem projektu (projekat koji se često vrti na internetu kao pobednički sa konkursa ne podseća mnogo ovo što danas stoji ovde). Do 1944. zgrada je podignuta do prvog sprata, doduše sa ponešto drugačijim nizovima prozora. Takođe, tvrdi se da je i do tog doba iskopana sala bioskopa u dvorištu i napravljeni obimni zidovi, a sve to posle poslužilo kao nemačko sklonište od napada iz vazduha.
Ono što je izvesno jeste da je projekat posle rata nastavio da radi arh. Vladislav Vladisavljević i da njegov potpis stoji na nekim od planova ove zgrade koji su sačuvani u Arhivu grada. Da li je po njegovom projektu i započeta ova palata nije izvesno (pretpostavlja se da jeste), kao što nije izvesno koliko se predratni (ili, čak, ratni) projekat razlikovao od ovde izvedenog dela. Činjenica jeste da zgrada potpuno podseća na stari način arhitektonskog oblikovanja kako u domenu forme tako i u detaljima, iako je izgrađena i dovršena kudikamo kasnije.
Oko godine 1950. Vladislav Vladisavljević umire i dalje dovršenje bilo je povereno Vladisavljevićevom predratnom kolegi, arhitekti Branislavu Marikoviću, koji ju je po svemu sudeći - dovršio u oblik koji i dan danas razaznajemo, i pored bezveznog nadziđivanja od pre koju godinu.
Хе хе хе, знао сам да ће одговор бити поучан и детаљан. Научили смо скоро све што се зна о овој згради! Хвала. Ја се сећам да смо овде (?) имали Којићев пројекат за ту палату "Србија" као и неколико слика из доба окупације на којима се видео угао.
Лепо нађено и још лепше сређено! Остаје питање где је сликано. Ја не могу да се сетим а на врх ми је језика, посебно ме чика ова стара кућа у средини. Мислио сам да ће неко од вас препознати локацију одмах, без да се чепрка дубље, али изгледа да ћемо морати том методом. Биће нам задовољство!
Из филма: "Непријатељ" (1965.)
И у серији: "Грлом у јагоде"..
Nažalost, od ove lepe vile Ćukovića, jednog od dela koje je Borisavljević posebno izdvajao u svom opusu kao najuspešnije i rado publikovao, nije danas ostalo gotovo ništa, zahvaljujući bezobzirnosti i bahatosti investitora koji ju je kupio i potpunoj nemoći nadležnih službi koje su dužne bile da je zaštite.
P.S. Bilo bi baš značajno ustanoviti da li je to isti Ćuković kao onaj koji je, npr., izdavao ovu razglednicu (ili neko od potomaka):
Занимљива коинциденција (?) да смо имали и вилу Ћуковића и причу о Ћуковићима издавачима "Кадока". Причу из националне ревије сам само прелетео, оставио сам је за касније да је густирам, али нисам приметио да је споменуто да су ти Ћуковићи имали неку кућу у Ужичкој.
Друго: то је, дакле, кућа која се крије иза оне грозоморне ограде у Ужичкој. Боље да ни не знам шта су јој урадили. Јесу ли и то били браћа Карићи или ...? Узгред, помор вила који је извршен у овом крају у последњих 20-ак година је вероватно највећи злочин према старој архитектури у Београду. Све се то дешава далеко од очију највећег дела Београђана али вам могу саопштити да ту недостаје свака трећа стара кућа или вила, не рачунајући чатрље и кућерке који су морали кад-тад нестати. А барем да неко тамо живи, него све зврји или полудовршено или празно.
Погледај ону правоугаону лимену скаламерију у дну.
Чини ми се да смо о неком таквом или сличном предмету дискутовали на примеру неке дорћолске улице...
Лепо нађено и још лепше сређено! Остаје питање где је сликано. Ја не могу да се сетим а на врх ми је језика, посебно ме чика ова стара кућа у средини. Мислио сам да ће неко од вас препознати локацију одмах, без да се чепрка дубље, али изгледа да ћемо морати том методом. Биће нам задовољство!
Mene ova zgrada skroz levo na slici podseca na ovo
Podseća. Ali mislim da su sve te uličice ispod Dušanove bile slične. Ono što je 90% sigurno je da nije Jevrejska ulica, jer mi se čini da ona nije imala trotoar. A može biti da je neka bočna. Ja bih pre rekao da je to neka od onih koje izlaze na Cara Uroša, Kapetan Mišinu i tako dalje ka centrali. A sve to zbog ovih burića na uglu. Pretpostavljam da je to neka kafana ili podrum, a bilo ih u tim delovima. Nisam siguran ni za ono prozorče da li su na njemu vekne hleba ili se luftiraju jastuci. I, da, mašina je poput one kod Velike škole tj. Muzeja Vuka i Dositeja.
I konačno, mislim da nas Milorad opet zamajava i iskušava sa okrenutom fotografijom. Jer nema razloga da na nalepnici slova pišu naopako.
Bez sumnje lepa fotografija sa turskom kaldrmom i kućom. Čudi me da ih nismo imali!?
Pozdrav svima ...
Из доба када се стварно улагало у то да Београђани за оно мало времена што га имају викендом оду на неко лепо и ново место. Данас када времена имамо још мање баш би нам годила сва та излетишта у околини града попут Гроцке, Чортановаца, Липовичке шуме итд.
Jedna od velikih gradskih mitskih priča iz 60-ih, 70-ih, je bila i ona o motelima u okolini grada "namenjenih" ŠVALERACIJI naših dičnih trudebenika i trudbenica. Predlažem da napravimo top listu beogradskih moteta omiljenih kod Bgd švalera...
I konačno, mislim da nas Milorad opet zamajava i iskušava sa okrenutom fotografijom. Jer nema razloga da na nalepnici slova pišu naopako.
Pozdrav svima ...
Из доба када се стварно улагало у то да Београђани за оно мало времена што га имају викендом оду на неко лепо и ново место. Данас када времена имамо још мање баш би нам годила сва та излетишта у околини града попут Гроцке, Чортановаца, Липовичке шуме итд.
Jedna od velikih gradskih mitskih priča iz 60-ih, 70-ih, je bila i ona o motelima u okolini grada namenjena ŠVALERACIJIi naših dičnih trrudebenika i trudbenica. Predlažem da napravimo top listu beogradskih moteta omiljenih kod Bgd švalera...
Само се јављам да не рачунате на мене. У трудбеничко време нисам боравио у Бејограду.
А и нисам се бавио швалерацијом. Мисим, нисам био ожењен, па нисам моро ни да се швалеришем.
Лепо доведем кући, па без стрке и фрке...