Молио бих добре познаваоце саобраћаја да ми помогну. Ко је произвео овај аутобус и модел истог, био је у власништву фудбалског клуба Црвена звезда. Напомињем да је имао роло кров, који се код лепог времена отварао и био при панорамски аутобус код нас. Набављен је између 1950-1952. Хвала свима унапред.
Litija 21. septembra 1931. na kapiji pod kojom je 1915. izginuo Kirhnerov II bataljon hitajući u pomoć braniocima na Dunavskom keju.
Ovom prilikom održan je pomen palim braniocima ispred kosturnice koja se, sada znamo, u to vreme nalazila još u prolazu pod Kalemegdanskom terasom.
Fotografija Svetozara Grdijana sa izložbe Ogledalo istorije. Verovatno sam poslednji sa ovog foruma koji je posetio jednu od kvalitetnijih izložbi u poslednje vreme. Sutra se zatvara. Ako ima neko ko eventualno nije bio (ne u Zmaj Jovinoj, kako neko ovde reče, već u Resavskoj) neka iskoristi sutrašnji dan. I pod obavezno da kupi katalog, u kome pored fotografija ima bezbroj zanimljivih detalja. Za mene je npr. bilo veliko iznenađenje kada sam saznao da je Svetozar Grdijan po dolasku u „Vreme” živeo na šestom spratu ove palate gde je njegova porodica dobila na korišćenje službeni stan. U toj zgradi, u kojoj ja provedoh gotovo četiri decenije života a da nisam imao pojmo o ovome, nastradao je i Grdijanov sedmogodišnji sin jedinac. I to u liftu, verovarno onom drugom koji je vodio od rotacije u podrumu, a koji tada beše drveni sa sitno pletenom žicom kroz koju su se mogli videti oni masni tegovi koji su po šinama klizili gore-dole. Pamtim takav lift u toj zgradi, ali u onom prednjem delu koji vodi ka vrhu palate Vreme. Pominju se tu i nesporazumi sa fotomontažom Staljinovog lika u „Donauzeitungu” (i tu temu smo delimično obradili, redakcija lista bila u ovoj zgradi) zbog kojih Svetozar završi u logoru Dahau (dočekao oslobođenje, ali prekasno)… Mene sada čeka Bora Pekić s duplim viskijem u ruci i svojom knjigom „Vreme i novo vreme” pa da zađem još dublje i dalje u hodnike moje nekadašnje kuće…
A ono što ja primećujem na fotografijama boraca iz oktobra 1944 - mnogo njih nosi šajkače, ali i bluze bivše jugoslovenske vojske, koje su se poslednji put "dužile" 1941...
У то време доста краљевих официра и четника се прикључује партизанима после краљевог прогласа, а код њих је тих униформи било доста, поготову код оних који до тада нису ратовали ни на једној страни него су се тек тада укључили у рат.
Управо тако, падобранац, предухитрио си ме.
У знак захвалности, краљ нешто касније губи сва права и слободе на свеопштем народном консензусу монтираном од стране нових власти.
Додуше, тај краљев закаснели чин није претерано допринео ослобађању Београда али га треба споменути јер је био маргинализован, као и податак да без Совјета, односно њихове јуришне авијације, артиљерије и оклопних возила, НОВЈ никада не би ушла у Београд.
Ове присилно мобилизоване несрећнике које воде у бесмислену кланицу Сремског фронта, не треба ни коментарисати.
Brod „Mažestik” prilikom prve plovidbe ka Pančevu, na otvaranju putničkog pristaništa na Dunavu (u produžetku Dubrovačke ulice), 12. oktobra 1930. Na istoj liniji Beograd – Pančevo – Beograd, saobraćala su još dva broda „Sv. Arhanđel” i „Dom” (u pozadini).
Молио бих добре познаваоце саобраћаја да ми помогну. Ко је произвео овај аутобус и модел истог, био је у власништву фудбалског клуба Црвена звезда. Напомињем да је имао роло кров, који се код лепог времена отварао и био при панорамски аутобус код нас. Набављен је између 1950-1952. Хвала свима унапред.
Litija 21. septembra 1931. na kapiji pod kojom je 1915. izginuo Kirhnerov II bataljon hitajući u pomoć braniocima na Dunavskom keju.
Ovom prilikom održan je pomen palim braniocima ispred kosturnice koja se, sada znamo, u to vreme nalazila još u prolazu pod Kalemegdanskom terasom.
Fotografija Svetozara Grdijana sa izložbe Ogledalo istorije. Verovatno sam poslednji sa ovog foruma koji je posetio jednu od kvalitetnijih izložbi u poslednje vreme. Sutra se zatvara. Ako ima neko ko eventualno nije bio (ne u Zmaj Jovinoj, kako neko ovde reče, već u Resavskoj) neka iskoristi sutrašnji dan. I pod obavezno da kupi katalog, u kome pored fotografija ima bezbroj zanimljivih detalja. Za mene je npr. bilo veliko iznenađenje kada sam saznao da je Svetozar Grdijan po dolasku u „Vreme” živeo na šestom spratu ove palate gde je njegova porodica dobila na korišćenje službeni stan. U toj zgradi, u kojoj ja provedoh gotovo četiri decenije života a da nisam imao pojmo o ovome, nastradao je i Grdijanov sedmogodišnji sin jedinac. I to u liftu, verovarno onom drugom koji je vodio od rotacije u podrumu, a koji tada beše drveni sa sitno pletenom žicom kroz koju su se mogli videti oni masni tegovi koji su po šinama klizili gore-dole. Pamtim takav lift u toj zgradi, ali u onom prednjem delu koji vodi ka vrhu palate Vreme. Pominju se tu i nesporazumi sa fotomontažom Staljinovog lika u „Donauzeitungu” (i tu temu smo delimično obradili, redakcija lista bila u ovoj zgradi) zbog kojih Svetozar završi u logoru Dahau (dočekao oslobođenje, ali prekasno)… Mene sada čeka Bora Pekić s duplim viskijem u ruci i svojom knjigom „Vreme i novo vreme” pa da zađem još dublje i dalje u hodnike moje nekadašnje kuće…
У то време доста краљевих официра и четника се прикључује партизанима после краљевог прогласа, а код њих је тих униформи било доста, поготову код оних који до тада нису ратовали ни на једној страни него су се тек тада укључили у рат.
Управо тако, падобранац, предухитрио си ме.
У знак захвалности, краљ нешто касније губи сва права и слободе на свеопштем народном консензусу монтираном од стране нових власти.
Додуше, тај краљев закаснели чин није претерано допринео ослобађању Београда али га треба споменути јер је био маргинализован, као и податак да без Совјета, односно њихове јуришне авијације, артиљерије и оклопних возила, НОВЈ никада не би ушла у Београд.
Ове присилно мобилизоване несрећнике које воде у бесмислену кланицу Сремског фронта, не треба ни коментарисати.
https://youtu.be/jX_o1IquTmQ
Ko može neka pomogne...
Zgrada je veoma poseban primerak arhitekture iz perioda 1935-1941.
Страшан је наш однос према прошлости.
Материјални докази, људи, све се уништава и све прекрива заборав.
Ово је прилика да се подсетимо Димитрија Коњовића
sr.wikipedia.org/wiki/%D0%94%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%82%D1%80%D0%B8%D1%98%D0%B5_%D0%9A%D0%BE%D1%9A%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B
www.paluba.info/smf/index.php
Brod „Mažestik” prilikom prve plovidbe ka Pančevu, na otvaranju putničkog pristaništa na Dunavu (u produžetku Dubrovačke ulice), 12. oktobra 1930. Na istoj liniji Beograd – Pančevo – Beograd, saobraćala su još dva broda „Sv. Arhanđel” i „Dom” (u pozadini).
Pozdrav svima ...
Pozdrav svima ...