"Jevrejska Kasina" u stanju 70 tih pravo je otkrice! Ulica Brace Baruh kod Jeremije, secesijske bliznakinje od kojih je ostala samo ona desno, iza njih dole na uglu Visokog Stevana nazire se lepa ugaona jednospratnica sa kupolom koje vise nema, prazan plac na kome je skola i iza nega dvospratnica na uglu ove i ulice Despota Djurdja ...
Dorcol je tvoj kraj, od tebe mozes da sidjes i drugacijom marsutom do "Borce", Jevrejskom do ugla Visokog Stefana, skrenes desno i na uglu Cara Urosa, gde se nalazila jos jedna vredna zgrada, dva coseta nize eto te u kafani medju alasima... Nestali su reperi, ugaone zgrade, nema vise kafana na Dorcolu, rekonstrukcijom krajem 70tih srusen je veliki broj preostalih iz ratova paznje vrednih zdanja i na njhovim mestima je danas uglavnom prazan prostor! Odlicno si se snasao, to sto si otkrio tablu svaka cast, ne mora bas svako da cita stare avio snimke ulica!
Knjiga mi deluje bogato dokumentovana fotografijama Dorcola koje su inace sto se njegovog donjeg dela tice vrlo oskudne. U kojoj knjizari moze da se kupi?
P.S. Nas jezik je preuzeo francusku kovanicu "passe partout" sto buklavno znaci prolazi svuda a oni paspartu zovu "Marie Louise"...
Jedan od prvih beogradskih džez bubnjara bio je Jože Fink, ali se smatra da je prvi »moderan« bubnjar bio Rade Milivojević „Nafta” (1926-2001), koji je 1944. otišao na Kosmaj i odmah potom ušao u svoj grad kao oslobodilac. Bio je 1948. godine u apsu zbog slobodnog razmišljanja, ali je nakon Rezolucije Informbiroa kao nevin pušten kući. Milivojević je 1958. godine doneo iz Istambula u domovinu prvu „rajd” (ride) činelu marke „Zildžijan” (Zildjian). Kako je za razliku od drugih bubnjara svirao i violinu, a pomalo i kontrabas, dobro je poznavao formu i aranžmane numera. Imao je kompletan muzički pristup bubnjevima kompenzujući time svoja retka vežbanja. Najveći uticaj na njega imao je stil Arta Blejkija. Ono što je veoma retko za bubnjare to je da je „Nafta” poznat i kao kompozitor (numera Mambo 12). Poslednjih godina života se odao pisanju anegdota iz svoje karijere koje je objavljivao u „Politici”, a dao je svoje sugestije i za ovo štivo koje je pročitao u prvoj verziji pre nego što ga je zadesio fatalni infarkt. „Naftin” štim kolega iz malog sastava Radio stanice i član trija Saše Subote, pok. Mima „Ćora” Todorović, odlikovao se dobrim tajmingom, radom metlicama i svingom koji ide napred (“on the top”), kao i bezazlenim„lovačkim” pričama. Manje poznati bubnjar pedesetih godina, koji nije bio član Radio ansambla i kome je kao reper za 8 taktova uvek služila tema „Perdido”- Dragan Vitković „Jarac” se poslovno afirmisao kao menadžer u lancu hotela „Hilton” na Karibima.
Branislav „Lala” Kovačev (1939), rodom iz Kikinde, učio je gledajući „Naftu” po dolasku u Beograd i bio je član trija Vase Beloševića
"Jevrejska Kasina" u stanju 70 tih pravo je otkrice! Ulica Brace Baruh kod Jeremije, secesijske bliznakinje od kojih je ostala samo ona desno, iza njih dole na uglu Visokog Stevana nazire se lepa ugaona jednospratnica sa kupolom koje vise nema, prazan plac na kome je skola i iza nega dvospratnica na uglu ove i ulice Despota Djurdja ...
Dorcol je tvoj kraj, od tebe mozes da sidjes i drugacijom marsutom do "Borce", Jevrejskom do ugla Visokog Stefana, skrenes desno i na uglu Cara Urosa, gde se nalazila jos jedna vredna zgrada, dva coseta nize eto te u kafani medju alasima... Nestali su reperi, ugaone zgrade, nema vise kafana na Dorcolu, rekonstrukcijom krajem 70tih srusen je veliki broj preostalih iz ratova paznje vrednih zdanja i na njhovim mestima je danas uglavnom prazan prostor! Odlicno si se snasao, to sto si otkrio tablu svaka cast, ne mora bas svako da cita stare avio snimke ulica!
Knjiga mi deluje bogato dokumentovana fotografijama Dorcola koje su inace sto se njegovog donjeg dela tice vrlo oskudne. U kojoj knjizari moze da se kupi?
P.S. Nas jezik je preuzeo francusku kovanicu "passe partout" sto buklavno znaci prolazi svuda a oni paspartu zovu "Marie Louise"...
Ljudi su nekada češće pili kafu u kafani nego kod kuće. Tu bi saznali šta se dešava u kraju, ko je izgubio na kocki a ko je ulovio soma. I ručali bi u kafani, a kući bi išli kada bi morali. Nema više na Dorćolu klasičnih kafana.
Ja ću da skeniram sve što bude interesantno u knjizi pa ću polako da postavim ovde. Bar ono što nije viđeno.
Knjigu sam kupio na samoj izložbi a ne znam da li je neka knjižara prodaje. Izdavač je Istorijski muzej Srbije, a autor Dušica Bojić je naučni saradnik i muzejski savetnik u tom muzeju, pa bi možda bilo najbolje videti kod njih: http://www.imus.org.rs/imus.php?id=68&jz=0
Ako ne uspeš reci, pa ću ja skoknuti dok još traje izložba.
Hvala ti za putokaz ka „Borči”, ali ako silazim Jevrejskom neću moći da svratim u sve one silne kafane što sam ih nabrojao u Cara Uroša.
U Braće Baruha iza bivše Jevrejske kasine ostala je još ova stara kuća koju „krase” ove kese od poslednje košave.
Mnogi su možda pomislili, ovaj navalio pa misli da reši situaciju odmah-neka se malo pomuči. Kao što znate treba mi indetifikacija zgrade na uglu Braće Jugović i Kneginje Ljubice. Ubeđen sam da je za neke to veoma lako, koji barataju sa tom tematikom. Vidim da su i mnogo starije građevine za poznavaoce arhitekture i istorije umotnosti, lako prepoznatljive. Tako i za ovu zgradu koja je na meti, a priznaćete da nije mala zgrada, porušena je verovatno posle 1945 god., (siguran sam da postoje i pisani tragovi a i fotografije iz tog vremena)
, je veoma upečatljiva i prepoznatljiva. Na ovaj objekat koji je porušen i za onaj iz Simine, trebalo bi negde na proleće najkasnije do juna da se postavi ploča, u znak podsećanja na prvo gimnastičko društvo u Beogradu i Srbiji. Još jedna molba i još jedna fotka koju sam pronašao,koja je slikana isperd Kapetan Mišinog zdanja, pa preko velike pijace, desno od turskog zatvora i Kizlar agine Džamije.Unapred hvala.
Sve fotke su sjajne a mislim da ova panorama zahteva najviše pažnje. Izvanredna.
Znam da vas moje divljenje posebno ne interesuje, ali mislio sam da je ova enigma već rešena. Bilo je više komentara. Uostalom da neko zna sa sigurnošću, sigurno bi se javio.
Nažalost onih starijih članova koji bi znali nešto bliže, više nema. Nemojte misliti da se ovde baš sve rešava – svako od nas ima bar nekoliko nerešenih enigmi i svaki put iščekuje da se pojavi ono što mu je falilo.
Mnogi su možda pomislili, ovaj navalio pa misli da reši situaciju odmah-neka se malo pomuči. Kao što znate treba mi indetifikacija zgrade na uglu Braće Jugović i Kneginje Ljubice. Ubeđen sam da je za neke to veoma lako, koji barataju sa tom tematikom. Vidim da su i mnogo starije građevine za poznavaoce arhitekture i istorije umotnosti, lako prepoznatljive. Tako i za ovu zgradu koja je na meti, a priznaćete da nije mala zgrada, porušena je verovatno posle 1945 god., (siguran sam da postoje i pisani tragovi a i fotografije iz tog vremena)
, je veoma upečatljiva i prepoznatljiva. Na ovaj objekat koji je porušen i za onaj iz Simine, trebalo bi negde na proleće najkasnije do juna da se postavi ploča, u znak podsećanja na prvo gimnastičko društvo u Beogradu i Srbiji. Još jedna molba i još jedna fotka koju sam pronašao,koja je slikana isperd Kapetan Mišinog zdanja, pa preko velike pijace, desno od turskog zatvora i Kizlar agine Džamije.Unapred hvala.
Sve fotke su sjajne a mislim da ova panorama zahteva najviše pažnje. Izvanredna.
Znam da vas moje divljenje posebno ne interesuje, ali mislio sam da je ova enigma već rešena. Bilo je više komentara. Uostalom da neko zna sa sigurnošću, sigurno bi se javio.
Nažalost onih starijih članova koji bi znali nešto bliže, više nema. Nemojte misliti da se ovde baš sve rešava – svako od nas ima bar nekoliko nerešenih enigmi i svaki put iščekuje da se pojavi ono što mu je falilo.
Enigma je 100% rešena, kao što i sami kažete. Lokacija je potvrđena i utvrđena. Ova fotografija (kako je u Hrvatskoj zovu zračna) je iz časopisa "Svijet" od 16.05 1931 godine, mnogo toga se vidi.Mene upravo zaima ta zgrada, koja je porušena negde 1936-1938 god. Koje u njoj stanovao i živeo, ko je projektovao i kad je sagrađena. Ako na forumu ne saznam podatke, moraću po istorijskom arhivu da kopam. Po profesiji sam sportski hroničar i sportski novinar, interesantna mi je priča, sa te sportsko istorijske strane. Kod nas se brzo neke stvari zaborave, nešto što se desilo pre 70-120 god, je davna prošlost, kako mnogi komentarišu-koga to interesuje danas. Vidim da se na forumu mnogo ljidi interesuju i pokušavaju da saznaju neke stvari iz davne ili bliske prošlosti našeg grada. Istraživački deo ovog posla je dosta naporan, ali ipak na kraju postoji neka satisfakcija, koja čoveka gura napred i sve dalje. I ova enigma nadam se bće pozitivno rešena.
Hoću da vam se zahvalim svima, na pomoći oko otkrivanja lokacije prvog gimnastičkog društva u Beogradu. Postoje još dve dileme: prva je dilema u kojoj je zgradi živeo gimastičar, da li u onoj iz Jugovićeve ulice ili iz Simine, jer su se sa njihovih prozora jedino mogli videti gimnastičari i vežbalište. A neko zna te zgrade (verovatno su imale arhitektonsku vrednost, neko ih je projektovao i zidao),poseduje tekst ili fotografije, bilo kakvu informaciju, iz kog su perioda zidane i ko su bili vlasnici i stanari zgrada, dilema je u potpunosti rešena. Danas sam bio lično na terenu, sve fotografisao i uverio se u verodostojnost lokacije, unutrašnjost je malo promenjena, nivo dvorišta je spušten i na mestu vežbališta je sazidan prizemni arhiv Zavoda za intelektualnu svojinu. Između njih i fakulteta je visoki zid, pa nemože u potpunosti da se sagleda ceo prostor, ali sam siguran da je to gimnastičko vežbalište.
Мени се чини да је зграда коју тражите делом ту, а делом срушена. Елем, чини ми се да су две зграде из Кнегиње Љубице на Вашој првој слици горе касније интегрисане у једну, како би се дало закључити по овој мојој слици:
Данас је то бело-жута зграда на Вашој другој слици. Њој је у међувремену срушено крило према Браће Југовић, можда да би се направило места за ПМФ или је закачена у неком бомбрардовању...
inace, poznata kao zgrada u cijem dvoristu je skoncao Nedic.
Zar to nije bilo na Oblićevom vencu?
(nije da mi je to nešto bitno, čisto zbog opšte kulture...)
TOMAŠEVIĆ:
Kao što sam rekao, tad sam bio kurir u Ozni za Beograd i dežurao sam ispred kancelarije islednika. Tu sam viđao jednog čoveka kojeg su dovodili stražari – u beloj košulji, podebeo. Posle su mi rekli da je to general Nedić, „otac ili majka Srbije“, kako se on za vreme rata predstavljao. Ne sećam se više zašto, ali sam jednom ušao u sobu kod islednika, verovatno da ga nešto pitam. Nedić je u tom trenutku otvorio prozor, koji je gledao na svetlarnik, bili smo na trećem spratu, i skočio na taj svetlarnik. Svetlarniku je bilo teško pristupiti, tako da su tražili nekoga ko će da se spusti, pa su našli mene kao najpogodnijeg, odnosno najlakšeg. Vezali su me konopcem, spustili dole. Ja sam ga vezao, mada je još bio u nekom ropcu, i onda su ga oni izvukli. Eto, to je priča o poslednjem Nedićevom trenutku, iako sam ja to ispričao dosta nekompletno.
Iz intervjua Nebojse Tomasevica, mada se ne spominje tacno koja je zgrada u pitanju.
Ljudi su nekada češće pili kafu u kafani nego kod kuće. Tu bi saznali šta se dešava u kraju, ko je izgubio na kocki a ko je ulovio soma. I ručali bi u kafani, a kući bi išli kada bi morali. Nema više na Dorćolu klasičnih kafana.
Ja ću da skeniram sve što bude interesantno u knjizi pa ću polako da postavim ovde. Bar ono što nije viđeno.
Knjigu sam kupio na samoj izložbi a ne znam da li je neka knjižara prodaje. Izdavač je Istorijski muzej Srbije, a autor Dušica Bojić je naučni saradnik i muzejski savetnik u tom muzeju, pa bi možda bilo najbolje videti kod njih: http://www.imus.org.rs/imus.php?id=68&jz=0
Ako ne uspeš reci, pa ću ja skoknuti dok još traje izložba.
Hvala ti za putokaz ka „Borči”, ali ako silazim Jevrejskom neću moći da svratim u sve one silne kafane što sam ih nabrojao u Cara Uroša.
U Braće Baruha iza bivše Jevrejske kasine ostala je još ova stara kuća koju „krase” ove kese od poslednje košave.
Zamolicu oca da ode i da mi knjigu kupi, hvala na ponudi.
Molim te stavljaj u tvoje postove po jednu sliku iz te knjige u visokoj rezoluciji, ti tehnikom dobro vladas. Da nije bilo Jeremije i nesto slika Anastasa Jovanovica donji deo Dorcola bi znali samo po fotografijama rusevina iz Prvog i Drugog svetskog rata.
Izvinjavam se na celavoj latinici!
"Jevrejska Kasina" u stanju 70 tih pravo je otkrice! Ulica Brace Baruh kod Jeremije, secesijske bliznakinje od kojih je ostala samo ona desno, iza njih dole na uglu Visokog Stevana nazire se lepa ugaona jednospratnica sa kupolom koje vise nema, prazan plac na kome je skola i iza nega dvospratnica na uglu ove i ulice Despota Djurdja ...
Dorcol je tvoj kraj, od tebe mozes da sidjes i drugacijom marsutom do "Borce", Jevrejskom do ugla Visokog Stefana, skrenes desno i na uglu Cara Urosa, gde se nalazila jos jedna vredna zgrada, dva coseta nize eto te u kafani medju alasima... Nestali su reperi, ugaone zgrade, nema vise kafana na Dorcolu, rekonstrukcijom krajem 70tih srusen je veliki broj preostalih iz ratova paznje vrednih zdanja i na njhovim mestima je danas uglavnom prazan prostor! Odlicno si se snasao, to sto si otkrio tablu svaka cast, ne mora bas svako da cita stare avio snimke ulica!
Knjiga mi deluje bogato dokumentovana fotografijama Dorcola koje su inace sto se njegovog donjeg dela tice vrlo oskudne. U kojoj knjizari moze da se kupi?
P.S. Nas jezik je preuzeo francusku kovanicu "passe partout" sto buklavno znaci prolazi svuda a oni paspartu zovu "Marie Louise"...
Bubnjari:
Jedan od prvih beogradskih džez bubnjara bio je Jože Fink, ali se smatra da je prvi »moderan« bubnjar bio Rade Milivojević „Nafta” (1926-2001), koji je 1944. otišao na Kosmaj i odmah potom ušao u svoj grad kao oslobodilac. Bio je 1948. godine u apsu zbog slobodnog razmišljanja, ali je nakon Rezolucije Informbiroa kao nevin pušten kući. Milivojević je 1958. godine doneo iz Istambula u domovinu prvu „rajd” (ride) činelu marke „Zildžijan” (Zildjian). Kako je za razliku od drugih bubnjara svirao i violinu, a pomalo i kontrabas, dobro je poznavao formu i aranžmane numera. Imao je kompletan muzički pristup bubnjevima kompenzujući time svoja retka vežbanja. Najveći uticaj na njega imao je stil Arta Blejkija. Ono što je veoma retko za bubnjare to je da je „Nafta” poznat i kao kompozitor (numera Mambo 12). Poslednjih godina života se odao pisanju anegdota iz svoje karijere koje je objavljivao u „Politici”, a dao je svoje sugestije i za ovo štivo koje je pročitao u prvoj verziji pre nego što ga je zadesio fatalni infarkt. „Naftin” štim kolega iz malog sastava Radio stanice i član trija Saše Subote, pok. Mima „Ćora” Todorović, odlikovao se dobrim tajmingom, radom metlicama i svingom koji ide napred (“on the top”), kao i bezazlenim „lovačkim” pričama. Manje poznati bubnjar pedesetih godina, koji nije bio član Radio ansambla i kome je kao reper za 8 taktova uvek služila tema „Perdido”- Dragan Vitković „Jarac” se poslovno afirmisao kao menadžer u lancu hotela „Hilton” na Karibima.
Branislav „Lala” Kovačev (1939), rodom iz Kikinde, učio je gledajući „Naftu” po dolasku u Beograd i bio je član trija Vase Beloševića
Izvinjavam se na celavoj latinici!
"Jevrejska Kasina" u stanju 70 tih pravo je otkrice! Ulica Brace Baruh kod Jeremije, secesijske bliznakinje od kojih je ostala samo ona desno, iza njih dole na uglu Visokog Stevana nazire se lepa ugaona jednospratnica sa kupolom koje vise nema, prazan plac na kome je skola i iza nega dvospratnica na uglu ove i ulice Despota Djurdja ...
Dorcol je tvoj kraj, od tebe mozes da sidjes i drugacijom marsutom do "Borce", Jevrejskom do ugla Visokog Stefana, skrenes desno i na uglu Cara Urosa, gde se nalazila jos jedna vredna zgrada, dva coseta nize eto te u kafani medju alasima... Nestali su reperi, ugaone zgrade, nema vise kafana na Dorcolu, rekonstrukcijom krajem 70tih srusen je veliki broj preostalih iz ratova paznje vrednih zdanja i na njhovim mestima je danas uglavnom prazan prostor! Odlicno si se snasao, to sto si otkrio tablu svaka cast, ne mora bas svako da cita stare avio snimke ulica!
Knjiga mi deluje bogato dokumentovana fotografijama Dorcola koje su inace sto se njegovog donjeg dela tice vrlo oskudne. U kojoj knjizari moze da se kupi?
P.S. Nas jezik je preuzeo francusku kovanicu "passe partout" sto buklavno znaci prolazi svuda a oni paspartu zovu "Marie Louise"...
Ljudi su nekada češće pili kafu u kafani nego kod kuće. Tu bi saznali šta se dešava u kraju, ko je izgubio na kocki a ko je ulovio soma. I ručali bi u kafani, a kući bi išli kada bi morali.
Ja ću da skeniram sve što bude interesantno u knjizi pa ću polako da postavim ovde. Bar ono što nije viđeno.
Knjigu sam kupio na samoj izložbi a ne znam da li je neka knjižara prodaje. Izdavač je Istorijski muzej Srbije, a autor Dušica Bojić je naučni saradnik i muzejski savetnik u tom muzeju, pa bi možda bilo najbolje videti kod njih: http://www.imus.org.rs/imus.php?id=68&jz=0
Ako ne uspeš reci, pa ću ja skoknuti dok još traje izložba.
Hvala ti za putokaz ka „Borči”, ali ako silazim Jevrejskom neću moći da svratim u sve one silne kafane što sam ih nabrojao u Cara Uroša.
U Braće Baruha iza bivše Jevrejske kasine ostala je još ova stara kuća koju „krase” ove kese od poslednje košave.
, je veoma upečatljiva i prepoznatljiva. Na ovaj objekat koji je porušen i za onaj iz Simine, trebalo bi negde na proleće najkasnije do juna da se postavi ploča, u znak podsećanja na prvo gimnastičko društvo u Beogradu i Srbiji. Još jedna molba i još jedna fotka koju sam pronašao,koja je slikana isperd Kapetan Mišinog zdanja, pa preko velike pijace, desno od turskog zatvora i Kizlar agine Džamije.Unapred hvala.
Sve fotke su sjajne a mislim da ova panorama zahteva najviše pažnje. Izvanredna.
Znam da vas moje divljenje posebno ne interesuje, ali mislio sam da je ova enigma već rešena. Bilo je više komentara. Uostalom da neko zna sa sigurnošću, sigurno bi se javio.
Nažalost onih starijih članova koji bi znali nešto bliže, više nema. Nemojte misliti da se ovde baš sve rešava – svako od nas ima bar nekoliko nerešenih enigmi i svaki put iščekuje da se pojavi ono što mu je falilo.
, je veoma upečatljiva i prepoznatljiva. Na ovaj objekat koji je porušen i za onaj iz Simine, trebalo bi negde na proleće najkasnije do juna da se postavi ploča, u znak podsećanja na prvo gimnastičko društvo u Beogradu i Srbiji. Još jedna molba i još jedna fotka koju sam pronašao,koja je slikana isperd Kapetan Mišinog zdanja, pa preko velike pijace, desno od turskog zatvora i Kizlar agine Džamije.Unapred hvala.
Sve fotke su sjajne a mislim da ova panorama zahteva najviše pažnje. Izvanredna.
Znam da vas moje divljenje posebno ne interesuje, ali mislio sam da je ova enigma već rešena. Bilo je više komentara. Uostalom da neko zna sa sigurnošću, sigurno bi se javio.
Nažalost onih starijih članova koji bi znali nešto bliže, više nema. Nemojte misliti da se ovde baš sve rešava – svako od nas ima bar nekoliko nerešenih enigmi i svaki put iščekuje da se pojavi ono što mu je falilo.
Enigma je 100% rešena, kao što i sami kažete. Lokacija je potvrđena i utvrđena. Ova fotografija (kako je u Hrvatskoj zovu zračna) je iz časopisa "Svijet" od 16.05 1931 godine, mnogo toga se vidi.Mene upravo zaima ta zgrada, koja je porušena negde 1936-1938 god. Koje u njoj stanovao i živeo, ko je projektovao i kad je sagrađena. Ako na forumu ne saznam podatke, moraću po istorijskom arhivu da kopam. Po profesiji sam sportski hroničar i sportski novinar, interesantna mi je priča, sa te sportsko istorijske strane. Kod nas se brzo neke stvari zaborave, nešto što se desilo pre 70-120 god, je davna prošlost, kako mnogi komentarišu-koga to interesuje danas. Vidim da se na forumu mnogo ljidi interesuju i pokušavaju da saznaju neke stvari iz davne ili bliske prošlosti našeg grada. Istraživački deo ovog posla je dosta naporan, ali ipak na kraju postoji neka satisfakcija, koja čoveka gura napred i sve dalje. I ova enigma nadam se bće pozitivno rešena.
Мени се чини да је зграда коју тражите делом ту, а делом срушена. Елем, чини ми се да су две зграде из Кнегиње Љубице на Вашој првој слици горе касније интегрисане у једну, како би се дало закључити по овој мојој слици:
Данас је то бело-жута зграда на Вашој другој слици. Њој је у међувремену срушено крило према Браће Југовић, можда да би се направило места за ПМФ или је закачена у неком бомбрардовању...
Zar to nije bilo na Oblićevom vencu?
(nije da mi je to nešto bitno, čisto zbog opšte kulture...)
Zar to nije bilo na Oblićevom vencu?
(nije da mi je to nešto bitno, čisto zbog opšte kulture...)
TOMAŠEVIĆ:
Kao što sam rekao, tad sam bio kurir u Ozni za Beograd i dežurao sam ispred kancelarije islednika. Tu sam viđao jednog čoveka kojeg su dovodili stražari – u beloj košulji, podebeo. Posle su mi rekli da je to general Nedić, „otac ili majka Srbije“, kako se on za vreme rata predstavljao. Ne sećam se više zašto, ali sam jednom ušao u sobu kod islednika, verovatno da ga nešto pitam. Nedić je u tom trenutku otvorio prozor, koji je gledao na svetlarnik, bili smo na trećem spratu, i skočio na taj svetlarnik. Svetlarniku je bilo teško pristupiti, tako da su tražili nekoga ko će da se spusti, pa su našli mene kao najpogodnijeg, odnosno najlakšeg. Vezali su me konopcem, spustili dole. Ja sam ga vezao, mada je još bio u nekom ropcu, i onda su ga oni izvukli. Eto, to je priča o poslednjem Nedićevom trenutku, iako sam ja to ispričao dosta nekompletno.
Iz intervjua Nebojse Tomasevica, mada se ne spominje tacno koja je zgrada u pitanju.
Ja ću da skeniram sve što bude interesantno u knjizi pa ću polako da postavim ovde. Bar ono što nije viđeno.
Knjigu sam kupio na samoj izložbi a ne znam da li je neka knjižara prodaje. Izdavač je Istorijski muzej Srbije, a autor Dušica Bojić je naučni saradnik i muzejski savetnik u tom muzeju, pa bi možda bilo najbolje videti kod njih: http://www.imus.org.rs/imus.php?id=68&jz=0
Ako ne uspeš reci, pa ću ja skoknuti dok još traje izložba.
Hvala ti za putokaz ka „Borči”, ali ako silazim Jevrejskom neću moći da svratim u sve one silne kafane što sam ih nabrojao u Cara Uroša.
U Braće Baruha iza bivše Jevrejske kasine ostala je još ova stara kuća koju „krase” ove kese od poslednje košave.
Zamolicu oca da ode i da mi knjigu kupi, hvala na ponudi.
Molim te stavljaj u tvoje postove po jednu sliku iz te knjige u visokoj rezoluciji, ti tehnikom dobro vladas. Da nije bilo Jeremije i nesto slika Anastasa Jovanovica donji deo Dorcola bi znali samo po fotografijama rusevina iz Prvog i Drugog svetskog rata.