Požurio sam da odmah postavim originalni sken slajda, da bi se slike mogle da uporede.
Na slici nemamo problem abercije objektiva, jer se i posle korekture objektiva vidi se da je starica-zgrada pogrbljena i iskrivljena, levo od prozora je vertikala ovalna i balkon nije horizontalan nego malo ovalan, jedino je prozor (ili vrata) ostao donekle simetrično prav. Daklem, šta da se radi?
Molim čitaoce da vrlo pažljivo prostudiraju ovaj tekst i iz njega izvuku konsekvence za vlastitu igru sa vertikalama.
Šta će se dogoditi sa vertikalama, ja odlučujem za moje slike uvek po emocionalnom sadržaju slike.
Ja uspravljam vertikale na svim fotografijama, kada mi motiv leži (približno) ISPRED NOSA. I to je slučaj kod 95% fotografija.
Ako se odlučim da ostavim dramatičnost širokougaonog objektiva, onda ne uspravljam vertikale i ostavljam da se lome kako to objektiv prikazuje. ali pazim da se vertikale simetrično lome prema sredini slike. Na primeru ovoga balkona znači, da sredina prozora mora biti vertikalna (i horizontale prozora horizontalne), a kose vertikale pored prozora ostaju simetrično kose u odnosu na centralnu vertikalu vrata.
Ako želimo da sa kompozicijom još više pojačamo suludost ili iščašenost nekog motiva, onda prestaju važiti sva pravila - onda mogu i vertikale i horizontale da polude.
Ali i u svakom ludilu postoji potreba za merom, koja se određuje vlastitim osećajem - zato je ovakva verzija kompozicije prikladna samo za iskusne, jer će inače slika izgledati kao "hteo, ali nije znao".
A sada ponovo o verzijama ovoga slajda:
Pantapita se odlučio, sasvim legitimno, (ali i malo rutinerski!) da uspravi vertikale. O.K. On tako sugerira, da je balkon uslikan sa prozora preko puta, sa druge strane ulice.
Ja sam ostao veran objektivnoj situaciji u uskoj ulici i da bih uz to podcrtao sumornost motiva u uskoj ulici ostavio sam slomljene vertikale, iako nije u pitanju širokougaoni objektiv.
Pantapita je slikao "arhitekturski", ja sam se odlučio za subjektivnu "elegičniju" verziju. Primer kako forma utiče na sadržaj!
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Ispravio sam malo vertikale, ne znam šta ti bi
Inače, mnogo mi se sviđa...
Požurio sam da odmah postavim originalni sken slajda, da bi se slike mogle da uporede.
) da uspravi vertikale. O.K. On tako sugerira, da je balkon uslikan sa prozora preko puta, sa druge strane ulice.
Na slici nemamo problem abercije objektiva, jer se i posle korekture objektiva vidi se da je starica-zgrada pogrbljena i iskrivljena, levo od prozora je vertikala ovalna i balkon nije horizontalan nego malo ovalan, jedino je prozor (ili vrata) ostao donekle simetrično prav. Daklem, šta da se radi?
Molim čitaoce da vrlo pažljivo prostudiraju ovaj tekst i iz njega izvuku konsekvence za vlastitu igru sa vertikalama.
Šta će se dogoditi sa vertikalama, ja odlučujem za moje slike uvek po emocionalnom sadržaju slike.
Ja uspravljam vertikale na svim fotografijama, kada mi motiv leži (približno) ISPRED NOSA. I to je slučaj kod 95% fotografija.
Ako se odlučim da ostavim dramatičnost širokougaonog objektiva, onda ne uspravljam vertikale i ostavljam da se lome kako to objektiv prikazuje. ali pazim da se vertikale simetrično lome prema sredini slike. Na primeru ovoga balkona znači, da sredina prozora mora biti vertikalna (i horizontale prozora horizontalne), a kose vertikale pored prozora ostaju simetrično kose u odnosu na centralnu vertikalu vrata.
Ako želimo da sa kompozicijom još više pojačamo suludost ili iščašenost nekog motiva, onda prestaju važiti sva pravila - onda mogu i vertikale i horizontale da polude.
Ali i u svakom ludilu postoji potreba za merom, koja se određuje vlastitim osećajem - zato je ovakva verzija kompozicije prikladna samo za iskusne, jer će inače slika izgledati kao "hteo, ali nije znao".
A sada ponovo o verzijama ovoga slajda:
Pantapita se odlučio, sasvim legitimno, (ali i malo rutinerski!
Ja sam ostao veran objektivnoj situaciji u uskoj ulici i da bih uz to podcrtao sumornost motiva u uskoj ulici ostavio sam slomljene vertikale, iako nije u pitanju širokougaoni objektiv.
Pantapita je slikao "arhitekturski", ja sam se odlučio za subjektivnu "elegičniju" verziju. Primer kako forma utiče na sadržaj!