Bilo bi cinično napisati bilo jednu reč o fotografskim estetskim osobinama ove fotografije.
Slično intenzivne fotografije iz ratova dobivaju međunarodne nagrade, čak i kada su nesolidno uslikane.
Slika je optužba, jer ova bolest nije bila neophodna i mogla se izbeći.
Možda je zanimljivo, kako sam ja reagovao na sliku.
Onako, kako većina ljudi na ulici reaguje - oni odvrate pogled da bi se zaštitili od snažnog emocionalnog intenziteta.
A onda sam gledao i video SAMO lice mladića, koje nam mnogo toga kaže...
I na kraju sam posmatrao sliku profesionalno, navikao da u mojem pozivu gledam trezno i gora zdravstvena stanja.
Verovatno će biti različitih mišljenja o objavljivanju ove slike na našoj temi foruma, (ali koja neće biti napisana).
Ja preporučujem da treba izdržati ovu optužbu!
Откад помало фотографишем, имам снажан и непријатан осећај воајеризма приликом сликања људи, наравно непознатих. Можда то временом прође, али ми је непријатно да се скривено (телефото) бавим људима који то не знају, не желе и нису ми дали дозволу. Некако, улазим им непозван у интиму. Стога се држим пејзажа и мртве природе.
У том контексту видим и овог младића у колицима. Његов израз лица тумачим као "Шта ме сликаш, јел' игра мечка?". Другим речима, остави ме, нисам ја туристичка атракција и поред тога што су ми ноге овакве, ја сам исти као сви... По мени, потпуно је у праву.
Jedan teoretičar umetnosti - ime sam zaboravio - reče, da bi bez kiča život bio nepodnošljiv!
Ovaj jučer snimljeni kič je toliko nepodnošljiv - da postaje zanimljiv!
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Iznad ove slike stoji naslov: (Без теме)!
Bilo bi cinično napisati bilo jednu reč o fotografskim estetskim osobinama ove fotografije.
Slično intenzivne fotografije iz ratova dobivaju međunarodne nagrade, čak i kada su nesolidno uslikane.
Slika je optužba, jer ova bolest nije bila neophodna i mogla se izbeći.
Možda je zanimljivo, kako sam ja reagovao na sliku.
Onako, kako većina ljudi na ulici reaguje - oni odvrate pogled da bi se zaštitili od snažnog emocionalnog intenziteta.
A onda sam gledao i video SAMO lice mladića, koje nam mnogo toga kaže...
I na kraju sam posmatrao sliku profesionalno, navikao da u mojem pozivu gledam trezno i gora zdravstvena stanja.
Verovatno će biti različitih mišljenja o objavljivanju ove slike na našoj temi foruma, (ali koja neće biti napisana).
Ja preporučujem da treba izdržati ovu optužbu!
Откад помало фотографишем, имам снажан и непријатан осећај воајеризма приликом сликања људи, наравно непознатих. Можда то временом прође, али ми је непријатно да се скривено (телефото) бавим људима који то не знају, не желе и нису ми дали дозволу. Некако, улазим им непозван у интиму. Стога се држим пејзажа и мртве природе.
У том контексту видим и овог младића у колицима. Његов израз лица тумачим као "Шта ме сликаш, јел' игра мечка?". Другим речима, остави ме, нисам ја туристичка атракција и поред тога што су ми ноге овакве, ја сам исти као сви... По мени, потпуно је у праву.
Jedan teoretičar umetnosti - ime sam zaboravio - reče, da bi bez kiča život bio nepodnošljiv!
Ovaj jučer snimljeni kič je toliko nepodnošljiv - da postaje zanimljiv!
Само настави да сликаш изјутра ова ти је ФЕНОМЕЕЕНННААААЛНА!
- Nema šanse, ja sam noćna ptica!
Jutarnje crveno nebo znači da dolazi kiša, već se nebo namrštilo...