Secesija srpski arhitekti su bez ustezanja prihvatili Ar-Nuvo, negujući oba njegova smera - internacionalni i nacionalni. Još uvek nezasićeni istorizmom, novi stil su prihvatili kao oblik umerene modernizacije. Podstaknuti arhitekturom Ar-Nuvoa iz kulturno bliskih centara - Beča, Minhena, Budimpešte i Praga, kao i njegovom dekorativističkom varijantom sa Svetske izložbe u Parizu 1900. godine, srpski arhitekti su u prvim godinama primene novog stila prevashodno razvijali njegovu anacionalnu varijantu. Na internacionalni tok Ar-Nuvoa u srpskoj arhitekturi posredno je uticala i njegova ruska recepcija, kroz učešće ruskih graditelja na konkursima u Srbiji i savetodavnoj ulozi njihovih akademskih ustanova. U srpskim krajevima u Podunavlju, austro-ugarski arhitekti su razvijali internacionalni smer Ar-Nuvoa, kao i njegovu mađarsku nacionalnu varijantu.
Registrovan u srpskoj umetničkoj publicistici sredinom poslednje decenije devetnaestog veka, Ar-Nuvo se prvo javio u umetničkoj stolariji, bravariji, opremi knjiga i časopisa, a tek potom u pojedinim projektima naručenim u Beču. Iako je elemente tog stila primenjivalo oko pedeset aktivnih srpskih graditelja, od kojih su mnogi paralelno gradili i u drugim stilovima, njegove koncepcije najambicioznije su razrađivali mladi autori, željni afirmacije. Od 1900. godine, podižu se prvi objekti sa obeležjima Ar-Nuvoa, pretežno izraženim u morfologiji fasada, a veoma retko u rešenju prostora, strukturi i konstrukciji profanih zgrada. Zbog konzervativizma naručilaca, Ar-Nuvo nije izrazitije zahvatio srpsku sakralnu arhitekturu. Kada se pod pritiskom novog nacionalno-romantičarskog tradicionalizma, naraslog u euforiji ujedinjenja južnoslovenskih naroda, jačanja akademizma kao nezvaničnog državnog stila, i pojave ranog modernizma, u trećoj deceniji dvadesetog veka Ar-Nuvo povukao sa istorijske scene, reč »Secesija« je postala pejorativna oznaka za »preterani subjektivizam i hirovitost« u arhitekturi. Ipak, uz malobrojne zakasnele primere relikti Ar-Nuvoa se javljaju na građevinama u nacionalnom stilu.
S. Madini
Evo da i ja dodam nečega što sam skoro pronašao, a tiče se hipodroma i te 1940. godine - verovatno jedne od najuspešnijih, ako ne i najuspešnije sezone u istoriji galopskih konjičkih trka na Beogradskom hipodromu.
U galeriji "Stara kapetanija" je do 15. aprila otvorena izložba fotografija "Zemun u 20. veku - 20. vek u Zemunu: Ljudi i događaji". Autor izložbe je g. Branko Najhold, najpoznatiji hroničar Zemuna.
Мало сцена са Београдских улица
У објашњењу фотографија стоји само период настанка снимака , Београд 1931-34.
.
Претпостављене локације:
1. (жандарми) непознато.
Sve mi se čini da ovde skroz desno vidim kutiju obešenu o ramena onih čuvenih prodavaca svega i svačega. U jednoj legendi Ace Simića stoji da su to bili najčešće Dalmatinci, prodavci sitnica, a na jednoj drugoj slici sa sličnim akterima (nedostupnoj online)na poleđini sam pronašao da su tako prodavane semenke i slična roba tog tipa...
Evo da i ja dodam nečega što sam skoro pronašao, a tiče se hipodroma i te 1940. godine - verovatno jedne od najuspešnijih, ako ne i najuspešnije sezone u istoriji galopskih konjičkih trka na Beogradskom hipodromu.
Pozdrav drustvu od Bivseg Koka S.Na ovoj slici je mozda i gospodin Jovicic?U to doba Dundov tata je 100% bio na klopi kod moga dede u Despotovackoj!
Поштовани господине Селаковићу,
Желим Вам добродошлицу на овом форуму. Добро сте почели, само храбро наставите.
Својим јављањем и овим сликама посебно сте ме обрадовали. Кад сам видео Ваше презиме, прва мисао ми је била она лепа вила у шумадијском стилу у некадашњој Деспотовачкој улици (мислим да је данас Аугуста Цесарца). Потом сам помислио да фантазирам (Што баби мило, то јој се снило), па кад сам видео да сте ипак потомак породице из те лепе виле, увишестручила се моја радост.
На горњој слици мене нема. Пре свега у то време нисам још ишао у школу.
А приче о клопи код Вашег деде већ су ми познате. Ваш деда је имао неку куварицу или домаћицу која је правила одличну питу с месом. Наводно, правила је онако из чиста мира, у току преподнева, а онда је Ваш деда зграбио телефон и позвао друштво на мезе. У том друштву био је и мој отац. Пошто нас је у то време раздвајала само вододерина звана Улица генерала Ковачевића, то је мој отац остављао сав посао и трчао на другу страну.
Ову причу сам чуо од свог оца. Да ли је било још неких крканлука, то не знам. Не знам ни ко је све сачињавао то друштво ни по ком основу се то друштво познавало. Лично нисам познавао Вашег деду нити сам икад био у његовој вили.
Не знам да ли та вила још увек постоји и ко је у њој. Често сам се питао шта се десило са породицом Селаковић за време рата и „социјализма“, али никад нисам наишао на неке податке о томе. Овог пута ме је много обрадовало да сам наишао на једног потомка. Врло радо бих читао више података о Вашој фамилији, а не бих имао апсолутно ништа против илустрација.
Кад смо већ поменули светог Саву у школи „Бранко Радичевић“, нашао сам једну позивницу на прославу из 1941. године.
Postovani gospodine Jovicicu,
Hvala na dobrodoslici,bolje Vas nasao.Neobicmo mi je drago da sam ovde upoznao komsiju iz starog kraja.Cinjenica da ja Vas otac poznavao moga dedu zvuci prosto neverovatno.
Dede se dobro secam, bio sam mali 8 godina kada je on umro 1959te.
Kuca i dalje postoji samo nazalost moji su odavno prodali gornji sprat.
srpski arhitekti su bez ustezanja prihvatili Ar-Nuvo, negujući oba njegova smera - internacionalni i nacionalni. Još uvek nezasićeni istorizmom, novi stil su prihvatili kao oblik umerene modernizacije. Podstaknuti arhitekturom Ar-Nuvoa iz kulturno bliskih centara - Beča, Minhena, Budimpešte i Praga, kao i njegovom dekorativističkom varijantom sa Svetske izložbe u Parizu 1900. godine, srpski arhitekti su u prvim godinama primene novog stila prevashodno razvijali njegovu anacionalnu varijantu. Na internacionalni tok Ar-Nuvoa u srpskoj arhitekturi posredno je uticala i njegova ruska recepcija, kroz učešće ruskih graditelja na konkursima u Srbiji i savetodavnoj ulozi njihovih akademskih ustanova. U srpskim krajevima u Podunavlju, austro-ugarski arhitekti su razvijali internacionalni smer Ar-Nuvoa, kao i njegovu mađarsku nacionalnu varijantu.
Registrovan u srpskoj umetničkoj publicistici sredinom poslednje decenije devetnaestog veka, Ar-Nuvo se prvo javio u umetničkoj stolariji, bravariji, opremi knjiga i časopisa, a tek potom u pojedinim projektima naručenim u Beču. Iako je elemente tog stila primenjivalo oko pedeset aktivnih srpskih graditelja, od kojih su mnogi paralelno gradili i u drugim stilovima, njegove koncepcije najambicioznije su razrađivali mladi autori, željni afirmacije. Od 1900. godine, podižu se prvi objekti sa obeležjima Ar-Nuvoa, pretežno izraženim u morfologiji fasada, a veoma retko u rešenju prostora, strukturi i konstrukciji profanih zgrada. Zbog konzervativizma naručilaca, Ar-Nuvo nije izrazitije zahvatio srpsku sakralnu arhitekturu.
Kada se pod pritiskom novog nacionalno-romantičarskog tradicionalizma, naraslog u euforiji ujedinjenja južnoslovenskih naroda, jačanja akademizma kao nezvaničnog državnog stila, i pojave ranog modernizma, u trećoj deceniji dvadesetog veka Ar-Nuvo povukao sa istorijske scene, reč »Secesija« je postala pejorativna oznaka za »preterani subjektivizam i hirovitost« u arhitekturi. Ipak, uz malobrojne zakasnele primere relikti Ar-Nuvoa se javljaju na građevinama u nacionalnom stilu.
S. Madini
Evo da i ja dodam nečega što sam skoro pronašao, a tiče se hipodroma i te 1940. godine - verovatno jedne od najuspešnijih, ako ne i najuspešnije sezone u istoriji galopskih konjičkih trka na Beogradskom hipodromu.
Slike sve govore... a i tekst iz Politike
У објашњењу фотографија стоји само период настанка снимака , Београд 1931-34.
.
Претпостављене локације:
1. (жандарми) непознато.
2. Раскрсница Дечанска/Нушићева (јасно).
3. Теразије, у позадини Викторовићева апотека, лево од ње Тивар одела (јасно).
4. Угао Краља Александра/Живка Карабиберовића, иза велике зграде преко пута Гајева улица.
5. Ђерамска пијаца са погледом на Звездару и Ново гробље.
Ако грешим, неко ће ме већ исправити.
http://www.politika.rs/rubrike/kultura-i-zabava/Sto-zemunskih-godina.lt.html
У објашњењу фотографија стоји само период настанка снимака , Београд 1931-34.
.
Претпостављене локације:
1. (жандарми) непознато.
Sve mi se čini da ovde skroz desno vidim kutiju obešenu o ramena onih čuvenih prodavaca svega i svačega. U jednoj legendi Ace Simića stoji da su to bili najčešće Dalmatinci, prodavci sitnica, a na jednoj drugoj slici sa sličnim akterima (nedostupnoj online)na poleđini sam pronašao da su tako prodavane semenke i slična roba tog tipa...
Evo da i ja dodam nečega što sam skoro pronašao, a tiče se hipodroma i te 1940. godine - verovatno jedne od najuspešnijih, ako ne i najuspešnije sezone u istoriji galopskih konjičkih trka na Beogradskom hipodromu.
Slike sve govore... a i tekst iz Politike
А где је сад та биста, је ли и даље тамо?
Postovani gospodine Jovicicu,
Hvala na dobrodoslici,bolje Vas nasao.Neobicmo mi je drago da sam ovde upoznao komsiju iz starog kraja.Cinjenica da ja Vas otac poznavao moga dedu zvuci prosto neverovatno.
Dede se dobro secam, bio sam mali 8 godina kada je on umro 1959te.
Kuca i dalje postoji samo nazalost moji su odavno prodali gornji sprat.