Postali smo „neverni Tome”, verovatno s razlogom, zbog brojnih grešaka na koje nailazimo ne samo na internetu već i u štampanim publikacijama, iza kojih često stoje i naučne institucije. Ako je Šonda (ne bih koristio naziv Mona zbog vremena kojem se na Forumu bavimo) broj 62-64… onda ne vidim razlog zašto kafana Borča ne bi bila 60. A ako je 60 onda je ova u crvenom kvadratu dole „na roglju”. Ako nije 60 onda je ipak na uglu sa Solunskom. U publikacijama se navodi da je bila preko puta Šonde.
Mislim da ovaj avio-snimak (skinut sa Crno-belog Beograda odgovara, i čini mi se da je Varoš Kapidžikov) odgovara vremenu snimka kafane na kojoj se lepo vidi grb Kraljevine Jugoslavije.
Jest’ u pravu ste potpuno obojica. Visokog Stevana. Treba nam Solunska... e tu se samo nesto nazire...
Pored „Borče” na Jaliji se nalazilo mnogo više alaskih kafana nego što mislimo. U ulici Cara Uroša, pored ove pomenute oko koje se „lome koplja” postojala je kafana „Kod Katice Fraj”, što ne znači da se kod nje jelo pilo za džabe, nego da je ona bila Nemica koja je posle smrti muža kafedžije došla iz Zemuna na Dorćol. Kafana se nalazila na trećem placu iza „Šonde”, a izgorela je u požaru 6. aprila 1941. Kafana „Jasenica” je bila takođe u Cara Uroša – broj 65, na uglu sa Banatskom. I kafana „Zlatni šaran” nalazila se između dva rata takođe u Cara Uroša, na broju 71, na uglu sa Dunavskom, a dijagonalno od „Kod Katice Fraj”.
Na uglu Skenderbegove i Knićaninove nalazila se dvadesetih godina kafana „Napoleon”, držao ju je Petar Mitrović, a njegov mlađi brat Milutin otvorio je kafanu „Negotin” na obali Dunava. Radila je do 1932. kada je promenila naziv u „Ribarska kasina”, potom u „Šaran” i konačno „Kod ujke”. Ona se nalazila na drvenim stubovima. Na obali Dunava nalazila se i kafana „Dva lovca” koju je držao Branko Devečerski, odmah do kafane „Kod Ivka”. Kafana „Šangaj” bila je pored istoimenog kupališta, nizvodno od Ribarske zadruge, koja se nalazila tačno tamo gde se danas nalazi prva zgrada posle izlaska izpodvožnjaka u naselju Dunavski kej.
Upamćene su u kafane „Topola” Boška Ćirića na samoj obali Dunava, gde se mogla i pazariti riba, zatim „Mundala” Baneta Obojevića, takođe u blizini Ribarske zadruge, a tu su bile još i kafane „Spuž” i „Sedam čunova”.
Na slici osvećenje Ribarske zadruge 1936. U pozadini su neke od pomenutih kafana na stubovima kao i svlačionice od plaža Dijana i Mon Plezir.
Ne mislim na strelice, to je već neko obeležio, a i kraj je fotografije... a i na onoj drugoj šestoaprilskoj sa porušenim zgradama se ne vidi ali vidi se parčence firme ovde. Dakle tačno Milovane, dijagonalno od one sa isturenim izlogom a opet pre Šonde.
Podaci o alaskim kafanama isčupani su iz knjige „Dunavki ribari sa Dorćola i porodica Bogdanović”, autorke dr Dušice Bojić a sama knjiga je kupljena na Izložbi u Istorijskom muzeju koja se upravo održava. Imam utisak da je porodica Ambrozić, čijeg potomka su Dragoljub i Angelina Ambrozić usvojili i školovali angažovala ovu autorku da na jednom mestu sažme i stilizuje sve što su oni mislili da treba. U posebno poglavlje ubačene su fotografije donjeg dela Dorćola (nije bilo zainteresovanih da ih otkupi) s kraja sedamdesetih godina, koje nemaju neke posebne veze sa temom, ali su nama korisne.
Knjiga je pravi haos. Od istorije Dorćola i ribarstva, preko biografija članova porodica Bogdanović i Ambrozić pa sve do kuhinjskih recepata. U knjizi nailazimo na tekstove sa prepisanim greškama sa već viđenih sajtova, ali i na prelepe neviđene fotografije.
Аустро-угарска, српска и турска војска у Београду и Земуну. На трећој слици су заробљени српски војници у Земуну. За места, осим Доњег града Београдске твђаве, сналазите се сами.
Нешто не зарезујете много ове из Великога рата?
Ову сам препознао: поглед из дворишта Ђумрукане ка Великим степеницама. У згради прекопута је она мала полицијска станица. Мислим да је ово до сада њен најбољи снимак.
Ово није Шест топола већ поглед на Панчевачки мост. Разуме се, не може бити ни 1928. Свеједно је добра.
Pančevački most je imao nešto drugačiju konstrukciju,pa je ovo ipak stari zeleznički most i verovatno 1928.
Извињавам се, тако је. Понео ме облик а обала ми није заличила на Шест топола.
Da oblik im je na prvi pogled veoma sličan,tek kad se malo bolje zagleda vide se razlike u donjem delu lukova i mrežasta stuktura u gornjem delu.(Izvinjavam se na laičkom opisu razlika).
Ne mislim na strelice, to je već neko obeležio, a i kraj je fotografije... a i na onoj drugoj šestoaprilskoj sa porušenim zgradama se ne vidi ali vidi se parčence firme ovde. Dakle tačno Milovane, dijagonalno od one sa isturenim izlogom a opet pre Šonde.
Mic po mic dodjosmo konacno do pravog dokaza, zajednickim snagama. Dorcolac se nije obeshrabrio, virtuelno je sisao ceo donji deo ulice Cara Urosa, "dortjol" po "dortjol" do tacne lokacije. Da pazljivim posmatranjem Jeremijinog snimka nije zapazio na desnom uglu na slici tablu "Kafana Borca", sto bas i nije bilo tako lako uociti , mi bi smo jos dugo, kao vec toliko puta do sada cekali resenje enigme nekom drugom prilikom, novom slikom ili indikacijom.
Literatura o Beogradu puna je pogresnih podataka koje razni autori i strucnjaci bez prethodne provere njihove tacnosti prenose iz jedne knjige u drugu, iz jedne epohe u drugu. Ima puno ofrljih podataka i secanja, "otprilike" obavestenja, mesanja imena ulica, ne poznavanja ulica, nepoznavanja onog o cemu se pise. To dosta otezava svaki istrazivacki rad.
Nije preterano reci da se nalece i na razne gluposti i LUPETANJA!
Ne mislim na strelice, to je već neko obeležio, a i kraj je fotografije... a i na onoj drugoj šestoaprilskoj sa porušenim zgradama se ne vidi ali vidi se parčence firme ovde. Dakle tačno Milovane, dijagonalno od one sa isturenim izlogom a opet pre Šonde.
Šta reći nego - čestitke svima na ovoj sjajnoj forenzici, a posebno hvala Dorćolcu na iznošenju citirane fotke. Da nije bilo ove sličice, još bi se vrteli u raznim mogućnostima!
Mislim da ovaj avio-snimak (skinut sa Crno-belog Beograda odgovara, i čini mi se da je Varoš Kapidžikov) odgovara vremenu snimka kafane na kojoj se lepo vidi grb Kraljevine Jugoslavije.
Jest’ u pravu ste potpuno obojica. Visokog Stevana. Treba nam Solunska... e tu se samo nesto nazire...
Pored „Borče” na Jaliji se nalazilo mnogo više alaskih kafana nego što mislimo. U ulici Cara Uroša, pored ove pomenute oko koje se „lome koplja” postojala je kafana „Kod Katice Fraj”, što ne znači da se kod nje jelo pilo za džabe, nego da je ona bila Nemica koja je posle smrti muža kafedžije došla iz Zemuna na Dorćol. Kafana se nalazila na trećem placu iza „Šonde”, a izgorela je u požaru 6. aprila 1941. Kafana „Jasenica” je bila takođe u Cara Uroša – broj 65, na uglu sa Banatskom. I kafana „Zlatni šaran” nalazila se između dva rata takođe u Cara Uroša, na broju 71, na uglu sa Dunavskom, a dijagonalno od „Kod Katice Fraj”.
Na uglu Skenderbegove i Knićaninove nalazila se dvadesetih godina kafana „Napoleon”, držao ju je Petar Mitrović, a njegov mlađi brat Milutin otvorio je kafanu „Negotin” na obali Dunava. Radila je do 1932. kada je promenila naziv u „Ribarska kasina”, potom u „Šaran” i konačno „Kod ujke”. Ona se nalazila na drvenim stubovima. Na obali Dunava nalazila se i kafana „Dva lovca” koju je držao Branko Devečerski, odmah do kafane „Kod Ivka”. Kafana „Šangaj” bila je pored istoimenog kupališta, nizvodno od Ribarske zadruge, koja se nalazila tačno tamo gde se danas nalazi prva zgrada posle izlaska iz podvožnjaka u naselju Dunavski kej.
Upamćene su u kafane „Topola” Boška Ćirića na samoj obali Dunava, gde se mogla i pazariti riba, zatim „Mundala” Baneta Obojevića, takođe u blizini Ribarske zadruge, a tu su bile još i kafane „Spuž” i „Sedam čunova”.
Na slici osvećenje Ribarske zadruge 1936. U pozadini su neke od pomenutih kafana na stubovima kao i svlačionice od plaža Dijana i Mon Plezir.
Jest’ u pravu ste potpuno obojica. Visokog Stevana. Treba nam Solunska... e tu se samo nesto nazire...
Ako mislis na strelice, nije ni to Solunska :), tek sledeca. To je Despota Djurdja.
Podaci o alaskim kafanama isčupani su iz knjige „Dunavki ribari sa Dorćola i porodica Bogdanović”, autorke dr Dušice Bojić a sama knjiga je kupljena na Izložbi u Istorijskom muzeju koja se upravo održava. Imam utisak da je porodica Ambrozić, čijeg potomka su Dragoljub i Angelina Ambrozić usvojili i školovali angažovala ovu autorku da na jednom mestu sažme i stilizuje sve što su oni mislili da treba. U posebno poglavlje ubačene su fotografije donjeg dela Dorćola (nije bilo zainteresovanih da ih otkupi) s kraja sedamdesetih godina, koje nemaju neke posebne veze sa temom, ali su nama korisne.
Knjiga je pravi haos. Od istorije Dorćola i ribarstva, preko biografija članova porodica Bogdanović i Ambrozić pa sve do kuhinjskih recepata. U knjizi nailazimo na tekstove sa prepisanim greškama sa već viđenih sajtova, ali i na prelepe neviđene fotografije.
Sve u svemu vredi je imati. Tiraž je 300 komada.
Ово није Шест топола већ поглед на Панчевачки мост. Разуме се, не може бити ни 1928. Свеједно је добра.
Pančevački most je imao nešto drugačiju konstrukciju,pa je ovo ipak stari zeleznički most i verovatno 1928.
Извињавам се, тако је. Понео ме облик а обала ми није заличила на Шест топола.
Ипак 1789. : ) Било би занимљиво знати ко је овај рањени угледник. Ово лево на слици би требало да је Батал-џамија.
Нешто не зарезујете много ове из Великога рата?
Ову сам препознао: поглед из дворишта Ђумрукане ка Великим степеницама. У згради прекопута је она мала полицијска станица. Мислим да је ово до сада њен најбољи снимак.
Ово није Шест топола већ поглед на Панчевачки мост. Разуме се, не може бити ни 1928. Свеједно је добра.
Pančevački most je imao nešto drugačiju konstrukciju,pa je ovo ipak stari zeleznički most i verovatno 1928.
Извињавам се, тако је. Понео ме облик а обала ми није заличила на Шест топола.
Da oblik im je na prvi pogled veoma sličan,tek kad se malo bolje zagleda vide se razlike u donjem delu lukova i mrežasta stuktura u gornjem delu.(Izvinjavam se na laičkom opisu razlika).
Mic po mic dodjosmo konacno do pravog dokaza, zajednickim snagama. Dorcolac se nije obeshrabrio, virtuelno je sisao ceo donji deo ulice Cara Urosa, "dortjol" po "dortjol" do tacne lokacije. Da pazljivim posmatranjem Jeremijinog snimka nije zapazio na desnom uglu na slici tablu "Kafana Borca", sto bas i nije bilo tako lako uociti , mi bi smo jos dugo, kao vec toliko puta do sada cekali resenje enigme nekom drugom prilikom, novom slikom ili indikacijom.
Literatura o Beogradu puna je pogresnih podataka koje razni autori i strucnjaci bez prethodne provere njihove tacnosti prenose iz jedne knjige u drugu, iz jedne epohe u drugu. Ima puno ofrljih podataka i secanja, "otprilike" obavestenja, mesanja imena ulica, ne poznavanja ulica, nepoznavanja onog o cemu se pise. To dosta otezava svaki istrazivacki rad.
Nije preterano reci da se nalece i na razne gluposti i LUPETANJA!
Šta reći nego - čestitke svima na ovoj sjajnoj forenzici, a posebno hvala Dorćolcu na iznošenju citirane fotke. Da nije bilo ove sličice, još bi se vrteli u raznim mogućnostima!