"SRPSKO AKCIONARSKO DRUŠTVO ZA KLANJE I PRERADU STOKE"
Na osnovu "Zakona o potpomaganju preduzeća" od 28 novembra 1895. godine grupa "imućnih beogradskih tr-govaca osnovala je 1. oktobra 1895. godine "Srpsko ak-cionarsko društvo za klanje i preradu stoke" sa zadatkom da podigne modernu klanicu u kojoj će se stoka klati... a prerađevine... izvoziti na strane pijace, i viškove koji se ne budu izvezli prodavati na domaćim pijacama". Prvu fabriku društvo je na osnovu povlastica od 11. maja 1896, podiglo u Nišu, sa zadatkom da godišnje kolje 30.000 komada stoke, i da proizvodi prerađevine klanjem najma-nje 10.000 svinja.
Drugu povlasticu "Srpsko akcionarsko društvo za stočni trg" je dobilo 28. novembra 1895. Društvo je moralo da sa kapitalom od 1.250.000 podigne stočni trg u Beogradu i modernu klanicu na Karaburmi. I Trg i klanica su izgra-đeni u zadatom roku i svečano otvoreni 21. marta 1899 "u prisustvu najviših državnih funkcionera". Klanica je imala najmoderniju opremu, jake parne mašine, hladnja-če i pogon za proizvodnju leda.
Српске новине, 01.07.1871. Жена моја Анка од пре 15 дана одтумарала је незнам куда и до данас незнам јој право место обитавања, зато је овим преко новина позивам да се од данас пак за 20 дана кући к мени врати, иначе ако у овоме року кући својој недође, повешћу парницу противу ње законим путем што ме је без узрока напустила, јер ја немам жену за напуштање.
U Udruzenju penzionera Starog grada održana je izložba Nemanje Budisavljevića. Snimci su nastali 1948. jer je tada Nemanja dobio svoj prvi fotoaparat. Nemanja Budisavljević se ceo život bavio fotografijom a kasnije i filmom (bio je i član Akademskog kono kluba iz Beograda).
Slike sam usnimio sa izložbe po sopstvenom izboru. Nažalost, organizatori izložbe nisu imali sredstva da obezbede katalog.
Српске новине, 01.07.1871. Жена моја Анка од пре 15 дана одтумарала је незнам куда и до данас незнам јој право место обитавања, зато је овим преко новина позивам да се од данас пак за 20 дана кући к мени врати, иначе ако у овоме року кући својој недође, повешћу парницу противу ње законим путем што ме је без узрока напустила, јер ја немам жену за напуштање.
У Велесници, 16. Јунија 1871. год.
ЉУБОМИР МИЛОШЕВИЋ
меанџија у Велесници
Slični oglasi mogli su se pročitati sve do kraja 1960-ih i početka 1970-ih u dnevnim novinama. Tipičan oglas iz tog doba je izgledao ovako:
Dana(tog i tog)moja zakonita supruga (ime i prezime) napustila je naše domaćinstvo i otišla u nepoznatom pravcu. Ovim je pozivam da se vrati kući u roku od 7 (ili 15) dana, u protivnom pokrenuću brakorazvodnu parnicu. Dugove koje u međuvremenu načini na moje ili zajedničko ime ne priznajem. (Ime i prezime, mesto stanovanja).
Музичару11, сјајна је ова репортажа. Штета што није раније било прилике да се прикаже ова последња фотографија, једна проучаватељка Панђелиног здања би била врло пријатно изненађена...
Нису ми јасни нагли падови у броју становника. Тако 1876. године, након само 3 године од претходног пописа "фали" око 5000 душа или 16-17%. Исто тако, у периоду од само 10 година (1885-1895.) град је нарастао са 30000 на 80000 (скоро се утростручио) а онда већ за три године "нестаје" 20000 становника односно неких 25%. Да је у питању био ратни период крајем 19. века па народ побегао или ударила епидемија колере, куге или ко зна чега - то би могло да се схвати. Или нешто није у реду са подацима или су у питању различите методологије бројања (без или са неким ондашњим приградским насељима).
Za prvi popis se koristila metoda koja je bila isuvise....pa....ruzno mi je da upotrebim rec primitivna. Usledile su moderne metode koje su se koristile u drugim evropskim drzavama. Ali menjali su se i kriterijumi ko "spada" u stanovnistvo Beograda, ko ne, sta jeste Beograd, sta nije. Takodje po preporuci "ostatka sveta" se odredjivalo da li se radi popis na oko 5 ili 10 god. Radilo se prvo na pet, a sad na deset. Istorijat metoda mozete naci na sajtu Republickog zavoda za statistiku. Fluktuacije u broju stanovnistva u drugoj polovini 19. veka jesu povezane sa migracijama ljudi kao posledicama ratova, politickih prilika, ali i otvaranja prostora za "biznis" u celom regionu. I spominju se epidemije koje su retko donosili stranci, ali cesto su izbijale po okolnim prigradskim naseljima i prodirale i u sam grad. Navodno su rapidna sirenja bila preko vode/vodovoda. E tu sad meni nije jasno nesto. Pa bih iskoristila priliku da pitam one koji to znaju.
Pre dolaska Turaka, Beograd je imao jako dobar vodovod i vinovod. Svi znamo, a relativno skoro se i o tome diskutovalo na forumu, da su Turci odveli odredjeni broj zitelja da njima grade vodovode; imamo i arheoloske materijalne dokaze da je Beograd zaista imao razgranatu vodovodnu mrezu. Moja nedoumica je : ako je sve dobro funkcionisalo, da li su ti sistemi dolaskom Turaka zapusteni pa je pocelo po njima da se izleze i razvija sve i svasta? Jasno mi je da je i danas tesko ostvariti da voda bude hemijski/bioloski ispravna, ko zna kako su to tad radili? Ili su jednostavno samo u kuci prokuvavali vodu i to je bilo to? I koliko su ta prigradska naselja uopste imala vodovod i kanalizaciju, kad i dan danas znamo kakva je situacija?
Sto se tice 1895. godine, moja je greska, pravi broj je oko 50 000.
Na osnovu "Zakona o potpomaganju preduzeća" od 28 novembra 1895. godine grupa "imućnih beogradskih tr-govaca osnovala je 1. oktobra 1895. godine "Srpsko ak-cionarsko društvo za klanje i preradu stoke" sa zadatkom da podigne modernu klanicu u kojoj će se stoka klati... a prerađevine... izvoziti na strane pijace, i viškove koji se ne budu izvezli prodavati na domaćim pijacama". Prvu fabriku društvo je na osnovu povlastica od 11. maja 1896, podiglo u Nišu, sa zadatkom da godišnje kolje 30.000 komada stoke, i da proizvodi prerađevine klanjem najma-nje 10.000 svinja.
Drugu povlasticu "Srpsko akcionarsko društvo za stočni trg" je dobilo 28. novembra 1895. Društvo je moralo da sa kapitalom od 1.250.000 podigne stočni trg u Beogradu i modernu klanicu na Karaburmi. I Trg i klanica su izgra-đeni u zadatom roku i svečano otvoreni 21. marta 1899 "u prisustvu najviših državnih funkcionera". Klanica je imala najmoderniju opremu, jake parne mašine, hladnja-če i pogon za proizvodnju leda.
Жена моја Анка од пре 15 дана одтумарала је незнам куда и до данас незнам јој право место обитавања, зато је овим преко новина позивам да се од данас пак за 20 дана кући к мени врати, иначе ако у овоме року кући својој недође, повешћу парницу противу ње законим путем што ме је без узрока напустила, јер ја немам жену за напуштање.
У Велесници, 16. Јунија 1871. год.
ЉУБОМИР МИЛОШЕВИЋ
меанџија у Велесници
Slike sam usnimio sa izložbe po sopstvenom izboru. Nažalost, organizatori izložbe nisu imali sredstva da obezbede katalog.
Gde beše ovaj bioskop Takovo?
Жена моја Анка од пре 15 дана одтумарала је незнам куда и до данас незнам јој право место обитавања, зато је овим преко новина позивам да се од данас пак за 20 дана кући к мени врати, иначе ако у овоме року кући својој недође, повешћу парницу противу ње законим путем што ме је без узрока напустила, јер ја немам жену за напуштање.
У Велесници, 16. Јунија 1871. год.
ЉУБОМИР МИЛОШЕВИЋ
меанџија у Велесници
Slični oglasi mogli su se pročitati sve do kraja 1960-ih i početka 1970-ih u dnevnim novinama. Tipičan oglas iz tog doba je izgledao ovako:
Dana (tog i tog) moja zakonita supruga (ime i prezime) napustila je naše domaćinstvo i otišla u nepoznatom pravcu. Ovim je pozivam da se vrati kući u roku od 7 (ili 15) dana, u protivnom pokrenuću brakorazvodnu parnicu. Dugove koje u međuvremenu načini na moje ili zajedničko ime ne priznajem. (Ime i prezime, mesto stanovanja).
Нису ми јасни нагли падови у броју становника. Тако 1876. године, након само 3 године од претходног пописа "фали" око 5000 душа или 16-17%. Исто тако, у периоду од само 10 година (1885-1895.) град је нарастао са 30000 на 80000 (скоро се утростручио) а онда већ за три године "нестаје" 20000 становника односно неких 25%. Да је у питању био ратни период крајем 19. века па народ побегао или ударила епидемија колере, куге или ко зна чега - то би могло да се схвати. Или нешто није у реду са подацима или су у питању различите методологије бројања (без или са неким ондашњим приградским насељима).
Za prvi popis se koristila metoda koja je bila isuvise....pa....ruzno mi je da upotrebim rec primitivna. Usledile su moderne metode koje su se koristile u drugim evropskim drzavama. Ali menjali su se i kriterijumi ko "spada" u stanovnistvo Beograda, ko ne, sta jeste Beograd, sta nije. Takodje po preporuci "ostatka sveta" se odredjivalo da li se radi popis na oko 5 ili 10 god. Radilo se prvo na pet, a sad na deset. Istorijat metoda mozete naci na sajtu Republickog zavoda za statistiku. Fluktuacije u broju stanovnistva u drugoj polovini 19. veka jesu povezane sa migracijama ljudi kao posledicama ratova, politickih prilika, ali i otvaranja prostora za "biznis" u celom regionu. I spominju se epidemije koje su retko donosili stranci, ali cesto su izbijale po okolnim prigradskim naseljima i prodirale i u sam grad. Navodno su rapidna sirenja bila preko vode/vodovoda. E tu sad meni nije jasno nesto. Pa bih iskoristila priliku da pitam one koji to znaju.
Pre dolaska Turaka, Beograd je imao jako dobar vodovod i vinovod. Svi znamo, a relativno skoro se i o tome diskutovalo na forumu, da su Turci odveli odredjeni broj zitelja da njima grade vodovode; imamo i arheoloske materijalne dokaze da je Beograd zaista imao razgranatu vodovodnu mrezu. Moja nedoumica je : ako je sve dobro funkcionisalo, da li su ti sistemi dolaskom Turaka zapusteni pa je pocelo po njima da se izleze i razvija sve i svasta? Jasno mi je da je i danas tesko ostvariti da voda bude hemijski/bioloski ispravna, ko zna kako su to tad radili? Ili su jednostavno samo u kuci prokuvavali vodu i to je bilo to? I koliko su ta prigradska naselja uopste imala vodovod i kanalizaciju, kad i dan danas znamo kakva je situacija?
Sto se tice 1895. godine, moja je greska, pravi broj je oko 50 000.