Кад смо већ у том крају, ево једне, такође са изложбе. Освећење темеља Правног факултета.
Osvecenje vrsi Mitropolit zagrebacki (od 1933.), ranije Episkop Niski (od maja 1913.), Dositej (Vasic)[Beograd, 1887 - Beograd, 1945]. Kanonizovan je za srpskog svetitelja, ispovednika i mucenika pravoslavlja. Slavi se 13. januara [n.s.]. Stekao je visoko obrazovanje: filosofiju i teologiju je studirao u Berlinu, Lajpcigu, Zenevi i na Sorboni. Organizovao je u Nisu i skromnu proslavu 1600 godina (313 - 1913) Milanskog edikta. U pozadini je i Milan Stojadinovic, izmedju ostalog i profesor Pravnog fakulteta u Beogradu.
Tek sada vidim da je fotka vec izkomentarisana.
Исечак из филма о ослобођењу Београда 1944 године...
Пошто је ово форум ''Политикиног Забавника'' који је одувек имао едукативну функцију, деца, млади и сви остали требало би да знају и следеће:
Идемо у сусрет процесу рехабилитације Милана Недића.
Онима који га сматрају фашистом и који мисле да до овог процеса не би смело да дође, да је то срамотно, поручујем да се ми са нашом Историјом једном морамо заиста да се суочимо а не да је вечито избегавамо, сада када је то сасвим могуће, са довољне временске дистанце, мислим да је неопходно то урадити савесно, објективно и аргументима. У тој нашој Историји нема ничега срамног!
Овај процес је неопходан да би коначно дошло до националног помирења.
Живим у држави у којој је он већ спроведен и завршен а која је за време Другог светског рата имала много мање жртава од наше и има из тог периода заиста чега и да се стиди.
Ово је детаљ улаза у броју 32 улице Књегиње Зорке на самом углу Макензијеве, исечак је из совјетског филма о завршним борбама у ослобађању Београда:
Једнима се коначно ближио крај дуге и мучне немачке а другима је тек отпочињала комунистичка, дуготрајнија и по њима још мучнија окупација.
У том историјском тренутку Србија је својом већином била против комуниста, који су у њу крочили захваљујући совјетским трупама тек у јесен 1944 године а из које су протерани три године раније крахом Ужичке Републике. Србија је сво време рата била под контролом четника. Ово су историјске чињенице а не моје лично уверење.
И једни и други су мислили да су прави родољуби и да чине најбоље једни, свом народу а други, својој радничкој класи а уствари су и једни и други били само изманипулисане марионете у корист неких виших интереса који су их превазилазили. И никад се до сад нису измирили.
Зграда из чијег је улаза ово снимљено више не постоји. Сада је ту једна новија стаклено - бетонска зградурина ...
Сећам се ове зграде и морам да додам да ме не изненађује што је архивирана код Француза.
Иначе, одличан коментар, растерећен балканске подмукле мржње.
U pravu ste. Mi smo nemackom narodu odavno oprostili Firera ali teze oprastamo izvesnim licnostima iz sopstvene istorije koji su nam ucinili daleko manje "stete".
Fala Francuzu na ubedljivim decenijskim foto-finisima i tumacenju ul. Karnegijeve u kojoj, veci deo vremena, zivim. Ja sam ubedjen. Kao neko malo otkrovenje za nas laike Forumske forenzike.
Pokušavam već neko vreme da lociram tačan položaj prvog aerodroma u Beogradu,koji se nalazio na Banjici.Medjutim iz ,meni dostupne,literature to ne uspevam...........
O ovome sam već pisao na jednom drugom forumu....
Banjički aerodrom (zapravo obično letelište, jer se ipak radilo o prvim godinama Prvog svetkog rata) se nalazilo odprilike na prostoru na kojem se dana nalazi stadion "Rad-a".
U knjizi "Krila Srbije" se uz dve sitno štampane fotografije iz vazduha, navodi da se letelište nalazilo na mestu današnjih stadiona FK Rad i SC Banjica.
Ali - to je manje više sve isto. Prostor je bio ravan i gotovo neizgrađen a lokaciju današnjeg heliodroma VMA i SC Banjica i stadion Rada je i tada razdvajao uski put - današnja Crnotravska ulica.
Taj prostor - stadion Rad-a i SC banjica su koristile i vojska Kraljevine Srbije, pa Kraljevine Jugoslavije i na kraju socijalističke Jugoslavije kao "pistu" za smotre, defilee, vežbe. Tribine Rada su izgrađene za potrebe vojske između dva rata...
Pokušavam već neko vreme da lociram tačan položaj prvog aerodroma u Beogradu,koji se nalazio na Banjici.Medjutim iz ,meni dostupne,literature to ne uspevam.
Tu i tamo se pojavi poneka slika dela tog aerodroma,ali nigde se ne može pronaći gde je on tačno bio.Koji deo Banjičkog polja je korišćen u te svrhe.Gde je izgradjen prvi hangar,drvena baraka u kojoj se čuvao prvi srpski avion.Njega je po narudžbi Dragiše Stojadinovića napravio Mihajlo Merćep 1912g,i koji je za vreme Prvog Svetskog rata nestao.
Pokušao sam da pronadjem stare karte na kojima je naznačen aerodrom,ili opis gde se nalazio,ali nisam ništa našao.Pomislio sam da bi možda mogao da posluži članak iz Politike,koji opisuje let Rudolfa Simona septembra 1910g.
"Onda se prvo diže zadnji točkić u vis, odmah zatim i prednja dva i – aeroplan je bio u vazduhu na visini od 12 do 15 metara, pravo ka banjičkoj mehani. Kad je stigao onde, gde trkački konji prave okuku ulazeći u pravu liniju k cilju, aeroplan napravi lep luk, dohvati se torlačkog druma i onda sve paralelno s njime pođe pravo u varoš ka Stefanovićevom imanju. Kad je stigao do onih kuća, koje se pružaju duž druma, preko puta strelišta, Simon obori pobočna krila i aeroplan se lagano i elegantno spusti na zemlju" ("Politika", 7/20. septembar 1910. godine).
Kada o njemu nešto piše ,obično kaže da je on bio u blizini današnjeg VMA.Ali ,iz teksta Politike,saznajemo da se nalazio na nekadašnjem hipodromu.Od početka dvadesetog veka pa do 1914g na ovom hipodromu su se održavale trke konja.Posle rata, 1923g ,vožene su i automobilske trke na ovom (tada već bivšem) hipodromu.
Pored toga mnogi pominju Banjičku mehanu.A i gde je išao torlački drum?
Na njemu je, na početku rata sa Turskom 1912g,napravljen drveni hangar za avione .Kada je Srbija oslobodjena od Austrijske vojske krajem 1914g na njega je prešla Vazduhoplovna eskadra sa dva aviona Bleriot XI (dvosed),i Balonsko odelenje.Podigli su svoje bivake(šatore) a ljudstvo se bavilo skupljanjem boca za vodonik ,koje su ostavili Austro-Ugari .Prikupljeno je preko sto boca ,koje su bile veoma značajne za rad odelenja.
U Prvom Svetskom ratu sa ovog letelišta su od januara do aprila 1915g leteli piloti Stanković i Tomić,u cilju izvidjanja za potrebe Komande odbrane Beograda.Nažalost poleteli su svega devet puta ,jer su ih ometali vremenski uslovi,i neispravnost aviona.Pored toga piloti su neko vreme bili bolesni.Pored njih i balon je često uzletao i vršio izvidjanja i korekturu artiljerske vatre.On je uzletao nasuprot austo-ugarskom balonu koji je uzletao kod sela Bežanija.Svakodnevnim izvidjanjem sa ovog aerodroma u proleće 1915g,detaljno je pregladana i ucrtana leva obala Save nasuprot Beogradu.
Na kraju rata srpske i francuske eskadrle nisu bile na ovom aerodromu,već na novosadskom(većem i bolje uredjenom).Ali ipak su ga koristili pre svega za poštanske avione.Zbog loših puteva,koristili su avione za prevoz pošte i ponekog putnika.U prvo vreme je poštanska ruta išla Novi Sad-Beograd(Banjica)-Niš-Skolje-Solun.Kasnije je produžena do Zagreba i Rajlovca.
Kako se avijacija razvijala,ovaj aerodrom je postao nepodoban. Prestonica je morala da ima svoj aerodrom pa je odlučeno je da se novi napravi na trenu kod sela Bežanija.
Nadam se da sam zainteresovao poznavaoce Beograda,i da će mi pomoći da odredimo gde je stvarno bio aerodrom,pista i možda neke objekte na njemu.
Tema zanimljiva. Evo jednog detalja Banjičkog Hipodroma, nadam se da će pomoći. A znalci će već znati da odgovore na tvoju zagonetku.
Moguce je da vas zavarava nova lokacija F.K. "Rad", od 1970 u Crnotravskoj, preko puta V.M.A.
Do izgradnje pet solitera na Banjici, stadion(igraliste) "Rad-a" se nalazio na prostoru nove Banjicke pijace, odprilike gde danas
bocaju penzioneri... OVDE !..
Mislim da je F.K. Rad osnovan tek posle WW-2 od strane istoimenog gradjevinskog preduzeca.
Oвде све подсећа на рушевине "Трандафиловића" али препуштам Миловану или Французу да ово аминују или оповргну.
Трг Републике...
Исечак из филма о ослобођењу Београда 1944 године...
Пошто је ово форум ''Политикиног Забавника'' који је одувек имао едукативну функцију, деца, млади и сви остали требало би да знају и следеће:
Идемо у сусрет процесу рехабилитације Милана Недића.
Онима који га сматрају фашистом и који мисле да до овог процеса не би смело да дође, да је то срамотно, поручујем да се ми са нашом Историјом једном морамо заиста да се суочимо а не да је вечито избегавамо, сада када је то сасвим могуће, са довољне временске дистанце, мислим да је неопходно то урадити савесно, објективно и аргументима. У тој нашој Историји нема ничега срамног!
Овај процес је неопходан да би коначно дошло до националног помирења.
Живим у држави у којој је он већ спроведен и завршен а која је за време Другог светског рата имала много мање жртава од наше и има из тог периода заиста чега и да се стиди.
Ово је детаљ улаза у броју 32 улице Књегиње Зорке на самом углу Макензијеве, исечак је из совјетског филма о завршним борбама у ослобађању Београда:
Једнима се коначно ближио крај дуге и мучне немачке а другима је тек отпочињала комунистичка, дуготрајнија и по њима још мучнија окупација.
У том историјском тренутку Србија је својом већином била против комуниста, који су у њу крочили захваљујући совјетским трупама тек у јесен 1944 године а из које су протерани три године раније крахом Ужичке Републике. Србија је сво време рата била под контролом четника. Ово су историјске чињенице а не моје лично уверење.
И једни и други су мислили да су прави родољуби и да чине најбоље једни, свом народу а други, својој радничкој класи а уствари су и једни и други били само изманипулисане марионете у корист неких виших интереса који су их превазилазили. И никад се до сад нису измирили.
Зграда из чијег је улаза ово снимљено више не постоји. Сада је ту једна новија стаклено - бетонска зградурина ...
Сећам се ове зграде и морам да додам да ме не изненађује што је архивирана код Француза.
Иначе, одличан коментар, растерећен балканске подмукле мржње.
O ovome sam već pisao na jednom drugom forumu....
Banjički aerodrom (zapravo obično letelište, jer se ipak radilo o prvim godinama Prvog svetkog rata) se nalazilo odprilike na prostoru na kojem se dana nalazi stadion "Rad-a".
U knjizi "Krila Srbije" se uz dve sitno štampane fotografije iz vazduha, navodi da se letelište nalazilo na mestu današnjih stadiona FK Rad i SC Banjica.
Ali - to je manje više sve isto. Prostor je bio ravan i gotovo neizgrađen a lokaciju današnjeg heliodroma VMA i SC Banjica i stadion Rada je i tada razdvajao uski put - današnja Crnotravska ulica.
Taj prostor - stadion Rad-a i SC banjica su koristile i vojska Kraljevine Srbije, pa Kraljevine Jugoslavije i na kraju socijalističke Jugoslavije kao "pistu" za smotre, defilee, vežbe. Tribine Rada su izgrađene za potrebe vojske između dva rata...
Круг Бајлонијеве пиваре 1933. Помоћ хуманитарног друштва трамвајџија Добро срце.
1936. Такмичење деце моделара код Опсерваторије.
Tu i tamo se pojavi poneka slika dela tog aerodroma,ali nigde se ne može pronaći gde je on tačno bio.Koji deo Banjičkog polja je korišćen u te svrhe.Gde je izgradjen prvi hangar,drvena baraka u kojoj se čuvao prvi srpski avion.Njega je po narudžbi Dragiše Stojadinovića napravio Mihajlo Merćep 1912g,i koji je za vreme Prvog Svetskog rata nestao.
Pokušao sam da pronadjem stare karte na kojima je naznačen aerodrom,ili opis gde se nalazio,ali nisam ništa našao.Pomislio sam da bi možda mogao da posluži članak iz Politike,koji opisuje let Rudolfa Simona septembra 1910g.
"Onda se prvo diže zadnji točkić u vis, odmah zatim i prednja dva i – aeroplan je bio u vazduhu na visini od 12 do 15 metara, pravo ka banjičkoj mehani. Kad je stigao onde, gde trkački konji prave okuku ulazeći u pravu liniju k cilju, aeroplan napravi lep luk, dohvati se torlačkog druma i onda sve paralelno s njime pođe pravo u varoš ka Stefanovićevom imanju. Kad je stigao do onih kuća, koje se pružaju duž druma, preko puta strelišta, Simon obori pobočna krila i aeroplan se lagano i elegantno spusti na zemlju" ("Politika", 7/20. septembar 1910. godine).
Kada o njemu nešto piše ,obično kaže da je on bio u blizini današnjeg VMA.Ali ,iz teksta Politike,saznajemo da se nalazio na nekadašnjem hipodromu.Od početka dvadesetog veka pa do 1914g na ovom hipodromu su se održavale trke konja.Posle rata, 1923g ,vožene su i automobilske trke na ovom (tada već bivšem) hipodromu.
Pored toga mnogi pominju Banjičku mehanu.A i gde je išao torlački drum?
Na njemu je, na početku rata sa Turskom 1912g,napravljen drveni hangar za avione .Kada je Srbija oslobodjena od Austrijske vojske krajem 1914g na njega je prešla Vazduhoplovna eskadra sa dva aviona Bleriot XI (dvosed),i Balonsko odelenje.Podigli su svoje bivake(šatore) a ljudstvo se bavilo skupljanjem boca za vodonik ,koje su ostavili Austro-Ugari .Prikupljeno je preko sto boca ,koje su bile veoma značajne za rad odelenja.
U Prvom Svetskom ratu sa ovog letelišta su od januara do aprila 1915g leteli piloti Stanković i Tomić,u cilju izvidjanja za potrebe Komande odbrane Beograda.Nažalost poleteli su svega devet puta ,jer su ih ometali vremenski uslovi,i neispravnost aviona.Pored toga piloti su neko vreme bili bolesni.Pored njih i balon je često uzletao i vršio izvidjanja i korekturu artiljerske vatre.On je uzletao nasuprot austo-ugarskom balonu koji je uzletao kod sela Bežanija.Svakodnevnim izvidjanjem sa ovog aerodroma u proleće 1915g,detaljno je pregladana i ucrtana leva obala Save nasuprot Beogradu.
Na kraju rata srpske i francuske eskadrle nisu bile na ovom aerodromu,već na novosadskom(većem i bolje uredjenom).Ali ipak su ga koristili pre svega za poštanske avione.Zbog loših puteva,koristili su avione za prevoz pošte i ponekog putnika.U prvo vreme je poštanska ruta išla Novi Sad-Beograd(Banjica)-Niš-Skolje-Solun.Kasnije je produžena do Zagreba i Rajlovca.
Kako se avijacija razvijala,ovaj aerodrom je postao nepodoban. Prestonica je morala da ima svoj aerodrom pa je odlučeno je da se novi napravi na trenu kod sela Bežanija.
Nadam se da sam zainteresovao poznavaoce Beograda,i da će mi pomoći da odredimo gde je stvarno bio aerodrom,pista i možda neke objekte na njemu.
Tema zanimljiva. Evo jednog detalja Banjičkog Hipodroma, nadam se da će pomoći. A znalci će već znati da odgovore na tvoju zagonetku.
Oвде све подсећа на рушевине "Трандафиловића" али препуштам Миловану или Французу да ово аминују или оповргну.
Трг Републике...
Је ли? Онда сам ја скроз омашио. Но не препознајем ништа са Трга републике па бих волео да нам објасниш шта је шта.
Do izgradnje pet solitera na Banjici, stadion(igraliste) "Rad-a" se nalazio na prostoru nove Banjicke pijace, odprilike gde danas
bocaju penzioneri... OVDE !..
Mislim da je F.K. Rad osnovan tek posle WW-2 od strane istoimenog gradjevinskog preduzeca.