Kako se Kasina raduje da ne mora u subotu na LUČIJU OD LAMERMURA....
Mogu da razumem, jadna Luca ne samo da je zbog nesrećne ljubavi poludela, nego čak mora u ludilu i da peva!.....
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Vrlo čudan ulazak u crkvu. Kao da je cela crkva namerno ostavljena u opeci, a ne da je pripremeljena za naknadno malterisanje... to se vidi po karakterističnim spojnicama (fugama koje su "dersovane"). Liči na neki skromniji kraj. Pred rat, jedino je voždovačka crkva opravljana, u nizu drugih delova grada bile su uglavnom monumentalne crkve.
U porti crkve na Čukarici bilo je, pre rata, ovakvih pomoćnih objekata uz crkvu izrađenih i ostavljenih u cigli.
Ja već otkazao nešto kod Borisa i Tadića, odbranio se i od ženine opere...samo nađi neko niskobudžetnije mesto, znaš već zašto, nema se parica a vi alavi, eto skromnog mene!
Meni ovo liči na neki stan pre, negoli na Kasinu - levo je trodelni prozor, čak, mislim BEZ izlaska na balkon spolja (sudeći po onim karakterističnim bravicama okova koje se zovu poluolivne).
Ja sam ovo pitanje postavio par puta kao odgovor na konstataciju "kakav smo to narod, niko nije spasavao biblioteku". Čovek treba da prvo pođe od sebe...
Uostalom, zabeleženo je da su stanari okolnih zgrada pokušali da zaustave požar, ali, nije im uspelo.
Slažem se, sasvim... pitanje je samo, dakle, koliko ko želi da stavi glavu u torbu. Iskreno (mada se može reći da to nije isto), uvek sam se pitao kako su, recimo, neke skandinavske zemlje uspele da se izbore do granice u kojoj nijedna dlaka ne bi falila njihovim sugrađanima Jevrejima, a u isto vreme ovde su uveliko radili Gec i Majer sa svojim kamionom smrti...
Apropo biblioteke, ja sam (na)čuo nešto i o misterioznom sanduku (ili grupi sanduka) koji je iz Narodne biblioteke ipak odvežen u Germaniju - ali ko zna koliko ima istine u tome...
Dešavanja u Danskoj i u Jugoslaviji (namerno ne kažem u Srbiji) u 2SR se u potpunosti razlikuju. Da li je moglo da se spasi više srskih Jevreja - sigurno. Da li su svi mogli da se prebace "u šumu" u junu 1941 i prežive rat, kao što su Danci svoje građane prevezli brodovima u Švedsku 1943? Samo pitanje je apsurdno.
"Guglajući" o sudbini Narodne biblioteke, na Krstarici nađoh tvrdnju da je Vili Brant "vratio" Titu nekoliko sačuvanih knjiga (?!) Možda neko zna nešto više o ovome?
Kako se Kasina raduje da ne mora u subotu na LUČIJU OD LAMERMURA....
Mogu da razumem, jadna Luca ne samo da je zbog nesrećne ljubavi poludela, nego čak mora u ludilu i da peva!.....
... izvinjavam se Rundeu, ali predmetnu Lusi in d skaj, nisam upoznao, verovatno srećom po mene, jer ne volem priče bez hepiendova ... a sa mnom i sa baletom je, opet srećom po mene, bilo posve drugačije ...dakle, vako ...
... tamo gde sam stanovao, a svi već znamo gde, tačno preko puta, živeo je i ovde već spominjani Milorad Mišković, velikan baleta, naravno ne kod nas, nego negdje drugdje ...u stari kraj dolazio je retko, ali bi sve dežurne keke poizlazile na pendžere, kako bi narednih dana bilo materijala za uz jutarnju kafu ...
... i tada sam čvrsto doneo sudbonosnu odluku - biću i ja zvezda, balet ili smrt ! ... početak, kao svaki početak, nije bio nimalo lak, al sam bar bio okružen sve samim devojčicama, pa još malko starijim ...
... a onda sam jednog dana ugledao svog komšiju idola, kako u novom belom kabrio Pežou crvenih sedišta, i pazite sad - stranih tabli - odlazi u nepoznatom pravcu ... i doživeo sam prosvetljenje, strane table, a nepoznat pravac, neće biti ! ... dakle, već tako mahlen, skužio sam i sabrao dva i tri, da se uspešan može postati samo preko ... i tako nisam časio ni časa - i opet, srećom po mene - obreo se na pravom mestu ... i upozano Nju - Cyd Charisse ...
...odmah sam je spazio i shvatio da život ponovo ima smisla ! ... i tako je sve počelo - korak po korak, step po step, i krenusmo da stepujemo zajedno ...
... e koja su to vremena bila, a ne znam zašto, brzo mi prirasla za srce ...
... sad će neko da kaže - e znam zašto, ali nije, njene zaista prelepe noge skoro da nisam ni primećivao, samo sam egoistički brinuo da ostanu u komadu, i tako je onda krenula ta priča o basnoslovnom osiguranju i najskupljim nogicama na planeti ... dobro, kad je već tako, da pogledamo još malo ...
... ogledalce, ogledalce, čiju su najljepšije ...
... ma zna se ! ... ne zapitkuj više ! ...
... prošlo je već puno vremena, sad mogu da otvorim dušu - bio sam ljubomoran kao pas, i to mešanac mastifa i ridžbeka ! (ne pitajte me koji je ridžbek, za to pitajze sirote lavove po Africi) ... tako da sam najviše voleo kad nastupa kao prava primabalerina, što je po svemu i bila ...
... a tako je osim neosporno izazovnih ženskih atributa do izrašaja dolazilo sve ono čime me je zapravo osvojila - neodoljiv osmeh, i njeno prelepo milo lice, sa tragovima melanholije, koju sam samo ja video ...
... i to je bio naš kraj, poklonio sam joj skroman i nepretenciozan buket, sve suprotno mojim osećanjima, ali više nisam mogao da izdržim da je makar i pogledima delim sa svima - ridžbek je pobedio, spakovao sam se i vratio na surovi Balkan ...
... od tada, nikad više nisam prigvirio Narodnom kad je nešto počinjalo na B, dosta sam se ja opeko, što veli naš narod - ko upozna Cyd, i guštera se plaši ... ne kažem, omakne se sada ponekad televizoru pa iskoče neke čudne slike, ali za kratko ...
... za vrlo kratko kažem vam, stanujem na prvom spratu pa let toliko i traje ...
... nego, oćemo li sutra da se okupimo oko ove lepotice ...
... ili da, i pored značajnog jubileja, ipak nekako preživimo i dočekamo drugi , treći ...
... e sve je tako bilo, nije ni mene bilo lako u životu - gdee lako ! ...
Kako se Kasina raduje da ne mora u subotu na LUČIJU OD LAMERMURA....
Mogu da razumem, jadna Luca ne samo da je zbog nesrećne ljubavi poludela, nego čak mora u ludilu i da peva!.....
Da nije možda na Voždovcu?
Vrlo čudan ulazak u crkvu. Kao da je cela crkva namerno ostavljena u opeci, a ne da je pripremeljena za naknadno malterisanje... to se vidi po karakterističnim spojnicama (fugama koje su "dersovane"). Liči na neki skromniji kraj. Pred rat, jedino je voždovačka crkva opravljana, u nizu drugih delova grada bile su uglavnom monumentalne crkve.
U porti crkve na Čukarici bilo je, pre rata, ovakvih pomoćnih objekata uz crkvu izrađenih i ostavljenih u cigli.
Ja već otkazao nešto kod Borisa i Tadića, odbranio se i od ženine opere...samo nađi neko niskobudžetnije mesto, znaš već zašto, nema se parica a vi alavi, eto skromnog mene!
Hajd', pa vi recite di bi mogli...
... ma u Kasini 100% ... nisam reko kojoj ;) ...
Meni ovo liči na neki stan pre, negoli na Kasinu - levo je trodelni prozor, čak, mislim BEZ izlaska na balkon spolja (sudeći po onim karakterističnim bravicama okova koje se zovu poluolivne).
Možda je neka dvorana za igru, škola igranja...
Alal im vera, šta drugo reći.
Ja sam ovo pitanje postavio par puta kao odgovor na konstataciju "kakav smo to narod, niko nije spasavao biblioteku". Čovek treba da prvo pođe od sebe...
Uostalom, zabeleženo je da su stanari okolnih zgrada pokušali da zaustave požar, ali, nije im uspelo.
Slažem se, sasvim... pitanje je samo, dakle, koliko ko želi da stavi glavu u torbu. Iskreno (mada se može reći da to nije isto), uvek sam se pitao kako su, recimo, neke skandinavske zemlje uspele da se izbore do granice u kojoj nijedna dlaka ne bi falila njihovim sugrađanima Jevrejima, a u isto vreme ovde su uveliko radili Gec i Majer sa svojim kamionom smrti...
Apropo biblioteke, ja sam (na)čuo nešto i o misterioznom sanduku (ili grupi sanduka) koji je iz Narodne biblioteke ipak odvežen u Germaniju - ali ko zna koliko ima istine u tome...
Dešavanja u Danskoj i u Jugoslaviji (namerno ne kažem u Srbiji) u 2SR se u potpunosti razlikuju. Da li je moglo da se spasi više srskih Jevreja - sigurno. Da li su svi mogli da se prebace "u šumu" u junu 1941 i prežive rat, kao što su Danci svoje građane prevezli brodovima u Švedsku 1943? Samo pitanje je apsurdno.
"Guglajući" o sudbini Narodne biblioteke, na Krstarici nađoh tvrdnju da je Vili Brant "vratio" Titu nekoliko sačuvanih knjiga (?!) Možda neko zna nešto više o ovome?
Kako se Kasina raduje da ne mora u subotu na LUČIJU OD LAMERMURA....
Mogu da razumem, jadna Luca ne samo da je zbog nesrećne ljubavi poludela, nego čak mora u ludilu i da peva!.....
... izvinjavam se Rundeu, ali predmetnu Lusi in d skaj, nisam upoznao, verovatno srećom po mene, jer ne volem priče bez hepiendova ... a sa mnom i sa baletom je, opet srećom po mene, bilo posve drugačije ...dakle, vako ...
... tamo gde sam stanovao, a svi već znamo gde, tačno preko puta, živeo je i ovde već spominjani Milorad Mišković, velikan baleta, naravno ne kod nas, nego negdje drugdje ...u stari kraj dolazio je retko, ali bi sve dežurne keke poizlazile na pendžere, kako bi narednih dana bilo materijala za uz jutarnju kafu ...
... i tada sam čvrsto doneo sudbonosnu odluku - biću i ja zvezda, balet ili smrt ! ... početak, kao svaki početak, nije bio nimalo lak, al sam bar bio okružen sve samim devojčicama, pa još malko starijim ...
... a onda sam jednog dana ugledao svog komšiju idola, kako u novom belom kabrio Pežou crvenih sedišta, i pazite sad - stranih tabli - odlazi u nepoznatom pravcu ... i doživeo sam prosvetljenje, strane table, a nepoznat pravac, neće biti ! ... dakle, već tako mahlen, skužio sam i sabrao dva i tri, da se uspešan može postati samo preko ... i tako nisam časio ni časa - i opet, srećom po mene - obreo se na pravom mestu ... i upozano Nju - Cyd Charisse ...
...odmah sam je spazio i shvatio da život ponovo ima smisla ! ... i tako je sve počelo - korak po korak, step po step, i krenusmo da stepujemo zajedno ...
... e koja su to vremena bila, a ne znam zašto, brzo mi prirasla za srce ...
... sad će neko da kaže - e znam zašto, ali nije, njene zaista prelepe noge skoro da nisam ni primećivao, samo sam egoistički brinuo da ostanu u komadu, i tako je onda krenula ta priča o basnoslovnom osiguranju i najskupljim nogicama na planeti ... dobro, kad je već tako, da pogledamo još malo ...
... ogledalce, ogledalce, čiju su najljepšije ...
... ma zna se ! ... ne zapitkuj više ! ...
... prošlo je već puno vremena, sad mogu da otvorim dušu - bio sam ljubomoran kao pas, i to mešanac mastifa i ridžbeka ! (ne pitajte me koji je ridžbek, za to pitajze sirote lavove po Africi) ... tako da sam najviše voleo kad nastupa kao prava primabalerina, što je po svemu i bila ...
... a tako je osim neosporno izazovnih ženskih atributa do izrašaja dolazilo sve ono čime me je zapravo osvojila - neodoljiv osmeh, i njeno prelepo milo lice, sa tragovima melanholije, koju sam samo ja video ...
... i to je bio naš kraj, poklonio sam joj skroman i nepretenciozan buket, sve suprotno mojim osećanjima, ali više nisam mogao da izdržim da je makar i pogledima delim sa svima - ridžbek je pobedio, spakovao sam se i vratio na surovi Balkan ...
... od tada, nikad više nisam prigvirio Narodnom kad je nešto počinjalo na B, dosta sam se ja opeko, što veli naš narod - ko upozna Cyd, i guštera se plaši ... ne kažem, omakne se sada ponekad televizoru pa iskoče neke čudne slike, ali za kratko ...
... za vrlo kratko kažem vam, stanujem na prvom spratu pa let toliko i traje ...
... nego, oćemo li sutra da se okupimo oko ove lepotice ...
... ili da, i pored značajnog jubileja, ipak nekako preživimo i dočekamo drugi , treći ...
... e sve je tako bilo, nije ni mene bilo lako u životu - gdee lako ! ...
... Bonđorno i dosvidanja :)...