Zaista izvanredan dozivljaj Kizzoni. Svi dobijamo novu 'frizuru' s ovim novim fotkama a ne samo dame. Tesko je suzdrzati se da se ne usklikuje, kao Ulicar! Pozdrav, H. ...
Mi smo do marta 1954g. ziveli u garsonjeri u prizemlju Dzordza Vasingtona # 44. Zgrada je i dalje gde je i bila. Majka me je cesto vodila na Bajlonijevu pijacu sa sobom gde sam joj trazio da jedna od ovih kolica nosackih uzmemo i "odnesemo kuci". Leti su na tim kolicima spavali nosaci (svaki je imao broj na kapi - takva egzaktnost me je iz nekih razloga frapirala). Kasnije trazio sam to isto i za neka mala kola, za ratne (vojne)invalide (bez nogu), cija su se vrata otvarala spreda [ bile su te fotke - 'kolica' pred zgradom "Borbe" - zao mi je sto ne mogu da citiram uvazenog 'postera' ]. I moj mladji brat zahtevao je da te male automobile neizostavno smesta odnesemo kuci. To je moralo biti oko 1955g.
I mene ovaj Kizonijev Grnčarević&Krstić oduševljava. Koliko detalja na jednoj fotki, a ima ih više. Prelepo.
Imam utisak da sam tu firmu već video negde…? Da nije u nekoj poprečnoj sa Knezom, Nikole Spasića ili tu negde okolo?
A kolica sa nosačima pamtim i ja, a rođen sam ’56-te. Provlačili su se oni i šezdesetih. Takođe pamtim njihove aluminijumske pločice, i kako su se izvrnuli i s rukama pod glavom dremkaju, a kapu natakarili preko lica da im sunce ne smeta…
I mene ovaj Kizonijev Grnčarević&Krstić oduševljava. Koliko detalja na jednoj fotki, a ima ih više. Prelepo.
Imam utisak da sam tu firmu već video negde…? Da nije u nekoj poprečnoj sa Knezom, Nikole Spasića ili tu negde okolo?
Aferim Dorcolac. Jesu Kizzonijeve dobre ali i ove tvoje, dorcolske iz '60-'70-tih, "izbijaju vazduh" (kao kad dobijes u 'pleksus') jer po neki detalj mi je ( ili mi se cini da je ) kao skinut iz neke stare TV serije gde je desavanje u BG.
pozdrav ...
I mene ovaj Kizonijev Grnčarević&Krstić oduševljava. Koliko detalja na jednoj fotki, a ima ih više. Prelepo.
Imam utisak da sam tu firmu već video negde…? Da nije u nekoj poprečnoj sa Knezom, Nikole Spasića ili tu negde okolo?
A kolica sa nosačima pamtim i ja, a rođen sam ’56-te. Provlačili su se oni i šezdesetih. Takođe pamtim njihove aluminijumske pločice, i kako su se izvrnuli i s rukama pod glavom dremkaju, a kapu natakarili preko lica da im sunce ne smeta…
Da, tako je bilo i 1966g., sa nosacima preko puta moje "VIII BG gimnazije" , a nasuprot "Sloznoj braci" na C. Trgu. Iz nekih razloga, uvazavao sam im zanat i cak po malo zavideo na tim aluminijumskim elipsastim oznakama s brojem na kacketima. Tako je bilo " ... su se izvrnuli i s rukama pod glavom dremkaju, a kapu natakarili preko lica da im sunce ne smeta...". Pozdrav , g.
Dubrovačka 9, srušena krajem sedamdesetih… i ovaj mini-kuper, slatkiš…
Dubrovačka 13,kuća Milanke i Maline Vučković, ni nje nema…
Ih, provuče se dilindara . Dubrovačka19, ostaci predratne fabrike špiritusa…
Dubrovačka 21 i 21a, srušene 1982.
Pozdrav Grk-u! Valjda će neko nekada poštovati naše napore da bar sačuvamo fotografije. Mi koji smo ove i ovakve ulice i doživeli čuvamo ih u svojim malim sivim ćelijama, što bi rek’o Dejvid Suše(t) ili Sačet, već kako li se vika.
Perfektne fotke Kizoni. Nego, kojim poslom se bavi ova Komp. Najbolje je ono kuče na mestu suvizača....
Imam utisak da sam tu firmu već video negde…? Da nije u nekoj poprečnoj sa Knezom, Nikole Spasića ili tu negde okolo?
A kolica sa nosačima pamtim i ja, a rođen sam ’56-te. Provlačili su se oni i šezdesetih. Takođe pamtim njihove aluminijumske pločice, i kako su se izvrnuli i s rukama pod glavom dremkaju, a kapu natakarili preko lica da im sunce ne smeta…
Imam utisak da sam tu firmu već video negde…? Da nije u nekoj poprečnoj sa Knezom, Nikole Spasića ili tu negde okolo?
Imam utisak da sam tu firmu već video negde…? Da nije u nekoj poprečnoj sa Knezom, Nikole Spasića ili tu negde okolo?
A kolica sa nosačima pamtim i ja, a rođen sam ’56-te. Provlačili su se oni i šezdesetih. Takođe pamtim njihove aluminijumske pločice, i kako su se izvrnuli i s rukama pod glavom dremkaju, a kapu natakarili preko lica da im sunce ne smeta…
Dubrovačka 9, srušena krajem sedamdesetih… i ovaj mini-kuper, slatkiš…
Dubrovačka 13,kuća Milanke i Maline Vučković, ni nje nema…
Ih, provuče se dilindara
Dubrovačka 21 i 21a, srušene 1982.
Pozdrav Grk-u! Valjda će neko nekada poštovati naše napore da bar sačuvamo fotografije. Mi koji smo ove i ovakve ulice i doživeli čuvamo ih u svojim malim sivim ćelijama, što bi rek’o Dejvid Suše(t) ili Sačet, već kako li se vika.