Дом студенткиња, Краљице Марије, усликано 28 марта 1934, ако се не варам зграда и данас постоји...
А она "погађалица" што личи на "Дарданели" (а вероватно није), и мени се чини да је пре у питању неки Шабац...
П.С. Ево нађох једну пре четрдесет година где се виде обе зграде:
... Slučajni, obe fotke su Ti fine, i čini mi se potpuno taze - bar ovde, ne spominji mi sad ondašnji matine forum - tamo stvarno nisam bio redovan, valjda mi osnivač od samog početka nije bio po meri :bigsmile: ...
... nego da se manem ispričanih priča, i da se podsetimo skoro iste deonice iz radionice našeg starog dobrog drugara Mendeljejeva - baš mi je žao što i ovde nije sa nama :~ ...
... a u daljini iza ovog Marfijevskog đubretara, krajičkom proviruje Kasina, i to ona prava , Palilulska ! ... :beer:
Ево како је Енглез Вивијан укратко представио неке БГ локале 1897. у својој књизи о Србији:
"Када изађете из саборне цркве и пређете улицу нађете се испред лепог здања хотела „Гранд“. Тај хотел је најбољи у Београду а најбоља спаваћа соба у њему дугачка је петнаест метара. Има пет прозора и два балкона и некада је служила као просторија за банкете, па чак и балска дворана. Хотел „Гранд“ изградио је кнез Михајло и сада је у власништву краља Милана. Намештен је веома удобно, чак и уз уважавање неких од савремених стандарда.
А што се тиче осталих београдских хотела, „Империјал“ је оронуо и прљав али привлачан због прилично доброг француског кувара, „Српска круна“ има задовољавајуће намештене собе и националну кухињу која је све у свему веома добра, док се о „Престолонаследнику“ и „Паризу“ у српској престоници говори само у суперлативима. Најбољу српску кухињу имају „Руски цар“ и ресторан у Топчидеру. А опет, морам да кажем да сам у забаченим деловима Србије јео боље него у главном граду и да се стварно чудим што ватрене патриоте као што су оне београдске више воле лоше имитације страних кухиња него стварно изванредна јела из оне своје."
Ипак, не журите у књижаре, јер књигу тек припремамо.
То је хотел који се налазио на месту каснијег Гранда, у Чика Љубиној. Претходно је био хан Ристића. Пред крај 19. века био један од најбољих у Београду.
A ja opet vidim ovde jednu zgradu koje ranije nisam baš bio svestan...
Da li je ova zgrada naknadno porušena?
... bio si svestan ove zgrade, i to vrlo svestan ... samo je ovde malo gužva pred golom, pa je sve zgusnuto, tako da su moguće zabune i previdi ... naime, uokružena zgrada je ni manje ni više nego stara dobra banka Nikole Boškovića, pre nego što je onako brutalno modernizovana uoči samog Drugog rata ... da je pogledamo u starom, lepom i kitnjastom izdanju :) ... čini mi se da smo imali i bolju fotku, ali nešto ne mogu da je nađem ...
... da osmotrimo ovo ćoše iz više uglova i raznih perioda ...
... pre i posle ...
... 1892. ili ranije ...
... izgled krajem XIX i početkom XX veka ...
... malo posle ...
... 15. avgusta 1913. godine nema ništa na vidiku ...
... ovo je postovao Uličar sa sajta koji je linkovao VA ... trebalo bi da je za vreme Prvog rata, tada već podignuta, ali i dosta oštećena ...
... stavio svojevremeno Junior (btw. gde je taj čovek - u štrajku, šta li ) ...
... godine 1926. ...
... i sa druge strane ...
... još jedna iz vazduha, malo neobična ...
... e ovde je već svašta nešo niklo ...
... posle rata ...
... koliko buljimo u ove čarobne sličice, dobro nismo počeli kolektivno da haluciniramo ... ali ne trebaju nama enigmatulje koje to nisu, imamo mi još onoliko pravih, ispod tepiha, a tek koliko je onih koje jedva čekaju da se sa njih malo otrese prašina i da se razbaškare po našim skenerima :) ...
E da, dakle, fabrika kamiona. I toga je bilo. Čitava serija.
Kakvi god bili - naši su (negde sam pročitao da je nacrt ovog vozila kompletno razrađen kod nas)...
I pitanje za one verzirane u ovu tematiku: da li postoji još neki primerak ovog kamiona u Muzeju automobila?
А она "погађалица" што личи на "Дарданели" (а вероватно није), и мени се чини да је пре у питању неки Шабац...
П.С. Ево нађох једну пре четрдесет година где се виде обе зграде:
... Slučajni, obe fotke su Ti fine, i čini mi se potpuno taze - bar ovde, ne spominji mi sad ondašnji matine forum - tamo stvarno nisam bio redovan, valjda mi osnivač od samog početka nije bio po meri :bigsmile: ...
... nego da se manem ispričanih priča, i da se podsetimo skoro iste deonice iz radionice našeg starog dobrog drugara Mendeljejeva - baš mi je žao što i ovde nije sa nama :~ ...
... a u daljini iza ovog Marfijevskog đubretara, krajičkom proviruje Kasina, i to ona prava , Palilulska ! ... :beer:
"Када изађете из саборне цркве и пређете улицу нађете се испред лепог здања хотела „Гранд“. Тај хотел је најбољи у Београду а најбоља спаваћа соба у њему дугачка је петнаест метара. Има пет прозора и два балкона и некада је служила као просторија за банкете, па чак и балска дворана. Хотел „Гранд“ изградио је кнез Михајло и сада је у власништву краља Милана. Намештен је веома удобно, чак и уз уважавање неких од савремених стандарда.
А што се тиче осталих београдских хотела, „Империјал“ је оронуо и прљав али привлачан због прилично доброг француског кувара, „Српска круна“ има задовољавајуће намештене собе и националну кухињу која је све у свему веома добра, док се о „Престолонаследнику“ и „Паризу“ у српској престоници говори само у суперлативима. Најбољу српску кухињу имају „Руски цар“ и ресторан у Топчидеру. А опет, морам да кажем да сам у забаченим деловима Србије јео боље него у главном граду и да се стварно чудим што ватрене патриоте као што су оне београдске више воле лоше имитације страних кухиња него стварно изванредна јела из оне своје."
Ипак, не журите у књижаре, јер књигу тек припремамо.
Koji je to hotel Prestolonaslednik?
Koji je to hotel Prestolonaslednik?
То је хотел који се налазио на месту каснијег Гранда, у Чика Љубиној. Претходно је био хан Ристића. Пред крај 19. века био један од најбољих у Београду.
Da li je ova zgrada naknadno porušena?
... bio si svestan ove zgrade, i to vrlo svestan ... samo je ovde malo gužva pred golom, pa je sve zgusnuto, tako da su moguće zabune i previdi ... naime, uokružena zgrada je ni manje ni više nego stara dobra banka Nikole Boškovića, pre nego što je onako brutalno modernizovana uoči samog Drugog rata ... da je pogledamo u starom, lepom i kitnjastom izdanju :) ... čini mi se da smo imali i bolju fotku, ali nešto ne mogu da je nađem ...
... pre i posle ...
... 1892. ili ranije ...
... izgled krajem XIX i početkom XX veka ...
... malo posle ...
... 15. avgusta 1913. godine nema ništa na vidiku ...
... ovo je postovao Uličar sa sajta koji je linkovao VA ... trebalo bi da je za vreme Prvog rata, tada već podignuta, ali i dosta oštećena ...
... stavio svojevremeno Junior (btw. gde je taj čovek - u štrajku, šta li ) ...
... godine 1926. ...
... i sa druge strane ...
... još jedna iz vazduha, malo neobična ...
... e ovde je već svašta nešo niklo ...
... posle rata ...
... koliko buljimo u ove čarobne sličice, dobro nismo počeli kolektivno da haluciniramo ... ali ne trebaju nama enigmatulje koje to nisu, imamo mi još onoliko pravih, ispod tepiha, a tek koliko je onih koje jedva čekaju da se sa njih malo otrese prašina i da se razbaškare po našim skenerima :) ...
E da, dakle, fabrika kamiona. I toga je bilo. Čitava serija.
Kakvi god bili - naši su (negde sam pročitao da je nacrt ovog vozila kompletno razrađen kod nas)...
I pitanje za one verzirane u ovu tematiku: da li postoji još neki primerak ovog kamiona u Muzeju automobila?
Postoje obe. Prva zgrada je građena za studentski dom (arh. Ignjat Popović), druga - za dečije obdanište (arh. Predrag Zrnić).