Runde, divni su ti ovi pejzaži. I meni je Mesec problematičan za slikanje. Kao što kažeš uvek bude bela rupa na slici. U eri digitalije to rešavam sa stativom i dve ekspozicije, jednom merim svetlo na mesecu a drugom na okolinu. Onda ide preklapanje u PS. Ali dobiti onakav mesec analogijom iz jednog puta, majstorija. Nikad te nisam pitao kojim aparatom si se najviše koristio u ovo analogno doba i koji film si najčešće koristio, koliko asa? Npr. na onim pariskim uličnim fotkama...
Imao sam (imam još i sada) Nikon F1 i Nikon F3 sa raznim objektivima i sa najmilijim 135 mm objektivom za portrete "uživo".
Upotrebljavao sam Kodachrome razne osetljivosti - za snimke iz ruke noću i slabom svetlu sa osetljivošću 400 ili čak 800 DIN-a (a ti preračunaj u ASA).
Ponekad sam imao i Agfachrome u svim osetljivostima, kada sam želeo blaže boje.
Početak ove serije - Dolomiti se žare pri zalazu sunca - snimljen je na Agfachromu 100 ili 200, a ostatak na Kodak Ektachromu 64 ili 100 (200?).
Koliko je mesec kao objekt fotografije problematičan vidi se i na mojim fotografijama.
Na slajdovima u projekciji se uvek dobro vidi struktura meseca, ali moj skener Nikon Coolscan 5000 ED - inače vrlo solidan sluga - ima muke da mesec dovoljno dobro i pristojno skenuje.
Uzgred, danas sam se konačno pomirio sa sudbinom i akceptirao doba digitalne fotografije.
Naljutio sam se da na koncertu u Dortmundu nisam mogao slikati portrete izvođača sa mojim zoomom do 80mm; danas sam kupio jedan Vario 18-105mm.
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Moji omiljeni jadnici.
Većina je ipak sačuvala njihovo ljudsko dostojanstvo. To se vidi u njihovom držanju i to me neodoljivo privlači....
Vi, Beograđani, prestanite da toliko profesionalno kukumačete! Ove slike su snimljene u najbogatijoj zemlji Evrope!
PUTNIK U SUMRAKU DANA
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Danas otkrivamo profesionalne tajne.
Retko, ali se ponekad dogodi da moramo slikati sa trbuha, da nas naš "objekt žudnje" ne primeti.
Prvu sliku sam napravio munjevito, ali normalno, kako se već slika....
Ali vrag mi nije dao mira, vratio sam se sa kamerom obešenoj na ramenu i u prolazu škljocnuo.
To je bilo relativno komplicirano jer je kamera bila na desnom ramena a palac leve ruke na okidaču.
Kao corpus delicti vidite moj odraz u staklima izloga.
Za "službenu" verziju slika sebe ću naravno retuširati....
Uzgred,, leteći nosorog je "svetac zaštitnik" Dortmunda...naravno pored svetog Rajnoldija....
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Lepa slika, Gavro...samo previše si je pooštrio pa je puna "zrnatosti" (digitalnog šuma). Ali to je čisto tehnički problem.
Koristim zato priliku da Photoshopistima otkrijem jedan trik, (ako ga već ne znaju) kako se slike oštre.
Principjelno ne treba koristiti alatku za oštrenje, osim solucije oštrenja samo rubova - jer jače oštrenje unosi pikselaciju i šum u sliku.
Kada je slika "gotova" i spremna još za pooštravanje
1. Klikni na STRG (prva tipka levo dole) i istovremeno na slovo J
2. U desnom uglu dole Photoshopa vidite sada jednu kopiju vaše slike (novi layer1 - Ebene1 - površina1?) iznad vašeg layera, koji nosi naslov Pozadina - Hintergrund
3. Sada idete u Filteri i birate pod Ostali filteri - Hochpass (visokipass). Izaberite radius između 1 do 5 piksela - vi vidite koji je radius najbolji, tako da se rubovi objekata u slici tek vide. Ja sam za Gavrinu sliku izabrao radius od 1,7 piksela. Kliknite na ok.
4. Ponovo tamo, gde su Pozadina i layer1 (desno dole u photoskopu) - vidite iznad njih u layerima piše Normalno. Kliknite na strelicu prema dole desno od NORMALNO i tada se otvara čitav spektar mogućnosti - izaberite Hartes Licht - tvrdo svetlo ili oštro svetlo ili jedno u drugo kopirati. Sada vidite POOŠTRENU sliku bez mnogo šuma.
5. Sa DESNOM tipkom miša kliknite na Pozadinu layer - površinu i izaberite Vidljivo na jednu površinu reducirati. Gotovo. Sada možte sliku snimiti na harddisk.
U svemu je jedini problem moj prevod na srpski, jer pojma nemam o srpskoj jezičnoj kompjuterskoj nomenklaturi.
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
1. Klikni na Ctrl (prva tipka levo dole) i istovremeno na slovo J
2. U desnom uglu dole Photoshopa vidite sada jednu kopiju vaše slike layer1 iznad vašeg layera, koji nosi naslov Background.
3. Sada idete u Filter i birate pod Other - High Pass... Izaberite radius između 1 do 5 piksela.
4. Ponovo tamo, gde su Background i layer1 (desno dole u photoshopu) - vidite iznad njih u layerima piše Normal. Kliknite na strelicu prema dole desno od NORMAL i tada se otvara čitav spektar mogućnosti - izaberite Hard Light - tvrdo svetlo ili Vivid Light. Sada vidite POOŠTRENU sliku bez mnogo šuma.
5. Sa DESNOM tipkom miša kliknite na Pozadinu layer - površinu i izaberite Merge visible. Gotovo.
Jako korisno uputstvo. Hvala za ono Ctrl-J. Nisam znao za tu prečicu.
Malo sam to prilagodio našim (engleskim) verzijama fotošopa. Ne postoji srpska jezička nomenklatura, bar kad je reč o fotošopu. 99.9% kućnih korisnika koristi piratske verzije istog, te nije realno očekivati podršku na srpskom a mislim da ona i ne postoji.
Некада је видљиво, крупно, зрно било модерно.
Сећам се црно-белих фотографија са намерно изазваним крупним зрном. Ја сам то у току развијања филма постизао физичким поступком ретикулације. То се постизало на следећи начин: Температура развијача се подигне на нешто преко 18-20 степени Ц. Мора да се пази на дужину развијања, јер се на високој температури развијање одвија брже. Онда се филм убаци у хладан прекидач (дестилисана вода), на око 10 степени Ц, и хладан кисели фиксир. Нагла промена температуре изазива нагло скупљање и разарање, пуцање eмулзије негатива. Међутим то пуцање се одвија правилно, у ситним пукотиницама. Онда се код увећавања филма то манифестује као крупно зрно, као кад филм екстремно увећаш и онда се прикаже његова структура.
Кад данас покажеш зрно, онда се то сматра грешком. А истовремено у Фотошопу постији ефект Film grain.
Imao sam (imam još i sada) Nikon F1 i Nikon F3 sa raznim objektivima i sa najmilijim 135 mm objektivom za portrete "uživo".
Upotrebljavao sam Kodachrome razne osetljivosti - za snimke iz ruke noću i slabom svetlu sa osetljivošću 400 ili čak 800 DIN-a (a ti preračunaj u ASA).
Ponekad sam imao i Agfachrome u svim osetljivostima, kada sam želeo blaže boje.
Početak ove serije - Dolomiti se žare pri zalazu sunca - snimljen je na Agfachromu 100 ili 200, a ostatak na Kodak Ektachromu 64 ili 100 (200?).
Koliko je mesec kao objekt fotografije problematičan vidi se i na mojim fotografijama.
Na slajdovima u projekciji se uvek dobro vidi struktura meseca, ali moj skener Nikon Coolscan 5000 ED - inače vrlo solidan sluga - ima muke da mesec dovoljno dobro i pristojno skenuje.
Uzgred, danas sam se konačno pomirio sa sudbinom i akceptirao doba digitalne fotografije.
Naljutio sam se da na koncertu u Dortmundu nisam mogao slikati portrete izvođača sa mojim zoomom do 80mm; danas sam kupio jedan Vario 18-105mm.
Kada smo već kod meseca...snimak sa bednim 80mm digitalcem, svetlost merena direktno na mesecu.
Moji omiljeni jadnici.
Većina je ipak sačuvala njihovo ljudsko dostojanstvo. To se vidi u njihovom držanju i to me neodoljivo privlači....
Vi, Beograđani, prestanite da toliko profesionalno kukumačete! Ove slike su snimljene u najbogatijoj zemlji Evrope!
PUTNIK U SUMRAKU DANA
Corpus delicti...
Uzgred,, leteći nosorog je "svetac zaštitnik" Dortmunda...naravno pored svetog Rajnoldija....Danas otkrivamo profesionalne tajne.
Retko, ali se ponekad dogodi da moramo slikati sa trbuha, da nas naš "objekt žudnje" ne primeti.
Prvu sliku sam napravio munjevito, ali normalno, kako se već slika....
Ali vrag mi nije dao mira, vratio sam se sa kamerom obešenoj na ramenu i u prolazu škljocnuo.
To je bilo relativno komplicirano jer je kamera bila na desnom ramena a palac leve ruke na okidaču.
Kao corpus delicti vidite moj odraz u staklima izloga.
Za "službenu" verziju slika sebe ću naravno retuširati....
Lepa slika, Gavro...samo previše si je pooštrio pa je puna "zrnatosti" (digitalnog šuma). Ali to je čisto tehnički problem.
Koristim zato priliku da Photoshopistima otkrijem jedan trik, (ako ga već ne znaju) kako se slike oštre.
Principjelno ne treba koristiti alatku za oštrenje, osim solucije oštrenja samo rubova - jer jače oštrenje unosi pikselaciju i šum u sliku.
Kada je slika "gotova" i spremna još za pooštravanje
1. Klikni na STRG (prva tipka levo dole) i istovremeno na slovo J
2. U desnom uglu dole Photoshopa vidite sada jednu kopiju vaše slike (novi layer1 - Ebene1 - površina1?) iznad vašeg layera, koji nosi naslov Pozadina - Hintergrund
3. Sada idete u Filteri i birate pod Ostali filteri - Hochpass (visokipass). Izaberite radius između 1 do 5 piksela - vi vidite koji je radius najbolji, tako da se rubovi objekata u slici tek vide. Ja sam za Gavrinu sliku izabrao radius od 1,7 piksela. Kliknite na ok.
4. Ponovo tamo, gde su Pozadina i layer1 (desno dole u photoskopu) - vidite iznad njih u layerima piše Normalno. Kliknite na strelicu prema dole desno od NORMALNO i tada se otvara čitav spektar mogućnosti - izaberite Hartes Licht - tvrdo svetlo ili oštro svetlo ili jedno u drugo kopirati. Sada vidite POOŠTRENU sliku bez mnogo šuma.
5. Sa DESNOM tipkom miša kliknite na Pozadinu layer - površinu i izaberite Vidljivo na jednu površinu reducirati. Gotovo. Sada možte sliku snimiti na harddisk.
U svemu je jedini problem moj prevod na srpski, jer pojma nemam o srpskoj jezičnoj kompjuterskoj nomenklaturi.
ILI...
Jako korisno uputstvo. Hvala za ono Ctrl-J. Nisam znao za tu prečicu.1. Klikni na Ctrl (prva tipka levo dole) i istovremeno na slovo J
2. U desnom uglu dole Photoshopa vidite sada jednu kopiju vaše slike layer1 iznad vašeg layera, koji nosi naslov Background.
3. Sada idete u Filter i birate pod Other - High Pass... Izaberite radius između 1 do 5 piksela.
4. Ponovo tamo, gde su Background i layer1 (desno dole u photoshopu) - vidite iznad njih u layerima piše Normal. Kliknite na strelicu prema dole desno od NORMAL i tada se otvara čitav spektar mogućnosti - izaberite Hard Light - tvrdo svetlo ili Vivid Light. Sada vidite POOŠTRENU sliku bez mnogo šuma.
5. Sa DESNOM tipkom miša kliknite na Pozadinu layer - površinu i izaberite Merge visible. Gotovo.
Malo sam to prilagodio našim (engleskim) verzijama fotošopa. Ne postoji srpska jezička nomenklatura, bar kad je reč o fotošopu. 99.9% kućnih korisnika koristi piratske verzije istog, te nije realno očekivati podršku na srpskom a mislim da ona i ne postoji.
Сећам се црно-белих фотографија са намерно изазваним крупним зрном. Ја сам то у току развијања филма постизао физичким поступком ретикулације. То се постизало на следећи начин: Температура развијача се подигне на нешто преко 18-20 степени Ц. Мора да се пази на дужину развијања, јер се на високој температури развијање одвија брже. Онда се филм убаци у хладан прекидач (дестилисана вода), на око 10 степени Ц, и хладан кисели фиксир. Нагла промена температуре изазива нагло скупљање и разарање, пуцање eмулзије негатива. Међутим то пуцање се одвија правилно, у ситним пукотиницама. Онда се код увећавања филма то манифестује као крупно зрно, као кад филм екстремно увећаш и онда се прикаже његова структура.
Кад данас покажеш зрно, онда се то сматра грешком. А истовремено у Фотошопу постији ефект Film grain.