Ova fotografija je dobila prvu nagradu na natecanju fotožurnalista iz čitavog sveta.
Izabrana je od desetak članova žirija, iz užeg izbora iz navodno poslanih 100.000 fotografija.
Ova fotografija u prvom redu govori o nemilosrdno voajerističkom duhu današnjeg vremena.
Bila je naravno objavljena u hiljadama novina i časopisa.
I ona je za mene- skandal!
Fotografija prikazuje mladu ženu u Afganistanu, kojoj su za kaznu odsečene uši i nos.
Fotografija je važna kao dokument, ali i ništa drugo nego dokument!
Svi oni koji poznaju moje "ulične" fotografije ne mogu kazati da se ja ustručavam slikati i motive "koje niko ne želi i neće da vidi".
U ovom slučaju bih ja prepustio drugim fotografima da naprave snimak ove žene kao dokument.
Posebna perverzija voajerizma vidi se na ovoj fotografiji u izboru forme: Mlada unesrećena žene se prezentira u pozi i u formatu, kako se inače "profesionalno" slikaju mlade verenice pred venčanje!
I dok bih ja na primer akceptirao jednu surealnu filmsku sekvecu u kojoj bi se videlo kako parovi iz koncentracionog logora, obučeni u njihove pocepane dronjke plešu valcer pod zlatnim lusterima u bečkoj operi, ja ne mogu prihvatiti ovaj voajeristički sudar sadržaja nagrađene fotografije i njene estetski nalickane, sladunjave forme, jer je takva forma kao kič u ovom slučaju cinizam!
Da sam ja bio u žiriju, fotografija ne bi dobila prvu nagradu - ili bih ja napustio žiriranje.
Moj favorit izložbe je fotografija, snimljena u Nigeriji od jednoj talijanskog fotografa.
Ni ona nije ništa manje uznemirujuća, iako scena deluje kao da je Visconti postavio za neki njegov operni opus.
Fotografija zadovoljava sve estetske zahteve i emocionalno je toliko sugestivna, mitski sugestivna, da je posmatraču nemoguće da dešifrira njenu poslednju tajnu.
Ova fotografija je - za mene - umetnost!
Делим твоје утиске.
И да додам, као једна од асоцијација на ову фотографију из Нигерије ми се наметнула и "Постојаност сећања".
И извињавам се ако сам досадна, али бих баш волела неки твој коментар на ону "Рајну 2".
I ova fotgrafija je - za mene - umetnost.
Srećni fotografski trenutak, biti na pravom mestu u pravo vreme - sve je to sekundarno.
Prva moja asocijacija je bila: Hristovo skidanje sa krsta.
Bezgranični bol i uteha majke, večiti mitski motiv, su na ovoj fotografiji upravo zbog nedostatka svake teatralnosti (kao na mnogim recimo katoličkim platnima) potencirani do neizmernosti.
To je fotografija LJUDSKE BOLI I UTEHE! Ničega lažnog nema na slici, čak je osvetljnje pukim slučajem imitiralo Caravaggia.
Fotografu je još samo bilo preostalo da sliku iseče nenametljivo po klasičnim pravilima kompozicije.
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
А јеси ли икад прочитала шта сам све ја овде Рундеу сасуо у лице и тек он мени ? А ти помисли да сам у ствари шизофрен па се свађам са самим собом!
Ma ne Francuz, nikada nisam pomislila da si ti Runde, po nacinu na koji komuniciras, odmah te prepoznajem, isto tako znam i na koji nacin komunicira Runde. Uredu, znam da su mnogi imali problema sa njim, ali prtestanimo o tome, zaboravi. Ako zelis da me pitas nesto iz Fotosopa, pitaj, ako ti je neprijatno ovako , javi se na postu, ako nemas ideje sta da pitas, pocni nesto da radis, pa gdje stanes i ne znas kako da nastavis, isto pitaj.
Sad idem na spavanjac na mom kontinentu je skoro 8 navecer.
Можда, на још увек текућу, али ионако вечиту тему... Чини ми се да сам већ и давно раније овде постављала, али прође незапажено питање:
Шта мислите, вреди ли ова фотографија ( Андреас Гурски, "Рајна 2") заиста 4, 3 милиона долара?
Или важи оно, што постоји одувек, али је у последње време нарочито изражено и видљиво, да је вредно и ваљано само оно, за шта се тако договоримо и шта таквим прогласимо - у неким (интересним) круговима, било да се ради о уметности, или уопште, свим областима живота.
Дакле, један специфични спој релативизације свих критерија и одређених интереса, пре свега политичко - профитских...
"Inspirisan" ovom fotografijom i pantapita je snimio sličan motiv na Dunavu. (Bilo bi lepo, ako bi on ovde još jednom postavio njegovu fotografiju).
Ponudio sam mu milion dolara, ali ....
Fotografija je pre svega zanimljiva za oko, moja duša ostade nedirnuta. Ako je nešto estetski lepo, ne znači da je umetnost.
Imam utisak da cene u svemu pa i u umetnosti ili "umetnosti" određuju bogati ljudi, koji se pre svega brinu o objektima za moguće špekulacije u nadi da će cene i dalje rasti.
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
"Рајна 2" мене оставља хладном, да не кажем да ми је досадна. При том, делује ми и некако извештачено.
Фотографија Пантапите, пак, ми је топла некако, и жива, чак и кад је претворим у ц/б. (На час ми је било интересантно мало поиграти се с тим, па и једну и другу претварати у ц/б) Изазива радозналост. И као да нема те извештачености.
Где престаје фотографија, било уметничка, а непатворена, било документарна, а где почињенека врста умјетничарења, пре свега у смислу одласка у фотошопинг, не само ради пуке обраде техничких елемената фотографије, мада је умјетничарски, наравно, важна и интересантна и првобитна идеја и намера, и оно шта прво остане записано у апарату?
(Реч "умјетничарење" нисам употребила ни у добром ни у лошем смислу, већ просто као неку одредницу онога што тежи више експериментисању и истраживању, ма куда резултат на крају одвео. ;)
Можда сам ја Рунде?
А јеси ли икад прочитала шта сам све ја овде Рундеу сасуо у лице и тек
Ova fotografija je dobila prvu nagradu na natecanju fotožurnalista iz čitavog sveta.
Izabrana je od desetak članova žirija, iz užeg izbora iz navodno poslanih 100.000 fotografija.
Ova fotografija u prvom redu govori o nemilosrdno voajerističkom duhu današnjeg vremena.
Bila je naravno objavljena u hiljadama novina i časopisa.
I ona je za mene- skandal!
Fotografija prikazuje mladu ženu u Afganistanu, kojoj su za kaznu odsečene uši i nos.
Fotografija je važna kao dokument, ali i ništa drugo nego dokument!
Svi oni koji poznaju moje "ulične" fotografije ne mogu kazati da se ja ustručavam slikati i motive "koje niko ne želi i neće da vidi".
U ovom slučaju bih ja prepustio drugim fotografima da naprave snimak ove žene kao dokument.
Posebna perverzija voajerizma vidi se na ovoj fotografiji u izboru forme: Mlada unesrećena žene se prezentira u pozi i u formatu, kako se inače "profesionalno" slikaju mlade verenice pred venčanje!
I dok bih ja na primer akceptirao jednu surealnu filmsku sekvecu u kojoj bi se videlo kako parovi iz koncentracionog logora, obučeni u njihove pocepane dronjke plešu valcer pod zlatnim lusterima u bečkoj operi, ja ne mogu prihvatiti ovaj voajeristički sudar sadržaja nagrađene fotografije i njene estetski nalickane, sladunjave forme, jer je takva forma kao kič u ovom slučaju cinizam!
Da sam ja bio u žiriju, fotografija ne bi dobila prvu nagradu - ili bih ja napustio žiriranje.
Moj favorit izložbe je fotografija, snimljena u Nigeriji od jednoj talijanskog fotografa.
Ni ona nije ništa manje uznemirujuća, iako scena deluje kao da je Visconti postavio za neki njegov operni opus.
Fotografija zadovoljava sve estetske zahteve i emocionalno je toliko sugestivna, mitski sugestivna, da je posmatraču nemoguće da dešifrira njenu poslednju tajnu.
Ova fotografija je - za mene - umetnost!
Делим твоје утиске.
И да додам, као једна од асоцијација на ову фотографију из Нигерије ми се наметнула и "Постојаност сећања".
И извињавам се ако сам досадна, али бих баш волела неки твој коментар на ону "Рајну 2".
Као, на пример, и на фотографију године по world press photo http://www.worldpressphoto.org/photo/world-press-photo-year-2011-0
Делим твоје утиске.
И да додам, као једна од асоцијација на ову фотографију из Нигерије ми се наметнула и "Постојаност сећања".
И извињавам се ако сам досадна, али бих баш волела неки твој коментар на ону "Рајну 2".
Као, на пример, и на фотографију године по world press photo http://www.worldpressphoto.org/photo/world-press-photo-year-2011-0
Hvala na linku.
I ova fotgrafija je - za mene - umetnost.
Srećni fotografski trenutak, biti na pravom mestu u pravo vreme - sve je to sekundarno.
Prva moja asocijacija je bila: Hristovo skidanje sa krsta.
Bezgranični bol i uteha majke, večiti mitski motiv, su na ovoj fotografiji upravo zbog nedostatka svake teatralnosti (kao na mnogim recimo katoličkim platnima) potencirani do neizmernosti.
To je fotografija LJUDSKE BOLI I UTEHE! Ničega lažnog nema na slici, čak je osvetljnje pukim slučajem imitiralo Caravaggia.
Fotografu je još samo bilo preostalo da sliku iseče nenametljivo po klasičnim pravilima kompozicije.
Можда сам ја Рунде?
А јеси ли икад прочитала шта сам све ја овде Рундеу сасуо у лице и тек
Ma ne Francuz, nikada nisam pomislila da si ti Runde, po nacinu na koji komuniciras, odmah te prepoznajem, isto tako znam i na koji nacin komunicira Runde. Uredu, znam da su mnogi imali problema sa njim, ali prtestanimo o tome, zaboravi. Ako zelis da me pitas nesto iz Fotosopa, pitaj, ako ti je neprijatno ovako , javi se na postu, ako nemas ideje sta da pitas, pocni nesto da radis, pa gdje stanes i ne znas kako da nastavis, isto pitaj.
Sad idem na spavanjac na mom kontinentu je skoro 8 navecer.
Pozdrav V.
Шта мислите, вреди ли ова фотографија ( Андреас Гурски, "Рајна 2") заиста 4, 3 милиона долара?
Или важи оно, што постоји одувек, али је у последње време нарочито изражено и видљиво, да је вредно и ваљано само оно, за шта се тако договоримо и шта таквим прогласимо - у неким (интересним) круговима, било да се ради о уметности, или уопште, свим областима живота.
Дакле, један специфични спој релативизације свих критерија и одређених интереса, пре свега политичко - профитских...
"Inspirisan" ovom fotografijom i pantapita je snimio sličan motiv na Dunavu. (Bilo bi lepo, ako bi on ovde još jednom postavio njegovu fotografiju).
Ponudio sam mu milion dolara, ali ....
Fotografija je pre svega zanimljiva za oko, moja duša ostade nedirnuta. Ako je nešto estetski lepo, ne znači da je umetnost.
Imam utisak da cene u svemu pa i u umetnosti ili "umetnosti" određuju bogati ljudi, koji se pre svega brinu o objektima za moguće špekulacije u nadi da će cene i dalje rasti.
Runde, učiniću ti, pa ću teška srca ipak prihvatiti tvoju ponudu i otići na duuug odmor.
Evo je:
A kažu da bi bez čikice vredela i više
Фотографија Пантапите, пак, ми је топла некако, и жива, чак и кад је претворим у ц/б. (На час ми је било интересантно мало поиграти се с тим, па и једну и другу претварати у ц/б) Изазива радозналост. И као да нема те извештачености.
Где престаје фотографија, било уметничка, а непатворена, било документарна, а где почињенека врста умјетничарења, пре свега у смислу одласка у фотошопинг, не само ради пуке обраде техничких елемената фотографије, мада је умјетничарски, наравно, важна и интересантна и првобитна идеја и намера, и оно шта прво остане записано у апарату?
(Реч "умјетничарење" нисам употребила ни у добром ни у лошем смислу, већ просто као неку одредницу онога што тежи више експериментисању и истраживању, ма куда резултат на крају одвео. ;)