Ova, fotografski viđeno, malo unesrećena fotografija - jer je glava nekoga iz publike, koji je iznenada urlajući ustao, delomično zaklonila bika - je za mene vrlo važna.
Potresna scena prikazuje iznemoglog bika nekoliko minuta prije njegove smrti.
Posustao u besmislenoj trci kroz arenu u borbi sa crvenim plaštom torera i mučen bolovima krvarećih rana, (pobornici koride tvrde, da bik u areni ne oseća bolove zbog snažnog lučenja endomorfina!) - bik je odlučio da odustane od borbe. Polegao je tvrdoglavo na ivici arene - jadna kreatura, slomljena smrtnim strahom.
Publika u areni je bila ogorčena takvim ponašanjem bika, urlala je negodovajući i zviždala, tražila trenutnu egzekuciju zbog bikovog kukavičluka.
Moje biće nije u mnogim detaljima kompatibilno sa španskim nacionalnim karakterom.
Za vreme koride, koju sam jednom hteo da vidim (i nikada više!), isključio sam osećaje i slikao - profesionalno.
Nikada nisam mogao da razumem, zašto je Hemingway glorificirao koridu.
U slavu (ili kao surogat?) muškosti?
Sledeća serija fotografija snimljena je u Malagi 1987.
Ona je moj način protesta!
Да...
Али, није Шпанија само корида.
Шпанија је и Лорка, и Буњуел, и Пикасо (макар и у емиграцији), и многи други, врло разнородни елементи, поједностављено, сви, (помало "накнад-паметно", али у бити ипак нешто боље у постојећем свету, бар у теорији, левичари, јер, "левичар" не значи само клише - негативну конотацију), већ, напросто, то су људи слободарскога духа, насупрот десничарима, и, коначно, фашистима. Уосталом, пучисти и побуњеници - десничари - фашисти, не би победили у грађанском рату да нису имали и међународну подршку, и да није било тог свеопштег повлачења - трулих компромиса, пред надирућим фашизмом и нацизмом у Европи тога времена...
П. С.
Нек ме схвати како ко хоће и може, али патње и убијање животиња и биљака је за мене, после свег животног искуства, чак потресније и горе него убијање људи, јер природа је основ нашега постојања...
Semana santa je nedelja, koja predhodi Uskrsu.
U mnogim gradovima Španije slavi se procesijama, u kojima se ulicama uz vrlo glasne polagane marševe sa bubnjevima i trubama nose teška postolja, na kojima su postavljene svete figure, okićene cvećem i svećama.
Moram priznati da tamo nisam mislio na Hristovo stradanje i smrt nego na Svetu Inkviziciju i Ku Klux Klan.
Ali, to je moj problem....
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
A las cinco de la tarde.
Ova, fotografski viđeno, malo unesrećena fotografija - jer je glava nekoga iz publike, koji je iznenada urlajući ustao, delomično zaklonila bika - je za mene vrlo važna.
Potresna scena prikazuje iznemoglog bika nekoliko minuta prije njegove smrti.
Posustao u besmislenoj trci kroz arenu u borbi sa crvenim plaštom torera i mučen bolovima krvarećih rana, (pobornici koride tvrde, da bik u areni ne oseća bolove zbog snažnog lučenja endomorfina!) - bik je odlučio da odustane od borbe. Polegao je tvrdoglavo na ivici arene - jadna kreatura, slomljena smrtnim strahom.
Publika u areni je bila ogorčena takvim ponašanjem bika, urlala je negodovajući i zviždala, tražila trenutnu egzekuciju zbog bikovog kukavičluka.
Moje biće nije u mnogim detaljima kompatibilno sa španskim nacionalnim karakterom.
Za vreme koride, koju sam jednom hteo da vidim (i nikada više!), isključio sam osećaje i slikao - profesionalno.
Nikada nisam mogao da razumem, zašto je Hemingway glorificirao koridu.
U slavu (ili kao surogat?) muškosti?
Sledeća serija fotografija snimljena je u Malagi 1987.
Ona je moj način protesta!
Да...
Али, није Шпанија само корида.
Шпанија је и Лорка, и Буњуел, и Пикасо (макар и у емиграцији), и многи други, врло разнородни елементи, поједностављено, сви, (помало "накнад-паметно", али у бити ипак нешто боље у постојећем свету, бар у теорији, левичари, јер, "левичар" не значи само клише - негативну конотацију), већ, напросто, то су људи слободарскога духа, насупрот десничарима, и, коначно, фашистима. Уосталом, пучисти и побуњеници - десничари - фашисти, не би победили у грађанском рату да нису имали и међународну подршку, и да није било тог свеопштег повлачења - трулих компромиса, пред надирућим фашизмом и нацизмом у Европи тога времена...
П. С.
Нек ме схвати како ко хоће и може, али патње и убијање животиња и биљака је за мене, после свег животног искуства, чак потресније и горе него убијање људи, јер природа је основ нашега постојања...
SUZA MOGA BRATA MAGARCA - ŠPANIJA 1987
Semana santa je nedelja, koja predhodi Uskrsu.
U mnogim gradovima Španije slavi se procesijama, u kojima se ulicama uz vrlo glasne polagane marševe sa bubnjevima i trubama nose teška postolja, na kojima su postavljene svete figure, okićene cvećem i svećama.
Moram priznati da tamo nisam mislio na Hristovo stradanje i smrt nego na Svetu Inkviziciju i Ku Klux Klan.
Ali, to je moj problem....
SEMANA SANTA - MALAGA 1987