Istorija digitalne fotografije

Iako bi mnogi pomislili da povijest digitalnih fotoaparata počinje tek relativno nedavnom pojavom istih na svjetskom tržištu, istina ide daleko dalje nego bismo se usudili pomisliti

Također, iznenađenje može biti i veće ako se zna da je prvobitna misao o električnoj fotografiji najprije bila podloga za zamisli i razvoj tehnologija tipičnih za razvoj televizije.

Godine 1908. škotski je zanesenjak i znanstvenik Alan Campbell Swinton prenio u lokalnom znanstvenom časopisu svoju ideju o snimanju i projekciji slike na daljinu spajanjem dva uređaja, elektronskim putem. Ispred svog vremena, Campbell je u svoj uređaj uključio i mehaničke optičke dijelove. Vjerujemo da ni sam nije bio svjestan dalekosežnosti svoje ideje i nesvjesne najave jednog od najvećih izuma tisućljeća – moderne televizije. Od 1910. do 1915, tri druga znanstvenika, Marconi, De La Forest i ponajviše Edwin Armstrong, smislili su niz invencija po pitanju prijenosa radiovalova i frekvencijske modulacije radiovalova, bez koje ne bi bilo današnjeg radio i televizijskog programa, kao i ostale bežične radio komunikacije.

		Prvi Iconoscope

U dvadesetim godinama osmislili su se dijelovi potrebni za projiciranje slike, na neki način prisutni u tragovima i u današnjim digitlacima i videokamerama. Godine 1923. Vladimir Zvorkin patentirao je televizijsku slikovnu cijev. Kasnije ovaj znanstvenik radi na nizu projekata koji rezultiraju uređajem zvanim Iconoscope, kamerom i televizijskim uređajem koji po prvi put obrađenu sliku dijele na tisuće dijelova, budućih piksela.

Godine 1924. poznata američka radio kompanija RCA dovela je do još jednog revolucionarnog pomaka u prijenosu podataka – prvi put je poslana radio fotografija, preteča današnjeg telefaks uređaja te je poslana preko Atlantskog oceana. Zanimljivo je da je iste godine predstavljen i prvi maleni fotoaparat 35-milimetarskog formata, legendarna Leica sa svojim prvom tipom I. Ova informacija važna je zbog i danas upotrebljavanih optičkih rješenja i u najmodernijim digitalnim fotoaparatima (poput optičkog tražila). Krajem dvadesetih (1927) napokon je došlo i do prvog javnog televizijskog prijenosa, što je bila još jedna značajna stranica u razvoju čovječanstva. Na stranu informacije o televiziji jer ipak je ovdje riječ o povijesti digitalne fotografije, no teško je ne spomenuti jednu vijest koja je tada revolucionirala klasičnu fotografiju, a i danas je sastavni dio većine digitalnih fotoaparata. Naime, 1927. godine poznati proizvođač električnih uređaja, američki General Electric, izumio je bljeskalicu. Istovremeno, tj. 1928, izrađena je prva preteča snimke pokretnih video sekvenci, što će današnjem korisniku koji svakodnevno gleda DVD snimke poznatih akcijskih filmova biti gotovo nevjerojatno.

		Iconoscope na Olimpijskim igrama u Berlinu

Uz velike pomake u fotografiji i televizijskom emitiranju tridesetih godina, važna je napomena o prvom televizijskom prikazivanju elektronskim kamerama, a to su bile nacističke Olimpijske igre u Berlinu, 1936. godine. Ovaj veliki moment u ljudskom napretku zasjenjen je činjenicom da je ovaj napredak učinjen u takvom nečovječnom režimu. Drugi značajan izum dolazi dvije godine kasnije od strane Chestera Carlsona, a to je sistem kopiranja koji je direktna preteča današnjeg kopiranja (on je i zaslužan za brz uspon jedne kompanije koja se kasnije pojavila pod imenom Xerox).

Prvi tranzistor izumljen je 1947. godine od strane Williama Shockleyja, Johna Bardeena i Waltera Brittaina, zaposlenika Bell Laboratorija. Sramota je što su ih tek 1956. nagradili Nobelovom nagradom za tako veliko i značajno otkriće jer se razvoj elektronike velikim dijelom bazira na njemu. Godine 1947. dolazi i do još jednog izuma koji nema direktne veze s digitalnom tehnologijom, a čija je velika ideja uključena u rad današnjih digitalnih fotoaparata. Edvin Land, mladi američki znanstvenik koji je naprasno napustio visoko školovanje zbog stalne želje za praktičnim izumima kojih je brojio preko stotinjak u tim danima (npr. polarizacijski filtri), prikazao je novi sistem trenutnih instant fotografija, za čiju popularnost nije potrebno trošiti riječi. Upravo zahvaljujući tome što odmah imamo gotove snimke, i današnja digitalna fotografija postiže još veću popularnost.

Da ne nabrajamo daljnja video i televizijska dostignuća u povijesti, jer ih od pedesetih godina prošlog stoljeća ima bezbroj, spomenimo samo bitne fotografske i računalne pomake koji su se odvijali do samog kraja nedavno zaključenog stoljeća. Godine 1956. ponovna elektronska revolucija, koja je imala utjecaja i na pojavu digitalnih fotografija, zbila se izumom dvojice američkih znanstvenika koji su pronašli način za ‘čisto’ i ‘nečisto’ implementiranje silikona u poluvodičku tehnologiju, omogućujući nevjerojatan razvoj u minijaturizaciji istih. Veliki trenutak dogodio se godinu dana kasnije. Naime, 1957. godine Russel A. Kirsch izveo je prvo skeniranje fotografije svojeg sina, što je već direktni pomak tehnologije prema zamisli digitalnog fotoaparata.

		Prva fotografija Marsa

Tijekom šezdesetih godina, značajnih po prvom letu u svemir, došlo je do komercijalizacije i ponude prvih videorekordera. Već par godina nakon toga, sredinom 1964. godine, u NASA-i je zaprimljena prva elektronska slika poslana s videokamere satelita Mariner IV, sa snimkom nadolazećeg Marsa. Ne smijemo zaboraviti i fantastičan pomak u svijetu računala. Naime, 1967. godine u IBM-u Alan Shugart predstavio je izum za prijenosno spremanje i čuvanje podataka – do ovih dana popularni floppy disk drive, tj. računalnu disketu. Ovaj izum bio je preteča memorijskih kartica danas neophodnih pri radu s digitalnim fotoaparatima.

		CCD

Godinu dana prije povijesnog hoda čovjeka na Mjesecu, kao i slanja prvih fotografija s površine Mjeseca, 1968. godine, dizajniran je prvi patent čvrstog uređaja koji je nizom foto dioda slijedio principe sakupljanja podataka iz ploče na koju je pala svjetlost. Uređaj je patentirala korporacija Philips, a potpisnici dizajna bili su Edward H. Stupp, Pieter G. Cath i Zsolt Szilagyi. I onda, napokon, na kraju spomenutog desetljeća, 1969. godine predstavljen je CCD, senzor koji je nizom električnih fotoosjetljivih jedinica, spojenih u redove, mogao zabilježiti sliku i prenijeti je do procesora za obradu slike. Ovaj integrirani krug, koji će se koristiti ponajprije za digitalnu fotografiju, osmislili su Willard Boyle i George Smith. CCD (Charged-coupled Device) najprije se koristio kod videokamera, no prvi modeli koji su davali dovoljno oštru snimku napravljeni su tek pet godina kasnije od njihovog izuma. U svakom slučaju, 17. listopada 1969. godine možemo slobodno priznati kao pravi datum rođenja digitalne fotografije jer je rođen najbitniji element koji je nedostajao za komercijalnu uspješnost digitalnih fotoaparata. Svi ostali bitni dijelovi preneseni su iz klasične fotografije (zatvarači, optika i sl.) ili iz računalne tehnologije (procesori, memorija).

Da bi se došlo do pravog digitalnog fotoaparata, trebalo je proći još nekoliko godina i objave nekoliko zamisli i patenata. Tako je 1972. godine Willis A. Adcock sročio, a korporacija Texas Instruments patentirala prvi elektronski fotografski sistem. Prvi komercijalni CCD senzor firme Fairchild pojavio se godinu dana kasnije, s veličinom od 100 X 100 piksela. Ovaj prvi komercijalni svjetlosni senzor korišten je 1974. godine na 8-inčnom teleskopu na kojem je snimljena prva elektronska astronomska snimka Mjeseca, a 1975. godine i na prvom poznatom fotografskom uređaju za dobivanje elektronske fotografije. Autor ovog prvog poznatog digitalnog fotoaparata bio je Kodakov inženjer Steve J. Sasson, a da bi se snimila jedna fotografija na magnetnu traku, bile su potrebne 23 sekunde. Ovaj vrlo teški Kodakov uređaj, dakle, smatramo prvim digitalnim fotoaparatom na svijetu.

		Sony MAVICA

Godine 1981. počinje nova era digitalne fotografije. Te godine Sony je na tržište lansirao prvi komercijalni digitalni uređaj – MAVICA (od MAgnetic VIdeo CAmera). Iako se radilo o videokameri sposobnoj za zapisivanje elektronskih fotografija na diskete, ovaj uređaj već je imao sve karakteristike digitalnog fotoaparata. Zbog izbora izmjenjivih objektiva (25 mm, F:2,0; 50 mm, F:1,4 i zum objektiv 16-65 mm, F:1,4) i senzora s rezolucijom 570 X 490 piksela veličine 10 X 12 mm, radilo se u to vrijeme o doista profesionalnom uređaju. Godine 1993. na najvećem fotografskom sajmu na svijetu, njemačkoj Photokini, Canon je prikazao doista nevjerojatan digitalni fotoaparat (videokameru za statične snimke, kako se tada popularno zvalo takve uređaje), rad već priznatog talijansko-njemačkog dizajnera Luigija Colanija, sa svim zaobljenim dijelovima, tražilom i objektivom u istoj osi te bljeskalicom koja je svijetlila iz smjera samog objektiva.

Do 1990. godine, glavni proizvođači koji su prednjačili u razvoju digitalne fotografije bile su kompanije Canon, Kodak i Sony. Od 1990. godine u igri se pojavio i danas poznati proizvođač Olympus. Kasnije su se u borbu za interesantno tržište priključili i drugi poznati i nepoznati, uspješni i propali proizvođači.

Tek od 1992. godine može se reći da se na tržištu može pronaći velik broj amaterskih i profesionalnih uređaja zadovoljavajuće kvalitete, a ponajprije cjenovnog razreda koji je obećavao uspješnu prodaju te time i brz razvoj digitalne fotografije.

		SanDisk

U vrlo brzom razvoju digitalne fotografije još jedan značajan trenutak bio je 1994. pojavom prve komercijalne memorijske kartice za digitalne fotoaparate. Američka kompanija SanDisk pustila je u prodaju prve CompactFlash memorijske kartice, a njihov današnji opstanak i uspjeh u svijetu mogu zahvaliti mudrom potezu spomenute kompanije koja je autorska prava prenijela na sve zainteresirane kompanije proizvođače memorijskih kartica i digitalnih fotoaparata, pa je taj tip kartica i danas najuspješniji tip u prodaji.

Razvoj i prodaja digitalnih fotoaparata toliko je uspješan posao da je gotovo nemoguće pamtiti sve ponuđene modele na svjetskom tržištu, no najbolja je prednost takvog tržišta stalno poboljšanje kvalitete i pad cijena uređaja koji pogoduju kupcima. Fotografija nikada nije bila toliko pristupačna kao što je danas – zahvaljujući razvoju digitalne fotografije