Zaslugom ovoga foruma Zvezdarka se uspešno ukrcala u fotografski autobus, kojim putuju inače Pantapita, Runde i ponekad i ostali forumski fotografi.
Bez lažne skromnosti - tvrdim da se Zvezdarka bez naših primera ne bi usudila da ovako daleko zakorači u nekonvencionalnu fotografiju.
Nadam se da ova fotografija neće ostati jednodnevni leptir!
Za mene je ova fotografija savršeno uspela - kompozicija je optimalna, krop je znalački izveden i priča fotografije je izuzetna, jer sakriva tajnu - mi ništa ne možemo naslutiti o sudbini čoveka na slici, osim što suosećamo sa njegovim sivim, sa daškom melanholije ovijenim trenutkom. Slično mislim i o trećoj fotografiji.
Iako mnogi čuveni fotografi kao vlastiti stil upotrebljavaju direktnu konfrontaciju fotografskog objekta i posmatrača - čovek gleda u kameru, kao u drugoj fotografiji - ja ne volim taj stil, meni je ta konfrontacija suviše nametljiva i ubija sve nijanse emocija latentno vezanih u fotografiji. Kada ja retko uslikam nekoga i dopustim da gleda u kameru, trudim se da taj trenutak ipak zadrži svoju tajnu, sadržaj fotografije treba ostati nedorečen i nikako plakativan!
Kao primer, što mislim, pogledajte portret tamnog čoveka u seriji "Koncert 29.6.2012".
Četvrtu fotografiju ne volim, na njoj nema fine fotografske distance. Oseća se, da fotografski objekt smeta fotografu i fotograf još više objektu.
Da se razumemo - ja sam opisao što ja volim i što ne volim. To nije fotografski kanon i vi možete to ili prihvatiti ili odbaciti.
Ali možete znati što vas očekuje, kada bih ja žirirao vaše fotografije.
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Zaslugom ovoga foruma Zvezdarka se uspešno ukrcala u fotografski autobus, kojim putuju inače Pantapita, Runde i ponekad i ostali forumski fotografi.
Bez lažne skromnosti - tvrdim da se Zvezdarka bez naših primera ne bi usudila da ovako daleko zakorači u nekonvencionalnu fotografiju.
Nadam se da ova fotografija neće ostati jednodnevni leptir!
Za mene je ova fotografija savršeno uspela - kompozicija je optimalna, krop je znalački izveden i priča fotografije je izuzetna, jer sakriva tajnu - mi ništa ne možemo naslutiti o sudbini čoveka na slici, osim što suosećamo sa njegovim sivim, sa daškom melanholije ovijenim trenutkom. Slično mislim i o trećoj fotografiji.
Iako mnogi čuveni fotografi kao vlastiti stil upotrebljavaju direktnu konfrontaciju fotografskog objekta i posmatrača - čovek gleda u kameru, kao u drugoj fotografiji - ja ne volim taj stil, meni je ta konfrontacija suviše nametljiva i ubija sve nijanse emocija latentno vezanih u fotografiji. Kada ja retko uslikam nekoga i dopustim da gleda u kameru, trudim se da taj trenutak ipak zadrži svoju tajnu, sadržaj fotografije treba ostati nedorečen i nikako plakativan!
Kao primer, što mislim, pogledajte portret tamnog čoveka u seriji "Koncert 29.6.2012".
Četvrtu fotografiju ne volim, na njoj nema fine fotografske distance. Oseća se, da fotografski objekt smeta fotografu i fotograf još više objektu.
Da se razumemo - ja sam opisao što ja volim i što ne volim. To nije fotografski kanon i vi možete to ili prihvatiti ili odbaciti.
Ali možete znati što vas očekuje, kada bih ja žirirao vaše fotografije.
Kako prepoznati CANON fotografa?
Po elegantnoj pozituri....
....ili po sunčanim naočarima, večito okačenih u bez mane friziranu kosu.
..he he...ne usuđujem se da postavim dokazni materijal....