g. Dundo, čini mi se da ste negde pomenuli da ste sudski veštak.
Onda ne moram da Vam objašnjavam kako ste mi potvrdili (bez obzira za koju ste oblast veštačenja specijalizovani.
Da ne tražim na kojoj strani ste napisali da 1944, (a i mnogo godina kasnije) niste znali gde je fabrika "Rogožarski".
Normalno je onda što Vam je to tada ličlo na šenlučenje po Beogradu i gađanje nebitnih ciljeva (npr. bunker kod studentskog doma, za koji mogu da tvrdim da ga nisu ni uočili).
Još jednom ponavljam, apsolutno mi nije namera da branim Amerikance (Engleze ne moram, jer do 1999. nisu bombardovali Beograd).
Samo želim da postignem samo ono što bi trebalo da želi bilo koji sudki veštak - da se što više približi istini.
Ako Vam nije teško, uključite Google Eatrh ili neki drugi program sa satelitskim snimcima, postavite pogled na visinu 5.000 metara i proverite koliko su uočljivi mostovi, skladište goriva na Ćukarici ili železnička stanica, a koliko se razlikuju krov Rogožarskog od krovova tezgi na bilo kojoj pijaci. A trebalo je doć sa nekoliko hiljada kilometara udaljenosti i u jednom prolazu pronaći i uništiti cilj.
I ovim poslednjim postom ste potvrdili da su beograđani bili obaveštavani o kretanju savezničkih bombardera.
Verovatno su se oglašavale i neke sirene.
Ko je imao mogućnosti i tako hteo - sklanjao se.
Neko za to nije imao mogućnosti ili nije hteo. Iskreno, 1999. sam rekao porodici da ne idemo nigde i da jedino treba da se bojimo promašaja.
.
Shvatam Vaše ogorčenje kao očevica tih događaja. Ali, shvatite i Vi da su u tim avionima bili momci stariji od Vas možda najviše desetak godina.
Skoro sam dobio vrlo retko prvo izdanje knjige Vladimira Nazora "S partizanima". Knjiga je stampana u Moskvi, kao sto se i vidi i dajem iz nje par ilustracija i "Kratice" na kraju knjige. Dajem i fotografiju poljske stamparije ratnih izdanja "Borbe" (nisam je nikada citao). Izvinjavam se onima kojima bas i ne prija ovaj post. Inace, Nazor, hrvat, bio je genuini umetnik, odlican pesnik i pisac (skroz sam procitao njegova dela) i zaista je bio u gorama s partizanima dok su drugi sedeli po Zagrebu ... jedan dobar i posten covek. grk
Mada zaista ne znam čemu ovakvo skretanje s teme? Kakve sad pa ovo ima veze s Beogradom?
Pa i nema bas neke veze s gradjevinskim Beogradom ali na ovom Forumu se pojavljuju i postovi definitivno nevezani za Beograd ali vezani za Srbe generalno. U tom smislu sam i dao ovaj post. Inace, ko procita ovu knjigu i pesme Nazorove bice prijatno iznenadjen njegovim velikim simpatijama za Srbe u Bosni i Srbe inace. To nije sire poznato. Recimo, procitajte njegovu pesmu "Srpskoj majci" pa ga tada procenjujte. Takva pesma postoji! Ili njegove opise poklanih Srba u Bosni o kojima on govori s dubokom i iskrenom potresenoscu. Sta vise, navodi da su ih poklale ustase (sve to ima u knjizi "S partizanima"). Daleko sam od toga da se uplicem u popularisanje Nazora (ili bilo koga pisca) ali on je objektivno jedan dobar pisac i, mada hrvat, nije ni najmanje srbomrzac (bar bazirano na tekstu knjige "S partizanima" i ostalom opusu njegovom). On je pisac umetnickog zanosa, kao i Ivo Cipiko - iskren (po nekada naizgled, zbog zanosa, dvolican) umetnik. grk
Ових дана пред новогодишње празнике изашла је, или треба да изађе ново, треће књижевно дело нашег члана Вјосњочке (Весне Дражиловић) „Кућа која није хтела да нестане“.
Желели смо Весни да честитамо, а да истовремено обавестимо чланове и посматраче овог форума да је књига објављена.
Неки ће већ у среду кренути на новогодишња путовања, па смо зато одлучили да то учинимо данас.
На овом форуму сте већ имали прилике да читате одломке прича из књиге, а то можете учинити и на Вјосњочкином блогу Веснине књиге (погледајте линк на дну сваког њеног поста).
Захваљујемо се Вукоману, који је за ову прилику приложио ову веееелику фотографију куће о којој је реч у књизи!
Срећно!!!
Pridruzujem se Gavrilovim cestitkama Vesni na knjizi "Kuca koja nije htela da nestane". Nadam se da ce biti i poziv Forumasima na promociju ove knjige?
Puno srece Vesni u radu i hvala joj na 'postovima srca' koje je slala i stalno salje, oplemenjujuci ovaj Forum. grk
Колико се сећам, антену је израдило и монтирало на крову Академије наука, по дебелом снегу, Српско Акционарско Рударско и Топионичарско Друштво (САРТИД) из Смедерева. Има рачун о томе.
Постоји још једно сећање Александра Мозера (а постоји и фотографија) где се, по том истом снегу и леду, инжењер Фрањо Мозер пентра на сам врх антене на дан или нешто пред само отварање Радио Београда 1929. године, да "нешто још среди" (јер је, наравно, нешто кренуло наопако, а отварање је отварање и не сме да буде проблема)...
Фрањо Мозер, значајни предратни директор Радија убијен је после 1945., уз оптужбу да је сарађивао са окупатором.
Сваки сат, а по потреби и чешће, Sender Belgrad је јављао извештаје о кретању непријатељских авиона на територији Србије. Сигнал за почетак извештаја било је цвркутање славуја. У случају да је било авиона, спикер је говорио два пута Achtung. Радња је била увежбана до детаља. Е, а пошто цело насеље није било електрифицирано, имали смо детектор са слушалицама и кристалом, па је неко од нас дежурао.
Хвала Вам за разјашњење овог цвркутања славуја - сада знам чему је служио овај невероватан звук који је остао снимљен на једином засада познатом снимку окупационог радија Sender Belgrad.
Узгред, после наведеног цвркутања које постоји на сачуваном снимку, нема никаквог "Achtung"...
g. Dundo, čini mi se da ste negde pomenuli da ste sudski veštak.
Onda ne moram da Vam objašnjavam kako ste mi potvrdili (bez obzira za koju ste oblast veštačenja specijalizovani.
Da ne tražim na kojoj strani ste napisali da 1944, (a i mnogo godina kasnije) niste znali gde je fabrika "Rogožarski".
Normalno je onda što Vam je to tada ličlo na šenlučenje po Beogradu i gađanje nebitnih ciljeva (npr. bunker kod studentskog doma, za koji mogu da tvrdim da ga nisu ni uočili).
Još jednom ponavljam, apsolutno mi nije namera da branim Amerikance (Engleze ne moram, jer do 1999. nisu bombardovali Beograd).
Samo želim da postignem samo ono što bi trebalo da želi bilo koji sudki veštak - da se što više približi istini.
Ako Vam nije teško, uključite Google Eatrh ili neki drugi program sa satelitskim snimcima, postavite pogled na visinu 5.000 metara i proverite koliko su uočljivi mostovi, skladište goriva na Ćukarici ili železnička stanica, a koliko se razlikuju krov Rogožarskog od krovova tezgi na bilo kojoj pijaci. A trebalo je doć sa nekoliko hiljada kilometara udaljenosti i u jednom prolazu pronaći i uništiti cilj.
I ovim poslednjim postom ste potvrdili da su beograđani bili obaveštavani o kretanju savezničkih bombardera.
Verovatno su se oglašavale i neke sirene.
Ko je imao mogućnosti i tako hteo - sklanjao se.
Neko za to nije imao mogućnosti ili nije hteo. Iskreno, 1999. sam rekao porodici da ne idemo nigde i da jedino treba da se bojimo promašaja.
.
Shvatam Vaše ogorčenje kao očevica tih događaja. Ali, shvatite i Vi da su u tim avionima bili momci stariji od Vas možda najviše desetak godina.
Skoro sam dobio vrlo retko prvo izdanje knjige Vladimira Nazora "S partizanima". Knjiga je stampana u Moskvi, kao sto se i vidi i dajem iz nje par ilustracija i "Kratice" na kraju knjige. Dajem i fotografiju poljske stamparije ratnih izdanja "Borbe" (nisam je nikada citao). Izvinjavam se onima kojima bas i ne prija ovaj post. Inace, Nazor, hrvat, bio je genuini umetnik, odlican pesnik i pisac (skroz sam procitao njegova dela) i zaista je bio u gorama s partizanima dok su drugi sedeli po Zagrebu ... jedan dobar i posten covek. grk
Tek da kažem "nije nego"! >>> http://istorijabalkana.yuku.com/topic/28/Vladimir-Nazor-Nazzaro-1876-1949
Mada zaista ne znam čemu ovakvo skretanje s teme? Kakve sad pa ovo ima veze s Beogradom?
Pa i nema bas neke veze s gradjevinskim Beogradom ali na ovom Forumu se pojavljuju i postovi definitivno nevezani za Beograd ali vezani za Srbe generalno. U tom smislu sam i dao ovaj post. Inace, ko procita ovu knjigu i pesme Nazorove bice prijatno iznenadjen njegovim velikim simpatijama za Srbe u Bosni i Srbe inace. To nije sire poznato. Recimo, procitajte njegovu pesmu "Srpskoj majci" pa ga tada procenjujte. Takva pesma postoji! Ili njegove opise poklanih Srba u Bosni o kojima on govori s dubokom i iskrenom potresenoscu. Sta vise, navodi da su ih poklale ustase (sve to ima u knjizi "S partizanima"). Daleko sam od toga da se uplicem u popularisanje Nazora (ili bilo koga pisca) ali on je objektivno jedan dobar pisac i, mada hrvat, nije ni najmanje srbomrzac (bar bazirano na tekstu knjige "S partizanima" i ostalom opusu njegovom). On je pisac umetnickog zanosa, kao i Ivo Cipiko - iskren (po nekada naizgled, zbog zanosa, dvolican) umetnik. grk
Ових дана пред новогодишње празнике изашла је, или треба да изађе ново, треће књижевно дело нашег члана Вјосњочке (Весне Дражиловић) „Кућа која није хтела да нестане“.
Желели смо Весни да честитамо, а да истовремено обавестимо чланове и посматраче овог форума да је књига објављена.
Неки ће већ у среду кренути на новогодишња путовања, па смо зато одлучили да то учинимо данас.
На овом форуму сте већ имали прилике да читате одломке прича из књиге, а то можете учинити и на Вјосњочкином блогу Веснине књиге (погледајте линк на дну сваког њеног поста).
Захваљујемо се Вукоману, који је за ову прилику приложио ову веееелику фотографију куће о којој је реч у књизи!
Срећно!!!
Pridruzujem se Gavrilovim cestitkama Vesni na knjizi "Kuca koja nije htela da nestane". Nadam se da ce biti i poziv Forumasima na promociju ove knjige?
Puno srece Vesni u radu i hvala joj na 'postovima srca' koje je slala i stalno salje, oplemenjujuci ovaj Forum. grk
Колико се сећам, антену је израдило и монтирало на крову Академије наука, по дебелом снегу, Српско Акционарско Рударско и Топионичарско Друштво (САРТИД) из Смедерева. Има рачун о томе.
Постоји још једно сећање Александра Мозера (а постоји и фотографија) где се, по том истом снегу и леду, инжењер Фрањо Мозер пентра на сам врх антене на дан или нешто пред само отварање Радио Београда 1929. године, да "нешто још среди" (јер је, наравно, нешто кренуло наопако, а отварање је отварање и не сме да буде проблема)...
Фрањо Мозер, значајни предратни директор Радија убијен је после 1945., уз оптужбу да је сарађивао са окупатором.
POZDRAV SVIMA.....
Сваки сат, а по потреби и чешће, Sender Belgrad је јављао извештаје о кретању непријатељских авиона на територији Србије. Сигнал за почетак извештаја било је цвркутање славуја. У случају да је било авиона, спикер је говорио два пута Achtung. Радња је била увежбана до детаља. Е, а пошто цело насеље није било електрифицирано, имали смо детектор са слушалицама и кристалом, па је неко од нас дежурао.
Хвала Вам за разјашњење овог цвркутања славуја - сада знам чему је служио овај невероватан звук који је остао снимљен на једином засада познатом снимку окупационог радија Sender Belgrad.
Узгред, после наведеног цвркутања које постоји на сачуваном снимку, нема никаквог "Achtung"...
Milovaneeeeeeeee! Jel su ove kavasaki?
Како да нису... Али морам да ти кажем да их на "једном месту" (можда не баш свих) има у аутентичном (најбољем) облику.
Инжењер Фрањо Мозер стоји у средини (највиша особа на снимку).