Мало сам досадан али ће ме љубитељи авијације разумети. И следећа фотографија је направљена са крова пристанишне зграде.
У питању је северни део аеродрома (и пре и после другог светског рата - цивилни) на коме се, у првом плану, виде три нова авиона Конвер 340 који је ЈАТ увео у флоту 1957.
Такође се виде и, два лево - на месту срушених удвојених хангара Аеропута а један десно, авиони ДЦ-3, док се у позадини види, такође нов, Иљушин Ил-14 (на стајанци испред места срушених удвојених хангара).
Ту су и нека два двокрилца и нискокрилац, вероватно авиони аеро-клуба, не бих знао тип . Знам да је у питању 1957. година.
Непосредно иза "шуме" у позадини је Студентски град.
Поздрав, Аеропут!
"A man is not old until regrets take the place of dreams." - John Barrymore
... he,he, nisam ni sumnjao da se poznajemo :glasses: ...
... pozdrav za V. od B.:) ... samo da mi se Gavra ne naljuti 8) ..
Е, јављају ми добронамерни људи да се Гаврило није повукао на кратко да "ради",већ да је виђен како у једној башти изгледа уговара нови брак...Онда, Гаврило, нема љутиш!
(из колекције Породице Стојковић- башта у кући која се налазила на углу Кнегиње Љубице и Јевремове (претходног назива "Борислава Б(ј) ерута")
... ne znam kada je Tadić kupio plac, ali zgrada koju vidimo na mestu današnjeg hotela Moskve, podignuta je svakako još pre 1876. godine ... jedino ako Tadići možda nisu izgradili nešto sa donje strane, dakle u delu Balkanske ulice, baš kao što i piše - od Balkanske do Terazija ...
Наравно да је грешка у тексту, сигурно не и једина. На пример, већ у следећој реченици се спомиње пијаца, а она је ту била од
1862. до 1871. год. Свих 11 страна је преузето из књиге "Хотел Москва: првих 100 година".
@ kasina:
... he,he, nisam ni sumnjao da se poznajemo :glasses: ...
... pozdrav za V. od B.:) ... samo da mi se Gavra ne naljuti 8) ..
@ Девојка из Косовске:
Е, јављају ми добронамерни људи да се Гаврило није повукао на кратко да "ради", већ да је виђен како у једној башти изгледа уговара нови брак...
Онда, Гаврило, нема љутиш!
Е, што су ти жене!
Само једном не дођеш "кнози", она одма зелепрша преко тарабе, а где ће - него у комшилук.
Сад, разумем ја, ту је у изгледу велепосед у Великом Мокром Лугу, на које се не може парирати са четерес квадрата у старој градњи!
Него, изговор није баш фер! Пуштати гласине о прељуби, на правди бога. Ма стваааарно...
Шмрц!
Navršilo se deset godina od smrti Draška Gagovića, čovjeka koji je kao fotoreporter nedeljnika "Vreme" zabilježio autentičnu i kompletnu slika Srbije devedesetih godina dvadesetog vijeka. Beskrajno strpljiv, pedantan, s posebnim i istančanim osjećajem za psihologiju, Draško je bio istinski umjetnik. Sa jedinstvenim i neponovljivim darom i vještinom, zabilježio je strasti, nade i razočarenja političkih skupova, demonstracija i izbora; serije njegovih fotografija iz Narodne skupštine bolje i od čega drugog pokazuju tko je i kako vodio zemlju i zbog čega je doživjela sve to što ju je snašlo; slike ratova i njihovih posljedica, nestašica, hiperinflacije, bijede, nasilja, izbjeglica, novonastalih elita i još mnogo čega drugoga otvoreni su podsjetnik svega onoga što je Srbija preživjela u tih deset dugih, krvavih godina.
Draško je kao fotograf uspjevao da bude nevidljiv. Ljudi na njegovim fotografijama ne samo da ne poziraju, već su potpuno nesvjesni objektiva. To se posebno vidi na Draškovim slikama iz Skupštine: u strogim i čvrstim kompozicijama, iz brižljivo izabranih perspektiva, uvijek je u prvom planu duboka psihologija aktera. Nekad su ti poslanici bahati, sirovi i puni sebe, nekad zbunjeni, umorni i dezorijentirani, a nekad naprosto preplašeni i ponizni prema onima koji makar mrvicu vlasti imaju više od njih samih. Ali na svim tim fotografijama uvijek su bili to što jesu, sa svim svojim vrlinama i manama, bez ikakvog prećutkivanja, zataškavanja ili uljepšavanja. A da bi sve to snimio i to baš na taj način, Draško je znao da nepogrešivo reagira u djeliću sekunde, ali i da čeka satima prije nego što "okine"; u ovome drugom, nikad ga nitko nije nadmašio.
Draško je izgradio i jasan i jedinstven stil. Svatko tko se bar malo upoznao sa njegovim radom, bez problema je kasnije nepogrešivo mogao prepoznati fotografije ovog autora. Jer – tehnički besprekorne i kompozicijski duboko promišljene – one bi uvijek i najpovršnijeg promatrača natjerale da se zamisli, ali i da osjeti emociju koju je Draško želio da zabilježi i prenese. To posebno dolazi do izražaja u Draškovim ciklusima izbjeglica i svih ostalih žrtava jednog svirepog vremena. Kada se pogledaju te fotografije, nemoguće je ne osjetiti duboku empatiju i sažaljenje. Upravo u ove slike autor je potpuno unosio svoju ličnost.
Draško Gagović je bio fotograf koji – kada su u pitanju bili slavni, poznati i moćni – ni pred kim nije savijao kičmu. Pristojan, staložen, do kraja odan svojoj viziji i estetici, istrajno se i beskompromisno držao svog viđenja portretisanih i gotovo bez iznimke, uvijek bi uspio da istjera svoj naum. Ni nakon deset godina od Draškovog preranog odlaska, nijedan fotograf u Srbiji nije zauzeo njegovo mjesto.
У питању је северни део аеродрома (и пре и после другог светског рата - цивилни) на коме се, у првом плану, виде три нова авиона Конвер 340 који је ЈАТ увео у флоту 1957.
Такође се виде и, два лево - на месту срушених удвојених хангара Аеропута а један десно, авиони ДЦ-3, док се у позадини види, такође нов, Иљушин Ил-14 (на стајанци испред места срушених удвојених хангара).
Ту су и нека два двокрилца и нискокрилац, вероватно авиони аеро-клуба, не бих знао тип
Непосредно иза "шуме" у позадини је Студентски град.
Поздрав, Аеропут!
Ово је Булевар кнеза Александра Карађорђевића 47-51. Прва кућа је ова на бројуj 51....
...а трећа кућа је Брашованова вила Душана Лазића, изграђена 1932., данас Израелска амбасада.
... he,he, nisam ni sumnjao da se poznajemo :glasses: ...
... pozdrav za V. od B.:) ... samo da mi se Gavra ne naljuti 8) ..
Е, јављају ми добронамерни људи да се Гаврило није повукао на кратко да "ради",већ да је виђен како у једној башти изгледа уговара нови брак...Онда, Гаврило, нема љутиш!
(из колекције Породице Стојковић- башта у кући која се налазила на углу Кнегиње Љубице и Јевремове (претходног назива "Борислава Б(ј) ерута")
... ne znam kada je Tadić kupio plac, ali zgrada koju vidimo na mestu današnjeg hotela Moskve, podignuta je svakako još pre 1876. godine ... jedino ako Tadići možda nisu izgradili nešto sa donje strane, dakle u delu Balkanske ulice, baš kao što i piše - od Balkanske do Terazija ...
Наравно да је грешка у тексту, сигурно не и једина. На пример, већ у следећој реченици се спомиње пијаца, а она је ту била од
1862. до 1871. год. Свих 11 страна је преузето из књиге "Хотел Москва: првих 100 година".
@ kasina:
... he,he, nisam ni sumnjao da se poznajemo :glasses: ...
... pozdrav za V. od B.:) ... samo da mi se Gavra ne naljuti 8) ..
@ Девојка из Косовске:
Е, јављају ми добронамерни људи да се Гаврило није повукао на кратко да "ради", већ да је виђен како у једној башти изгледа уговара нови брак...
Онда, Гаврило, нема љутиш!
Е, што су ти жене!
Само једном не дођеш "кнози", она одма зелепрша преко тарабе, а где ће - него у комшилук.
Сад, разумем ја, ту је у изгледу велепосед у Великом Мокром Лугу, на које се не може парирати са четерес квадрата у старој градњи!
Него, изговор није баш фер! Пуштати гласине о прељуби, на правди бога. Ма стваааарно...
Шмрц!
DRAŠKO GAGOVIĆ (1961–2001) >
Fotograf surovog vremena
Navršilo se deset godina od smrti Draška Gagovića, čovjeka koji je kao fotoreporter nedeljnika "Vreme" zabilježio autentičnu i kompletnu slika Srbije devedesetih godina dvadesetog vijeka. Beskrajno strpljiv, pedantan, s posebnim i istančanim osjećajem za psihologiju, Draško je bio istinski umjetnik. Sa jedinstvenim i neponovljivim darom i vještinom, zabilježio je strasti, nade i razočarenja političkih skupova, demonstracija i izbora; serije njegovih fotografija iz Narodne skupštine bolje i od čega drugog pokazuju tko je i kako vodio zemlju i zbog čega je doživjela sve to što ju je snašlo; slike ratova i njihovih posljedica, nestašica, hiperinflacije, bijede, nasilja, izbjeglica, novonastalih elita i još mnogo čega drugoga otvoreni su podsjetnik svega onoga što je Srbija preživjela u tih deset dugih, krvavih godina.
Draško je kao fotograf uspjevao da bude nevidljiv. Ljudi na njegovim fotografijama ne samo da ne poziraju, već su potpuno nesvjesni objektiva. To se posebno vidi na Draškovim slikama iz Skupštine: u strogim i čvrstim kompozicijama, iz brižljivo izabranih perspektiva, uvijek je u prvom planu duboka psihologija aktera. Nekad su ti poslanici bahati, sirovi i puni sebe, nekad zbunjeni, umorni i dezorijentirani, a nekad naprosto preplašeni i ponizni prema onima koji makar mrvicu vlasti imaju više od njih samih. Ali na svim tim fotografijama uvijek su bili to što jesu, sa svim svojim vrlinama i manama, bez ikakvog prećutkivanja, zataškavanja ili uljepšavanja. A da bi sve to snimio i to baš na taj način, Draško je znao da nepogrešivo reagira u djeliću sekunde, ali i da čeka satima prije nego što "okine"; u ovome drugom, nikad ga nitko nije nadmašio.
Draško je izgradio i jasan i jedinstven stil. Svatko tko se bar malo upoznao sa njegovim radom, bez problema je kasnije nepogrešivo mogao prepoznati fotografije ovog autora. Jer – tehnički besprekorne i kompozicijski duboko promišljene – one bi uvijek i najpovršnijeg promatrača natjerale da se zamisli, ali i da osjeti emociju koju je Draško želio da zabilježi i prenese. To posebno dolazi do izražaja u Draškovim ciklusima izbjeglica i svih ostalih žrtava jednog svirepog vremena. Kada se pogledaju te fotografije, nemoguće je ne osjetiti duboku empatiju i sažaljenje. Upravo u ove slike autor je potpuno unosio svoju ličnost.
Draško Gagović je bio fotograf koji – kada su u pitanju bili slavni, poznati i moćni – ni pred kim nije savijao kičmu. Pristojan, staložen, do kraja odan svojoj viziji i estetici, istrajno se i beskompromisno držao svog viđenja portretisanih i gotovo bez iznimke, uvijek bi uspio da istjera svoj naum. Ni nakon deset godina od Draškovog preranog odlaska, nijedan fotograf u Srbiji nije zauzeo njegovo mjesto.
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=999500
... he,he, nisam ni sumnjao da se poznajemo :glasses: ...
... pozdrav za V. od B.:) ... samo da mi se Gavra ne naljuti 8) ..
Хеј, па то је Весна!