Samo da dodam par reči u vezi fotografisanja i skeniranja.
Na nama je da istražujemo kako je bolje, ovo ili ono, ali za obradu fotografija se i danas ide u školu.
To je profesija. Savremena tehnologija nam omogućava da raznim programima i filterima očistimo sliku što bolje ili korigujemo perspektivu koju pravi foto aparat.
Stare štampane fotografije teško je očistiti od morea jer su se nekada reprodukovale na cinkanoj ploči.
Tada je tehnologija štampe zahtevala da rasterska tačka bude velika ako su bile u pitanju novine, a manja kod knjiga, jer su se novine štampale na roto, a knjige na flah štampi.
Danas kada želimo da uklonimo te tačke uspevamo samo delimično jer propuštanjem kroz blur filter dolazi do zamućenja. Zato treba biti oprezan.
U svakom slučaju uvek treba skenirati u što većoj rezoluciji a naknadno se igrati sa smajivanjem dimenzije (ali ne i rezolucije)!
I još jednom - nemojte podcenjivati zanat! Grafičari su bili buržoazija radničke klase! Jel da Vukomane?
Моје искуство са скенирањем је да не треба ићи на максималну резолуцију јер преко одређене вредности више није оптички већ дигитални растер и без обзира на те високе вредности резолуције, оне заправо то и нису и више задовољавају за израду постера који се гледају са веће удаљености. Направићу на први поглед једну малу дигресију. Некада, нарочито 1970-их, било је међу женама веома популарно наручивати и радити Вилерове гоблене. Жене су обично радиле у оригиналној величини (један квадратић на шеми = један бод) или су увеличано "2 пута" заправо 4 пута (један квадратић је представљао два бода по ширини и два по дужини). Већа увећања су била веома ретка а израђени гоблени у већим увећањима нису били погодни за станове јер су морали да се гледају са веће удаљености од уобичајених димензија соба у становима. Знајући за овај штос са гобленима, ја кад скенирам неку слику чиним то максималном оптичком резолуцијом скенера, евентуално за 1 степеник вишој резолуцији тј. првом степену дигитализоване резолуције.
Ima li neko ideju gde bi ovo moglo da bude?Meni liči na Kraljice Natalije,tamo je bio drvored sa lopastim bagremovima,a i čini mi se da i danas postoji zgrada sličnog izgleda kao ova.
Ovo liči na početak Lomine ulice,u desnom uglu se vidi urušena kupola zgrade u Balkanskoj u kojoj se nalazi bioskop ,,20 oktobar" i koja je ostala takva sve do današnjih dana . Sad je zaklonjena novom ,,pametnom zgradom" podignutom pored nje.
... šteta što je tako mala - možda neko ima većiju i ljepšiju ;) ...
1891 SERBIE BELGRADE REINE NATHALIE DEPART FOULE
В. А. нам је својевремено тражио слику прогона краљице Наталије из 1891. године. Мало смо се тада шалили, али ево, добио је жељено. Додуше не фотографију, већ цртеж, али коњу се у зубе не гледа.... мислим краљици. Владо, само 17 евра...
... hm, a ja već mislio da smo zadovoljili tu, jednu u nizu skromnih željica :O našeg Vlade Armanija - a moguće i da nismo :) ...
1891 Print, Queen Natalie & Students
Ovo je sjajno. Ma videćete vi pojaviće se jednog dana i DVD sa snimkom proterivanja kraljice, i to na Bulevaru, na nekoj tezg za 100 din, a ne za 17e...
A, posle ove šale, evo i kratkog teksta kako je izgledalo protgerivanje Kraljice Natalije.
PROTERIVANJE KRALJICE NATALIJE IZ SRBIJE
Kralj Milan je abdicirao 22 februara 1889. godine ali je ostao da živi u Beogradu kao običan građanin u dvoru kod svog sina Aleksandra. Ubrzo je Kralj Milan odlučio da napusti Srbiju i da otselio za Pariz da u njemu stalno živi. Tada se u Srbiju se, kako piše Avram Petrović, vratila Kraljica Natalija. Pošto joj namesnici nisu dozvolili da živi kod Aleksandra u dvoru, ona je otsela u kući Mitrovića na terazijama gde podržavana od naprednjaka jedno vreme mirno živela. Vlada je zajedno sa namesnicima odlučila da se Kraljica Natalija silom udalji iz Srbije pa su 6. maja u jedan sat po podne policajci došli u njen stan, stavili je u fijaker i odveli na železničku stanicu u nameri da je "ekspeduju" u Austro-Ugarsku. Naprednjaci su saznali za ovaj pokušaj deportacije Kraljice Natalije i odmah animirali njima naklonjeno beogradsko građanstvo koje se u velikom broju okupilo na železničkoj stanici i time sprečilo njeno proterivanje iz Srbije. Nakon ove male pobede naprednjaka, još istog dana, negde pred ponoć, kad se svet smirio i otišao na počinak uveren da je sve u redu načelnik ministarstva unutrašnjih dela Stojan Protić i inspektor ministarstva Sima A. Pavlović sa policijom otvorili su nasilno stan Kraljice Natalije, ušli unutra i naterali Kraljicu da pođe snjima do železničke stanice, odakle je, pod jakom pratnjom, bila proterana u Austro-Ugarsku.
Za dalju istragu. Svojevremenoi nismo uspeli da odgonetnemo i gde je bila kuća Mitrovića na Terazijama, a gde je otsela Kraljica. Da li danas znamo nešto više o tome?
Samo da dodam par reči u vezi fotografisanja i skeniranja.
Na nama je da istražujemo kako je bolje, ovo ili ono, ali za obradu fotografija se i danas ide u školu.
To je profesija. Savremena tehnologija nam omogućava da raznim programima i filterima očistimo sliku što bolje ili korigujemo perspektivu koju pravi foto aparat.
Stare štampane fotografije teško je očistiti od morea jer su se nekada reprodukovale na cinkanoj ploči.
Tada je tehnologija štampe zahtevala da rasterska tačka bude velika ako su bile u pitanju novine, a manja kod knjiga, jer su se novine štampale na roto, a knjige na flah štampi.
Danas kada želimo da uklonimo te tačke uspevamo samo delimično jer propuštanjem kroz blur filter dolazi do zamućenja. Zato treba biti oprezan.
U svakom slučaju uvek treba skenirati u što većoj rezoluciji a naknadno se igrati sa smajivanjem dimenzije (ali ne i rezolucije)!
I još jednom - nemojte podcenjivati zanat! Grafičari su bili buržoazija radničke klase! Jel da Vukomane?
Моје искуство са скенирањем је да не треба ићи на максималну резолуцију јер преко одређене вредности више није оптички већ дигитални растер и без обзира на те високе вредности резолуције, оне заправо то и нису и више задовољавају за израду постера који се гледају са веће удаљености. Направићу на први поглед једну малу дигресију. Некада, нарочито 1970-их, било је међу женама веома популарно наручивати и радити Вилерове гоблене. Жене су обично радиле у оригиналној величини (један квадратић на шеми = један бод) или су увеличано "2 пута" заправо 4 пута (један квадратић је представљао два бода по ширини и два по дужини). Већа увећања су била веома ретка а израђени гоблени у већим увећањима нису били погодни за станове јер су морали да се гледају са веће удаљености од уобичајених димензија соба у становима. Знајући за овај штос са гобленима, ја кад скенирам неку слику чиним то максималном оптичком резолуцијом скенера, евентуално за 1 степеник вишој резолуцији тј. првом степену дигитализоване резолуције.
Ne ispod 300 tačaka po inču.
Kada pričamo o ovome podrazumeva se da su u pitanju fajlovi koje ćemo čuvati kao fotografije.
Ako pričamo o bilbordima rasterska tačka može biti kao pesnica.
Ja sam hteo samo da se pozabavim krupnim (ne digitalnim) rasterskim tačkama iz doba visoke štampe koje nam prave problem. Mislim da oko skeniranja običnih fotografija ne bi trebalo da bude problema.
Ovo bi trebalo da je Bulevar na delu gde se penje prema Cvetkovoj pijaci, ali ja to ovako odoka a Francuz će bolje znati.
Ovo bi nožda mogla biti Drinčićeva,paviljoni
Мала исправка, ово је очигледно Дринчићева. Свака част.
Samo da dodam par reči u vezi fotografisanja i skeniranja.
Na nama je da istražujemo kako je bolje, ovo ili ono, ali za obradu fotografija se i danas ide u školu.
To je profesija. Savremena tehnologija nam omogućava da raznim programima i filterima očistimo sliku što bolje ili korigujemo perspektivu koju pravi foto aparat.
Stare štampane fotografije teško je očistiti od morea jer su se nekada reprodukovale na cinkanoj ploči.
Tada je tehnologija štampe zahtevala da rasterska tačka bude velika ako su bile u pitanju novine, a manja kod knjiga, jer su se novine štampale na roto, a knjige na flah štampi.
Danas kada želimo da uklonimo te tačke uspevamo samo delimično jer propuštanjem kroz blur filter dolazi do zamućenja. Zato treba biti oprezan.
U svakom slučaju uvek treba skenirati u što većoj rezoluciji a naknadno se igrati sa smajivanjem dimenzije (ali ne i rezolucije)!
I još jednom - nemojte podcenjivati zanat!
Grafičari su bili buržoazija radničke klase!
Моје искуство са скенирањем је да не треба ићи на максималну резолуцију јер преко одређене вредности више није оптички већ дигитални растер и без обзира на те високе вредности резолуције, оне заправо то и нису и више задовољавају за израду постера који се гледају са веће удаљености. Направићу на први поглед једну малу дигресију. Некада, нарочито 1970-их, било је међу женама веома популарно наручивати и радити Вилерове гоблене. Жене су обично радиле у оригиналној величини (један квадратић на шеми = један бод) или су увеличано "2 пута" заправо 4 пута (један квадратић је представљао два бода по ширини и два по дужини). Већа увећања су била веома ретка а израђени гоблени у већим увећањима нису били погодни за станове јер су морали да се гледају са веће удаљености од уобичајених димензија соба у становима. Знајући за овај штос са гобленима, ја кад скенирам неку слику чиним то максималном оптичком резолуцијом скенера, евентуално за 1 степеник вишој резолуцији тј. првом степену дигитализоване резолуције.
Ima li neko ideju gde bi ovo moglo da bude?Meni liči na Kraljice Natalije,tamo je bio drvored sa lopastim bagremovima,a i čini mi se da i danas postoji zgrada sličnog izgleda kao ova.
Karadjordjeva
Djumruk ponovo zivi ,ali u novom okruzenju :)
Pozdrav za sve stare drugare !
Zex.
http://www.beobuild.rs/forum/viewtopic.php?id=1441&p=1
Nedostaje samo balkon :) Ako se ne varam u secanju mi je prica da je to prva zgrada sa balkonom u Beogradu?
1891 SERBIE BELGRADE REINE NATHALIE DEPART FOULE
В. А. нам је својевремено тражио слику прогона краљице Наталије из 1891. године. Мало смо се тада шалили, али ево, добио је жељено. Додуше не фотографију, већ цртеж, али коњу се у зубе не гледа.... мислим краљици. Владо, само 17 евра...
... hm, a ja već mislio da smo zadovoljili tu, jednu u nizu skromnih željica :O našeg Vlade Armanija - a moguće i da nismo :) ...
1891 Print, Queen Natalie & Students
Ovo je sjajno. Ma videćete vi pojaviće se jednog dana i DVD sa snimkom proterivanja kraljice, i to na Bulevaru, na nekoj tezg za 100 din, a ne za 17e...
A, posle ove šale, evo i kratkog teksta kako je izgledalo protgerivanje Kraljice Natalije.
PROTERIVANJE KRALJICE NATALIJE IZ SRBIJE
Kralj Milan je abdicirao 22 februara 1889. godine ali je ostao da živi u Beogradu kao običan građanin u dvoru kod svog sina Aleksandra. Ubrzo je Kralj Milan odlučio da napusti Srbiju i da otselio za Pariz da u njemu stalno živi. Tada se u Srbiju se, kako piše Avram Petrović, vratila Kraljica Natalija. Pošto joj namesnici nisu dozvolili da živi kod Aleksandra u dvoru, ona je otsela u kući Mitrovića na terazijama gde podržavana od naprednjaka jedno vreme mirno živela. Vlada je zajedno sa namesnicima odlučila da se Kraljica Natalija silom udalji iz Srbije pa su 6. maja u jedan sat po podne policajci došli u njen stan, stavili je u fijaker i odveli na železničku stanicu u nameri da je "ekspeduju" u Austro-Ugarsku. Naprednjaci su saznali za ovaj pokušaj deportacije Kraljice Natalije i odmah animirali njima naklonjeno beogradsko građanstvo koje se u velikom broju okupilo na železničkoj stanici i time sprečilo njeno proterivanje iz Srbije. Nakon ove male pobede naprednjaka, još istog dana, negde pred ponoć, kad se svet smirio i otišao na počinak uveren da je sve u redu načelnik ministarstva unutrašnjih dela Stojan Protić i inspektor ministarstva Sima A. Pavlović sa policijom otvorili su nasilno stan Kraljice Natalije, ušli unutra i naterali Kraljicu da pođe snjima do železničke stanice, odakle je, pod jakom pratnjom, bila proterana u Austro-Ugarsku.
Za dalju istragu. Svojevremenoi nismo uspeli da odgonetnemo i gde je bila kuća Mitrovića na Terazijama, a gde je otsela Kraljica. Da li danas znamo nešto više o tome?
http://shop.ebay.com/i.html?_nkw=belgrade&_frs=1&_sop=10&_trksid=p3286.c0.m359
Samo da dodam par reči u vezi fotografisanja i skeniranja.
Na nama je da istražujemo kako je bolje, ovo ili ono, ali za obradu fotografija se i danas ide u školu.
To je profesija. Savremena tehnologija nam omogućava da raznim programima i filterima očistimo sliku što bolje ili korigujemo perspektivu koju pravi foto aparat.
Stare štampane fotografije teško je očistiti od morea jer su se nekada reprodukovale na cinkanoj ploči.
Tada je tehnologija štampe zahtevala da rasterska tačka bude velika ako su bile u pitanju novine, a manja kod knjiga, jer su se novine štampale na roto, a knjige na flah štampi.
Danas kada želimo da uklonimo te tačke uspevamo samo delimično jer propuštanjem kroz blur filter dolazi do zamućenja. Zato treba biti oprezan.
U svakom slučaju uvek treba skenirati u što većoj rezoluciji a naknadno se igrati sa smajivanjem dimenzije (ali ne i rezolucije)!
I još jednom - nemojte podcenjivati zanat!
Grafičari su bili buržoazija radničke klase!
Моје искуство са скенирањем је да не треба ићи на максималну резолуцију јер преко одређене вредности више није оптички већ дигитални растер и без обзира на те високе вредности резолуције, оне заправо то и нису и више задовољавају за израду постера који се гледају са веће удаљености. Направићу на први поглед једну малу дигресију. Некада, нарочито 1970-их, било је међу женама веома популарно наручивати и радити Вилерове гоблене. Жене су обично радиле у оригиналној величини (један квадратић на шеми = један бод) или су увеличано "2 пута" заправо 4 пута (један квадратић је представљао два бода по ширини и два по дужини). Већа увећања су била веома ретка а израђени гоблени у већим увећањима нису били погодни за станове јер су морали да се гледају са веће удаљености од уобичајених димензија соба у становима. Знајући за овај штос са гобленима, ја кад скенирам неку слику чиним то максималном оптичком резолуцијом скенера, евентуално за 1 степеник вишој резолуцији тј. првом степену дигитализоване резолуције.
Ne ispod 300 tačaka po inču.
Kada pričamo o ovome podrazumeva se da su u pitanju fajlovi koje ćemo čuvati kao fotografije.
Ako pričamo o bilbordima rasterska tačka može biti kao pesnica.
Ja sam hteo samo da se pozabavim krupnim (ne digitalnim) rasterskim tačkama iz doba visoke štampe koje nam prave problem. Mislim da oko skeniranja običnih fotografija ne bi trebalo da bude problema.