(ne osećam se dovoljno kompetentnim da ovaj tekst prevedem na srpski)
Klupko vibrirajućeg života, pohotna koža! Koža, koža tamnoputa ili alabasterska, sa i bez ljetnih pjegica, sa jednim ili čitavom grupom čirića i akna, sa blijedim ili crvenkastim ožiljkom, nedovršeno tetoviranim crvenkastim srcem i modrim datumom, mekana ili elastična kao napuhani balon, vrela, suha i šutljiva kao pustinjski pijesak, vlažna i klizava, hrapava, izbrijana ili pod pokrovom crnih, smeđih, crvenkastih dlaka i žutih kao slama, posuta glatkim, kovrčavim i zamršenim dlakama, koža sterilizirana svakodnevnom upotrebom tensida, natopljena mirisima neodoljivosti, apsolutne slobode i avantura, koža zdravo-kisela i bolećivo-sladunjavo-alkalna, koža vječno uvrijeđena i izvorno prgava, koža preosjećajna i agresivna, suluda, patnička, škrtošću uštovljena, odbojna kao mramor i mušičava, koža koja pri svakom dodiru kikota kao šašava, koža sramežljiva, koža gluhonijema, koža arogantno prepametna, koža koja svako jutro ustrašeno konzultira horoskop a u ponoć priziva duhove, koža samodopadljivo ružičasta, koža prožeta tamjanom i zabranjenim mislima, kamuflirana mirisom pohotnog epiderma i znojem strepnje, koža ovlažena vrelim isparavanjem u užitku i oblijepljena sluzavim izvorima novog života.
Koža jednog nepoznatog, stranog bića.
Ja nisam pobornik fotografa Roberta Mapplethorpe-a, njegove zaista izvanredne fotografije mogu da nabrojim na prste jedne ruke.
On je bio ikona u krugu Andy Warhola, (koga je i slikao), ali njegov čitavi opus je plitak i bez duše, ljude je pretvarao u plastike.
Ipak, on je znao da fotografiše kožu! Posebno tamnu - a to je mnogo lakše nego kada se slika svetla koža.
Koža je osim meseca najproblematičniji fotografski objekt.
Fotografija mora izgledati tako da izazove želju da se fotografisana koža pomiluje...
Čak i naborana, staračka koža je u stanju da izazove simpatiju.
Ja poznajem tvoje fotografije, koje nisi objavio na ovome forumu.
Na njima najčešće koža zadovoljava visoke fotografske kriterije.
Ova tvoja fotografija me oduševi sa ekcelentnom kompozicijom (iako uokvirena u čitulji ) i istovremeno me rastuži ta koža.
To je medicinski prikaz strukture kože, a ne umetnost.
Mogu ti oprostiti, jer nisi slikao u potrebnim profesionalnim uslovima, ali je važno da znaš - u kojem grmu leži zec! Nema ljutiš!
Jedan savet i predlog ne znače da te neko želi da promeni - kako ti to rado veruješ!
Ja sam pokušao da sliku obradim (malo piksela!).
Mogao bi prigovoriti da se sada više ne zna da li se radi o muškoj ili ženskoj koži.
Slikano u profesionalnim uslovima bi se na slici to već moglo razlikovati.
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Fotografi ove teme foruma se zahvaljuju na čestitki i lepim željama za budućnost...
Beograd 1982 posted by GRK.
Ova fotografija i u crnobeloj verziji ne gubi ništa od impresivnosti jednog beogradskog dvorišta....
Tvrdim, da su ekspresionisti upravo ovde našli inspiraciju....
(ne osećam se dovoljno kompetentnim da ovaj tekst prevedem na srpski)
Klupko vibrirajućeg života, pohotna koža! Koža, koža tamnoputa ili alabasterska, sa i bez ljetnih pjegica, sa jednim ili čitavom grupom čirića i akna, sa blijedim ili crvenkastim ožiljkom, nedovršeno tetoviranim crvenkastim srcem i modrim datumom, mekana ili elastična kao napuhani balon, vrela, suha i šutljiva kao pustinjski pijesak, vlažna i klizava, hrapava, izbrijana ili pod pokrovom crnih, smeđih, crvenkastih dlaka i žutih kao slama, posuta glatkim, kovrčavim i zamršenim dlakama, koža sterilizirana svakodnevnom upotrebom tensida, natopljena mirisima neodoljivosti, apsolutne slobode i avantura, koža zdravo-kisela i bolećivo-sladunjavo-alkalna, koža vječno uvrijeđena i izvorno prgava, koža preosjećajna i agresivna, suluda, patnička, škrtošću uštovljena, odbojna kao mramor i mušičava, koža koja pri svakom dodiru kikota kao šašava, koža sramežljiva, koža gluhonijema, koža arogantno prepametna, koža koja svako jutro ustrašeno konzultira horoskop a u ponoć priziva duhove, koža samodopadljivo ružičasta, koža prožeta tamjanom i zabranjenim mislima, kamuflirana mirisom pohotnog epiderma i znojem strepnje, koža ovlažena vrelim isparavanjem u užitku i oblijepljena sluzavim izvorima novog života.
Koža jednog nepoznatog, stranog bića.
Ja nisam pobornik fotografa Roberta Mapplethorpe-a, njegove zaista izvanredne fotografije mogu da nabrojim na prste jedne ruke.
On je bio ikona u krugu Andy Warhola, (koga je i slikao), ali njegov čitavi opus je plitak i bez duše, ljude je pretvarao u plastike.
Ipak, on je znao da fotografiše kožu! Posebno tamnu - a to je mnogo lakše nego kada se slika svetla koža.
Koža je osim meseca najproblematičniji fotografski objekt.
) i istovremeno me rastuži ta koža.
Fotografija mora izgledati tako da izazove želju da se fotografisana koža pomiluje...
Čak i naborana, staračka koža je u stanju da izazove simpatiju.
Ja poznajem tvoje fotografije, koje nisi objavio na ovome forumu.
Na njima najčešće koža zadovoljava visoke fotografske kriterije.
Ova tvoja fotografija me oduševi sa ekcelentnom kompozicijom (iako uokvirena u čitulji
To je medicinski prikaz strukture kože, a ne umetnost.
Mogu ti oprostiti, jer nisi slikao u potrebnim profesionalnim uslovima, ali je važno da znaš - u kojem grmu leži zec! Nema ljutiš!
Jedan savet i predlog ne znače da te neko želi da promeni - kako ti to rado veruješ!
Ja sam pokušao da sliku obradim (malo piksela!).
Mogao bi prigovoriti da se sada više ne zna da li se radi o muškoj ili ženskoj koži.
Slikano u profesionalnim uslovima bi se na slici to već moglo razlikovati.
Eсеј о кожи ти је супер јер мене кожа баш и интересује, као покров тела... Тело и пресавијена кожа у покрету, мушка кожа баш што делује грубља...
Ја се на тебе никад не љутим, професорски сам син и навикао да слушам савете, а твоје сам тражио и нико ме није тукао да их тражим ...
Технички сам слаб и то хоћу да учим а око вежбам сваки дан.
Шта мислиш о овом углу сликања?