malocas, snimio me je sin (naravno namesteno je malo), mada vino "Princip" [ nasem Gavri ciljano ] zasigurno postoji I imam ga neotvorenog. A i ova solja "Fe - puka" za kafu svako jutro u 06.00 je tu.
Iako je pre Drugog svetskog rata u Beogradu radio kao fotograf jedan crnac iz Ulcinja, 1934. godine gostovali brazilski fudbaleri, i 1944. godine iskočio jedan crnac pilot pogođenog američkog bombardera, beograđani su posle rata verovatno prvi put videli veću grupu crnaca na okupu dolaskom orkestra Dizija Gilespija. Ovaj glavni džez događaj u Beogradu pedesetih godina predstavljala su dva koncerta ovog orkestra 1956. godine - na Kolarcu i u Domu Garde, kada su beograđani, po rečima Predraga Krstića, prvi put mogli da čuju kako zvuči himna „Hej, Sloveni” kada orkestar štimuje! Ushićenje je bilo toliko da trubač Aca Novaković zamalo nije pao sa balkona Kolarca u parter. Fotoreporteru i piscu članka u „Ilustrovanoj Politici” Žiki Milutinoviću – bratu Spasinom, je međutim, petnaestak godina kasnije, ostalo u sećanju nešto drugo: „Za razliku od Dejvisa, Gilespi koji mu je čak i ravnopravan konkurent, sasvim je drugačiji. On je više šoumen, kako se to kaže. Sećamo se da je prilikom jednog gostovanja u Jugoslaviji (već dva puta je dolazio), na jedan koncert izašao sa opancima „šiljkanima” na nogama. On je izvrstan trubač i kompozitor” - zaključuje Milutinović.
sl. (program koncerta)sl. (iz Politike)
“Da li je džez dobra propaganda?” bio je naslov teksta u časopisu „U.S. News and World Report” povodom pomenute turneje Dizija Gilespija po Jugoslaviji: „Ispod površine smo naleteli na komplikovanije razloge za ljubav prema džezu. Naš boravak u Jugoslaviji gde je komunistička vlada tek nedavno dozvolila džez, dala je naj-jasniji primer. U Beogradu i Zagrebu smo sreli neke najbolje džeziste i najodanije ljubitelje. Znali su zavičaj, godine i ploče svakog člana benda – ali su očajnički molili za ploče.” Za 1956. godinu je bilo vezano i predavanje o džezu publiciste Maršala Sternsa u amfiteatru Pravnog fakulteta u Beogradu pred oko 500 slušalaca.
Nakon ovih koncerata Gilespijevog orkestra u Beogradu narednih godina je održano više koncerata u sali Doma Sindikata, od kojih su specifična dva. Modern Džez Kvartet je svirao svoj koncert bez ikakvog ozvučenja, a na kraju duplog koncerta trija Oskara Pitersona i Ele Ficdžerald sa kvartetom klaviriste Lua Livija (Lou Levy), koji je televizija prenosila, kinooperater iz Novog Sada Jovica Milošević - od tog momenta prozvan „Ficdžerald” - popeo se na binu i skinuo Eline minđuše ponevši ih za uspomenu. Posle ovog koncerta održan je i džem sešn u baru hotela Mažestik kada je klavirista Vasa Belošević uz veliku tremu pratio Elu.
Nabavio sam nedavno tridesetak fotografija Kalemegdana, različitog formata i, verovatno, iz
različitog perioda. Iako na njima ništa ne piše, možda će nekom neke biti zanimljive.
malocas, snimio me je sin (naravno namesteno je malo), mada vino "Princip" [ nasem Gavri ciljano ] zasigurno postoji I imam ga neotvorenog. A i ova solja "Fe - puka" za kafu svako jutro u 06.00 je tu.
Браво, Грче!
Тако треба!
Само PRINCIPијелно!
Crnci u gradu!!!
Iako je pre Drugog svetskog rata u Beogradu radio kao fotograf jedan crnac iz Ulcinja, 1934. godine gostovali brazilski fudbaleri, i 1944. godine iskočio jedan crnac pilot pogođenog američkog bombardera, beograđani su posle rata verovatno prvi put videli veću grupu crnaca na okupu dolaskom orkestra Dizija Gilespija. Ovaj glavni džez događaj u Beogradu pedesetih godina predstavljala su dva koncerta ovog orkestra 1956. godine - na Kolarcu i u Domu Garde, kada su beograđani, po rečima Predraga Krstića, prvi put mogli da čuju kako zvuči himna „Hej, Sloveni” kada orkestar štimuje! Ushićenje je bilo toliko da trubač Aca Novaković zamalo nije pao sa balkona Kolarca u parter. Fotoreporteru i piscu članka u „Ilustrovanoj Politici” Žiki Milutinoviću – bratu Spasinom, je međutim, petnaestak godina kasnije, ostalo u sećanju nešto drugo: „Za razliku od Dejvisa, Gilespi koji mu je čak i ravnopravan konkurent, sasvim je drugačiji. On je više šoumen, kako se to kaže. Sećamo se da je prilikom jednog gostovanja u Jugoslaviji (već dva puta je dolazio), na jedan koncert izašao sa opancima „šiljkanima” na nogama. On je izvrstan trubač i kompozitor” - zaključuje Milutinović.
sl. (program koncerta) sl. (iz Politike)
“Da li je džez dobra propaganda?” bio je naslov teksta u časopisu „U.S. News and World Report” povodom pomenute turneje Dizija Gilespija po Jugoslaviji: „Ispod površine smo naleteli na komplikovanije razloge za ljubav prema džezu. Naš boravak u Jugoslaviji gde je komunistička vlada tek nedavno dozvolila džez, dala je naj-jasniji primer. U Beogradu i Zagrebu smo sreli neke najbolje džeziste i najodanije ljubitelje. Znali su zavičaj, godine i ploče svakog člana benda – ali su očajnički molili za ploče.” Za 1956. godinu je bilo vezano i predavanje o džezu publiciste Maršala Sternsa u amfiteatru Pravnog fakulteta u Beogradu pred oko 500 slušalaca.
Nakon ovih koncerata Gilespijevog orkestra u Beogradu narednih godina je održano više koncerata u sali Doma Sindikata, od kojih su specifična dva. Modern Džez Kvartet je svirao svoj koncert bez ikakvog ozvučenja, a na kraju duplog koncerta trija Oskara Pitersona i Ele Ficdžerald sa kvartetom klaviriste Lua Livija (Lou Levy), koji je televizija prenosila, kinooperater iz Novog Sada Jovica Milošević - od tog momenta prozvan „Ficdžerald” - popeo se na binu i skinuo Eline minđuše ponevši ih za uspomenu. Posle ovog koncerta održan je i džem sešn u baru hotela Mažestik kada je klavirista Vasa Belošević uz veliku tremu pratio Elu.
http://vimeo.com/5679203
od 8:43 - 10:04
ostala nerešena.
Da li se možda neko setio gde bi to mesto moglo biti (ili gde je bilo)...
različitog perioda. Iako na njima ništa ne piše, možda će nekom neke biti zanimljive.
To bi bilo to...