U Srpskoj crtačkoj i slikarskoj školi Riste i Bete Vukanović praktični deo nastave su izvodili Rista i Beta Vukanović, a teorijsku nastavu su držali profesor Svetozar Zorić, dr Vojislav Đorđević, dr Brana Petronijević i akademik Mihailo Valtrović.
Pitanje glasi: Gde se nalazila škola Riste i Bete Vukanović?
U Srpskoj crtačkoj i slikarskoj školi Riste i Bete Vukanović praktični deo nastave su izvodili Rista i Beta Vukanović, a teorijsku nastavu su držali profesor Svetozar Zorić, dr Vojislav Đorđević, dr Brana Petronijević i akademik Mihailo Valtrović.
Pitanje glasi: Gde se nalazila škola Riste i Bete Vukanović?
Следећа слика из 1957., неколико година пре рушења...
Текст из Политике, 29. јула 1962. Почетак рушења...
Опет Политика, 7. август 1962., наставак рушења...
Pregrupisavanje i formacijsko zaokruzenje starog i 'suvise pretencioznog' hotela "London" '60-etih koje do sada nismo videli (ako se ne varam). Valjda posledica je ili slucajna i nenamerna zrtva drustvenog temperamenta, ocigledno usled postojanja paralelnih svetova. Ili usled jedne strpljive panike oko opstanka novog drustva. Sta je bilo sa starim hotelom "London", ne znam. Mozda je memorijalno zelatinizovan i sahranjen na istom mestu ali bez natpisa u strahu da ga Turci ne iskopaju i obescaste to divno zdanje. Ili on uzima zaklon - toboze "u losem je zdravlju". Odavno ga nismo videli (sada ponovo na ovim sjajnim fotkama), pa smo ga se i odvikli. Fotke su a la Frojdova "Interpretacija snova". Navodna potreba da se srusi hotel "London" (i okolina) razvratni je, sarlatanski sarkazam. Sadasnji restoran "London", kao neki krvozedni pogled, posle gledanja Bukovih i Topciderovih postova, lici na groblje na kome nema grobova ni krstova. Ali, kao da stari "London" ponovo podize glavu, a ove fotke ozivljavaju njegovo dejstvo. Putovanje kroz vreme, posthumno je radjanje - i poljupci mastarija o onima koji Srbiju voleli su kleto. H. na ovom dostovernom "rapproachment"-u s dusepopeciteljstvom boemije dicnog imena vezanim za "London", priobalnu apoteku Dalmacije ( Avgustina Ujevica - najveceg modernog hrvosrpskog pesnika! ) koja pokazuje kako se prokletstvo prenosi kolenima.
U Srpskoj crtačkoj i slikarskoj školi Riste i Bete Vukanović praktični deo nastave su izvodili Rista i Beta Vukanović, a teorijsku nastavu su držali profesor Svetozar Zorić, dr Vojislav Đorđević, dr Brana Petronijević i akademik Mihailo Valtrović. Pitanje glasi: Gde se nalazila škola Riste i Bete Vukanović?
Кућа и сликарска школа Ристе и Бете Вукановић, Капетан Мишина 13.
Само да вас поздравим, пријатељи.
Мој наклон господи, и рукољуб дамама.
Милорад
Веома лепа фотографија. Прва српска занатлијска задруга за израду кола основана је недуго после завршетка Првог светског рата. У међуратном периоду било је неколико радионица, углавном у Београду (Бакша, Петровић) и Новом Саду (Могин, Ердељан), које су израђивале каросерије за аутомобиле и аутобусе. Наравно, као што је у то време било нормално, основу је чинила дрвена конструкција. О томе ће бити мало више речи на седмом годишњем скупу Удружења историчара аутомобилизма које ће се одржати 13. априла идуће године на Саобраћајном факултету у Београду.
Poštovani Nešo,
mislim da se iz ovog pregleda radionica automobilskih karoserija nikako ne bi trebala da ispusti iz vida veća radionica karoserija koja je radila u 27. marta (na mestu posleratnog parking servisa, preko puta "ulivanja" ulice Majora Ilića u ovu ulicu). Ne bi ni sanjao da je na tom mestu bila ovakva velika radionica i garaža (nažalost, ime vlasnika sam zaboravio), da o tome svojevremeno nije izašla reportaža u opštinskom glasilu opštine Palilula sa detaljno prikazanom delatnošću manufakture koja je izrađivala autobuse, kamione, specijalna dostavna vozila i drugo.
U toku bombardovanja aprila 1941. bomba je pala na deo lepe klasične stilske zgrade sa ulice (kroz koju se u dvorištu ulazilo u prostranu garažu i radionicu izgrađenu krajem tridesetih), zapalila je i delom porušila. Posle rata je na tom mestu izgrađena i donedavno stajala ona skalamerija u lesonitu i drvetu, a garaža na armirano betonskim stubovima je, izgleda, preživela bombardovanje. Donedavno, do pre, možda, pola godine, stajali su još armirano betonski stubovi, ali se teren ubrzano raščišćava za izgradnju "nečega".
Ne znam stoji li i danas još išta od ove konstrukcije. Nisam odavno išao na tu stranu...
Веома лепа фотографија. Прва српска занатлијска задруга за израду кола основана је недуго после завршетка Првог светског рата. У међуратном периоду било је неколико радионица, углавном у Београду (Бакша, Петровић) и Новом Саду (Могин, Ердељан), које су израђивале каросерије за аутомобиле и аутобусе. Наравно, као што је у то време било нормално, основу је чинила дрвена конструкција. О томе ће бити мало више речи на седмом годишњем скупу Удружења историчара аутомобилизма које ће се одржати 13. априла идуће године на Саобраћајном факултету у Београду.
Poštovani Nešo,
mislim da se iz ovog pregleda radionica automobilskih karoserija nikako ne bi trebala da ispusti iz vida veća radionica karoserija koja je radila u 27. marta (na mestu posleratnog parking servisa, preko puta "ulivanja" ulice Majora Ilića u ovu ulicu). Ne bi ni sanjao da je na tom mestu bila ovakva velika radionica i garaža (nažalost, ime vlasnika sam zaboravio), da o tome svojevremeno nije izašla reportaža u opštinskom glasilu opštine Palilula sa detaljno prikazanom delatnošću manufakture koja je izrađivala autobuse, kamione, specijalna dostavna vozila i drugo.
U toku bombardovanja aprila 1941. bomba je pala na deo lepe klasične stilske zgrade sa ulice (kroz koju se u dvorištu ulazilo u prostranu garažu i radionicu izgrađenu krajem tridesetih), zapalila je i delom porušila. Posle rata je na tom mestu izgrađena i donedavno stajala ona skalamerija u lesonitu i drvetu, a garaža na armirano betonskim stubovima je, izgleda, preživela bombardovanje. Donedavno, do pre, možda, pola godine, stajali su još armirano betonski stubovi, ali se teren ubrzano raščišćava za izgradnju "nečega".
Ne znam stoji li i danas još išta od ove konstrukcije. Nisam odavno išao na tu stranu...
"Sa njim se slaže i Vladimir Petrović, unuk predratnog industrijalca Vlastimira Petrovića, čuvenog majstor Vlaste, koji je pre više od osam decenija ispod Palilulske pijace u Beogradu izgradio tada najveću i najmoderniju garažu na Balkanu. Godinama je bila u vlasništvu Parking servisa, a pre dve godine je srušena. Ostao je samo betonski kostur, tu i tamo poduprt skelama da se ne bi sasvim urušio."
Pitanje glasi: Gde se nalazila škola Riste i Bete Vukanović?
јер није ни била! Баш си добро пронашао
Pitanje glasi: Gde se nalazila škola Riste i Bete Vukanović?
На Косанчићевом венцу?
Следећа слика из 1957., неколико година пре рушења...
Текст из Политике, 29. јула 1962. Почетак рушења...
Опет Политика, 7. август 1962., наставак рушења...
Pregrupisavanje i formacijsko zaokruzenje starog i 'suvise pretencioznog' hotela "London" '60-etih koje do sada nismo videli (ako se ne varam). Valjda posledica je ili slucajna i nenamerna zrtva drustvenog temperamenta, ocigledno usled postojanja paralelnih svetova. Ili usled jedne strpljive panike oko opstanka novog drustva. Sta je bilo sa starim hotelom "London", ne znam. Mozda je memorijalno zelatinizovan i sahranjen na istom mestu ali bez natpisa u strahu da ga Turci ne iskopaju i obescaste to divno zdanje. Ili on uzima zaklon - toboze "u losem je zdravlju". Odavno ga nismo videli (sada ponovo na ovim sjajnim fotkama), pa smo ga se i odvikli. Fotke su a la Frojdova "Interpretacija snova". Navodna potreba da se srusi hotel "London" (i okolina) razvratni je, sarlatanski sarkazam. Sadasnji restoran "London", kao neki krvozedni pogled, posle gledanja Bukovih i Topciderovih postova, lici na groblje na kome nema grobova ni krstova. Ali, kao da stari "London" ponovo podize glavu, a ove fotke ozivljavaju njegovo dejstvo. Putovanje kroz vreme, posthumno je radjanje - i poljupci mastarija o onima koji Srbiju voleli su kleto. H. na ovom dostovernom "rapproachment"-u s dusepopeciteljstvom boemije dicnog imena vezanim za "London", priobalnu apoteku Dalmacije ( Avgustina Ujevica - najveceg modernog hrvosrpskog pesnika! ) koja pokazuje kako se prokletstvo prenosi kolenima.
POZDRAV SVIMA ....
Кућа и сликарска школа Ристе и Бете Вукановић, Капетан Мишина 13.
Само да вас поздравим, пријатељи.
Мој наклон господи, и рукољуб дамама.
Милорад
Веома лепа фотографија. Прва српска занатлијска задруга за израду кола основана је недуго после завршетка Првог светског рата. У међуратном периоду било је неколико радионица, углавном у Београду (Бакша, Петровић) и Новом Саду (Могин, Ердељан), које су израђивале каросерије за аутомобиле и аутобусе. Наравно, као што је у то време било нормално, основу је чинила дрвена конструкција. О томе ће бити мало више речи на седмом годишњем скупу Удружења историчара аутомобилизма које ће се одржати 13. априла идуће године на Саобраћајном факултету у Београду.
Poštovani Nešo,
mislim da se iz ovog pregleda radionica automobilskih karoserija nikako ne bi trebala da ispusti iz vida veća radionica karoserija koja je radila u 27. marta (na mestu posleratnog parking servisa, preko puta "ulivanja" ulice Majora Ilića u ovu ulicu). Ne bi ni sanjao da je na tom mestu bila ovakva velika radionica i garaža (nažalost, ime vlasnika sam zaboravio), da o tome svojevremeno nije izašla reportaža u opštinskom glasilu opštine Palilula sa detaljno prikazanom delatnošću manufakture koja je izrađivala autobuse, kamione, specijalna dostavna vozila i drugo.
U toku bombardovanja aprila 1941. bomba je pala na deo lepe klasične stilske zgrade sa ulice (kroz koju se u dvorištu ulazilo u prostranu garažu i radionicu izgrađenu krajem tridesetih), zapalila je i delom porušila. Posle rata je na tom mestu izgrađena i donedavno stajala ona skalamerija u lesonitu i drvetu, a garaža na armirano betonskim stubovima je, izgleda, preživela bombardovanje. Donedavno, do pre, možda, pola godine, stajali su još armirano betonski stubovi, ali se teren ubrzano raščišćava za izgradnju "nečega".
Ne znam stoji li i danas još išta od ove konstrukcije. Nisam odavno išao na tu stranu...
Веома лепа фотографија. Прва српска занатлијска задруга за израду кола основана је недуго после завршетка Првог светског рата. У међуратном периоду било је неколико радионица, углавном у Београду (Бакша, Петровић) и Новом Саду (Могин, Ердељан), које су израђивале каросерије за аутомобиле и аутобусе. Наравно, као што је у то време било нормално, основу је чинила дрвена конструкција. О томе ће бити мало више речи на седмом годишњем скупу Удружења историчара аутомобилизма које ће се одржати 13. априла идуће године на Саобраћајном факултету у Београду.
Poštovani Nešo,
mislim da se iz ovog pregleda radionica automobilskih karoserija nikako ne bi trebala da ispusti iz vida veća radionica karoserija koja je radila u 27. marta (na mestu posleratnog parking servisa, preko puta "ulivanja" ulice Majora Ilića u ovu ulicu). Ne bi ni sanjao da je na tom mestu bila ovakva velika radionica i garaža (nažalost, ime vlasnika sam zaboravio), da o tome svojevremeno nije izašla reportaža u opštinskom glasilu opštine Palilula sa detaljno prikazanom delatnošću manufakture koja je izrađivala autobuse, kamione, specijalna dostavna vozila i drugo.
U toku bombardovanja aprila 1941. bomba je pala na deo lepe klasične stilske zgrade sa ulice (kroz koju se u dvorištu ulazilo u prostranu garažu i radionicu izgrađenu krajem tridesetih), zapalila je i delom porušila. Posle rata je na tom mestu izgrađena i donedavno stajala ona skalamerija u lesonitu i drvetu, a garaža na armirano betonskim stubovima je, izgleda, preživela bombardovanje. Donedavno, do pre, možda, pola godine, stajali su još armirano betonski stubovi, ali se teren ubrzano raščišćava za izgradnju "nečega".
Ne znam stoji li i danas još išta od ove konstrukcije. Nisam odavno išao na tu stranu...
"Sa njim se slaže i Vladimir Petrović, unuk predratnog industrijalca Vlastimira Petrovića, čuvenog majstor Vlaste, koji je pre više od osam decenija ispod Palilulske pijace u Beogradu izgradio tada najveću i najmoderniju garažu na Balkanu. Godinama je bila u vlasništvu Parking servisa, a pre dve godine je srušena. Ostao je samo betonski kostur, tu i tamo poduprt skelama da se ne bi sasvim urušio."
Читав текст:
http://www.politika.rs/rubrike/Tema-nedelje/restitucija/Drzava-izmedju-bankro...
POZDRAV SVIMA ....