Хвала господину Јуришићу на помоћи и феноменалним фотографијама Тадеуша Кошћушког улице односно старог Кнез Михајловог Венца!
Голдију хвала за слике рушевина зграде у улици Змаја од Ноћаја број 1, коју сам сликао ''целу'' у јануару 2009!
Надам се да Јуниор није исцрпео своју врло оригиналну и до сад невиђену колекцију фотографија.
Поново сам почео да пречешљавам по својим књигама не би ли пронашао пар још непоказаних слика...
У већ поменутој књизи господина Васиљевића има доста малих, врло ''неразговетних'' и ''нерасветљених'' снимака из различитих периода...
Међу њима је она од јуче и ова данашња из времена Балканских ратова.
Дуго ми није било јасно где је ово снимљено: ( Касина, примети само да '' Сваког дана у сваком погледу све више напредујем'' )
Изгледа да се ипак по свој прилици овде види сам почетак старог Крагујевачког друма а данашњег Булевара Ослобођења.
Ове две куће се виде и на Дексовом снимку...
Иза победничког славолука наслућују се обриси Несторовићевог Учитељског Дома а десно се виде две породичне куће, прва од њих и данас постоји надзидана за спрат између два рата а одлично се сећам када је крајем 80 - тих, додата и мансарда и када је ово здање постало седиште '' неке'' банке.
Реконструкција је врло успешно изведена што је врло редак случај за оно а нарочито за данашње време.
И за крај нешто што нисам знао сасвим прецизно...
А мом другу Касини једна можда невиђена , за неку његову, будућу ''кобају''
Last edited by francuz 4556; January 27th, 2010 at 02:02 PM.
Zoran Simjanović;... nas nekoliko iz centra Beograda okupljali smo se u predivnom dvorištu Ljube Đorđevića u Ulici Lole Ribara. On je preležao dečju paralizu, pa mu je bilo teško da se kreće. Njegova mama je bila medicinska sestra, pa je bila presrećna što neka fina gradska deca dolaze kod njenog sina radi druženja. Posle nekoliko dana pridružio nam se Jovan Mišević – Miške i neke Ljubine komšije koje su kao i on svirale harmoniku i akustične gitare. Mišketu je otac kupio bubnjeve, pa smo vežbali kod njega jer je imao i klavir. Imali smo bend kojem je tadašnji urednik radija Aleksandar Dragojlović nadenuo ime “Sedmorica najmlađih” po ugledu na već afirmisanu Sedmoricu mladih.
Siluete
Jednog dana je na probu došao Zoran Miščević, koji je bio najslabiji đak među nama, ali je imao prepravljenu „gibson“ gitaru za koju je tvrdio da je odličan bas. Falio nam je solo gitarista i Zoran je doveo prvog beogradskog rokera Iliju Stanića – Iku koji se na prvoj probi pojavio u original džinsu i kožnoj jakni sa novom „gibsonkom“ u rukama. Svirao je Šedouze, što je odmah rasteralo harmonikaše i akustične gitariste iz našeg društva. Branko Gliščević je imao ritam gitaru, pojačalo i, što je najvažnije, želju da svira s nama. Miške nije mogao da savlada instrument, pa smo mu se, iako nam je drugar, zahvalili na saradnji i pozvali čuvenog Mineta kojeg je bio glas da ume sve da odsvira na bubnjevima.
Ludilo
Dvosatno ludilo na našem prvom nastupu u fiskulturnoj sali Ekonomske škole ličilo je na bitlmaniju koja je zavladala nekoliko godina kasnije. Nismo znali šta sviramo i na čemu sviramo, ali smo izazvali histeriju. Tako su nastale Siluete. Ime je predložio naš gitarista Ika. Direktor Ekonomske škole 1961. zvao se Tomislav Biočina i smatra se značajnom ličnošću u istoriji rok muzike SFRJ jer je pustio neke bilmeze sa gitarama i pojačalom da prave igranku. Siluete su izazivale histeriju pre Bitlsa. Đorđe Marjanović je čuo za Siluete, pa nas je na jednoj od proba u mojoj kući obišao lično. Kada su komšije videle da ispraćam svog neverovatno popularnog gosta, proglasile su me za glavnu zvezdu u mojoj ulici.
Da li neko zna gde je to "predivno dvorište Ljube Đorđevića u Ulici Lole Ribara".
Drago mi je da su teme opet ozivele!Evo ono sto sam obecao...
Prvi deo:
TAJNA KRALJEVSKE GROBNICE
Tek 39 godina posle pogibije, prilikom seobe grobnica iz porušene, stare crkve u novu crkvu sv. Marka, utvrđeno da je kraljica Draga sahranjena u dugačkoj, ružičastoj haljini od svile, a kralj Aleksandar u fraku, beloj košulji, sa crnom mašnom i crnom kapom na glavi. Ubijenom kraljevskom paru austrijske okupacione vlasti postavile su spomenik 1917. godine.Đeneral Milan Nedić na zapisnik o preseljavanju pokojnih Obrenovica stavio je oznaku “poverljivo”.
U staroj crkvi svetog Marka na Tašmajdanu kralj Aleksandar i kraljica Draga počivali su punih 39 godina. Oni su ovde, po nalogu zavereničke vlade, krišom od naroda, sahranjeni sutradan posle ubistva. Njihova tela položena su u grobnicu u jedan čas i 15 minuta posle ponoći. Mesto večnog boravka ovaj kraljevski par promeniće u maju 1942. godine. Tada sui z podzemlja te zgrade, u šestoaprilskom bombardovanju 1941. godine razorene i izgorele, zajedno sa telima još troje Obrenovića i nekoliko crkvenih velikodostojnika, izvađeni i preseljeni u kriptu novosazidane crkve svetog Marka. Zahvaljujuci ljubaznosti Arhiva Srbije i njegovog saradnika Ljubodraga Popovića, koji su nam dostavili dosad neobjavljena dokumenta, danas smo u mogućnosti da vam opišemo ceo tok tih iskopavanja i šta je tom prilikom o svirepo ubijenom kraljevskom paru u Majskom prevratu 1903. godine otkriveno.
Odluku o prenosu posmrtnih ostataka kralja Aleksandra Obrenovića i supruge mu kraljice Drage, knjaza Milana Obrenovića Prvog ( starijeg sina kneza Miloša), gospođe Ane, supruge gospodara Jovana Obrenovića, knjaževića Sergija, sina kraljice Natalije i kralja Milana Obrenovića Četvrtog, kao i crkvenih velikodostojnika tu sahranjenih, donela je arhijerejska vlast 7. oktobra 1941.
Zapisnik po toj odluci određene komisije, koja je dati joj zadatak obavila od 2. do 15. maja 1942. godine , Srpska pravoslavna crkvena opstina dostavila je 15. jula armijskom generalu Milanu Nediću, tadašnjem predsedniku srpske vlade , i on je u Opštem odeljenju Predsedništva ministarskog saveta zaveden pod oznakom “poverljivo” 7. avgusta te iste godine. Takav status mu je odredio lično Nedić, što se vidi iz njegove rukom zapisane poruke u gornjem desnom uglu dostavljenog zapisnika: ”Opštem odeljenju, nadležnom g. Ljotiću, da se akt čuva kao poverljiv dokument –Đeneral Nedić”.
SVEDOČENJE UDOVICE DVORSKOG LIMARA
Sem određene komisije, koju su, kako se iz zapisnika vidi, činili-Konstantin T. Luković, protojerej, arhijerejski namesnik grada Beograda, Ilija Radović, predsednik Pravoslavne crkvene opštine grada Beograda, Hadzi-Dragutin Tufegdzić, protojerej, starešina crkve sv. Apostola i evangeliste Marka u Beogradu, Milan Jovanović , inženjer, član Crveno-opštinskog saveta Pravoslavne crkvene opštine grada Beograda i zapisničar Milutin Arsić, protojerej, vojni svestenik, otkopavanju grobova i grobnica i prenosu posmrtnih ostataka prisustvovalo je još pet predstavnika vlasti.
To su, u ime Svetog arhijerejskog sinoda SPC nj.p. gospodin Velerijan, vikar nj. svetlosti patrijarha srpskog, u ime opštine grada Beograda njegov pomoćnik Miodrag Đorđević, starešina četvrtog kvarta uprave grada Beograda Dragomir P.Pavlović i zdravstveni inspektor Sanitarnog odeljenja uprave grada Beograda dr.Fedor Mijin.Od srodnika pokojnika bili su prisutni: Todor Mraović, unuk počivšeg mitropolita Teodosija, sa svojom suprugom i sa gospođom Jelenom Radenković, unukom mitropolitovom, kao i gospođa Socija Anastasijević( sa sinom Ivanom), praunuke počivšeg episkopa šabačkog Gabrila.
Kraljevskih srodnika dinastije Obrenović nije bilo. Umesto njih, prisustvovao je jedan član porodice Orešković, dugogodišnjih punomoćnika kraljice Natalije.
Pre nego što je komisija pristupila otkopavanju grobova i otvaranju grobnica, piše u zapisniku, prijavila joj se gospođa Milica, udovica Đoke Trifkovića, bivšeg dvorskog limara iz Beograda. Ona je izjavila da je njen pokojni muž ovavio lemljenje sanduka počivših kralja Aleksandra i kraljice Drage i tom prilikom video da su u sanducima zaista bili leševi kraljevskog para. On je takođe video da je pokojni kralj sahranjen u fraku, a kraljica u ružičastoj svilenoj haljini.
Quote:
Originally Posted by Molgran
TAJNA KRALJEVSKE GROBNICE
Drugi deo:
OČUVANE GROBNICE
Ovaj podatak komisija-stoji doslovce u zapisniku-smatra važnim u vezi sa verzijom, da kralj i kraljica nisu uopšte sahranjeni u crkvi sv. Marka, nego da su sanduci, njima namenjeni, bili prazni.
Komisija je potom konstatovala da su grobnice kraljevske porodice, kao i grobovi i grobnice arhijerejski nepovređeni.U sredini crkve površina crkvenog poda je ulegla posle požara, snega i kiše, te su izvesne ploče poda ispucale i polomljene ali ne i namerno povređene...
Zatim je otvorena grobnica sa leve strane u kojoj su sahranjeni posnrtni ostaci kralja Aleksandra, kraljice Drage i gospođe Ane, supruge gospodara Jovana Obrenovića, brata kneza Miloša.Nad tom grobnicom otkriveno je da postoji, od ondašnjih okupacionih austrijskih vlasti, 1917. godine podignut spomenik od mermera, vatrom jako oštećen, sa natpisom: “Ovde počivaju u miru božijem Njegovo veličanstvo kralj Srbije Aleksandar Obrenović i Njeno veličanstvo kraljica Draga Obrenović, koji poginuše od zlikovačke ruke 29. maja 1903. godine”.
Na tom mestu ranije je bio spomenik Ane J. Obrenović, sa potpisom “Ana udova gospodara Jovana Obrenovića, preminula 9. juna 1880. godine, u svojoj 62. godini života”. Taj spomenik je prenesen na desnu stranu zapadnih vrata prilikom postavljanja spomenika kralju i kraljici.
KRALJ BEZ TRI ZUBA
U grobnici su nađena tri metalna sanduka, i to dva u svemu jednaka, a treći različit. Prvo su iznesena dva jednaka. U prvom sanduku, koji je donjim delom potpuno istrulio, nađen je ženski leš preko koga je bio pokrov od nekada svetle boje. Haljina je bila dugačka, svilena i ružičaste boje. Lobanja leša prilikom obdukcije je testerisana, inace drugih tragova o povredi nema. Kosa crne boje, bila je na sredini razdeljena i očešljana. Zubi prirodni i očuvani. Kosti isto tako očuvane, te su sve prikupljene i prenesene u nov limeni sanduk. Nikakve dragocenosti nisu nađene.
Iskaz gospođe Milice Trifković, dat pre početka iskopavanja, potvrđen je – stoji u zapisniku komisije – nađenim stanjem potpuno, te se i time utvrđuje identitet posmrtnih ostataka kraljice Drage Obrenović.
U drugom sanduku, čija je donja strana istrulila, nađeni su posmrtni ostaci kralja Aleksandra Obrenovića. Utvrđene su sve činjenice: pokrov je bio svetle boje, kralj je imao na glavi crnu svilenu kapu, bio je odeven u frak, imao je na sebi belu košulju sa crnom mašnom. Na nogama – crne plitke cipele, lobanja je bila testerisana prilikom obdukcije. Kosa – crna. Na levoj strani loganje i iza levog uha – tragovi frakture i povrede tupim oruđem.
Drugi tragovi povreda nisu nađeni. Na gornjoj vilici nedostaju tri zuba. Kosti trupa su nepovređene, te su prikupljene i sve prenete u nov limeni sanduk. Od dragocenosti nađena su zlata dugmad na lančićima za manžetne, u kojima su bili po jedan mali rubin i po tri sitna briljanta. Nedostaje po jedan mali rubin u jednom paru. Drugih dragocenosti nije bilo. Identitet posmrtnih ostataka kralja Aleksandra Obrenovića potvrđen je i iskazom gđe Milice Trifković, koji se slaže potpuno sa nađenim stanjem stvari.
Kovčeg sa posmrtnim ostacima kneževića Sergija, sina kralja Milana i kraljice Natalije
Kovčeg sa posmrtnim ostacima kraljice Drage
POČINAK U NOVIM SANDUCIMA
Na kraju zapisnika komisije za prenos posmrtnih ostataka kralja Aleksandra i kraljice Drage, kao i jos troje pripadnika dinastije Obrenović i četvorice crkvenih velikodostojnika iz izgorele i porušene stare crkve sv. Marka, čiji je primerak dostavljen tadašnjem predsedniku srpske vlade đeneralu Milanu Nediću, pise i ovo:
“svih devet limenih sanduka sa kostima visokih pokojnika preneseni su pod arcade nove crkve I tu je izvršeno lemnjenje istih. Potom je izvršen pomen od strane izaslanika Svetog arhijerejskog sinoda episkopa vikara gospodina Valerijana I prisutnih svestenika: protojereja g. Konstantina T. Lukovića, arhijerejskog namesnika grada Beograda, Dragutina Tufegdzića, starešine crkve sv. Marka, jeromonaha Hrizostoma, činovnika Svetog arhijerejskog sinoda, i đakona Miodraga Đurića. Po izvršenom pomenu svi su sanduci s pijetetom i pratnjom svih prisutnih, uz pevanje pogrebnih pesama, preneseni u određenu kriptu nove crkve sv. Marka. Tu je ponovo učinjen pomen i sanduci preliveni vinom, pa su ostavljeni u kriptu i predati na staranje starešini crkve sv. Marka. Svaki je sanduk obeležen mesinganom plaketom sa imenom i godinama rođenja i smrti pokojnika”.
Svi sanduci, njihovi metalni i drveni delovi – kako stoji u zapisniku – kao i ostaci odela i posmrtne spreme visokih pokojnika, brižljivo su sakupljeni i odneseni u opštinsku peć i spaljeni, jer usled predstojeće nivelacije terena na kome se nalaze ruševine stare crkve sv. Marka, nisu mogli biti zakopani na mestu gde su i ranije bili. Nađene dragocenosti, između ostalog burma od zlata Ane J. Obrenović i dugmad od manžetni kralja Aleksandra, komisija je predala staresini crkve svetog Marka g. Dragutinu Tufegdziću, protojereju, s nalogom da ih preda Svetom arhijerejskom sinodu.
... nisam baš Deda mraz, ali ajde i ja malo da se otvorim, red je stiže Nova, ili Nuova 8) ...
... stiže mala-velika pomoć ;) ...
Улица Краља Милана, испред једне зграде о којој је овде било доста говора а није Двор. Бар мислим да је тако.
LEPO SE U POZADINI VIDI REKLAMA-NATPIS SRPSKO - AMERIKANSKA BANKA !!! TO JE NA VRHU ULICE, STEPENICA, KOSOVKE DEVOJKE. NA VRHU ZGRADE I SAD STOJI ISTI NATPIS..... OVA GOSPODA SE NALAZE ISPRED RUSKOG POSLANSTVA U KRALJA MILANA. POZDRAV SVIMA....
Evo, dakle, još jedne vile iz opusa Dušana Babića, nastale oko 1937. godine u ulici Dinka Ranjine (Dr. Milutina Ivkovića).
Po detaljima i ostvarenoj arhitekturi mogla je da se poredi sa izvanrednim paralelnim delima braće Krstić ili Dragiše Brašovana.
Evo nešto malo dela Dušana Babića, iako smo ovog autora već pomalo imali kao gosta na našem forumu. Ipak, njegova arhitektura zaslužuje detaljne preglede i elaboracije, toliko je sveža i toliko je preživela najkomplikovaniji test - test vremena:
Treći sa leva, u razgovoru sa kondukterima je- Časlav Ničković (pok.) tadašnji glavni i odg. urednik novina "Pruga" ! (Zvanične novine tadašnjeg ŽTP Bg-danas Železnica Srbije).
Postoji cela serija fotografija ovog događaja, a sećam se naslova iz novina : "Uvređena garavuša"!
U pitanju je putnički voz za Požarevac...
Radile su još koju godinu parnjače po Beogradu, ali ne i na redovnoj vuči putničkih vozova.
Тек да вам кажем да се не шалим са вама, у питању је значајан објекат, не нечија шупа.
... e pošto vidim da nema šale, stiže i ozbiljan odgovor ...
... a svojevremeno je Uličar postovao još jednu iz neposrednog komšiluka, a kucnuo je čas da je ipak malo poboljšam ...
... na njoj se ne vidi ni Sveta Petka ni stara ni nova, niti ona prizemna neznanka iz XIX veka , ali vidi se da je osim poznatih nam vojnih objekata bilo i ponešto manjih, možda pomoćnih objekata, a možda su se tu smeštali i čuvari kasarni u zimskom periodu ...
... bilo kako bilo, najveći deo toga je zbrisan u Prvom ratu, pa je dokrajčeno u Drugom, a za ostalo smo se već mi pobrinuli ...
... Dobro jutro ... ima i lepih vesti, u nedeljnoj šetnji podno Kalemegdana (kao da nikada nije bilo više sveta) video sam da restauracija Nebojšine kule vrlo lepo napreduje ... ima i nešto što mi baš nije najjasnije, kao da se tu još nešto doziđivalo - iskreno se nadam da znaju šta rade ... a ovo što je već urađeno deluje onako dosta ubedljivo i da je urađeno za uvek, kao neki lep nagoveštaj nekih boljih vremena koja nam više neće donositi rušenja ... ...
Остале не могу тренутно да одрадим, журим, кресн`о ме Касина
Quote:
Originally Posted by kasina
... nekad palim malo sporije - ali ipak kresnem ... ovu fotku stanice već je poodavno postovao Putnik datovano kao 1885. godina ...
... dakle Juniore, biće da je senior u pravu - a i uklapa se u moju teoriju o starijem datumu i tipu fenjera ...
Најпре један детаљ – уличне светиљке из Немањине и са Громанових Теразија су по мом мишљењу само сличне, али не и исте:
Чини ми се да je:
1. Стуб на Теразијама четвртаст, а код станице округао
2. Kонтра смер пруга на стубовима
3. Различита боја и облик фењера
Да допуним причу другим делом плана осветљења из 1893.
Ако узмемо да су кружићима означене електричне, а тачкама гасне лампе, видимо да су у Немањиној електричне... Рецимо да је вероватно, да су власти половином 1880тих на то место поставиле нове лампе. Наша фотографија је могла, значи, да настане по завршетку изградње станице 1885. Али поставља се питање, зашто не би могла да настане десет година касније? Исти стубови могу да стоје деценијама, не мења се то тако често...
Хм, нисам сигуран да можемо ову слику датирати по уличној расвети...
Treći sa leva, u razgovoru sa kondukterima je- Časlav Ničković (pok.) tadašnji glavni i odg. urednik novina "Pruga" ! (Zvanične novine tadašnjeg ŽTP Bg-danas Železnica Srbije).
Postoji cela serija fotografija ovog događaja, a sećam se naslova iz novina : "Uvređena garavuša"!
U pitanju je putnički voz za Požarevac...
Radile su još koju godinu parnjače po Beogradu, ali ne i na redovnoj vuči putničkih vozova.
Хвала господину Јуришићу на помоћи и феноменалним фотографијама Тадеуша Кошћушког улице односно старог Кнез Михајловог Венца!
Голдију хвала за слике рушевина зграде у улици Змаја од Ноћаја број 1, коју сам сликао ''целу'' у јануару 2009!
Надам се да Јуниор није исцрпео своју врло оригиналну и до сад невиђену колекцију фотографија.
Поново сам почео да пречешљавам по својим књигама не би ли пронашао пар још непоказаних слика...
У већ поменутој књизи господина Васиљевића има доста малих, врло ''неразговетних'' и ''нерасветљених'' снимака из различитих периода...
Међу њима је она од јуче и ова данашња из времена Балканских ратова.
Дуго ми није било јасно где је ово снимљено: ( Касина, примети само да '' Сваког дана у сваком погледу све више напредујем''
Изгледа да се ипак по свој прилици овде види сам почетак старог Крагујевачког друма а данашњег Булевара Ослобођења.
Ове две куће се виде и на Дексовом снимку...
Иза победничког славолука наслућују се обриси Несторовићевог Учитељског Дома а десно се виде две породичне куће, прва од њих и данас постоји надзидана за спрат између два рата а одлично се сећам када је крајем 80 - тих, додата и мансарда и када је ово здање постало седиште '' неке'' банке.
Реконструкција је врло успешно изведена што је врло редак случај за оно а нарочито за данашње време.
И за крај нешто што нисам знао сасвим прецизно...
А мом другу Касини једна можда невиђена , за неку његову, будућу ''кобају''
Last edited by francuz 4556; January 27th, 2010 at 02:02 PM.
Zoran Simjanović;... nas nekoliko iz centra Beograda okupljali smo se u predivnom dvorištu Ljube Đorđevića u Ulici Lole Ribara. On je preležao dečju paralizu, pa mu je bilo teško da se kreće. Njegova mama je bila medicinska sestra, pa je bila presrećna što neka fina gradska deca dolaze kod njenog sina radi druženja. Posle nekoliko dana pridružio nam se Jovan Mišević – Miške i neke Ljubine komšije koje su kao i on svirale harmoniku i akustične gitare. Mišketu je otac kupio bubnjeve, pa smo vežbali kod njega jer je imao i klavir. Imali smo bend kojem je tadašnji urednik radija Aleksandar Dragojlović nadenuo ime “Sedmorica najmlađih” po ugledu na već afirmisanu Sedmoricu mladih.
Siluete
Jednog dana je na probu došao Zoran Miščević, koji je bio najslabiji đak među nama, ali je imao prepravljenu „gibson“ gitaru za koju je tvrdio da je odličan bas. Falio nam je solo gitarista i Zoran je doveo prvog beogradskog rokera Iliju Stanića – Iku koji se na prvoj probi pojavio u original džinsu i kožnoj jakni sa novom „gibsonkom“ u rukama. Svirao je Šedouze, što je odmah rasteralo harmonikaše i akustične gitariste iz našeg društva. Branko Gliščević je imao ritam gitaru, pojačalo i, što je najvažnije, želju da svira s nama. Miške nije mogao da savlada instrument, pa smo mu se, iako nam je drugar, zahvalili na saradnji i pozvali čuvenog Mineta kojeg je bio glas da ume sve da odsvira na bubnjevima.
Ludilo
Dvosatno ludilo na našem prvom nastupu u fiskulturnoj sali Ekonomske škole ličilo je na bitlmaniju koja je zavladala nekoliko godina kasnije. Nismo znali šta sviramo i na čemu sviramo, ali smo izazvali histeriju. Tako su nastale Siluete. Ime je predložio naš gitarista Ika. Direktor Ekonomske škole 1961. zvao se Tomislav Biočina i smatra se značajnom ličnošću u istoriji rok muzike SFRJ jer je pustio neke bilmeze sa gitarama i pojačalom da prave igranku. Siluete su izazivale histeriju pre Bitlsa. Đorđe Marjanović je čuo za Siluete, pa nas je na jednoj od proba u mojoj kući obišao lično. Kada su komšije videle da ispraćam svog neverovatno popularnog gosta, proglasile su me za glavnu zvezdu u mojoj ulici.
Da li neko zna gde je to "predivno dvorište Ljube Đorđevića u Ulici Lole Ribara".
Prvi deo:
Tek 39 godina posle pogibije, prilikom seobe grobnica iz porušene, stare crkve u novu crkvu sv. Marka, utvrđeno da je kraljica Draga sahranjena u dugačkoj, ružičastoj haljini od svile, a kralj Aleksandar u fraku, beloj košulji, sa crnom mašnom i crnom kapom na glavi. Ubijenom kraljevskom paru austrijske okupacione vlasti postavile su spomenik 1917. godine.Đeneral Milan Nedić na zapisnik o preseljavanju pokojnih Obrenovica stavio je oznaku “poverljivo”.
U staroj crkvi svetog Marka na Tašmajdanu kralj Aleksandar i kraljica Draga počivali su punih 39 godina. Oni su ovde, po nalogu zavereničke vlade, krišom od naroda, sahranjeni sutradan posle ubistva. Njihova tela položena su u grobnicu u jedan čas i 15 minuta posle ponoći. Mesto večnog boravka ovaj kraljevski par promeniće u maju 1942. godine. Tada sui z podzemlja te zgrade, u šestoaprilskom bombardovanju 1941. godine razorene i izgorele, zajedno sa telima još troje Obrenovića i nekoliko crkvenih velikodostojnika, izvađeni i preseljeni u kriptu novosazidane crkve svetog Marka. Zahvaljujuci ljubaznosti Arhiva Srbije i njegovog saradnika Ljubodraga Popovića, koji su nam dostavili dosad neobjavljena dokumenta, danas smo u mogućnosti da vam opišemo ceo tok tih iskopavanja i šta je tom prilikom o svirepo ubijenom kraljevskom paru u Majskom prevratu 1903. godine otkriveno.
Odluku o prenosu posmrtnih ostataka kralja Aleksandra Obrenovića i supruge mu kraljice Drage, knjaza Milana Obrenovića Prvog ( starijeg sina kneza Miloša), gospođe Ane, supruge gospodara Jovana Obrenovića, knjaževića Sergija, sina kraljice Natalije i kralja Milana Obrenovića Četvrtog, kao i crkvenih velikodostojnika tu sahranjenih, donela je arhijerejska vlast 7. oktobra 1941.
Zapisnik po toj odluci određene komisije, koja je dati joj zadatak obavila od 2. do 15. maja 1942. godine , Srpska pravoslavna crkvena opstina dostavila je 15. jula armijskom generalu Milanu Nediću, tadašnjem predsedniku srpske vlade , i on je u Opštem odeljenju Predsedništva ministarskog saveta zaveden pod oznakom “poverljivo” 7. avgusta te iste godine. Takav status mu je odredio lično Nedić, što se vidi iz njegove rukom zapisane poruke u gornjem desnom uglu dostavljenog zapisnika: ”Opštem odeljenju, nadležnom g. Ljotiću, da se akt čuva kao poverljiv dokument –Đeneral Nedić”.
SVEDOČENJE UDOVICE DVORSKOG LIMARA
Sem određene komisije, koju su, kako se iz zapisnika vidi, činili-Konstantin T. Luković, protojerej, arhijerejski namesnik grada Beograda, Ilija Radović, predsednik Pravoslavne crkvene opštine grada Beograda, Hadzi-Dragutin Tufegdzić, protojerej, starešina crkve sv. Apostola i evangeliste Marka u Beogradu, Milan Jovanović , inženjer, član Crveno-opštinskog saveta Pravoslavne crkvene opštine grada Beograda i zapisničar Milutin Arsić, protojerej, vojni svestenik, otkopavanju grobova i grobnica i prenosu posmrtnih ostataka prisustvovalo je još pet predstavnika vlasti.
To su, u ime Svetog arhijerejskog sinoda SPC nj.p. gospodin Velerijan, vikar nj. svetlosti patrijarha srpskog, u ime opštine grada Beograda njegov pomoćnik Miodrag Đorđević, starešina četvrtog kvarta uprave grada Beograda Dragomir P.Pavlović i zdravstveni inspektor Sanitarnog odeljenja uprave grada Beograda dr.Fedor Mijin.Od srodnika pokojnika bili su prisutni: Todor Mraović, unuk počivšeg mitropolita Teodosija, sa svojom suprugom i sa gospođom Jelenom Radenković, unukom mitropolitovom, kao i gospođa Socija Anastasijević( sa sinom Ivanom), praunuke počivšeg episkopa šabačkog Gabrila.
Kraljevskih srodnika dinastije Obrenović nije bilo. Umesto njih, prisustvovao je jedan član porodice Orešković, dugogodišnjih punomoćnika kraljice Natalije.
Pre nego što je komisija pristupila otkopavanju grobova i otvaranju grobnica, piše u zapisniku, prijavila joj se gospođa Milica, udovica Đoke Trifkovića, bivšeg dvorskog limara iz Beograda. Ona je izjavila da je njen pokojni muž ovavio lemljenje sanduka počivših kralja Aleksandra i kraljice Drage i tom prilikom video da su u sanducima zaista bili leševi kraljevskog para. On je takođe video da je pokojni kralj sahranjen u fraku, a kraljica u ružičastoj svilenoj haljini.
OČUVANE GROBNICE
Ovaj podatak komisija-stoji doslovce u zapisniku-smatra važnim u vezi sa verzijom, da kralj i kraljica nisu uopšte sahranjeni u crkvi sv. Marka, nego da su sanduci, njima namenjeni, bili prazni.
Komisija je potom konstatovala da su grobnice kraljevske porodice, kao i grobovi i grobnice arhijerejski nepovređeni.U sredini crkve površina crkvenog poda je ulegla posle požara, snega i kiše, te su izvesne ploče poda ispucale i polomljene ali ne i namerno povređene...
Zatim je otvorena grobnica sa leve strane u kojoj su sahranjeni posnrtni ostaci kralja Aleksandra, kraljice Drage i gospođe Ane, supruge gospodara Jovana Obrenovića, brata kneza Miloša.Nad tom grobnicom otkriveno je da postoji, od ondašnjih okupacionih austrijskih vlasti, 1917. godine podignut spomenik od mermera, vatrom jako oštećen, sa natpisom: “Ovde počivaju u miru božijem Njegovo veličanstvo kralj Srbije Aleksandar Obrenović i Njeno veličanstvo kraljica Draga Obrenović, koji poginuše od zlikovačke ruke 29. maja 1903. godine”.
Na tom mestu ranije je bio spomenik Ane J. Obrenović, sa potpisom “Ana udova gospodara Jovana Obrenovića, preminula 9. juna 1880. godine, u svojoj 62. godini života”. Taj spomenik je prenesen na desnu stranu zapadnih vrata prilikom postavljanja spomenika kralju i kraljici.
KRALJ BEZ TRI ZUBA
U grobnici su nađena tri metalna sanduka, i to dva u svemu jednaka, a treći različit. Prvo su iznesena dva jednaka. U prvom sanduku, koji je donjim delom potpuno istrulio, nađen je ženski leš preko koga je bio pokrov od nekada svetle boje. Haljina je bila dugačka, svilena i ružičaste boje. Lobanja leša prilikom obdukcije je testerisana, inace drugih tragova o povredi nema. Kosa crne boje, bila je na sredini razdeljena i očešljana. Zubi prirodni i očuvani. Kosti isto tako očuvane, te su sve prikupljene i prenesene u nov limeni sanduk. Nikakve dragocenosti nisu nađene.
Iskaz gospođe Milice Trifković, dat pre početka iskopavanja, potvrđen je – stoji u zapisniku komisije – nađenim stanjem potpuno, te se i time utvrđuje identitet posmrtnih ostataka kraljice Drage Obrenović.
U drugom sanduku, čija je donja strana istrulila, nađeni su posmrtni ostaci kralja Aleksandra Obrenovića. Utvrđene su sve činjenice: pokrov je bio svetle boje, kralj je imao na glavi crnu svilenu kapu, bio je odeven u frak, imao je na sebi belu košulju sa crnom mašnom. Na nogama – crne plitke cipele, lobanja je bila testerisana prilikom obdukcije. Kosa – crna. Na levoj strani loganje i iza levog uha – tragovi frakture i povrede tupim oruđem.
Drugi tragovi povreda nisu nađeni. Na gornjoj vilici nedostaju tri zuba. Kosti trupa su nepovređene, te su prikupljene i sve prenete u nov limeni sanduk. Od dragocenosti nađena su zlata dugmad na lančićima za manžetne, u kojima su bili po jedan mali rubin i po tri sitna briljanta. Nedostaje po jedan mali rubin u jednom paru. Drugih dragocenosti nije bilo. Identitet posmrtnih ostataka kralja Aleksandra Obrenovića potvrđen je i iskazom gđe Milice Trifković, koji se slaže potpuno sa nađenim stanjem stvari.
Kovčeg sa posmrtnim ostacima kneževića Sergija, sina kralja Milana i kraljice Natalije
Kovčeg sa posmrtnim ostacima kraljice Drage
POČINAK U NOVIM SANDUCIMA
Na kraju zapisnika komisije za prenos posmrtnih ostataka kralja Aleksandra i kraljice Drage, kao i jos troje pripadnika dinastije Obrenović i četvorice crkvenih velikodostojnika iz izgorele i porušene stare crkve sv. Marka, čiji je primerak dostavljen tadašnjem predsedniku srpske vlade đeneralu Milanu Nediću, pise i ovo:
“svih devet limenih sanduka sa kostima visokih pokojnika preneseni su pod arcade nove crkve I tu je izvršeno lemnjenje istih. Potom je izvršen pomen od strane izaslanika Svetog arhijerejskog sinoda episkopa vikara gospodina Valerijana I prisutnih svestenika: protojereja g. Konstantina T. Lukovića, arhijerejskog namesnika grada Beograda, Dragutina Tufegdzića, starešine crkve sv. Marka, jeromonaha Hrizostoma, činovnika Svetog arhijerejskog sinoda, i đakona Miodraga Đurića. Po izvršenom pomenu svi su sanduci s pijetetom i pratnjom svih prisutnih, uz pevanje pogrebnih pesama, preneseni u određenu kriptu nove crkve sv. Marka. Tu je ponovo učinjen pomen i sanduci preliveni vinom, pa su ostavljeni u kriptu i predati na staranje starešini crkve sv. Marka. Svaki je sanduk obeležen mesinganom plaketom sa imenom i godinama rođenja i smrti pokojnika”.
Svi sanduci, njihovi metalni i drveni delovi – kako stoji u zapisniku – kao i ostaci odela i posmrtne spreme visokih pokojnika, brižljivo su sakupljeni i odneseni u opštinsku peć i spaljeni, jer usled predstojeće nivelacije terena na kome se nalaze ruševine stare crkve sv. Marka, nisu mogli biti zakopani na mestu gde su i ranije bili. Nađene dragocenosti, između ostalog burma od zlata Ane J. Obrenović i dugmad od manžetni kralja Aleksandra, komisija je predala staresini crkve svetog Marka g. Dragutinu Tufegdziću, protojereju, s nalogom da ih preda Svetom arhijerejskom sinodu.
http://forum.krstarica.com/showthrea...179158&page=21
... no viđi brku 8) ...
.. Bonđorno :)...
... nisam baš Deda mraz, ali ajde i ja malo da se otvorim, red je stiže Nova, ili Nuova 8) ...
... stiže mala-velika pomoć ;) ...
Улица Краља Милана, испред једне зграде о којој је овде било доста говора а није Двор. Бар мислим да је тако.
LEPO SE U POZADINI VIDI REKLAMA-NATPIS SRPSKO - AMERIKANSKA BANKA !!! TO JE NA VRHU ULICE, STEPENICA, KOSOVKE DEVOJKE. NA VRHU ZGRADE I SAD STOJI ISTI NATPIS..... OVA GOSPODA SE NALAZE ISPRED RUSKOG POSLANSTVA U KRALJA MILANA. POZDRAV SVIMA....
Evo, dakle, još jedne vile iz opusa Dušana Babića, nastale oko 1937. godine u ulici Dinka Ranjine (Dr. Milutina Ivkovića).
Po detaljima i ostvarenoj arhitekturi mogla je da se poredi sa izvanrednim paralelnim delima braće Krstić ili Dragiše Brašovana.
Vila Marije Rajh u Sanje Živanovića
Vila Dragutina Smejkala u Bregalničkoj
Vila Protić u Žanke Stokić
Vila Jelene Pelivan u Osmana Đikića (?)
Postoji cela serija fotografija ovog događaja, a sećam se naslova iz novina : "Uvređena garavuša"!
U pitanju je putnički voz za Požarevac...
Radile su još koju godinu parnjače po Beogradu, ali ne i na redovnoj vuči putničkih vozova.
Тек да вам кажем да се не шалим са вама, у питању је значајан објекат, не нечија шупа.
... a svojevremeno je Uličar postovao još jednu iz neposrednog komšiluka, a kucnuo je čas da je ipak malo poboljšam
... na njoj se ne vidi ni Sveta Petka ni stara ni nova, niti ona prizemna neznanka iz XIX veka , ali vidi se da je osim poznatih nam vojnih objekata bilo i ponešto manjih, možda pomoćnih objekata, a možda su se tu smeštali i čuvari kasarni u zimskom periodu
... bilo kako bilo, najveći deo toga je zbrisan u Prvom ratu, pa je dokrajčeno u Drugom, a za ostalo smo se već mi pobrinuli ...
... Dobro jutro
Остале не могу тренутно да одрадим, журим, кресн`о ме Касина
... dakle Juniore, biće da je senior u pravu - a i uklapa se u moju teoriju o starijem datumu i tipu fenjera
Чини ми се да je:
1. Стуб на Теразијама четвртаст, а код станице округао
2. Kонтра смер пруга на стубовима
3. Различита боја и облик фењера
Да допуним причу другим делом плана осветљења из 1893.
Ако узмемо да су кружићима означене електричне, а тачкама гасне лампе, видимо да су у Немањиној електричне... Рецимо да је вероватно, да су власти половином 1880тих на то место поставиле нове лампе. Наша фотографија је могла, значи, да настане по завршетку изградње станице 1885. Али поставља се питање, зашто не би могла да настане десет година касније? Исти стубови могу да стоје деценијама, не мења се то тако често...
Хм, нисам сигуран да можемо ову слику датирати по уличној расвети...
У сваком случају, поздрав сениорима
Postoji cela serija fotografija ovog događaja, a sećam se naslova iz novina : "Uvređena garavuša"!
U pitanju je putnički voz za Požarevac...
Radile su još koju godinu parnjače po Beogradu, ali ne i na redovnoj vuči putničkih vozova.