Predavaci III muske bili su i Mihajlo Vukdragovic, Josip Slavenski, Marko Murat, Bora Stevanovic (slikar), Dragutin Inkiostri-Medenjak i vajari Petar Ubavkic i Risto Stijovic.
Odeljenje prvo:
Odeljenje drugo (u pozadini nazire se karakteristicna fasada gimnazije):
U dvoristu III muske gimnazije lepo se namestio za snimak gos'n profesor Dragisa Lapcevic. Svi ga znamo. Od kritike priznat je kao originalan pisac. Posle prerane smrti, postepeno je zaboravljan da bi ga danas jos samo mogao naci uvazeni Gavrilo u fondovima Narodne biblioteke.
U ucionici odavao je utisak odsutniog, rasejanog pesnika, cesto zanetog u mislima, daleko od realnog [ koliko god da je bilo "realnog" oko njega ] okruzenja. Imao je originalan nacin predavanja gimnazijalcima. Predavao je i nemacki i proveravao s djacima svoju metodu melodijskog i ritmickog citanja. Celo odeljenje je u horu citalo tekst iz prve lekcije nemacke citanke - ich lerne deutch, ich lese laut... u taktu koji je Lapcevic, kao dirigent, zadavao. Tako je to bilo ...
U pozadini slike vidi se nama djacima III (VIII) gimnazije znani zid koji deli III gimnaziju sa nekdanjom neposrednom OS "Car Uros", kasnije OS "Aleksa Santic". Nije bilo sanse da se zid preskace jer je razlika u nivoima skola ( III muska je bila smestena na vodozasicenom zemljistu Cvetnog trga koje je efikasno izdrenirano i redukovano nivelacijom ) bila oko 3.5m.
Lapcevic sedi na danasnjem kosarkaskom terenu III beogradske gimnazije, nekada zasadjenom cvetnom bastom.
Gledate sliku VII/3 odeljenja III muske beogradske gimnazije ( 1937/38g.). Razredni staresina, Bozidar Tomic (prvi red, sredina). Bozidar Tomic predavao je srpskohrvatski jezik i jugslovensku knjizevnost. U gimnaziji imao je oreol nacionalnog heroja. Bio je aktivan clan MLADE BOSNE, intimni drug bio je Gavrila Principa. Sedeli su u istoj klupi u Tuzlanskoj gimnaziji. Osudjen je 1915g. u tuzlanskom procesu na 11g. robije i jeste je robijao do 1918g. u surovim uslovima kazamata K. u. K. Mladobosancima, koje ja obozavam vise od mojih jedinih muzickih idola "Shadows"-a i "Beatles"-a, idealna Jugoslavija bila je politicki ( mada nisu bili striktno politicki vec nacionalni borci ) kredo i san. To integralno jugoslovenstvo ogledalo se u Tomicevim ispitivanjima. Morao se znati Senoa, Mazuranic, Nazor, Djalski, Simunovic, Kranjcevic, Kozarac, Vidric, Simunovic (opet), Kumicic, Jurkovic, Leskovar kao i slovenacki Zupancic, Cankar, Finzgar, Presern, Askerc, Mesko, Levstik, Gregoric ... . Nasa braca Hrvati i Slovenci u srednjoj skoli sigurno ne citaju toliko svoje sopstvene pisce kao nekada Srbi.
Svome uceniku Vladimiru Dedijeru za knjigu SARAJEVO 1914. u mnogim detaljima i u susretima u svom stanu u Molerovoj # 35, Tomic je stedro pomagao izvornim informacijama. Tada je dao sve podatke kojih se secao o svom heroju, Gavri Principu. Ali imao je i gorke reci za tu saradnju s Dedijerom.
Sezdesetih godina, pod teretom nesrece nalazi utociste u nekom religioznom misticizmu. Tada je posecivao anonimne nesrecne porodice po Beogradu kojima je pomagao jedino toplim ljudskim recima utehe. Tada je, pustivsi bradu, imao lik starca - Zosime.
Njegova supruga Milka ga je verno negovala kada se razboleo a djaci iz njegovog VIII/2 iz 1931g. obilazili su ga redovno do 1970g. Tada je njegovim nevoljama dosao kraj.
Невероватно како сви шетачи на овој фотографији делују као да су управо изашли из неке модне куће. Нема сиромашних, нема одрпаних. Да није ово нека рекламна фотографија?
Takvo je vreme bilo. I naši roditelji su, sve negde do početka šezdesetih godina, znali svečano da nas obuku u Nedelju, pa da se svi zajedno porodično šetamo po parkovima, i ponekad idemo na čevapčiće.. I pre rata se narod nedeljom svečano oblačio i išo u crkve, pa u park, i ponekad na fotografisanje. Danas se, izgleda, samo Simsonovi svečano oblače nedeljom...
Невероватно како сви шетачи на овој фотографији делују као да су управо изашли из неке модне куће. Нема сиромашних, нема одрпаних. Да није ово нека рекламна фотографија?
Takvo je vreme bilo. I naši roditelji su, sve negde do početka šezdesetih godina, znali svečano da nas obuku u Nedelju, pa da se svi zajedno porodično šetamo po parkovima, i ponekad idemo na čevapčiće.. I pre rata se narod nedeljom svečano oblačio i išo u crkve, pa u park, i ponekad na fotografisanje. Danas se, izgleda, samo Simsonovi svečano oblače nedeljom...
И не само недељом. Ја волим да подвучем једну сличност становника београдске периферије и средњевековног (византијског) Цариграда. Византијци су Цариград (Констатинопољ) звали једноставно Град. Сви који су становали изван зидина Цариграда говорили су "Идем(о) у Град!". Кажу да је од ове реченице изговорене на грчком настао кварењем кроз турски изговор назив Истамбул. Да се вратимо Београду. Све до краја 1960-их (можда и касније) на старим пеиферијама Београда се говорило, кад неко треба да иде у центар "Треба да идем у Град!" (ко воли, може ово да пореди и са лондонским Ситијем ). Е сад, појам Града и периферије се током времена мењао, односно појам Града се ширио од некадашњег простора унутар Шанца додајући временом делове некадашњих периферија (Теразије, Савамала, делови Палилуле, западни Врачар). И кад год је, све до краја 1960-их, требало отићи било којим поводом у град облачила се свечанија одећа.
Vrlo solidan !
Predavaci III muske bili su i Mihajlo Vukdragovic, Josip Slavenski, Marko Murat, Bora Stevanovic (slikar), Dragutin Inkiostri-Medenjak i vajari Petar Ubavkic i Risto Stijovic.
Odeljenje prvo:
Odeljenje drugo (u pozadini nazire se karakteristicna fasada gimnazije):
U dvoristu III muske gimnazije lepo se namestio za snimak gos'n profesor Dragisa Lapcevic. Svi ga znamo. Od kritike priznat je kao originalan pisac. Posle prerane smrti, postepeno je zaboravljan da bi ga danas jos samo mogao naci uvazeni Gavrilo u fondovima Narodne biblioteke.
U ucionici odavao je utisak odsutniog, rasejanog pesnika, cesto zanetog u mislima, daleko od realnog [ koliko god da je bilo "realnog" oko njega ] okruzenja. Imao je originalan nacin predavanja gimnazijalcima. Predavao je i nemacki i proveravao s djacima svoju metodu melodijskog i ritmickog citanja. Celo odeljenje je u horu citalo tekst iz prve lekcije nemacke citanke - ich lerne deutch, ich lese laut... u taktu koji je Lapcevic, kao dirigent, zadavao. Tako je to bilo ...
U pozadini slike vidi se nama djacima III (VIII) gimnazije znani zid koji deli III gimnaziju sa nekdanjom neposrednom OS "Car Uros", kasnije OS "Aleksa Santic". Nije bilo sanse da se zid preskace jer je razlika u nivoima skola ( III muska je bila smestena na vodozasicenom zemljistu Cvetnog trga koje je efikasno izdrenirano i redukovano nivelacijom ) bila oko 3.5m.
Lapcevic sedi na danasnjem kosarkaskom terenu III beogradske gimnazije, nekada zasadjenom cvetnom bastom.
Gledate sliku VII/3 odeljenja III muske beogradske gimnazije ( 1937/38g.). Razredni staresina, Bozidar Tomic (prvi red, sredina). Bozidar Tomic predavao je srpskohrvatski jezik i jugslovensku knjizevnost. U gimnaziji imao je oreol nacionalnog heroja. Bio je aktivan clan MLADE BOSNE, intimni drug bio je Gavrila Principa. Sedeli su u istoj klupi u Tuzlanskoj gimnaziji. Osudjen je 1915g. u tuzlanskom procesu na 11g. robije i jeste je robijao do 1918g. u surovim uslovima kazamata K. u. K. Mladobosancima, koje ja obozavam vise od mojih jedinih muzickih idola "Shadows"-a i "Beatles"-a, idealna Jugoslavija bila je politicki ( mada nisu bili striktno politicki vec nacionalni borci ) kredo i san. To integralno jugoslovenstvo ogledalo se u Tomicevim ispitivanjima. Morao se znati Senoa, Mazuranic, Nazor, Djalski, Simunovic, Kranjcevic, Kozarac, Vidric, Simunovic (opet), Kumicic, Jurkovic, Leskovar kao i slovenacki Zupancic, Cankar, Finzgar, Presern, Askerc, Mesko, Levstik, Gregoric ... . Nasa braca Hrvati i Slovenci u srednjoj skoli sigurno ne citaju toliko svoje sopstvene pisce kao nekada Srbi.
Svome uceniku Vladimiru Dedijeru za knjigu SARAJEVO 1914. u mnogim detaljima i u susretima u svom stanu u Molerovoj # 35, Tomic je stedro pomagao izvornim informacijama. Tada je dao sve podatke kojih se secao o svom heroju, Gavri Principu. Ali imao je i gorke reci za tu saradnju s Dedijerom.
Sezdesetih godina, pod teretom nesrece nalazi utociste u nekom religioznom misticizmu. Tada je posecivao anonimne nesrecne porodice po Beogradu kojima je pomagao jedino toplim ljudskim recima utehe. Tada je, pustivsi bradu, imao lik starca - Zosime.
Njegova supruga Milka ga je verno negovala kada se razboleo a djaci iz njegovog VIII/2 iz 1931g. obilazili su ga redovno do 1970g. Tada je njegovim nevoljama dosao kraj.
Takvo je vreme bilo. I naši roditelji su, sve negde do početka šezdesetih godina, znali svečano da nas obuku u Nedelju, pa da se svi zajedno porodično šetamo po parkovima, i ponekad idemo na čevapčiće.. I pre rata se narod nedeljom svečano oblačio i išo u crkve, pa u park, i ponekad na fotografisanje. Danas se, izgleda, samo Simsonovi svečano oblače nedeljom...
Takvo je vreme bilo. I naši roditelji su, sve negde do početka šezdesetih godina, znali svečano da nas obuku u Nedelju, pa da se svi zajedno porodično šetamo po parkovima, i ponekad idemo na čevapčiće.. I pre rata se narod nedeljom svečano oblačio i išo u crkve, pa u park, i ponekad na fotografisanje. Danas se, izgleda, samo Simsonovi svečano oblače nedeljom...
И не само недељом. Ја волим да подвучем једну сличност становника београдске периферије и средњевековног (византијског) Цариграда. Византијци су Цариград (Констатинопољ) звали једноставно Град. Сви који су становали изван зидина Цариграда говорили су "Идем(о) у Град!". Кажу да је од ове реченице изговорене на грчком настао кварењем кроз турски изговор назив Истамбул. Да се вратимо Београду. Све до краја 1960-их (можда и касније) на старим пеиферијама Београда се говорило, кад неко треба да иде у центар "Треба да идем у Град!" (ко воли, може ово да пореди и са лондонским Ситијем