...prva slika iz serije i ona sa dva psa su ti super....a ondaK si NARAVSKI zabrljavio sa poslednjom...ispravi "horizont" reke i izreži ono neko čudo na desnoj ivici slike ...Ja verujem da aljkavost i tvdoglavost se rasplamsaju posle uživanja riblje čorbe....mogu dakleM da oprostim...
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Karol Wojtyła je meni bio simpatičan, jer je i kao papa ostao čovek, kakav je u biću uvek i bio.
Njegovu nadarenost kao glumac već u mladim danima je i kasnije uspešno demonstrirao.
Uvek sam sa amizirao, kada bih video kako ispod spuštenih obrva viri u pravcu kamera da ustanovi na kojoj od kamera upravo svetli crveno svetlo.....
1993 njegova Parkinsonova bolest se još mogla dobro sa lekovima kompenzirati.
Jedna fotografija pokazuje trenutak, kada se stepenicama iza glavnog oltara skoro kao mladić brzo penjao i kada je skoro stigao ispred oltara i kada su ga svi vernici mogli videti, njegovi koraci su se naglo usporili i telo se malo pogrbilo - da bi se videlo kako on na leđima nosi teški krst ljudskih greha. To je bilo upravo maestralno izvedeno - začuo sam kako Giuseppe Verdi na nebu aplaudira.
Za foto-nostalgičare: Agfachrome 1000 ASA. Neke fotografije sam morao slikati na slepo, držeći kameru visoko iznad glave.
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
...prva slika iz serije i ona sa dva psa su ti super....a ondaK si NARAVSKI zabrljavio sa poslednjom...ispravi "horizont" reke i izreži ono neko čudo na desnoj ivici slike ...Ja verujem da aljkavost i tvdoglavost se rasplamsaju posle uživanja riblje čorbe....mogu dakleM da oprostim...
Pariz
Marselj (vrtuljak na mestu gde nam ubiše kralja)
Karol Wojtyła je meni bio simpatičan, jer je i kao papa ostao čovek, kakav je u biću uvek i bio.
Njegovu nadarenost kao glumac već u mladim danima je i kasnije uspešno demonstrirao.
Uvek sam sa amizirao, kada bih video kako ispod spuštenih obrva viri u pravcu kamera da ustanovi na kojoj od kamera upravo svetli crveno svetlo.....
1993 njegova Parkinsonova bolest se još mogla dobro sa lekovima kompenzirati.
Jedna fotografija pokazuje trenutak, kada se stepenicama iza glavnog oltara skoro kao mladić brzo penjao i kada je skoro stigao ispred oltara i kada su ga svi vernici mogli videti, njegovi koraci su se naglo usporili i telo se malo pogrbilo - da bi se videlo kako on na leđima nosi teški krst ljudskih greha. To je bilo upravo maestralno izvedeno - začuo sam kako Giuseppe Verdi na nebu aplaudira.
Za foto-nostalgičare: Agfachrome 1000 ASA. Neke fotografije sam morao slikati na slepo, držeći kameru visoko iznad glave.