Prvo da pozdravim G. Slaviju i poželim mu dosta ugodnih trenutaka na forumu...
Ovo je drugi put da moram pomenuti počivšeg nam "Dundo-a"-jer bi on argumentovanije objasnio, no ja....
Negiram da je foto pralja u reci mogao nastati na Topčiderskoj reci iz više razloga:
-Life fotografi su počeli dolaziti tek nakon WW-2
-Prve regulacije toka Topčiderske reke su radjene još početkom 20 veka....Videti Dundovu fotografiju iz 30.-ih..
Postoji još "Dundo" fotosa ge se vidi deo reke upravo ka mostu kod Doma Garde...
Vidi se već "Kultivisano" korito reke... Još pre WW-2 korito je bilo uređeno do industrijalizovane Rakovice....
Posle WW-2 ovako uređeno korito je bilo uzvodno sve do Kijeva...
- Da nije na fotografiji neki drugi lokalitet oko Beograda ili neka od pritoka Topčiderske reke ???
Da poentiram :
Life fotos 1947. i neuređeno korito T.reke NIKAKO ne idu zajedno.
Prvo da pozdravim G. Slaviju i poželim mu dosta ugodnih trenutaka na forumu...
Ovo je drugi put da moram pomenuti počivšeg nam "Dundo-a"-jer bi on argumentovanije objasnio, no ja....
Negiram da je foto pralja u reci mogao nastati na Topčiderskoj reci iz više razloga:
-Life fotografi su počeli dolaziti tek nakon WW-2
-Prve regulacije toka Topčiderske reke su radjene još početkom 20 veka....Videti Dundovu fotografiju iz 30.-ih..
Postoji još "Dundo" fotosa ge se vidi deo reke upravo ka mostu kod Doma Garde...
Vidi se već "Kultivisano" korito reke... Još pre WW-2 korito je bilo uređeno do industrijalizovane Rakovice....
Posle WW-2 ovako uređeno korito je bilo uzvodno sve do Kijeva...
- Da nije na fotografiji neki drugi lokalitet oko Beograda ili neka od pritoka Topčiderske reke ???
Da poentiram :
Life fotos 1947. i neuređeno korito T.reke NIKAKO ne idu zajedno.
Na gornjoj fotografiji vidimo da je uzeta iz Getty arhive, a ne pise da je snimljena od strane Life fotografa. Naime, moguce je da u Getty arhivi cuvaju i Life fotografije ali po ovome sto se ovde vidi mi to ne znamo. Tako da je moguce da je ovo stvarno Topciderska reka snimljena pre uredjivanja ...
Ne znam, samo nagadjam.
Не знам како ви остали, али ја ове Звездаркине исечке не могу да прочитам јер су сувише ситни. Грешим ли ја негде или...?
To je problem zbog servera koji ih pri uploadu smanji.
Evo, nadam se, čitljivije varijante:
Odlično, sad je mnogo bolje. A kako se dolazi do toga da sistem ne smanji sam fotografiju? Uzgred, mislim da je ovaj članak o uređenju Terazija već bio.
Evo pitalica, mada ne originalna, stari vuci ce znati sigurno odmah, al eto nek se ostre i ovi mladji.
Sta predstavljaju dva kamena stuba koja se vide u zaledju zgrade trospratne zgrade?
(jos jednom cu se ograditi i izviniti ako je bilo, zasad jos neprocitano izmedju 1200-3500 strane)
Поздрав Славији и добродошао у друштво :)
Два камена стуба су ,чини ми се ,конструкција лифта који су користили трговци за подизање робе у виши ниво града.
zahvaljujem na dobrodoslici. Odgovor je tacan, kameni stubovi su ostaci konstrukcije teretnog lifta kojom se roba sa slepova izbacivala na Kosancicev venac. Odatle se roba transportovala dalje. Inace je interesantan podatak, da je u zlatno doba Karadjordjeve, tamo izmedju dva rata i ranije, kvadrat stambenog ili poslovnog prostora kostao pet puta vise nego u Knez Mihailovoj ulici.
Sticajem okolnosti konstrukcija lifta je iznenadjujuce dobro ocuvana, osim podesta kojim se roba dizala i koji je verovatno bio drveni. Sada je u osnovi lifta napravljen samo krov i vrata i taj prostor sluzi kao garaza za kamion; sto svedoci o velicini lifta. Koliko pamtim price, za silu za izvlacenje korisceni su teski teretni konji . Ono robe sto se nije izvlacilo smestano je u neka od podzemnih skladista-laguma. Dva su i danas aktivna, nalaze se upravo sa leve i desne strane lifta. Jedan je i moja malenkost 90-ih koristila kao magacinski prostor za skladistenje pica.Taj jos uvek sluzi istoj nameni, a u drugom je neko Udruzenje boraca otadzbinskih ratova napravilo neki nazovi vinski podrum. Lagumi su bolje opisani u knjizi Vidoja Golubovica i Zorana Nikolica "Beograd ispod Beograda".
U vreme kada sam ja ulazio u te lagume, u jednom su jos uvek bile bacve za vino sa reljefnim zigom kraljevske porodice. Tu burad je neko kasnije mislim rasturio i izbacio. De facto te bacve nikad vise nisu imale neku upotrebnu vrednost, ali ih je svakako trebalo, kao predmet istorijske vrednosti, ponudtiti nekoj muzejskoj ustanovi...makar jedno.
No, nije to jedina stvar koja je izgubljena. Citajuci forum, naisao sam i na raspravu oko eventualno spasenih knjiga i pisanih artefakta iz Narodne biblioteke na Kosancicevom vencu.
Sticajem okolnosti neke lepe godine zivota proveo sam i kao "varoskapijanac". Varos kapija je inace interesantna kao deo Beograda po jednoj stvari; ostala je izuzetno demografski homogena.
Sastav stanovnistva se od prvog i drugog rata do danas jako malo promenio. Svi se poznaju, svako svakom zna istorije porodica i svi zive onako nekim pomalo zaboravljenim palanacko beogradskim zivotom. Najstariji varoskapijanac ima 94-5 godina, cika Ratko..bar se nadam, nisam ga video izvesno vreme. Do skora je isao na pijacu na zelenjaku sa kolicima..izgleda kao da ima 60 i neku. Inace je domicilno stanovnistvo kos.vecna i okoine vrlo nepoverljivo prema pridoslicama i novim stanarima. Dok se ne dokazes, sto nije lako. Ja sam imao srece te su me prihvatili, zato sto sam ponasanjem i razmisljanjem delio slicne vrednosti kao i oni, odnosno verovatno kao i vecina clanova ovog foruma.
Elem, celu pricu sam opsirno , kao i No1 iz Alan Forda zapoceo zbog knjiga i biblioteke; pokojna Anica Bozinic, rodjena cini mi se Lohert, iz Ivanic grada u Hrvatskoj, bila je do pre 5-6 god kad se upokojila, stanovnik kuce koja se nalazi na Kosancicevom vencu br.18. Baka Anica je bila jedna divna zena, predratna dama, koja se nekako poslednjih godina zivota predala, sa higijenom, sa voljom, sa bilo cime sto nekako cini ljudsko dostojanstvo, ali je i dalje imala secanje i pricala, za mene divne price iz istorije kraja. Izmedju ostalog i bombardovanju biblioteke.Bila je vrlo nepoverljiva, zbog raznih lovaca na antikvitete i kucu, ali sam ja imao njeno poverenje.
Njena kuca se nalazila zid uz biblioteku, danas rupu u kojoj su nadjeni arheoloski nalazi tokom ciscenja temelja, te je sve do ko zna kad zaustavljeno. Plan naprednog socijalizma je bio inace da se gradi neki Holiday Inn ili Marriot, nisam siguran. Svejedno, trebala je da bude neka divna gradjevina od celika i stakla, koja bi se "idealno uklopila u ambijentalnu celinu". Bogu hvala te stadose...bar zasad.
Baka Ana je to jutro spasla znacajan broj knjiga, kao i mnogi stanovnici venca. Koliko sam i ja razumeo, a ona je to volela malo zaverenciki da prica, tu se de facto nalazila i riznica izuzetno retkih i skupih knjiga, za koje bi neko nekom i glavu skinuo. Tako da je moguca ona prica da je neka knjiga posle dospela i do samog Berlina. Mnoge knjige su dakle spasene, neke su predate posle rata novim vlastima, koji su ih, s obzirom na nivo kulture i obrazovanja, verovatno koristili u nuznicima. Neke su verovatno i dan danas u privatnim kolekcijama. O tome sam takodje cuo, doduse nacelno. Takodje je istinita i cinjenica da biblioteka nije pogodjena teskom bombom, vec je gorela polako. Pretpostavljam da je tacna i prica o cuvaru koji je sve zamandalio i otiso u bezaniju..nekako mi je, nazalost, u duhu naseg naroda...
Eto bejah opsiran malo, al se nadam da ako sam makar i jednu novu stvar napisao ovde, nije gre'ota. Neprijatno mi je malo sto sam se pored jednog deklarisanog 'varoskapijanca" ovde, ja usudio na istorijski komentar...al eto...
zahvaljujem na dobrodoslici. Odgovor je tacan, kameni stubovi su ostaci konstrukcije teretnog lifta kojom se roba sa slepova izbacivala na Kosancicev venac. Odatle se roba transportovala dalje. Inace je interesantan podatak, da je u zlatno doba Karadjordjeve, tamo izmedju dva rata i ranije, kvadrat stambenog ili poslovnog prostora kostao pet puta vise nego u Knez Mihailovoj ulici.
Sticajem okolnosti konstrukcija lifta je iznenadjujuce dobro ocuvana, osim podesta kojim se roba dizala i koji je verovatno bio drveni. Sada je u osnovi lifta napravljen samo krov i vrata i taj prostor sluzi kao garaza za kamion; sto svedoci o velicini lifta. Koliko pamtim price, za silu za izvlacenje korisceni su teski teretni konji . Ono robe sto se nije izvlacilo smestano je u neka od podzemnih skladista-laguma. Dva su i danas aktivna, nalaze se upravo sa leve i desne strane lifta. Jedan je i moja malenkost 90-ih koristila kao magacinski prostor za skladistenje pica.Taj jos uvek sluzi istoj nameni, a u drugom je neko Udruzenje boraca otadzbinskih ratova napravilo neki nazovi vinski podrum. Lagumi su bolje opisani u knjizi Vidoja Golubovica i Zorana Nikolica "Beograd ispod Beograda".
U vreme kada sam ja ulazio u te lagume, u jednom su jos uvek bile bacve za vino sa reljefnim zigom kraljevske porodice. Tu burad je neko kasnije mislim rasturio i izbacio. De facto te bacve nikad vise nisu imale neku upotrebnu vrednost, ali ih je svakako trebalo, kao predmet istorijske vrednosti, ponudtiti nekoj muzejskoj ustanovi...makar jedno.
No, nije to jedina stvar koja je izgubljena. Citajuci forum, naisao sam i na raspravu oko eventualno spasenih knjiga i pisanih artefakta iz Narodne biblioteke na Kosancicevom vencu.
Sticajem okolnosti neke lepe godine zivota proveo sam i kao "varoskapijanac". Varos kapija je inace interesantna kao deo Beograda po jednoj stvari; ostala je izuzetno demografski homogena.
Sastav stanovnistva se od prvog i drugog rata do danas jako malo promenio. Svi se poznaju, svako svakom zna istorije porodica i svi zive onako nekim pomalo zaboravljenim palanacko beogradskim zivotom. Najstariji varoskapijanac ima 94-5 godina, cika Ratko..bar se nadam, nisam ga video izvesno vreme. Do skora je isao na pijacu na zelenjaku sa kolicima..izgleda kao da ima 60 i neku. Inace je domicilno stanovnistvo kos.vecna i okoine vrlo nepoverljivo prema pridoslicama i novim stanarima. Dok se ne dokazes, sto nije lako. Ja sam imao srece te su me prihvatili, zato sto sam ponasanjem i razmisljanjem delio slicne vrednosti kao i oni, odnosno verovatno kao i vecina clanova ovog foruma.
Elem, celu pricu sam opsirno , kao i No1 iz Alan Forda zapoceo zbog knjiga i biblioteke; pokojna Anica Bozinic, rodjena cini mi se Lohert, iz Ivanic grada u Hrvatskoj, bila je do pre 5-6 god kad se upokojila, stanovnik kuce koja se nalazi na Kosancicevom vencu br.18. Baka Anica je bila jedna divna zena, predratna dama, koja se nekako poslednjih godina zivota predala, sa higijenom, sa voljom, sa bilo cime sto nekako cini ljudsko dostojanstvo, ali je i dalje imala secanje i pricala, za mene divne price iz istorije kraja. Izmedju ostalog i bombardovanju biblioteke.Bila je vrlo nepoverljiva, zbog raznih lovaca na antikvitete i kucu, ali sam ja imao njeno poverenje.
Njena kuca se nalazila zid uz biblioteku, danas rupu u kojoj su nadjeni arheoloski nalazi tokom ciscenja temelja, te je sve do ko zna kad zaustavljeno. Plan naprednog socijalizma je bio inace da se gradi neki Holiday Inn ili Marriot, nisam siguran. Svejedno, trebala je da bude neka divna gradjevina od celika i stakla, koja bi se "idealno uklopila u ambijentalnu celinu". Bogu hvala te stadose...bar zasad.
Baka Ana je to jutro spasla znacajan broj knjiga, kao i mnogi stanovnici venca. Koliko sam i ja razumeo, a ona je to volela malo zaverenciki da prica, tu se de facto nalazila i riznica izuzetno retkih i skupih knjiga, za koje bi neko nekom i glavu skinuo. Tako da je moguca ona prica da je neka knjiga posle dospela i do samog Berlina. Mnoge knjige su dakle spasene, neke su predate posle rata novim vlastima, koji su ih, s obzirom na nivo kulture i obrazovanja, verovatno koristili u nuznicima. Neke su verovatno i dan danas u privatnim kolekcijama. O tome sam takodje cuo, doduse nacelno. Takodje je istinita i cinjenica da biblioteka nije pogodjena teskom bombom, vec je gorela polako. Pretpostavljam da je tacna i prica o cuvaru koji je sve zamandalio i otiso u bezaniju..nekako mi je, nazalost, u duhu naseg naroda...
Eto bejah opsiran malo, al se nadam da ako sam makar i jednu novu stvar napisao ovde, nije gre'ota. Neprijatno mi je malo sto sam se pored jednog deklarisanog 'varoskapijanca" ovde, ja usudio na istorijski komentar...al eto...
Доста тога што није изгорело, однето је,нарочито ретке и драгоцене књиге.
А однето је и много архивског материјала, око 250т, не само из Библиотеке. Бомбардовање је у неком смислу било селективно - између осталог и с намером да се списи из архива о Аустро-немачким злоделима из Првог рата покупе, као и све историјско благо од ширег значаја. И током окупације, кад су у Београду основали "Одељење за заштиту споменика културе" (иначе подређено служби пре тога установљеног "Кунстшуца" по окупираним државама), Немци су "бринули" о нашем културном благу. И у геноцидном злочину испољили су за њих карактеристичну систематичност и педантерију.
zahvaljujem na dobrodoslici. Odgovor je tacan, kameni stubovi su ostaci konstrukcije teretnog lifta kojom se roba sa slepova izbacivala na Kosancicev venac. Odatle se roba transportovala dalje. Inace je interesantan podatak, da je u zlatno doba Karadjordjeve, tamo izmedju dva rata i ranije, kvadrat stambenog ili poslovnog prostora kostao pet puta vise nego u Knez Mihailovoj ulici.
Sticajem okolnosti konstrukcija lifta je iznenadjujuce dobro ocuvana, osim podesta kojim se roba dizala i koji je verovatno bio drveni. Sada je u osnovi lifta napravljen samo krov i vrata i taj prostor sluzi kao garaza za kamion; sto svedoci o velicini lifta. Koliko pamtim price, za silu za izvlacenje korisceni su teski teretni konji . Ono robe sto se nije izvlacilo smestano je u neka od podzemnih skladista-laguma. Dva su i danas aktivna, nalaze se upravo sa leve i desne strane lifta. Jedan je i moja malenkost 90-ih koristila kao magacinski prostor za skladistenje pica.Taj jos uvek sluzi istoj nameni, a u drugom je neko Udruzenje boraca otadzbinskih ratova napravilo neki nazovi vinski podrum. Lagumi su bolje opisani u knjizi Vidoja Golubovica i Zorana Nikolica "Beograd ispod Beograda".
U vreme kada sam ja ulazio u te lagume, u jednom su jos uvek bile bacve za vino sa reljefnim zigom kraljevske porodice. Tu burad je neko kasnije mislim rasturio i izbacio. De facto te bacve nikad vise nisu imale neku upotrebnu vrednost, ali ih je svakako trebalo, kao predmet istorijske vrednosti, ponudtiti nekoj muzejskoj ustanovi...makar jedno.
No, nije to jedina stvar koja je izgubljena. Citajuci forum, naisao sam i na raspravu oko eventualno spasenih knjiga i pisanih artefakta iz Narodne biblioteke na Kosancicevom vencu.
Sticajem okolnosti neke lepe godine zivota proveo sam i kao "varoskapijanac". Varos kapija je inace interesantna kao deo Beograda po jednoj stvari; ostala je izuzetno demografski homogena.
Sastav stanovnistva se od prvog i drugog rata do danas jako malo promenio. Svi se poznaju, svako svakom zna istorije porodica i svi zive onako nekim pomalo zaboravljenim palanacko beogradskim zivotom. Najstariji varoskapijanac ima 94-5 godina, cika Ratko..bar se nadam, nisam ga video izvesno vreme. Do skora je isao na pijacu na zelenjaku sa kolicima..izgleda kao da ima 60 i neku. Inace je domicilno stanovnistvo kos.vecna i okoine vrlo nepoverljivo prema pridoslicama i novim stanarima. Dok se ne dokazes, sto nije lako. Ja sam imao srece te su me prihvatili, zato sto sam ponasanjem i razmisljanjem delio slicne vrednosti kao i oni, odnosno verovatno kao i vecina clanova ovog foruma.
Elem, celu pricu sam opsirno , kao i No1 iz Alan Forda zapoceo zbog knjiga i biblioteke; pokojna Anica Bozinic, rodjena cini mi se Lohert, iz Ivanic grada u Hrvatskoj, bila je do pre 5-6 god kad se upokojila, stanovnik kuce koja se nalazi na Kosancicevom vencu br.18. Baka Anica je bila jedna divna zena, predratna dama, koja se nekako poslednjih godina zivota predala, sa higijenom, sa voljom, sa bilo cime sto nekako cini ljudsko dostojanstvo, ali je i dalje imala secanje i pricala, za mene divne price iz istorije kraja. Izmedju ostalog i bombardovanju biblioteke.Bila je vrlo nepoverljiva, zbog raznih lovaca na antikvitete i kucu, ali sam ja imao njeno poverenje.
Njena kuca se nalazila zid uz biblioteku, danas rupu u kojoj su nadjeni arheoloski nalazi tokom ciscenja temelja, te je sve do ko zna kad zaustavljeno. Plan naprednog socijalizma je bio inace da se gradi neki Holiday Inn ili Marriot, nisam siguran. Svejedno, trebala je da bude neka divna gradjevina od celika i stakla, koja bi se "idealno uklopila u ambijentalnu celinu". Bogu hvala te stadose...bar zasad.
Baka Ana je to jutro spasla znacajan broj knjiga, kao i mnogi stanovnici venca. Koliko sam i ja razumeo, a ona je to volela malo zaverenciki da prica, tu se de facto nalazila i riznica izuzetno retkih i skupih knjiga, za koje bi neko nekom i glavu skinuo. Tako da je moguca ona prica da je neka knjiga posle dospela i do samog Berlina. Mnoge knjige su dakle spasene, neke su predate posle rata novim vlastima, koji su ih, s obzirom na nivo kulture i obrazovanja, verovatno koristili u nuznicima. Neke su verovatno i dan danas u privatnim kolekcijama. O tome sam takodje cuo, doduse nacelno. Takodje je istinita i cinjenica da biblioteka nije pogodjena teskom bombom, vec je gorela polako. Pretpostavljam da je tacna i prica o cuvaru koji je sve zamandalio i otiso u bezaniju..nekako mi je, nazalost, u duhu naseg naroda...
Eto bejah opsiran malo, al se nadam da ako sam makar i jednu novu stvar napisao ovde, nije gre'ota. Neprijatno mi je malo sto sam se pored jednog deklarisanog 'varoskapijanca" ovde, ja usudio na istorijski komentar...al eto...
Ima ovde jos "Varoskapijanaca"
Raspredaju se razne price o biblioteci i bombardovanju, i ja sam ih slusao od malena u nasem kraju. Najnovije sto sam cuo je prica nekog cice iz Srebrnicke ulice koji kaze da je sa prozora gledao bombardovanje i da biblioteka nije pogodjena iz aviona vec da je pozar krenuo iznutra. Ja doduse to nisam cuo od njega vec iz trece ruke, pa cak ni malo ne verujem u tu pricu .... ali ima i takvih prica .....
Ovo je drugi put da moram pomenuti počivšeg nam "Dundo-a"-jer bi on argumentovanije objasnio, no ja....
Negiram da je foto pralja u reci mogao nastati na Topčiderskoj reci iz više razloga:
-Life fotografi su počeli dolaziti tek nakon WW-2
-Prve regulacije toka Topčiderske reke su radjene još početkom 20 veka....Videti Dundovu fotografiju iz 30.-ih..
Postoji još "Dundo" fotosa ge se vidi deo reke upravo ka mostu kod Doma Garde...
Vidi se već "Kultivisano" korito reke... Još pre WW-2 korito je bilo uređeno do industrijalizovane Rakovice....
Posle WW-2 ovako uređeno korito je bilo uzvodno sve do Kijeva...
- Da nije na fotografiji neki drugi lokalitet oko Beograda ili neka od pritoka Topčiderske reke ???
Da poentiram :
Life fotos 1947. i neuređeno korito T.reke NIKAKO ne idu zajedno.
Ovo je drugi put da moram pomenuti počivšeg nam "Dundo-a"-jer bi on argumentovanije objasnio, no ja....
Negiram da je foto pralja u reci mogao nastati na Topčiderskoj reci iz više razloga:
-Life fotografi su počeli dolaziti tek nakon WW-2
-Prve regulacije toka Topčiderske reke su radjene još početkom 20 veka....Videti Dundovu fotografiju iz 30.-ih..
Postoji još "Dundo" fotosa ge se vidi deo reke upravo ka mostu kod Doma Garde...
Vidi se već "Kultivisano" korito reke... Još pre WW-2 korito je bilo uređeno do industrijalizovane Rakovice....
Posle WW-2 ovako uređeno korito je bilo uzvodno sve do Kijeva...
- Da nije na fotografiji neki drugi lokalitet oko Beograda ili neka od pritoka Topčiderske reke ???
Da poentiram :
Life fotos 1947. i neuređeno korito T.reke NIKAKO ne idu zajedno.
Na gornjoj fotografiji vidimo da je uzeta iz Getty arhive, a ne pise da je snimljena od strane Life fotografa. Naime, moguce je da u Getty arhivi cuvaju i Life fotografije ali po ovome sto se ovde vidi mi to ne znamo. Tako da je moguce da je ovo stvarno Topciderska reka snimljena pre uredjivanja ...
Ne znam, samo nagadjam.
PRAŠTAJTE AKO SU VEĆ BILE . POZDRAV SVIMA .....
"Политика", 25. мај 1927.
Не знам како ви остали, али ја ове Звездаркине исечке не могу да прочитам јер су сувише ситни. Грешим ли ја негде или...?
To je problem zbog servera koji ih pri uploadu smanji.
Evo, nadam se, čitljivije varijante:
Odlično, sad je mnogo bolje. A kako se dolazi do toga da sistem ne smanji sam fotografiju? Uzgred, mislim da je ovaj članak o uređenju Terazija već bio.
Evo pitalica, mada ne originalna, stari vuci ce znati sigurno odmah, al eto nek se ostre i ovi mladji.
Sta predstavljaju dva kamena stuba koja se vide u zaledju zgrade trospratne zgrade?
(jos jednom cu se ograditi i izviniti ako je bilo, zasad jos neprocitano izmedju 1200-3500 strane)
Поздрав Славији и добродошао у друштво :)
Два камена стуба су ,чини ми се ,конструкција лифта који су користили трговци за подизање робе у виши ниво града.
zahvaljujem na dobrodoslici. Odgovor je tacan, kameni stubovi su ostaci konstrukcije teretnog lifta kojom se roba sa slepova izbacivala na Kosancicev venac. Odatle se roba transportovala dalje. Inace je interesantan podatak, da je u zlatno doba Karadjordjeve, tamo izmedju dva rata i ranije, kvadrat stambenog ili poslovnog prostora kostao pet puta vise nego u Knez Mihailovoj ulici.
Sticajem okolnosti konstrukcija lifta je iznenadjujuce dobro ocuvana, osim podesta kojim se roba dizala i koji je verovatno bio drveni. Sada je u osnovi lifta napravljen samo krov i vrata i taj prostor sluzi kao garaza za kamion; sto svedoci o velicini lifta. Koliko pamtim price, za silu za izvlacenje korisceni su teski teretni konji . Ono robe sto se nije izvlacilo smestano je u neka od podzemnih skladista-laguma. Dva su i danas aktivna, nalaze se upravo sa leve i desne strane lifta. Jedan je i moja malenkost 90-ih koristila kao magacinski prostor za skladistenje pica.Taj jos uvek sluzi istoj nameni, a u drugom je neko Udruzenje boraca otadzbinskih ratova napravilo neki nazovi vinski podrum. Lagumi su bolje opisani u knjizi Vidoja Golubovica i Zorana Nikolica "Beograd ispod Beograda".
U vreme kada sam ja ulazio u te lagume, u jednom su jos uvek bile bacve za vino sa reljefnim zigom kraljevske porodice. Tu burad je neko kasnije mislim rasturio i izbacio. De facto te bacve nikad vise nisu imale neku upotrebnu vrednost, ali ih je svakako trebalo, kao predmet istorijske vrednosti, ponudtiti nekoj muzejskoj ustanovi...makar jedno.
No, nije to jedina stvar koja je izgubljena. Citajuci forum, naisao sam i na raspravu oko eventualno spasenih knjiga i pisanih artefakta iz Narodne biblioteke na Kosancicevom vencu.
Sticajem okolnosti neke lepe godine zivota proveo sam i kao "varoskapijanac". Varos kapija je inace interesantna kao deo Beograda po jednoj stvari; ostala je izuzetno demografski homogena.
Sastav stanovnistva se od prvog i drugog rata do danas jako malo promenio. Svi se poznaju, svako svakom zna istorije porodica i svi zive onako nekim pomalo zaboravljenim palanacko beogradskim zivotom. Najstariji varoskapijanac ima 94-5 godina, cika Ratko..bar se nadam, nisam ga video izvesno vreme. Do skora je isao na pijacu na zelenjaku sa kolicima..izgleda kao da ima 60 i neku. Inace je domicilno stanovnistvo kos.vecna i okoine vrlo nepoverljivo prema pridoslicama i novim stanarima. Dok se ne dokazes, sto nije lako. Ja sam imao srece te su me prihvatili, zato sto sam ponasanjem i razmisljanjem delio slicne vrednosti kao i oni, odnosno verovatno kao i vecina clanova ovog foruma.
Elem, celu pricu sam opsirno , kao i No1 iz Alan Forda zapoceo zbog knjiga i biblioteke; pokojna Anica Bozinic, rodjena cini mi se Lohert, iz Ivanic grada u Hrvatskoj, bila je do pre 5-6 god kad se upokojila, stanovnik kuce koja se nalazi na Kosancicevom vencu br.18. Baka Anica je bila jedna divna zena, predratna dama, koja se nekako poslednjih godina zivota predala, sa higijenom, sa voljom, sa bilo cime sto nekako cini ljudsko dostojanstvo, ali je i dalje imala secanje i pricala, za mene divne price iz istorije kraja. Izmedju ostalog i bombardovanju biblioteke.Bila je vrlo nepoverljiva, zbog raznih lovaca na antikvitete i kucu, ali sam ja imao njeno poverenje.
Njena kuca se nalazila zid uz biblioteku, danas rupu u kojoj su nadjeni arheoloski nalazi tokom ciscenja temelja, te je sve do ko zna kad zaustavljeno. Plan naprednog socijalizma je bio inace da se gradi neki Holiday Inn ili Marriot, nisam siguran. Svejedno, trebala je da bude neka divna gradjevina od celika i stakla, koja bi se "idealno uklopila u ambijentalnu celinu". Bogu hvala te stadose...bar zasad.
Baka Ana je to jutro spasla znacajan broj knjiga, kao i mnogi stanovnici venca. Koliko sam i ja razumeo, a ona je to volela malo zaverenciki da prica, tu se de facto nalazila i riznica izuzetno retkih i skupih knjiga, za koje bi neko nekom i glavu skinuo. Tako da je moguca ona prica da je neka knjiga posle dospela i do samog Berlina. Mnoge knjige su dakle spasene, neke su predate posle rata novim vlastima, koji su ih, s obzirom na nivo kulture i obrazovanja, verovatno koristili u nuznicima. Neke su verovatno i dan danas u privatnim kolekcijama. O tome sam takodje cuo, doduse nacelno. Takodje je istinita i cinjenica da biblioteka nije pogodjena teskom bombom, vec je gorela polako. Pretpostavljam da je tacna i prica o cuvaru koji je sve zamandalio i otiso u bezaniju..nekako mi je, nazalost, u duhu naseg naroda...
Eto bejah opsiran malo, al se nadam da ako sam makar i jednu novu stvar napisao ovde, nije gre'ota. Neprijatno mi je malo sto sam se pored jednog deklarisanog 'varoskapijanca" ovde, ja usudio na istorijski komentar...al eto...
zahvaljujem na dobrodoslici. Odgovor je tacan, kameni stubovi su ostaci konstrukcije teretnog lifta kojom se roba sa slepova izbacivala na Kosancicev venac. Odatle se roba transportovala dalje. Inace je interesantan podatak, da je u zlatno doba Karadjordjeve, tamo izmedju dva rata i ranije, kvadrat stambenog ili poslovnog prostora kostao pet puta vise nego u Knez Mihailovoj ulici.
Sticajem okolnosti konstrukcija lifta je iznenadjujuce dobro ocuvana, osim podesta kojim se roba dizala i koji je verovatno bio drveni. Sada je u osnovi lifta napravljen samo krov i vrata i taj prostor sluzi kao garaza za kamion; sto svedoci o velicini lifta. Koliko pamtim price, za silu za izvlacenje korisceni su teski teretni konji . Ono robe sto se nije izvlacilo smestano je u neka od podzemnih skladista-laguma. Dva su i danas aktivna, nalaze se upravo sa leve i desne strane lifta. Jedan je i moja malenkost 90-ih koristila kao magacinski prostor za skladistenje pica.Taj jos uvek sluzi istoj nameni, a u drugom je neko Udruzenje boraca otadzbinskih ratova napravilo neki nazovi vinski podrum. Lagumi su bolje opisani u knjizi Vidoja Golubovica i Zorana Nikolica "Beograd ispod Beograda".
U vreme kada sam ja ulazio u te lagume, u jednom su jos uvek bile bacve za vino sa reljefnim zigom kraljevske porodice. Tu burad je neko kasnije mislim rasturio i izbacio. De facto te bacve nikad vise nisu imale neku upotrebnu vrednost, ali ih je svakako trebalo, kao predmet istorijske vrednosti, ponudtiti nekoj muzejskoj ustanovi...makar jedno.
No, nije to jedina stvar koja je izgubljena. Citajuci forum, naisao sam i na raspravu oko eventualno spasenih knjiga i pisanih artefakta iz Narodne biblioteke na Kosancicevom vencu.
Sticajem okolnosti neke lepe godine zivota proveo sam i kao "varoskapijanac". Varos kapija je inace interesantna kao deo Beograda po jednoj stvari; ostala je izuzetno demografski homogena.
Sastav stanovnistva se od prvog i drugog rata do danas jako malo promenio. Svi se poznaju, svako svakom zna istorije porodica i svi zive onako nekim pomalo zaboravljenim palanacko beogradskim zivotom. Najstariji varoskapijanac ima 94-5 godina, cika Ratko..bar se nadam, nisam ga video izvesno vreme. Do skora je isao na pijacu na zelenjaku sa kolicima..izgleda kao da ima 60 i neku. Inace je domicilno stanovnistvo kos.vecna i okoine vrlo nepoverljivo prema pridoslicama i novim stanarima. Dok se ne dokazes, sto nije lako. Ja sam imao srece te su me prihvatili, zato sto sam ponasanjem i razmisljanjem delio slicne vrednosti kao i oni, odnosno verovatno kao i vecina clanova ovog foruma.
Elem, celu pricu sam opsirno , kao i No1 iz Alan Forda zapoceo zbog knjiga i biblioteke; pokojna Anica Bozinic, rodjena cini mi se Lohert, iz Ivanic grada u Hrvatskoj, bila je do pre 5-6 god kad se upokojila, stanovnik kuce koja se nalazi na Kosancicevom vencu br.18. Baka Anica je bila jedna divna zena, predratna dama, koja se nekako poslednjih godina zivota predala, sa higijenom, sa voljom, sa bilo cime sto nekako cini ljudsko dostojanstvo, ali je i dalje imala secanje i pricala, za mene divne price iz istorije kraja. Izmedju ostalog i bombardovanju biblioteke.Bila je vrlo nepoverljiva, zbog raznih lovaca na antikvitete i kucu, ali sam ja imao njeno poverenje.
Njena kuca se nalazila zid uz biblioteku, danas rupu u kojoj su nadjeni arheoloski nalazi tokom ciscenja temelja, te je sve do ko zna kad zaustavljeno. Plan naprednog socijalizma je bio inace da se gradi neki Holiday Inn ili Marriot, nisam siguran. Svejedno, trebala je da bude neka divna gradjevina od celika i stakla, koja bi se "idealno uklopila u ambijentalnu celinu". Bogu hvala te stadose...bar zasad.
Baka Ana je to jutro spasla znacajan broj knjiga, kao i mnogi stanovnici venca. Koliko sam i ja razumeo, a ona je to volela malo zaverenciki da prica, tu se de facto nalazila i riznica izuzetno retkih i skupih knjiga, za koje bi neko nekom i glavu skinuo. Tako da je moguca ona prica da je neka knjiga posle dospela i do samog Berlina. Mnoge knjige su dakle spasene, neke su predate posle rata novim vlastima, koji su ih, s obzirom na nivo kulture i obrazovanja, verovatno koristili u nuznicima. Neke su verovatno i dan danas u privatnim kolekcijama. O tome sam takodje cuo, doduse nacelno. Takodje je istinita i cinjenica da biblioteka nije pogodjena teskom bombom, vec je gorela polako. Pretpostavljam da je tacna i prica o cuvaru koji je sve zamandalio i otiso u bezaniju..nekako mi je, nazalost, u duhu naseg naroda...
Eto bejah opsiran malo, al se nadam da ako sam makar i jednu novu stvar napisao ovde, nije gre'ota. Neprijatno mi je malo sto sam se pored jednog deklarisanog 'varoskapijanca" ovde, ja usudio na istorijski komentar...al eto...
Доста тога што није изгорело, однето је,нарочито ретке и драгоцене књиге.
А однето је и много архивског материјала, око 250т, не само из Библиотеке. Бомбардовање је у неком смислу било селективно - између осталог и с намером да се списи из архива о Аустро-немачким злоделима из Првог рата покупе, као и све историјско благо од ширег значаја. И током окупације, кад су у Београду основали "Одељење за заштиту споменика културе" (иначе подређено служби пре тога установљеног "Кунстшуца" по окупираним државама), Немци су "бринули" о нашем културном благу. И у геноцидном злочину испољили су за њих карактеристичну систематичност и педантерију.
У Србију је враћено тек 106 сандука.
Војислав Јовановић Марамбо урадио је непроцењиво важан посао, пописао је све.
http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Sta-krije-becki-Rajhsarhiv.sr.html
А Библиотека је намерно гађана специјалним запаљивим бомбама, с идејом да се затре српски национално-историјско-културни идентитет.
zahvaljujem na dobrodoslici. Odgovor je tacan, kameni stubovi su ostaci konstrukcije teretnog lifta kojom se roba sa slepova izbacivala na Kosancicev venac. Odatle se roba transportovala dalje. Inace je interesantan podatak, da je u zlatno doba Karadjordjeve, tamo izmedju dva rata i ranije, kvadrat stambenog ili poslovnog prostora kostao pet puta vise nego u Knez Mihailovoj ulici.
Sticajem okolnosti konstrukcija lifta je iznenadjujuce dobro ocuvana, osim podesta kojim se roba dizala i koji je verovatno bio drveni. Sada je u osnovi lifta napravljen samo krov i vrata i taj prostor sluzi kao garaza za kamion; sto svedoci o velicini lifta. Koliko pamtim price, za silu za izvlacenje korisceni su teski teretni konji . Ono robe sto se nije izvlacilo smestano je u neka od podzemnih skladista-laguma. Dva su i danas aktivna, nalaze se upravo sa leve i desne strane lifta. Jedan je i moja malenkost 90-ih koristila kao magacinski prostor za skladistenje pica.Taj jos uvek sluzi istoj nameni, a u drugom je neko Udruzenje boraca otadzbinskih ratova napravilo neki nazovi vinski podrum. Lagumi su bolje opisani u knjizi Vidoja Golubovica i Zorana Nikolica "Beograd ispod Beograda".
U vreme kada sam ja ulazio u te lagume, u jednom su jos uvek bile bacve za vino sa reljefnim zigom kraljevske porodice. Tu burad je neko kasnije mislim rasturio i izbacio. De facto te bacve nikad vise nisu imale neku upotrebnu vrednost, ali ih je svakako trebalo, kao predmet istorijske vrednosti, ponudtiti nekoj muzejskoj ustanovi...makar jedno.
No, nije to jedina stvar koja je izgubljena. Citajuci forum, naisao sam i na raspravu oko eventualno spasenih knjiga i pisanih artefakta iz Narodne biblioteke na Kosancicevom vencu.
Sticajem okolnosti neke lepe godine zivota proveo sam i kao "varoskapijanac". Varos kapija je inace interesantna kao deo Beograda po jednoj stvari; ostala je izuzetno demografski homogena.
Sastav stanovnistva se od prvog i drugog rata do danas jako malo promenio. Svi se poznaju, svako svakom zna istorije porodica i svi zive onako nekim pomalo zaboravljenim palanacko beogradskim zivotom. Najstariji varoskapijanac ima 94-5 godina, cika Ratko..bar se nadam, nisam ga video izvesno vreme. Do skora je isao na pijacu na zelenjaku sa kolicima..izgleda kao da ima 60 i neku. Inace je domicilno stanovnistvo kos.vecna i okoine vrlo nepoverljivo prema pridoslicama i novim stanarima. Dok se ne dokazes, sto nije lako. Ja sam imao srece te su me prihvatili, zato sto sam ponasanjem i razmisljanjem delio slicne vrednosti kao i oni, odnosno verovatno kao i vecina clanova ovog foruma.
Elem, celu pricu sam opsirno , kao i No1 iz Alan Forda zapoceo zbog knjiga i biblioteke; pokojna Anica Bozinic, rodjena cini mi se Lohert, iz Ivanic grada u Hrvatskoj, bila je do pre 5-6 god kad se upokojila, stanovnik kuce koja se nalazi na Kosancicevom vencu br.18. Baka Anica je bila jedna divna zena, predratna dama, koja se nekako poslednjih godina zivota predala, sa higijenom, sa voljom, sa bilo cime sto nekako cini ljudsko dostojanstvo, ali je i dalje imala secanje i pricala, za mene divne price iz istorije kraja. Izmedju ostalog i bombardovanju biblioteke.Bila je vrlo nepoverljiva, zbog raznih lovaca na antikvitete i kucu, ali sam ja imao njeno poverenje.
Njena kuca se nalazila zid uz biblioteku, danas rupu u kojoj su nadjeni arheoloski nalazi tokom ciscenja temelja, te je sve do ko zna kad zaustavljeno. Plan naprednog socijalizma je bio inace da se gradi neki Holiday Inn ili Marriot, nisam siguran. Svejedno, trebala je da bude neka divna gradjevina od celika i stakla, koja bi se "idealno uklopila u ambijentalnu celinu". Bogu hvala te stadose...bar zasad.
Baka Ana je to jutro spasla znacajan broj knjiga, kao i mnogi stanovnici venca. Koliko sam i ja razumeo, a ona je to volela malo zaverenciki da prica, tu se de facto nalazila i riznica izuzetno retkih i skupih knjiga, za koje bi neko nekom i glavu skinuo. Tako da je moguca ona prica da je neka knjiga posle dospela i do samog Berlina. Mnoge knjige su dakle spasene, neke su predate posle rata novim vlastima, koji su ih, s obzirom na nivo kulture i obrazovanja, verovatno koristili u nuznicima. Neke su verovatno i dan danas u privatnim kolekcijama. O tome sam takodje cuo, doduse nacelno. Takodje je istinita i cinjenica da biblioteka nije pogodjena teskom bombom, vec je gorela polako. Pretpostavljam da je tacna i prica o cuvaru koji je sve zamandalio i otiso u bezaniju..nekako mi je, nazalost, u duhu naseg naroda...
Eto bejah opsiran malo, al se nadam da ako sam makar i jednu novu stvar napisao ovde, nije gre'ota. Neprijatno mi je malo sto sam se pored jednog deklarisanog 'varoskapijanca" ovde, ja usudio na istorijski komentar...al eto...
Ima ovde jos "Varoskapijanaca"
Raspredaju se razne price o biblioteci i bombardovanju, i ja sam ih slusao od malena u nasem kraju. Najnovije sto sam cuo je prica nekog cice iz Srebrnicke ulice koji kaze da je sa prozora gledao bombardovanje i da biblioteka nije pogodjena iz aviona vec da je pozar krenuo iznutra. Ja doduse to nisam cuo od njega vec iz trece ruke, pa cak ni malo ne verujem u tu pricu .... ali ima i takvih prica .....
POZDRAV SVIMA ....