Kako se zvao ugledni veletrgovac duvanom i vlasnik hotela Bulevar, koji je celokupnu imovinu zaveštao “otečestvu”, i koji je pokrenuo izgradnju spomenika dečaku sa razbijenim krčagom na uglu Dobračine i Jevremove ulice.
Imao je duvandžinicu na Savi, do samog hotela "Kod Kragujevca", čije su velike i svakodnevne mušterije bile zemljarske piljarice koje su prodavale mlečne proizvode i voće na beogradskim pijacama, a i Srbi iz preka uopšte, koji su prikriveno od monopšolske kontrole unosili duvan u svoju zemlju. Kao Cincarin iz Makedonije i uvoznik njihovog duvana, on je održavao veze sa proizvođačima. U početku rada monopolske uprave bio je njen ekspert za primanje kupljenog kavarskog duvana, a kasnije ga je i sam liferovao u Monopolu. Na tom poslu dobro je zarađivao.
Dao je Đorđu Pašoni veliku pozajmicu za podizanje hotela "Bulevar", pa ga je i otkupio posle njegove smrti. Zaveštao ga je Srpskom trgovačkom udruženju u Beogradu, da prihodom od hotela potpomaže privredni podmladak iz Makedonije koji u Beogradu traže mogućnosti za svoj rad i napredak.
Godine 1931. podignut je spomenik Srbinu, šegrčetu - kojeg su turski nizami teško ranili na Čukur-česmi, 3 (15) juna 1862. godine, pri svađi oko zaitanja vode - iz novčanog fonda koji je toga radi Vanđel zaveštao. Na spomeniku je pogrešno upisan datum 26. maj. Ova tuča na Čukur-česmi, u Dobračinoj ulici, izazvala je bombardovanje Beograda iz tvrđave, 3, 4. i 15. juna, pri čemu je oštećeno 357 srpskih kuća a 20 ih je izgorelo, dok je turskih oštećeno 15 a upaljeno 4, i poginula su dva srpska policajca: Sima Nešić Terziman, prevodilac za turski jezik, i potporučnik Ivo Protić, a ranjen je 31 građanin. Posle ovog događaja velike sile su odlučile da se Turci isele iz Beograda, što je i izvršeno 1863. godine.
Vanđel Toma je bio neoženjen. Poslovi su se smanjivali i on je delio svoj dućan koji je bio u kući do hotela "Kragujevac", sa svojim menjašem (Rade Dokmanović) ili špediterom (Vasa Popović).
Obašnjenja i dopune
VANĐEL TOMA
Izvori o godini rođenja Vanđel Tome i njegovom dolasku u Beograd su različiti. o jednom, rođen je 1830. a u Beograd je došao 1862. Po drugom, rođen je 1834. a u Beograd je došao 1864. Rođen je u Alistratiji, u Makedoniji grčkoj. Umro je u Rojču (Štajerska) 9. jula 1906. godine.
Učestvovao je u ratu između Srbije i Turske 1875-1879, kao tobdžija.
Ostavio je testament kojim je zaveštao 12 000 dinara da se podigne odgovarajući spomenik u znak sećanja na događaje sa Čukur-česme . Želeo je da se spomenik podigne na mestu između Narodnog pozorišta i hotela "Bulevar", a da ga izradi neki domaći vajar, dok bi skicu usvojilo Ministarstvo prosvete i crkvenih dela.
Srpskoj crkvi Sv. Sava u Solunu ostavio je 1 000 dinara u zlatu.
Od prihoda sa imanja "Bulevar", želeo je da se obrazuje, što je i učinjeno, fond pod njegovim imenom, kojim bi rukovodilo Srpsko trgovačko udruženje, i služio bi za obrazovanje mladića srpske i grčke narodnosti iz stare Srbije (Makedonije) u pravcu trgovačkom, zanatskom i industrijskom.
Imao je novčanu obavezu prema Đorđu H. Pašoni do njegove smrti.
Исто, само тридесетак метара низ улицу...
Поздрав, Аеропут
Срећан рођендан!
Срећан рођендан!
Где и када се ово прославља?
Kako se zvao ugledni veletrgovac duvanom i vlasnik hotela Bulevar, koji je celokupnu imovinu zaveštao “otečestvu”, i koji je pokrenuo izgradnju spomenika dečaku sa razbijenim krčagom na uglu Dobračine i Jevremove ulice.
VANĐEL TOMA
Imao je duvandžinicu na Savi, do samog hotela "Kod Kragujevca", čije su velike i svakodnevne mušterije bile zemljarske piljarice koje su prodavale mlečne proizvode i voće na beogradskim pijacama, a i Srbi iz preka uopšte, koji su prikriveno od monopšolske kontrole unosili duvan u svoju zemlju. Kao Cincarin iz Makedonije i uvoznik njihovog duvana, on je održavao veze sa proizvođačima. U početku rada monopolske uprave bio je njen ekspert za primanje kupljenog kavarskog duvana, a kasnije ga je i sam liferovao u Monopolu. Na tom poslu dobro je zarađivao.
Dao je Đorđu Pašoni veliku pozajmicu za podizanje hotela "Bulevar", pa ga je i otkupio posle njegove smrti. Zaveštao ga je Srpskom trgovačkom udruženju u Beogradu, da prihodom od hotela potpomaže privredni podmladak iz Makedonije koji u Beogradu traže mogućnosti za svoj rad i napredak.
Godine 1931. podignut je spomenik Srbinu, šegrčetu - kojeg su turski nizami teško ranili na Čukur-česmi, 3 (15) juna 1862. godine, pri svađi oko zaitanja vode - iz novčanog fonda koji je toga radi Vanđel zaveštao. Na spomeniku je pogrešno upisan datum 26. maj. Ova tuča na Čukur-česmi, u Dobračinoj ulici, izazvala je bombardovanje Beograda iz tvrđave, 3, 4. i 15. juna, pri čemu je oštećeno 357 srpskih kuća a 20 ih je izgorelo, dok je turskih oštećeno 15 a upaljeno 4, i poginula su dva srpska policajca: Sima Nešić Terziman, prevodilac za turski jezik, i potporučnik Ivo Protić, a ranjen je 31 građanin. Posle ovog događaja velike sile su odlučile da se Turci isele iz Beograda, što je i izvršeno 1863. godine.
Vanđel Toma je bio neoženjen. Poslovi su se smanjivali i on je delio svoj dućan koji je bio u kući do hotela "Kragujevac", sa svojim menjašem (Rade Dokmanović) ili špediterom (Vasa Popović).
Obašnjenja i dopune
VANĐEL TOMA
Izvori o godini rođenja Vanđel Tome i njegovom dolasku u Beograd su različiti. o jednom, rođen je 1830. a u Beograd je došao 1862. Po drugom, rođen je 1834. a u Beograd je došao 1864. Rođen je u Alistratiji, u Makedoniji grčkoj. Umro je u Rojču (Štajerska) 9. jula 1906. godine.
Učestvovao je u ratu između Srbije i Turske 1875-1879, kao tobdžija.
Ostavio je testament kojim je zaveštao 12 000 dinara da se podigne odgovarajući spomenik u znak sećanja na događaje sa Čukur-česme . Želeo je da se spomenik podigne na mestu između Narodnog pozorišta i hotela "Bulevar", a da ga izradi neki domaći vajar, dok bi skicu usvojilo Ministarstvo prosvete i crkvenih dela.
Srpskoj crkvi Sv. Sava u Solunu ostavio je 1 000 dinara u zlatu.
Od prihoda sa imanja "Bulevar", želeo je da se obrazuje, što je i učinjeno, fond pod njegovim imenom, kojim bi rukovodilo Srpsko trgovačko udruženje, i služio bi za obrazovanje mladića srpske i grčke narodnosti iz stare Srbije (Makedonije) u pravcu trgovačkom, zanatskom i industrijskom.
Imao je novčanu obavezu prema Đorđu H. Pašoni do njegove smrti.
Скупштина, Београд 1941 - 1942
Београд 1941 - 1942
Београд 1941 - 1942