Tim SK "Velika Srbija", snimljen na svom terenu na tadanjem Trkalistu (tu su danas zgrade tehnickih fakulteta) u Beogradu. Prvi pravi srpski fudbalski klub bila je beogradska "Velika Srbija", osn. 1913g.
U pozadini krajnje desno na slici nazire se zgrada kafane "Zagubica". Izvinjenje za slab kvalitet fotki.
Tim SK "Jugoslavija" (ovaj tim nastao je posle I WW od kluba "Velika Srbija") naneo je katastrofalan poraz, ponizivsi izabrani tim engleske mornarice sa 9:0 za nas. Mogli su da im "puste" bar jedan gol. Ipak, ni to nisu hteli.
Povodom fotografije sa utakmice Čukaričkog i pomena imena Miloša Popovića, da malo doprinesem sa par fotografija i podataka ,raspravi.
Na prvoj fotografiji je porodica Miloša Popovića (on je ovaj klinac skroz desno).Tu je njegov brat Dušan, sestra Jelena, majka Jovana i otac Jovan.
Otac Jovan, poreklom iz Bečkereka, bio je brodarac (brodarski radnik u čukaričkom brodogradilištu) i istaknuti društveno-politički radnik tog vremena.
Kada je Čukarica 1911. uspela da se odvoji od Žarkovačke opštine i da sama postane opštinom, Jovan je na prvim lokalnim izborima izabran za predsednika .
Avaj, tada je utvrđeno, da iako srbin, nema srpsko podanstvo. Izbori su poništeni a na novim, izabran je Jovan Novaković, od roditelja Čeha ali sa urednim državljanstvom.
Tako da Jovan Novaković postaje prvi predsednik opštine Čukarica ( uzgred da pomenem da je on deda naše poznate glumice Olivere Marković ).
Miloš Popović, je kao i otac bio brodarac, i to veoma spretan i vešt majstor. Od jednog posla koji je obavio za Karađorđeviće, zaradio je dovoljno para da uloži u zemlju na Banovom Brdu i Makišu.
Pored strugare imao je i uređeno kupalište na Savi ( upravo tamo gde je sada ono veliko parkiralište kod Ade ).
Miloš je važio za velikog gazdu koji je rado pomagao drugima, a svoja dva sina nije odvajao od svojih radnika i oni su aktivno radili sa ocem u strugari.
Nažalost, novi oslobodioci nisu bili sentimentalni prema njemu, iako je on prikrivao aktiviste Komunističke partije u svojoj strugari. Zbog toga bio pod sumnjom Nemaca i jedno vreme proveo zatvoren na Banjici.
Po ratu,uhapšen je kao kulak i kapitalista. Pretrpeo je tešku torturu u zatvoru ali nije osuđen. Pušten je i ubrzo je umro od posledica batina.
Što se tiče igrališta u Makišu , porodica zna da je postojalo ali danas teško mogu da identifikuju gde je to bilo.
Ovde moram da dodam da je i sam Miloš igrao za Čukarički, čak u svojim poznijim godinama.
Priložene fotke su iz porte crkve sv. Đorđa na Banovom Brdu i strugare.
Ako sam i malo doprineo osvetljavanju ovog vremena, bilo bi mi drago. Veliki pozdrav.
1923g. odigrana je utakmica: operski umetnici Narodnog pozorista (uglavnom ruski emigrant) vs. glumci Narodnog pozorista u Beogradu. Stoji prvi levo na slici u timu glumaca Dobrica Milutinovic.
Izvinjavam se za rdjav kvalitet.
Na izložbi Ace Simića bila je prikazana i ova (ili neka od sličnih) fotografija. Pamteći izložbu sećam se da je dama na fotografiji jedna izuzetna operska pevačica, Sofija Drausalj, takođe ruski emigrant. I ostali na slici su većinom ruski emigranti (Holotkov i drugi). Nažalost pojedinačne likove ne prepoznajem. Takođe, čini mi se da je utakmica bila odigrana oko 1927. ili slično, a ne 1923.
1923g. odigrana je utakmica: operski umetnici Narodnog pozorista (uglavnom ruski emigrant) vs. glumci Narodnog pozorista u Beogradu. Stoji prvi levo na slici u timu glumaca Dobrica Milutinovic.
Izvinjavam se za rdjav kvalitet.
Na izložbi Ace Simića bila je prikazana i ova (ili neka od sličnih) fotografija. Pamteći izložbu sećam se da je dama na fotografiji jedna izuzetna operska pevačica, Sofija Drausalj, takođe ruski emigrant. I ostali na slici su većinom ruski emigranti (Holotkov i drugi). Nažalost pojedinačne likove ne prepoznajem. Takođe, čini mi se da je utakmica bila odigrana oko 1927. ili slično, a ne 1923.
Na ovoj slici je tim iskljucivo glumaca. Na jednoj ranijoj fotki (negde ~ str. 2200 ovog Foruma) data je veoma jasna slika tima operskih umetnika Nar. pozorista. Sliku sam pozajmio iz knjige Jovana Ljubica o istoriji fudbala u nas. U toj knjizi Ruzic daje godinu susreta upravo 1925 (lapsus!). Zaista, na jednom drugom mestu pise da je utakmica bila 1923. Nigde ne nalazim da je bila 1927. Interesantno je da je ovo bila prva i poslednja fudbalska utakmica koju je Dobrica Milutinovic odigrao (takodje podatak koji navodi Ruzic - naime upravo je Jovan Ruzic bio sudija na toj utakmici). Za ovu damu nista ne pise; hvala na informaciji da se radi o S. Drausalj. Ocito, slikala se G-dja Sofija sa srpskim glumcima a ne sa svojim Rusima pevacima. Glumci su 'miliji' pevacici.
Kakvi su pogledi ovih sestara, mislim da je svaki bolesnik morao da do kraja posrče svoju supicu i oliže svoj tanjir. Uzgred šta znači ova čudna reč PROPEDEV...?
U uglu prostorije je ikona. Verov. Sv. Kozme i Damjana, slave lekara i bolnica. Ta slava je prekosutra.
Fotka je Dorcolceva (str. 2533).
Ono što se u pozadini vidi su kuće u Vasinoj 1, 2 i 3.
Kuća označena sa 1 je onaj veliki masivni blok dok je 3 kuća čiji je deo prepravio Dimitrije Leko u maniru secesije i to se lepo vidi na ovoj fotografiji.
Brojem 2 označeno je začelje kuće po projektu braće Krstić, sa druge strane (preko puta) u Vasinoj ulici.
Поново нисам све схватио. Ако је бр. 2 прочеље куће у Васиној онда би 3 могло бити зачеље зграде коју су подигли браћа Крстићи. Претпостављам да је то Милован побркао у означавању. Онда би бр. 1 био блок зграда између Лазе Пачуа и Марка Лека мада га никада не бих препознао. У сваком случају ово би онда биле рушевине у Улици браће Југовића између Добрачине и Змај Јовине тј. Кнегиње Љубице.
Tim SK "Velika Srbija", snimljen na svom terenu na tadanjem Trkalistu (tu su danas zgrade tehnickih fakulteta) u Beogradu. Prvi pravi srpski fudbalski klub bila je beogradska "Velika Srbija", osn. 1913g.
U pozadini krajnje desno na slici nazire se zgrada kafane "Zagubica". Izvinjenje za slab kvalitet fotki.
Pozdrav svima na Forumu.
Ucesnici defilea Jugoslovenskog sokola 1919. na Persingovim igrama. Pariz.
Tim SK "Jugoslavija" (ovaj tim nastao je posle I WW od kluba "Velika Srbija") naneo je katastrofalan poraz, ponizivsi izabrani tim engleske mornarice sa 9:0 za nas. Mogli su da im "puste" bar jedan gol. Ipak, ni to nisu hteli.
Igrano na terenu na Trkalistu u Beogradu, 1919g.
Na prvoj fotografiji je porodica Miloša Popovića (on je ovaj klinac skroz desno).Tu je njegov brat Dušan, sestra Jelena, majka Jovana i otac Jovan.
Otac Jovan, poreklom iz Bečkereka, bio je brodarac (brodarski radnik u čukaričkom brodogradilištu) i istaknuti društveno-politički radnik tog vremena.
Kada je Čukarica 1911. uspela da se odvoji od Žarkovačke opštine i da sama postane opštinom, Jovan je na prvim lokalnim izborima izabran za predsednika .
Avaj, tada je utvrđeno, da iako srbin, nema srpsko podanstvo. Izbori su poništeni a na novim, izabran je Jovan Novaković, od roditelja Čeha ali sa urednim državljanstvom.
Tako da Jovan Novaković postaje prvi predsednik opštine Čukarica ( uzgred da pomenem da je on deda naše poznate glumice Olivere Marković ).
Miloš Popović, je kao i otac bio brodarac, i to veoma spretan i vešt majstor. Od jednog posla koji je obavio za Karađorđeviće, zaradio je dovoljno para da uloži u zemlju na Banovom Brdu i Makišu.
Pored strugare imao je i uređeno kupalište na Savi ( upravo tamo gde je sada ono veliko parkiralište kod Ade ).
Miloš je važio za velikog gazdu koji je rado pomagao drugima, a svoja dva sina nije odvajao od svojih radnika i oni su aktivno radili sa ocem u strugari.
Nažalost, novi oslobodioci nisu bili sentimentalni prema njemu, iako je on prikrivao aktiviste Komunističke partije u svojoj strugari. Zbog toga bio pod sumnjom Nemaca i jedno vreme proveo zatvoren na Banjici.
Po ratu,uhapšen je kao kulak i kapitalista. Pretrpeo je tešku torturu u zatvoru ali nije osuđen. Pušten je i ubrzo je umro od posledica batina.
Što se tiče igrališta u Makišu , porodica zna da je postojalo ali danas teško mogu da identifikuju gde je to bilo.
Ako sam i malo doprineo osvetljavanju ovog vremena, bilo bi mi drago. Veliki pozdrav.
1923g. odigrana je utakmica: operski umetnici Narodnog pozorista (uglavnom ruski emigrant) vs. glumci Narodnog pozorista u Beogradu. Stoji prvi levo na slici u timu glumaca Dobrica Milutinovic.
Izvinjavam se za rdjav kvalitet.
Na izložbi Ace Simića bila je prikazana i ova (ili neka od sličnih) fotografija. Pamteći izložbu sećam se da je dama na fotografiji jedna izuzetna operska pevačica, Sofija Drausalj, takođe ruski emigrant. I ostali na slici su većinom ruski emigranti (Holotkov i drugi). Nažalost pojedinačne likove ne prepoznajem. Takođe, čini mi se da je utakmica bila odigrana oko 1927. ili slično, a ne 1923.
1923g. odigrana je utakmica: operski umetnici Narodnog pozorista (uglavnom ruski emigrant) vs. glumci Narodnog pozorista u Beogradu. Stoji prvi levo na slici u timu glumaca Dobrica Milutinovic.
Izvinjavam se za rdjav kvalitet.
Na izložbi Ace Simića bila je prikazana i ova (ili neka od sličnih) fotografija. Pamteći izložbu sećam se da je dama na fotografiji jedna izuzetna operska pevačica, Sofija Drausalj, takođe ruski emigrant. I ostali na slici su većinom ruski emigranti (Holotkov i drugi). Nažalost pojedinačne likove ne prepoznajem. Takođe, čini mi se da je utakmica bila odigrana oko 1927. ili slično, a ne 1923.
Na ovoj slici je tim iskljucivo glumaca. Na jednoj ranijoj fotki (negde ~ str. 2200 ovog Foruma) data je veoma jasna slika tima operskih umetnika Nar. pozorista. Sliku sam pozajmio iz knjige Jovana Ljubica o istoriji fudbala u nas. U toj knjizi Ruzic daje godinu susreta upravo 1925 (lapsus!). Zaista, na jednom drugom mestu pise da je utakmica bila 1923. Nigde ne nalazim da je bila 1927. Interesantno je da je ovo bila prva i poslednja fudbalska utakmica koju je Dobrica Milutinovic odigrao (takodje podatak koji navodi Ruzic - naime upravo je Jovan Ruzic bio sudija na toj utakmici). Za ovu damu nista ne pise; hvala na informaciji da se radi o S. Drausalj. Ocito, slikala se G-dja Sofija sa srpskim glumcima a ne sa svojim Rusima pevacima. Glumci su 'miliji' pevacici.
Da li znamo nešto više o njoj, ko je bi projektamt i sl?
Kakvi su pogledi ovih sestara, mislim da je svaki bolesnik morao da do kraja posrče svoju supicu i oliže svoj tanjir. Uzgred šta znači ova čudna reč PROPEDEV...?
U uglu prostorije je ikona. Verov. Sv. Kozme i Damjana, slave lekara i bolnica. Ta slava je prekosutra.
Fotka je Dorcolceva (str. 2533).
Kuća označena sa 1 je onaj veliki masivni blok dok je 3 kuća čiji je deo prepravio Dimitrije Leko u maniru secesije i to se lepo vidi na ovoj fotografiji.
Brojem 2 označeno je začelje kuće po projektu braće Krstić, sa druge strane (preko puta) u Vasinoj ulici.
Поново нисам све схватио. Ако је бр. 2 прочеље куће у Васиној онда би 3 могло бити зачеље зграде коју су подигли браћа Крстићи. Претпостављам да је то Милован побркао у означавању. Онда би бр. 1 био блок зграда између Лазе Пачуа и Марка Лека мада га никада не бих препознао. У сваком случају ово би онда биле рушевине у Улици браће Југовића између Добрачине и Змај Јовине тј. Кнегиње Љубице.