Preuzeta za Sovjetsku ambasadu već u doba nastanka fotografije. A potom srušena.
Stvari iz nje bacane na đubre (ikone, stilski nameštaj) i gažene i lomljene nogama (pričam po porodičnom predanju).
Ova možda nije najjasnija i slikana sa iste pozicije , ali čini mi se, ipak potvrđuje tačnost lokacije.
Била је раније ова слика (реч је о октобру 1944), мислим да је усликана баш из супротног правца овоме горе, са кућа које видимо у позадини, дакле овај исти шпалир, можда чак у истоме тренутку:
П.С. Највероватније да је фотографисао неко од ових људи на симсу:
Неки злоћко, очигледно.
Taj je jedini od 33 unuka sa kojim je deda Solunac ikad pristao da se slika! Pa ti vidi! Raritet i privilegija!
Па то си ти!? О, баш ми је непријатно што сам те назвао злоћком...
Preuzeta za Sovjetsku ambasadu već u doba nastanka fotografije. A potom srušena.
Stvari iz nje bacane na đubre (ikone, stilski nameštaj) i gažene i lomljene nogama (pričam po porodičnom predanju).
Građani, oko 1900, Nimio M. Stojanović.
Interesantno koliko je čuburskog u ovom levom portretu...
Neke stvari nikada ne izlaze iz mode.
Šta bi ovo moglo biti?
Ova možda nije najjasnija i slikana sa iste pozicije , ali čini mi se, ipak potvrđuje tačnost lokacije.
Била је раније ова слика (реч је о октобру 1944), мислим да је усликана баш из супротног правца овоме горе, са кућа које видимо у позадини, дакле овај исти шпалир, можда чак у истоме тренутку:
П.С. Највероватније да је фотографисао неко од ових људи на симсу:
SAVA 1963.
SAVA 1963.
Јел'те, јел' овај што стално позира икада ишао на предавања?