Мој друже из Саобраћајне секције:
Немам појма ни о чему што се тиче релације Пирот - Ниш, ни о току река, ни о пружању путева, ни о траси железничке пруге, а ни о телеграфским и телефонским линијама. Толико о мојој компетентности за препознавање локације.
Е сад, у географском смислу, под долином Мораве се не подразумева простор од сто метара удаљености од леве обале реке до сто метара десно од обале реке, већ све што је Морава од палеозоика (јел се тако каже) својом снагом издубила у земљишту од Пожаревца до Михајловца, или од Раче Крагујевачке до Свилајнца или од Деспотовца до Јагодине, дакле између обронака брда и планина лево и десно од Мораве. Ту се могу наћи разноразни потоци, реке, канали итд.
Тако, дакле, не могу да тврдим да ли су српски војници сликани поред Нишаве, или поред Тимока, али су се упутили према току Нишаве и Нишу, или је то река Јерма или...боктепитакојарека. Суштина је да су војници кренули од Бугарске границе и крећу се према Нишу, Косову, Метохији, Албанији и даље.
Што се тиче планинара, риболоваца, шумара, чамџија, колара и осталих, који примедбавају, треба им упутити контра питање: на који предео вам највише личи овај крај који је представљен на слици. Јел оно позади врх Бабиног зуба или Дединог чуперка, или Теткиног **пета? Тек тако ћете препознати локацију.
Што се тиче пруге, можда иде баш овом косом лево од пута. Ако ти личи да је то стрмо, треба да претпоставиш да Самсон Чернов користи шорокоугаони панорамски фотоапарат, који по периферији деформише линије. Оно што је на слици косо, можда је у природи паралелно с путем. Ако је то пруга, ту је и пут и телеграфски вод...
Моје је да турим оно што имам, (овог пута је то повелико) а комплетан угођај не зависи само од мене...
Или да манем, и да не стављам ништа, да се ви не би траумирали?
Ta fotografija mi je oduvek bila enigmatična. Već će iskopam odkude je toa...
Ono ravno polevo , ne'e pruga...
A stare fotke gi samo turaj-mi će se već nekako traumiramo
Ta fotografija mi je oduvek bila enigmatična. Već će iskopam odkude je toa...
Ono ravno polevo , ne'e pruga...
A stare fotke gi samo turaj-mi će se već nekako traumiramo
Ovi Zagrebčani u Valjevu, kako Milorad napisa, se nalaze ispred Komande grada Valjeva. Zgrada je podignuta pre I sv.rata, verovatno kad i čuvena kasarna V puka. Zgrada je i dan danas u dobrom stanju i služu za vojne potrebe.
Kasarna V pešadijskog puka na uzvišenju iznad Valjeva. Kasarna je preživela I i II sv.rat ali je srušena neposredno posle oslobođenja. Snimak je verovatno iz WW I.
И данас... свима који воле и цене Глишића кажем да постоље на његовом гробу, између вечног стења, вечног мора и вечног зеленила, још стоји празно и чека главу са осмехом пуним доброте, љубави и вере улепшу будућност.
Милорад
Porodiva Glišić je imala svoju Kapelu na Bairskom groblju na brdu Vidrak u Valjevu. Tu su sahranjeni roditelji Milovana Glišića a možda i njihovo ostalo dvoje dece. Izgled Bairskog groblja na brdu Vidrak, podignutog polovinom 19 veka :
"Bairsko groblje, iako je postojala odluka lokalnih a kasnije i austrougraskih okupacionih vlasti o zabrani daljeg sahranjivanja, korišćeno je i dalje za sahranjivanje, od strane porodica koje su imale zakupljena prazna grobna mesta, što se zaključuje na osnovu starosti spomenika koji su preneti na Novo valjevsko groblje.
Tek odlukom Izvršnog odbora Gradskog narodnog odbora Valjevo, od 22. septembra1946. godine – u kojoj se nalaže „da zemljište koje je bilo nekada groblje se rasčisti, a rodbina koja bi htela da vrši prenos, ostavi se rok do 1. januara 1948. godine, posle kog roka će se zemqište iskoristiti u druge svrhe“ – Bairsko groblje je i formalno prestalo da postoji.
Tako je mesto na kojem su sahranjivani umrli građani Vaqeva, tokom čitavog jednog veka, doživelo neslavnu sudbinu da odlukom gradskih vlasti bude uklonjeno, čime su trajno izbrisani dragoceni podaci sa spomen-obeležja koja su svedočanstvo o jednom značajnom vremenskom razdoblju varoši.
Manji broj porodica je preneo posmrtne ostatke i spomenike na novoformirano Novo groblje. Nadgrobni spomenici sa Bairskog groblja koji nisu preneti na Novo groblje, korišćeni su za popločavanje nekih ulica i trotoara ili su ugrađivani u temelje novih građevina u Valjevu.
Na lokaciji nekadašnjeg Bairskog grobqa podignut je, 1960. godine,Spomenik borcima revolucije i NOR-a sa dominantnom metalnom skulpturom u liku Stevana Filipovića i spomen-parkom.
Na ovom groblja ostala su još samo spomen-obeležja Semjuelu Kuku, kanadskom lekaru iz misije Crvenog krsta i dr Selimiru Đorđeviću, upravniku Valjevske bolnice. Ovi lekari, kao i drugo bolničko osoblje, umrli su požrtvovano lečeći zaražene od tifusa u prvim godinamaPrvog svetskog rata.
Kod spomen-obeležja Selimiru Đorđeviću sahranjeni su i njegov brat i majka.
Posmrtne ostatke srpske slikarke Nadežde Petrović, koja je kao dobrovoqna bolničarka 1915. podlegla od epidemije pegavog tifusa, njene sestre, uz svesrdnu saradnju„Kola srpskih sestara“ iz Vaqeva i Beograda, prenele su u Beograd3. juna 1935. godine."
Kao što se vidi iz ovog odlomka teksta gospodina Milče Madića iz Valjeva, posvećenog valjevskim grobljima, Kapela porodice Glišić je porušena te 1948. godine a posmrtni ostaci preneti na Novo groblje.
Ko želi saznati nešto više o životu Milovana Glišića kao i negovim pripovetkama, može pronaći na ovom sajtu :
Мој друже из Саобраћајне секције:
Немам појма ни о чему што се тиче релације Пирот - Ниш, ни о току река, ни о пружању путева, ни о траси железничке пруге, а ни о телеграфским и телефонским линијама. Толико о мојој компетентности за препознавање локације.
Е сад, у географском смислу, под долином Мораве се не подразумева простор од сто метара удаљености од леве обале реке до сто метара десно од обале реке, већ све што је Морава од палеозоика (јел се тако каже) својом снагом издубила у земљишту од Пожаревца до Михајловца, или од Раче Крагујевачке до Свилајнца или од Деспотовца до Јагодине, дакле између обронака брда и планина лево и десно од Мораве. Ту се могу наћи разноразни потоци, реке, канали итд.
Тако, дакле, не могу да тврдим да ли су српски војници сликани поред Нишаве, или поред Тимока, али су се упутили према току Нишаве и Нишу, или је то река Јерма или...боктепитакојарека. Суштина је да су војници кренули од Бугарске границе и крећу се према Нишу, Косову, Метохији, Албанији и даље.
Што се тиче планинара, риболоваца, шумара, чамџија, колара и осталих, који примедбавају, треба им упутити контра питање: на који предео вам највише личи овај крај који је представљен на слици. Јел оно позади врх Бабиног зуба или Дединог чуперка, или Теткиног **пета? Тек тако ћете препознати локацију.
Што се тиче пруге, можда иде баш овом косом лево од пута. Ако ти личи да је то стрмо, треба да претпоставиш да Самсон Чернов користи шорокоугаони панорамски фотоапарат, који по периферији деформише линије. Оно што је на слици косо, можда је у природи паралелно с путем. Ако је то пруга, ту је и пут и телеграфски вод...
Моје је да турим оно што имам, (овог пута је то повелико) а комплетан угођај не зависи само од мене...
Или да манем, и да не стављам ништа, да се ви не би траумирали?
Ta fotografija mi je oduvek bila enigmatična. Već će iskopam odkude je toa...
Ono ravno polevo , ne'e pruga...
A stare fotke gi samo turaj-mi će se već nekako traumiramo
Ta fotografija mi je oduvek bila enigmatična. Već će iskopam odkude je toa...
Ono ravno polevo , ne'e pruga...
A stare fotke gi samo turaj-mi će se već nekako traumiramo
Немо да прекидаш турање Милораде !!!
Ovi Zagrebčani u Valjevu, kako Milorad napisa, se nalaze ispred Komande grada Valjeva. Zgrada je podignuta pre I sv.rata, verovatno kad i čuvena kasarna V puka. Zgrada je i dan danas u dobrom stanju i služu za vojne potrebe.
Imali smo ranije fotografiju Komande grada Valjeva, ali mislim da ovu nismo.
Snimak je verovatno između dva rata.
Kasarna V pešadijskog puka na uzvišenju iznad Valjeva. Kasarna je preživela I i II sv.rat ali je srušena neposredno posle oslobođenja.
Snimak je verovatno iz WW I.
НА ГРОБУ МИЛОВАНА ГЛИШИЋА / ОДЛОМАК
Политика, 11. новембар 1919.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
И данас... свима који воле и цене Глишића кажем да постоље на његовом гробу, између вечног стења, вечног мора и вечног зеленила, још стоји празно и чека главу са осмехом пуним доброте, љубави и вере улепшу будућност.
МилорадPorodiva Glišić je imala svoju Kapelu na Bairskom groblju na brdu Vidrak u Valjevu. Tu su sahranjeni roditelji Milovana Glišića a možda i njihovo ostalo dvoje dece.
Izgled Bairskog groblja na brdu Vidrak, podignutog polovinom 19 veka :
"Bairsko groblje, iako je postojala odluka lokalnih a kasnije i austrougraskih okupacionih vlasti o zabrani daljeg sahranjivanja, korišćeno je i dalje za sahranjivanje, od strane porodica koje su imale zakupljena prazna grobna mesta, što se zaključuje na osnovu starosti spomenika koji su preneti na Novo valjevsko groblje.
Tek odlukom Izvršnog odbora Gradskog narodnog odbora Valjevo, od 22. septembra 1946. godine – u kojoj se nalaže „da zemljište koje je bilo nekada groblje se rasčisti, a rodbina koja bi htela da vrši prenos, ostavi se rok do 1. januara 1948. godine, posle kog roka će se zemqište iskoristiti u druge svrhe“ – Bairsko groblje je i formalno prestalo da postoji.
Tako je mesto na kojem su sahranjivani umrli građani Vaqeva, tokom čitavog jednog veka, doživelo neslavnu sudbinu da odlukom gradskih vlasti bude uklonjeno, čime su trajno izbrisani dragoceni podaci sa spomen-obeležja koja su svedočanstvo o jednom značajnom vremenskom razdoblju varoši.
Manji broj porodica je preneo posmrtne ostatke i spomenike na novoformirano Novo groblje. Nadgrobni spomenici sa Bairskog groblja koji nisu preneti na Novo groblje, korišćeni su za popločavanje nekih ulica i trotoara ili su ugrađivani u temelje novih građevina u Valjevu.
Na lokaciji nekadašnjeg Bairskog grobqa podignut je, 1960. godine,Spomenik borcima revolucije i NOR-a sa dominantnom metalnom skulpturom u liku Stevana Filipovića i spomen-parkom.
Na ovom groblja ostala su još samo spomen-obeležja Semjuelu Kuku, kanadskom lekaru iz misije Crvenog krsta i dr Selimiru Đorđeviću, upravniku Valjevske bolnice. Ovi lekari, kao i drugo bolničko osoblje, umrli su požrtvovano lečeći zaražene od tifusa u prvim godinama Prvog svetskog rata.
Kod spomen-obeležja Selimiru Đorđeviću sahranjeni su i njegov brat i majka.
Posmrtne ostatke srpske slikarke Nadežde Petrović, koja je kao dobrovoqna bolničarka 1915. podlegla od epidemije pegavog tifusa, njene sestre, uz svesrdnu saradnju „Kola srpskih sestara“ iz Vaqeva i Beograda, prenele su u Beograd3. juna 1935. godine."
Kao što se vidi iz ovog odlomka teksta gospodina Milče Madića iz Valjeva, posvećenog valjevskim grobljima, Kapela porodice Glišić je porušena te 1948. godine a posmrtni ostaci preneti na Novo groblje.
Ko želi saznati nešto više o životu Milovana Glišića kao i negovim pripovetkama, može pronaći na ovom sajtu :
http://www.rastko.rs/knjizevnost/umetnicka/mglisic-price.html#_Toc526669580