Zašto se ovde ne držim pravila kao pijan plota, da vertikale trebaju biti uspravne?
Pravila se krše samo sa razlogom.
Fotografija pokazuje malo iščašenu situaciju sa slojevitim emocionalnim značenjem.
Dinamičnost "srušenih" vertikala formalno potencira neobičnost i kontrapunkt situacije motiva.

Plakat filma.

U čemu je razlika između ove dve "iste" slike?
Originalna fotografija je pristojno kropovani dokument.
Obrađena slika je emocionalnija, jer je svedena na odnos tri osobe!
Slika nije više samo dokumenat nego i emocionalna interpretacija situacije.
E sad lepo - kao kućni zadatak - ponovo izreži sliku ovako ili slično iz tvoje originalne slike iz kamere.
Ne bi bilo loše da rezultat bude u 1280p formatu....

Neko sa foruma mi je napisao, da ne zna što je umetnost.
Sledeći tekst je mali odlomak iz moga (neobjavljenog) romana.
To je mesto, gde Devojka u crnini sedi u praznoj dvorani za pogrebne svečanosti i čita dnevnik njenog preminulog poznanika, slikara.

 

18.10.1968

Slike van Gogha dostižu snagu mitskih sudbina, u njima plamti borba demona i anđela duše i nedokučiva tajna volje za životom. Njegove slike su umjetnost. Muzika Franza Schuberta je oplođena mitskom tragedijom; u skladu sa temama romantičnog duha vremena, ona lebdi u čežnji za izbavljenjem u smrti i ipak ne želi napustiti visove i ponore života. Franz Kafka je poeta strepnjom oplođenih tajni, skrivenih iza opne svakidašnje trivijalnosti. Realnost njegovog opusa su kulise života natopljene strepnjom, iz kojih je nestalo utješno prisustvo makar prividne sigurnosti, koju pruža smisao dana. U Kafkinom literarnom djelu je već sve sadržano, što su egzistencijalisti godinama mukotrpno racionalno prežvakavali, bez da su dostigli mitsku snagu sizifovske borbe čovjeka pod bedemima posljednje tajne Smisla.

Umjetničko djelo je stvaralački izraz umjetnikova bića i u njemu su potencirano kristalizirane neke od tema ljudske egzistencije. Genijalnost stvaralaštva je isto toliko posebna zasluga sudbinski izabranog čovjeka sa tom sposobnošću, kao što je lična zasluga ili krivica nekog običnog smrtnika da ima vitiligo, bijele pjege na koži zbog nedostatka pigmenta. Genije stvara djelo pod unutrašnjom prisilom, koja je također dio njegovog bića, koristi njemu specifični talent za formu, sa kojom se djelo rađa. Forma umjetničkog djela je nerazdvojiva od potencirano gorećih ljudskih tema u biću umjetnika, ona je formalni izraz tih tema. Istina, po kojoj umjetnik svojim djelima vremenski stoji ispred suvremenika i otkriva im budući svijet je ponovo jedna zabluda. Umjetnik je dio duha vremena u kojem živi, forma njegovog djela je doduše za suvremenike često sasvim nova, ali ona im razotkriva suštinu aktualnog vremena u kome i sami žive.

Sve važne teme su već ispričane - u mitovima i bajkama; umjetnički su uvijek ponovo na razne načine interpretirane, ali uvijek u novoj formi. Nova forma je izraz bića umjetnika i istovremeno izraz jednog od aspekata duha vremena. Svaki značajni umjetnik se odmah prepozna po "zaštitnom znaku" - po tipičnoj formi i ponavljanju nekoliko njemu svojstvenih tema. Dovoljno je čuti par taktova iz stvaralaštva Bacha, Mozarta, Beethovena, Brahmsa ili Mahlera: ta muzika je u formalnom provođenju melodije za svakoga kompozitora tipična i odmah prepoznatljiva. Jedna stranica iz bilo kojeg značajnog literarnog djela je dovoljna, da se može reći: Pisac je Kafka, Proust, Dostojevski ili Thomas Mann. Unatoč stilističkom razvoju, svaki slikar ima samo jedan stil, slike imaju tipičnu, odmah prepoznatljivu formu: Goya, El Greco, Rubens, C. D. Friedrich, da Vinci, Caravaggio, Picasso, Munch. Umjetnici ne samo da žive njihove sudbine, nego u djelima još jednom stvaraju nove formalne verzije vječnih tema - kao kopiju vlastitog bića i sudbine. Smisao stvaranja je u traženju nove forme za vječne egzistencijalne teme na relaciji između sretne naivnosti djetinjstva, ljubavi i svjesnosti o prolaznosti, propadanju i smrti. Cilj umjetničkog djela je po Aristotelu katarza: čišćenje, oslobađanje duše od afekta i uspostavljanje ravnoteže. Umjetničko djelo nalazi za svaki novi duh vremena odgovarajuću formu "obrade" vječnih tema i katarzom stvara ravnotežu i harmoniju, podražavajući za jednu epohu tipičnu konstelaciju kaosa na bojnom polju anđela i demona, uspostavlja ponovo simetriju između Dobra i Zla. (Za razliku od umjetnosti, kič podražava samo Dobro ili Zlo!). I umjetnost i kič koriste specifične zakone estetike, i kada su naučeni, služe umjetniku kao zanatska alatka pri stvaranju. Umjetničko djelo se prepoznaje u besprijekornoj i za djelo jedinstvenoj estetskoj strukturi, (kada se ima utisak, da formalna struktura djela može biti samo takva, u kakvoj je djelo i nastalo), u prividnoj jednostavnosti i lakoći, u spoznajno-emocionalnoj povezanosti sa mitskim temama i - što je važno: umjetničko djelo skriva tajnu, koju recipijent emocionalno sluti i doživljava, ali je ne može racionalno dešifrirati. Umjetnost život ne kopira niti interpretira, ona život uvijek ponovo stvara, ponovo rađa i skriva njenu posljednju tajnu - upravo kao i sam život! Kada analiza jednog djela pokaže, da su sve navedene premise zadovoljene, onda se to djelo može proglasiti za umjetnost. Ne postoji velika, osrednja ili mala umjetnost: ili djelo zadovoljava premise umjetnosti ili nije umjetnost. Umjetničko djelo nije samo izvor katarze, nego i odgovor na pitanje o smislu. Odgovor je: šutnja, tajna. Tako se umjetnost približava Bogu, dobija njen ljudski smisao. Umjetnost je efemerni pokušaj imitiranja stvaralaštva Boga.

 

Odjednom se iz podruma pod dvoranom za pogrebne svečanosti začuše neobični zvukovi i nakon nekoliko trenutaka, nošen podzemnim dizalom, na katafalku se pojavi novi crni lijes, već pokriven cvijećem. Djevojka u crnini podignu pogled sa teksta, osmotri lijes i onda nastavi čitati. 

 

     A umjetnik? On je samo sudbinski izabranik, koji pod prisilom stvara umjetnost, u principu ne mnogo drugačije od bakterija u retorti, koje proizvode inzulin. Umjetnik je prokletnik, koji je osuđen tražiti njegov i ljudski smisao, unatoč sigurnosti da ga nikada neće spoznati. Genije je često i po vanjštini i ponašanju prepoznatljiv kao ekscentrik, sudbinski posvećen stvaranju na račun životnih potreba i vrijednosti svakidašnje osrednjosti. Ljepota genija je ekscentrična, za razliku od estetskog uobičajenog kanona ljepote, koji glorificira simetriju i harmoniju. Lijepo lice i tijelo čovjeka je simetrično i harmonično, bez ekstremnih akcenata osnovnih principa bića. Biće lijepog čovjeka je prilagođeno uvjetima života, garantira donekle i nasljeđu bolje mogućnosti opstanka; lijepim ljudima je bez lične zasluge olakšan život, jer se svi prema njima instinktivno ponašaju blagonaklono - upravo kao slijepci - vođeni estetsko-erotskim impulsima. Zabluda je, da je lijep čovjek i dobar čovjek: principi dobra i zla su kod lijepog čovjeka samo pretežno u simetričnoj ravnoteži.

O ukusu pojedinca, o njegovoj sposobnosti izbora estetskih vrijednosti se ne diskutira, jer je "ukus drugoga" ionako katastrofalan. "Loši ukus" je fatalno fiksiran na estetski princip harmonije i simetrije, na prilagođenost i osrednjost. Postoji i estetika "ružnog" i asimetričnog; ta estetika je životna, dinamična i disonantna, "zla", ropkinja istinama i zabludama; ona je izraz polarnog principa, koji ne dozvoljava estetici harmonije da život pretvori u trulež pasivnog samozadovoljstva. Agresivna dopadljivost, sladunjavost i slijepa jednostranost kiča nastaje estetiziranjem ili svetaca ili griješnika, dobra ili zla, dakle - estetiziranje životnih laži, ako ne u merkantilne svrhe, a onda zbog nekada potrebnog bijega iz stvarnosti u "zabavu". Kič ima smisao: on ublažuje ubitačni otrov istina, dozvoljava trenutke opuštenosti i jeftinog zadovoljstva, za trenutak umiri vječno gladnog demona žudnje za uživanjem i zabavom, da bi se odmah zatim glad za konzumiranjem kiča još više povećala. Fanatici kiča, sa proklamacijama (ljudske i božanske) ljepote, dobrote i pravičnosti nisu u njihovoj Gluposti ništa manje groteskni od fanatika istina o zlu, nepravdi i besmislenosti.

Jednostrana istina je sinonim za Glupost i upravo Glupost pokreće i mijenja svijet! Njena tiha sestra, Mudrost je saznanje o apsurdnoj neophodnosti Gluposti. Humor i samoironija su izraz vedrine mudrosti, znak prihvaćanja uvjetne slobode duha, znak prestanka robovanja agresivnim istinama Gluposti.        

 

 

Mogabo na ovom fotosu mi se dopadaju sjenke  jer mozes da se igras sa njima. Ako mi dozvolis da ti sugerisem....poigraj se malo sa ovim topovima i njihovim sjenkama, od njih moze nastati jos jedna fotografija, istina bez ovako dobro naglasene perspektive, ali zbog sjenki koje su velike, mozda tu dobijes i neku simboliku, tako da u fotosu bude i poruka. pozdrav

Runde, mozes slobodno da izrezes okolinu i da postavis ovu zenu u veci plan. Okolina je suvisna. Tako da ovaj fotos mozes sjeci da bi naglasio pricu koja postoji.
I da sam na tvom mjestu je ne bih bila opterecena zlatnim rezom koji je pronadjen jos u antici. Lijepo je znati da postoji tako nesto i zasto postoji, ali mi
smo odavno u novom dobu i umjetnost je napredovala u nekom smislu slobodne interpretacije bez zakona i pravila.
pozdrav

@Vladana Zam primetio sam, pokušaću. Hvala ;)

Runde izgleda da imas smisla za pisanje, ako dozvolis da ti sugerisem, izbaci epitete koje koristis u textu, smetaju jer su neprimereni onome sto zelis da kazes, tako da sve izgleda kao bozicno drvce, nakiceno, a po malo bez smisla i reda.

Dopadaju mi se neka tvoja zapazanja. Pozdrav