Da li se možda neko setio gde bi to mesto moglo biti (ili gde je bilo)...
I još nešto - da ovo nije Kolarac - kako se često navodi pri tumačenju i identifikiaciji ovog filma - upućuje i ova fotografija:
Mislim da kada kazu Kolarac misle na bastu zbog ove netipicno velike nadstresnice.
Inace vezano za Gabaje, evo sta pise na net-u:
"Braća H. Gabaj, koji su početkom XX veka počeli da se reklamiraju u oglasima beogradskih novinskih izdanja, imali su više trgovina, zvučnih naziva: “Kod Slavuja“ Leona H. Gabaja, “Kod Lafa“ i “Dva brata“ Bože H. Gabaja, “Kod Tri Tice“ Josifa H. Gabaja, trgovinu Avrama H. Gabaja i komp., “Kod Krune“braće H. Gabaja, “Kod Jeftinoće“ Isaka A. Gabaja, “Kod tri laste“, “Kod Orla“ Moše H. Gabaja i manufakturnu, platnarsku i galanterijsku trgovinu “Kod Lubenice“ Solomona H. Gabaja i komp." http://www.makabijada.com/ida/moda.htm
A ima i ovaj tekst u politici http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Vraceni-lokali-naslednicima-Gabajevih....
Gde se pominju "Reč je o tri lokala koja se nalaze na uglu ulica Gospodar Jevremova i Cara Uroša, sagrađenih na placu koji je trgovac Isak Gabaj kupio davne 1920. godine, a potom sagradio kuću koja i danas postoji."
Bilo bi dobro ako bismo uspeli da odgonetnemo ovu lokaciju. Da je malo priblizimo.
Možda kao elementi odgonetanja mogu da posluže i ovi prozori na kafani (ako uopšte ta kafana i dalje postoji) i broj zgrade koji ja čitam kao kućni broj 4, drvored levo (koji je možda deo parka, ali i, naprosto, samo drvored), ali i činjenica da je kafana zauzimala ovoliko od trotoara (što upućuje da je neki skver ili trg u pitanju, pre nego zauzeće neke ulice celo širinom).
Mene ovo podseća na onu našu nerešenu... Koliko je u gradu bilo ovakvih kafana?
Dok je glavni beogradski izvor informacija o američkom džezu pre rata bila serija filmova ”Brodvejske melodije”, koja se poznih tridesetih godina davala u bioskopu ”Slavija”, i koju su muzičari gledali nebrojeno puta da bi popamtili pesme i aranžmane, dotle je za vreme okupacije američka muzika bila zabranjena. Krajem 1942. godine za dirigenta orkestra Radio Beograda došao je (po kazni ?) popularni Fridrih Majer, koji je dobio odobrenje od Nemačkih vlasti da sluša strane radio stanice koje su emitovale i američku muziku, što su naravno iskoristili i neki članovi orkestra da u njegovoj kući i sami slušaju džez. Klavirista Borivoje Simić (1920-2001), kasnije čuveni dirigent hora Radio Beograda, bio je oduševljen Tedi Vilsonovim nizovima decimama u levoj ruci i “kretanjem ritma unapred” Gudmanovog kvarteta, pa se trudio da takvim stilom interpretira španske, italijanske i nemačke šlagere koji su se mogli javno izvoditi. Kada je Simić posle rata polagao prijemni ispit za Muzičku Akademiju, odmah se primetilo da ima ”nekako oštar ritam koji vuče na džaz”, komentarisala je konzervativna profesorka pok. Danka Stanisavljević. Simić je za vreme okupacije vodio jedan trio (“Beli” Ilić - gitara i “Baćko” Genić - kontrabas) sa kojim je nastupao na Kolarcu, i oktet pod nazivom ”Zlatna osmorka” sastavljenim od članova Majerovog orkestra. U tom oktetu, koji je svirao kod ”Manježa”, i kasnije u Narodnom Pozorištu, solisti su bili, ili kako se govorilo ”hotovali su”, tenor-saksofonisti Duško Veble i Bora Petrušić. Veble je kao Slovenac posle rata radio u Plesnom orkestru Radio Ljubljane, dok je Petrušić kao Srbin krajem rata prišao četničkom pokretu i odmah potom poginuo.
POZDRAV SVIMA ...
http://vimeo.com/5679203
od 8:43 - 10:04
ostala nerešena.
Da li se možda neko setio gde bi to mesto moglo biti (ili gde je bilo)...
I još nešto - da ovo nije Kolarac - kako se često navodi pri tumačenju i identifikiaciji ovog filma - upućuje i ova fotografija:
Mislim da kada kazu Kolarac misle na bastu zbog ove netipicno velike nadstresnice.
Inace vezano za Gabaje, evo sta pise na net-u:
"Braća H. Gabaj, koji su početkom XX veka počeli da se reklamiraju u oglasima beogradskih novinskih izdanja, imali su više trgovina, zvučnih naziva: “Kod Slavuja“ Leona H. Gabaja, “Kod Lafa“ i “Dva brata“ Bože H. Gabaja, “Kod Tri Tice“ Josifa H. Gabaja, trgovinu Avrama H. Gabaja i komp., “Kod Krune“ braće H. Gabaja, “Kod Jeftinoće“ Isaka A. Gabaja, “Kod tri laste“, “Kod Orla“ Moše H. Gabaja i manufakturnu, platnarsku i galanterijsku trgovinu “Kod Lubenice“ Solomona H. Gabaja i komp." http://www.makabijada.com/ida/moda.htm
A ima i ovaj tekst u politici http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Vraceni-lokali-naslednicima-Gabajevih....
Gde se pominju "Reč je o tri lokala koja se nalaze na uglu ulica Gospodar Jevremova i Cara Uroša, sagrađenih na placu koji je trgovac Isak Gabaj kupio davne 1920. godine, a potom sagradio kuću koja i danas postoji."
Bilo bi dobro ako bismo uspeli da odgonetnemo ovu lokaciju. Da je malo priblizimo.
Možda kao elementi odgonetanja mogu da posluže i ovi prozori na kafani (ako uopšte ta kafana i dalje postoji) i broj zgrade koji ja čitam kao kućni broj 4, drvored levo (koji je možda deo parka, ali i, naprosto, samo drvored), ali i činjenica da je kafana zauzimala ovoliko od trotoara (što upućuje da je neki skver ili trg u pitanju, pre nego zauzeće neke ulice celo širinom).
Mene ovo podseća na onu našu nerešenu... Koliko je u gradu bilo ovakvih kafana?
За незаборав.... нисам очекивао ни цвеће, ни новински чланак.....
Ilegala za vreme okupacije
Dok je glavni beogradski izvor informacija o američkom džezu pre rata bila serija filmova ”Brodvejske melodije”, koja se poznih tridesetih godina davala u bioskopu ”Slavija”, i koju su muzičari gledali nebrojeno puta da bi popamtili pesme i aranžmane, dotle je za vreme okupacije američka muzika bila zabranjena. Krajem 1942. godine za dirigenta orkestra Radio Beograda došao je (po kazni ?) popularni Fridrih Majer, koji je dobio odobrenje od Nemačkih vlasti da sluša strane radio stanice koje su emitovale i američku muziku, što su naravno iskoristili i neki članovi orkestra da u njegovoj kući i sami slušaju džez. Klavirista Borivoje Simić (1920-2001), kasnije čuveni dirigent hora Radio Beograda, bio je oduševljen Tedi Vilsonovim nizovima decimama u levoj ruci i “kretanjem ritma unapred” Gudmanovog kvarteta, pa se trudio da takvim stilom interpretira španske, italijanske i nemačke šlagere koji su se mogli javno izvoditi. Kada je Simić posle rata polagao prijemni ispit za Muzičku Akademiju, odmah se primetilo da ima ”nekako oštar ritam koji vuče na džaz”, komentarisala je konzervativna profesorka pok. Danka Stanisavljević. Simić je za vreme okupacije vodio jedan trio (“Beli” Ilić - gitara i “Baćko” Genić - kontrabas) sa kojim je nastupao na Kolarcu, i oktet pod nazivom ”Zlatna osmorka” sastavljenim od članova Majerovog orkestra. U tom oktetu, koji je svirao kod ”Manježa”, i kasnije u Narodnom Pozorištu, solisti su bili, ili kako se govorilo ”hotovali su”, tenor-saksofonisti Duško Veble i Bora Petrušić. Veble je kao Slovenac posle rata radio u Plesnom orkestru Radio Ljubljane, dok je Petrušić kao Srbin krajem rata prišao četničkom pokretu i odmah potom poginuo.
POZDRAV SVIMA ....