Iz uspele serije BELA STENA (gde li je to?) izdvojio sam ovu fotografiju kao primer optimalne kompozicije.
Kod ovoga motiva ne pomaže mnogo zlatni rez, odlučujući je osećaj za scenu.
Za moje privatne potrebe ja nazivam to stereoskopski prilaz motivu, kada se gleda scena "u dubinu" i izdvaja sadržaj tako da delovi jedan prema drugome harmonično "sednu u sliku".
Konkretno: popunjeni uglovi levo-dole i desno-gore drže sliku u harmoničnoj ravnoteži u odnosu na centralni motiv, na čamac.
Zamislite samo, da je jedan od spomenutih uglova prazan, slika bi se "izvrnula".
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Iz uspele serije BELA STENA (gde li je to?) izdvojio sam ovu fotografiju kao primer optimalne kompozicije.
Kod ovoga motiva ne pomaže mnogo zlatni rez, odlučujući je osećaj za scenu.
Za moje privatne potrebe ja nazivam to stereoskopski prilaz motivu, kada se gleda scena "u dubinu" i izdvaja sadržaj tako da delovi jedan prema drugome harmonično "sednu u sliku".
Konkretno: popunjeni uglovi levo-dole i desno-gore drže sliku u harmoničnoj ravnoteži u odnosu na centralni motiv, na čamac.
Zamislite samo, da je jedan od spomenutih uglova prazan, slika bi se "izvrnula".
Naravno, ne gori stvarno vatra ali mi je ovo jako svetlo "ispeklo" senzor...