Kada smo kod Keca, moram da ponovim, stavio sam negde onamo post o čuvenoj KK ekspediciji.
Dakle samo za mlađe čitaoce, a u uspomenu na mog pokojnog komšiju Vladimira Perića Džo-a:
Tekst koji sledi preuzet je sa jednog foruma o Zastavinim vozilima, prenosim ga sa uverenjem da je maksimalno verodostojan:
Ekspediciju je osmislio i organizovao Dragan Drakulić, direktor Komercijale Crvene Zastave 1975.godine. “Crvena Zastava” je želela da isproba svoj novi model u eksploataciji pod nenormalnim uslovima.
Konkretno, ekspedicija je krenula 14.februara 1975. na put od Kragujevca do Kilimandžara, dužine preko 11 000 kilometara I to kroz bespuća Nubijske pustinje, savana, kamenjara, trnovitih predela I močvara.
Učesnici:
- 5 novih,crvenih ZASTAVA 101, 4 sa ukrasnim nalepnicama i bez zadnjih sedista, i jedna u punom fabričkom sjaju. U motorima se nalazilo ulje OPTIMA MODRIČA, GUME TIGAR Pirot;
- Vođa ekspedicije Vladimir Perić Džo, naš istaknuti reli vozač
- Ginka Milinković –pomoćnik organizatora
- Milan Rakočević –organizator ekspedicije
- Slobodan Nikolić i Miodrag Barlov –automehaničari iz Zastave
- Joza Vlahović –novinar “Vijesnika” iz Zagreba
- Bratislav Grbić –kamerman
- Branko Baletić –televizijski reditelj
- Dušan Sekulić –Novinar
- Mioljub Jelisavljević –fotoreporter
- Bogdan Šekler – pisac knjige “DŽAMBO AFRIKO”-knjige o ekspediciji Kragujevac-Kilimandžaro, zvanični lekar ekspedicije, novinar “Večernjih novosti” I “Borbe”
Maršruta:
Ekspedicija je prošla uglavnom kroz zemlje NESVRSTANIH:
- Grčka
- Egipat
- Sudan
- Kenija
- Uganda
- Tanzanija
Bitnija mesta:
- Kragujevac
- Skoplje
- Đevđelija
- Atina
- Pirej
- Patras
- Aleksandrija
- Kairo
- Kena
- Luksor
- Asuan
- Jezero Naser
- Vadi Halfa
- Stanica broj 6-u pustinji
- Abu Hamed
- El Sereik
- Berber
- Atabara
- Sendi
- Kartum
- Kosti
- Malakal
- Kongor
- Malek
- Bor
- Dzuba
- Torit
- Kapeta
- Lokicokio
- Lodvar
- Kitale
- Eldoret I Nakuru (Na samom Ekvatoru)
- Najrobi
- NamangaAruha
- Mosi
- Marangu
- Mombasa
- Kilimandžaro i osvojen je vrh Džilmo point sa konačištima Mandara hat, Orombo hat i Kibu hat. Na vrhu Kilimandžara se tada zaviorila zastava samouprave.
Ovu ekspediciju su pratili svi dnevni listovi kako Jugoslovenskih tako I iz zemalja kroz koje je ekspedicija prošla. Takođe snimljen je i dokumentarni film-putopisnog tipa i napravljena je velika količina fotografija.
Evo nekoliko fotografija za ilustraciju ovog podviga:
Kada smo kod Keca, moram da ponovim, stavio sam negde onamo post o čuvenoj KK ekspediciji.
... eto, čak i ovakva ekspedija nosi slavne inicijale KaraKasine ... džaba se sad prikuplja kontra građa u praškim ahivima - Čubure nigde ni od korova 8) ...
Ješa Popović, šef stanice Beograd sa osobljem.
Ne znam za bliže podatke, ali rekao bih da je slika, s obzirom na zatvorena vrata stanice sto se valjda samo tada dogodilo, kao i na granatu naptavljena pred bežaniju.
Mislim da je Jevta ovaj sa rukom u reveru, a siguran sam da je peti sleva Adolf Sedelinovic, prvi mašinovođa u Srbiji.
Ješa Popović, šef stanice Beograd sa osobljem.
Ne znam za bliže podatke, ali rekao bih da je slika, s obzirom na zatvorena vrata stanice sto se valjda samo tada dogodilo, kao i na granatu naptavljena pred bežaniju.
Mislim da je Jevta ovaj sa rukom u reveru, a siguran sam da je peti sleva Adolf Sedelinovic, prvi mašinovođa u Srbiji.
Nešto sad razmišljam, nismo do sada na ove 2000 strana imali nijednu fotografiju niti ilustraciju unutrašnjosti Železničke stanice. Najbolje se videla kada je stanica bila u ruševinama kao na onoj slici od pre par strana. Da ne čuva neko keca u rukavu? Ajte jednu meni za dušu!
Ево још једне слике истог места за време самог бомбардовања ...
Зграда што се види уоквирена жутим, у средини слике, у Цетињској број 6, стоји читава ... Милован нам је објаснио да ју је 1940 године пројектовао Ђорђе Лазаревић...
Ево како данас изгледа...
А троспратница у Цетињској број 4, која је изгорела, назире се на пар предратних слика...
Овде с леђа...
Ево је...
И овде, такође с леђа...
Овде се види улична фасада...
На њеном месту је данас ова зграда...
А на левој страни на ћошку налазила се кафана ''Два побратима'' и она је изгорела. Немачки војници стоје на њеним рушевинама...
Za KKa!
MKaramilovane, ne nagađaj, nije Karaburma, samo hoću da malo pariš oči! Taze snimljeno!
.... fala, evo i za tebeka par burića na moj račun :beer:...
Dakle samo za mlađe čitaoce, a u uspomenu na mog pokojnog komšiju Vladimira Perića Džo-a:
Tekst koji sledi preuzet je sa jednog foruma o Zastavinim vozilima, prenosim ga sa uverenjem da je maksimalno verodostojan:
Ekspediciju je osmislio i organizovao Dragan Drakulić, direktor Komercijale Crvene Zastave 1975.godine. “Crvena Zastava” je želela da isproba svoj novi model u eksploataciji pod nenormalnim uslovima.
Konkretno, ekspedicija je krenula 14.februara 1975. na put od Kragujevca do Kilimandžara, dužine preko 11 000 kilometara I to kroz bespuća Nubijske pustinje, savana, kamenjara, trnovitih predela I močvara.
Učesnici:
- 5 novih,crvenih ZASTAVA 101, 4 sa ukrasnim nalepnicama i bez zadnjih sedista, i jedna u punom fabričkom sjaju. U motorima se nalazilo ulje OPTIMA MODRIČA, GUME TIGAR Pirot;
- Vođa ekspedicije Vladimir Perić Džo, naš istaknuti reli vozač
- Ginka Milinković –pomoćnik organizatora
- Milan Rakočević –organizator ekspedicije
- Slobodan Nikolić i Miodrag Barlov –automehaničari iz Zastave
- Joza Vlahović –novinar “Vijesnika” iz Zagreba
- Bratislav Grbić –kamerman
- Branko Baletić –televizijski reditelj
- Dušan Sekulić –Novinar
- Mioljub Jelisavljević –fotoreporter
- Bogdan Šekler – pisac knjige “DŽAMBO AFRIKO”-knjige o ekspediciji Kragujevac-Kilimandžaro, zvanični lekar ekspedicije, novinar “Večernjih novosti” I “Borbe”
Maršruta:
Ekspedicija je prošla uglavnom kroz zemlje NESVRSTANIH:
- Grčka
- Egipat
- Sudan
- Kenija
- Uganda
- Tanzanija
Bitnija mesta:
- Kragujevac
- Skoplje
- Đevđelija
- Atina
- Pirej
- Patras
- Aleksandrija
- Kairo
- Kena
- Luksor
- Asuan
- Jezero Naser
- Vadi Halfa
- Stanica broj 6-u pustinji
- Abu Hamed
- El Sereik
- Berber
- Atabara
- Sendi
- Kartum
- Kosti
- Malakal
- Kongor
- Malek
- Bor
- Dzuba
- Torit
- Kapeta
- Lokicokio
- Lodvar
- Kitale
- Eldoret I Nakuru (Na samom Ekvatoru)
- Najrobi
- NamangaAruha
- Mosi
- Marangu
- Mombasa
- Kilimandžaro i osvojen je vrh Džilmo point sa konačištima Mandara hat, Orombo hat i Kibu hat. Na vrhu Kilimandžara se tada zaviorila zastava samouprave.
Ovu ekspediciju su pratili svi dnevni listovi kako Jugoslovenskih tako I iz zemalja kroz koje je ekspedicija prošla. Takođe snimljen je i dokumentarni film-putopisnog tipa i napravljena je velika količina fotografija.
Evo nekoliko fotografija za ilustraciju ovog podviga:
Manji problemi sa peskom
... eto, čak i ovakva ekspedija nosi slavne inicijale KaraKasine ... džaba se sad prikuplja kontra građa u praškim ahivima - Čubure nigde ni od korova 8) ...
Ješa Popović, šef stanice Beograd sa osobljem.
Ne znam za bliže podatke, ali rekao bih da je slika, s obzirom na zatvorena vrata stanice sto se valjda samo tada dogodilo, kao i na granatu naptavljena pred bežaniju.
Mislim da je Jevta ovaj sa rukom u reveru, a siguran sam da je peti sleva Adolf Sedelinovic, prvi mašinovođa u Srbiji.
Ješa Popović, šef stanice Beograd sa osobljem.
Ne znam za bliže podatke, ali rekao bih da je slika, s obzirom na zatvorena vrata stanice sto se valjda samo tada dogodilo, kao i na granatu naptavljena pred bežaniju.
Mislim da je Jevta ovaj sa rukom u reveru, a siguran sam da je peti sleva Adolf Sedelinovic, prvi mašinovođa u Srbiji.
Nešto sad razmišljam, nismo do sada na ove 2000 strana imali nijednu fotografiju niti ilustraciju unutrašnjosti Železničke stanice. Najbolje se videla kada je stanica bila u ruševinama kao na onoj slici od pre par strana. Da ne čuva neko keca u rukavu? Ajte jednu meni za dušu!
Proverio sam podatak na najvišen nivou za onu sliku ispred glavnog ulaza.
Tačno, to je pred samu evakuaciju 1915.
A sada evo dve pre pola veka iz unutra.
Ovo je 1962. - prodavnice bileta i ova donja 12. novembar 1960. - otpravnici vozova na žel. stanici Beograd
Ево још једне слике истог места за време самог бомбардовања ...
Зграда што се види уоквирена жутим, у средини слике, у Цетињској број 6, стоји читава ... Милован нам је објаснио да ју је 1940 године пројектовао Ђорђе Лазаревић...
Ево како данас изгледа...
А троспратница у Цетињској број 4, која је изгорела, назире се на пар предратних слика...
Овде с леђа...
Ево је...
И овде, такође с леђа...
Овде се види улична фасада...
На њеном месту је данас ова зграда...
А на левој страни на ћошку налазила се кафана ''Два побратима'' и она је изгорела. Немачки војници стоје на њеним рушевинама...
Сад је ту ова зграда...