... Gavra i ja smo svojevremeno stavljali ponešto od Anastasa, a više puta smo načinjali i temu Kneževe bašte, ali nikad nismo pošteno odradili, onako , samo kljucali i otišli dalje ... neću ni ja odmaći, samo podsećanja radi, mada mi se sve čini da smo imali i poneki crtež, sa sve Luteranskom crkvom - ma siguran sam... sada stvarno nemam vremena, pa molim poštenog nalazača, a sigurno će se setiti onaj ko je stavljao ...
Касина, прашта ти се због брзине, али ти приказујеш Академијин плац, који је дуго био празан. Кнез Михаило га је поклонио држави за просветне циљеве, а краљ Милан дефинитивно дао Академији када ју је основао. Пар деценија касније је ту и подигнута данашња зграда САНУ.
Кнежева башта је ово иза ограде:
Снимак је из 1864-65.
Зна се да је раније ту био Делијски конак. Како каже М.Ђ.Милићевић (1902): Onde gde je sada trokatna kuca Nikole Spasica (pre Pandjelova) za Turaka
je bio delijski konak, gde je sedeo vojvoda (turski starešina) koji je sudio
Turcima erlijama za manje stvari. Pred tim konakom bila je cesma, koja se
zvala delijska cesma, jer su u onom konaku boravile i delije (turski vojnici).
Sada je cesma izmeštena preko puta uz plac akadsmijski, a od nje se i ono
mesto okolo zove Delijska cesma.
Ако је ово тачно, онда се конак налазио одмах иза чесме, па би требало да се види на овој слици. Пошто се не види, можда је срушен у међувремену. Мада се негде помиње да је Делијски конак био више према Дефтердаровој џамији, што је крајње лево на слици (па и ван ње). Помиње се да је у том конаку заседао Правитељствујушчи совјет за време Првог устанка...
Касина, прашта ти се због брзине, али ти приказујеш Академијин плац, који је дуго био празан. Кнез Михаило га је поклонио држави за просветне циљеве, а краљ Милан дефинитивно дао Академији када ју је основао. Пар деценија касније је ту и подигнута данашња зграда САНУ.
Кнежева башта је ово иза ограде:
Снимак је из 1864-65.
Зна се да је раније ту био Делијски конак. Како каже М.Ђ.Милићевић (1902): Onde gde je sada trokatna kuca Nikole Spasica (pre Pandjelova) za Turaka je bio delijski konak, gde je sedeo vojvoda (turski starešina) koji je sudio Turcima erlijama za manje stvari. Pred tim konakom bila je cesma, koja se zvala delijska cesma, jer su u onom konaku boravile i delije (turski vojnici). Sada je cesma izmeštena preko puta uz plac akadsmijski, a od nje se i ono mesto okolo zove Delijska cesma.
Ако је ово тачно, онда се конак налазио одмах иза чесме, па би требало да се види на овој слици. Пошто се не види, можда је срушен у међувремену. Мада се негде помиње да је Делијски конак био више према Дефтердаровој џамији, што је крајње лево на слици (па и ван ње). Помиње се да је у том конаку заседао Правитељствујушчи совјет за време Првог устанка...
I od mene par detalja:
Kada je posle duge opsade oslobođen Beograd 1806 i od grada napravljena prestonica mlade države, morale su da se obrazuju i institucije vlasti. Vožd Karađorđe je u bivšoj spahijskoj kasarni, ili u Delijskom konaku, kako se kasnije ovo zdanje popularno zvalo, a na današnjem jugozapadnom uglu ulice Kralja Petra i Knez Mihailove smestio svoj "Karađorđev stan u koji se on sa svojim momcima smestio i iz koga je rukovodio državnim poslovima". Vođa ustanka jedno vreme je za stanovanje koristio, kako ističe D. Zamolo, i Alajbegov konak u nekadašnjoj Trojanskoj ulici br. 5 u blizini današnje Gospodar Jovanove. Ovaj Karađorđev konak pominje se i kao konak Vase Čarapića ali i kao Vanlijićeva kuća jer je "ovu zgradu posle odlaska Turaka iz Beograda prvo kupio neki Grk ili Cincarin a onda i trgovac Vanlićije", po kome je i dobila svoje današnje istorijsko ime. Ova tipična turska kuća sa velikim kaldrmisanim dvorištem, "prizemljem u kamenu i spratom u drvenoj bondučnoj konstrukciji", srušena je tek 1937 godine.
Касина, прашта ти се због брзине, али ти приказујеш Академијин плац, који је дуго био празан. Кнез Михаило га је поклонио држави за просветне циљеве, а краљ Милан дефинитивно дао Академији када ју је основао. Пар деценија касније је ту и подигнута данашња зграда САНУ.
Кнежева башта је ово иза ограде:
Снимак је из 1864-65.
Зна се да је раније ту био Делијски конак. Како каже М.Ђ.Милићевић (1902): Onde gde je sada trokatna kuca Nikole Spasica (pre Pandjelova) za Turaka je bio delijski konak, gde je sedeo vojvoda (turski starešina) koji je sudio Turcima erlijama za manje stvari. Pred tim konakom bila je cesma, koja se zvala delijska cesma, jer su u onom konaku boravile i delije (turski vojnici). Sada je cesma izmeštena preko puta uz plac akadsmijski, a od nje se i ono mesto okolo zove Delijska cesma.
Ако је ово тачно, онда се конак налазио одмах иза чесме, па би требало да се види на овој слици. Пошто се не види, можда је срушен у међувремену. Мада се негде помиње да је Делијски конак био више према Дефтердаровој џамији, што је крајње лево на слици (па и ван ње). Помиње се да је у том конаку заседао Правитељствујушчи совјет за време Првог устанка...
I od mene par detalja:
Kada je posle duge opsade oslobođen Beograd 1806 i od grada napravljena prestonica mlade države, morale su da se obrazuju i institucije vlasti. Vožd Karađorđe je u bivšoj spahijskoj kasarni, ili u Delijskom konaku, kako se kasnije ovo zdanje popularno zvalo, a na današnjem jugozapadnom uglu ulice Kralja Petra i Knez Mihailove smestio svoj "Karađorđev stan u koji se on sa svojim momcima smestio i iz koga je rukovodio državnim poslovima". Vođa ustanka jedno vreme je za stanovanje koristio, kako ističe D. Zamolo, i Alajbegov konak u nekadašnjoj Trojanskoj ulici br. 5 u blizini današnje Gospodar Jovanove. Ovaj Karađorđev konak pominje se i kao konak Vase Čarapića ali i kao Vanlijićeva kuća jer je "ovu zgradu posle odlaska Turaka iz Beograda prvo kupio neki Grk ili Cincarin a onda i trgovac Vanlićije", po kome je i dobila svoje današnje istorijsko ime. Ova tipična turska kuća sa velikim kaldrmisanim dvorištem, "prizemljem u kamenu i spratom u drvenoj bondučnoj konstrukciji", srušena je tek 1937 godine.
imali smo i sliku te zgrade, Vanlicijeve kuce, by Putnik
Кнежеву башту је по промени династије 1858. књаз Милош национализовао, тј. пренео држави. Онда ју је купио Урош Јовановић (познат по Урошевој пивници на Теразијама), али и убрзо продао уплашен шта би било када би се Карађорђевићи вратили. Купац је била Слога а.д (пазите, акционарско друштво почетком 1860-тих!), кога је за ту намену формирало неколико трговаца. Идеја је била, као и увек, да се јефтино купи и скупо прода. Стога је Слога испарцелисала башту и продавала појединачне плацеве. Онај угаони је купио касапин и лиферант меса и турској и српској војсци Јован Панђела и саградио једноспратницу, коју знамо са Громанове фотографије. Касније је ту зграду купио Никола Спасић, надградио и оставио као задужбину.
... prvo Kneževa bašta na snimku Anastasa ...
... i stereo snimak iz Pionirskog ...
Кнежева башта је ово иза ограде:
Снимак је из 1864-65.
Зна се да је раније ту био Делијски конак. Како каже М.Ђ.Милићевић (1902): Onde gde je sada trokatna kuca Nikole Spasica (pre Pandjelova) za Turaka je bio delijski konak, gde je sedeo vojvoda (turski starešina) koji je sudio Turcima erlijama za manje stvari. Pred tim konakom bila je cesma, koja se zvala delijska cesma, jer su u onom konaku boravile i delije (turski vojnici). Sada je cesma izmeštena preko puta uz plac akadsmijski, a od nje se i ono mesto okolo zove Delijska cesma.
Ако је ово тачно, онда се конак налазио одмах иза чесме, па би требало да се види на овој слици. Пошто се не види, можда је срушен у међувремену. Мада се негде помиње да је Делијски конак био више према Дефтердаровој џамији, што је крајње лево на слици (па и ван ње). Помиње се да је у том конаку заседао Правитељствујушчи совјет за време Првог устанка...
Кнежева башта је ово иза ограде:
Снимак је из 1864-65.
Зна се да је раније ту био Делијски конак. Како каже М.Ђ.Милићевић (1902): Onde gde je sada trokatna kuca Nikole Spasica (pre Pandjelova) za Turaka je bio delijski konak, gde je sedeo vojvoda (turski starešina) koji je sudio Turcima erlijama za manje stvari. Pred tim konakom bila je cesma, koja se zvala delijska cesma, jer su u onom konaku boravile i delije (turski vojnici). Sada je cesma izmeštena preko puta uz plac akadsmijski, a od nje se i ono mesto okolo zove Delijska cesma.
Ако је ово тачно, онда се конак налазио одмах иза чесме, па би требало да се види на овој слици. Пошто се не види, можда је срушен у међувремену. Мада се негде помиње да је Делијски конак био више према Дефтердаровој џамији, што је крајње лево на слици (па и ван ње). Помиње се да је у том конаку заседао Правитељствујушчи совјет за време Првог устанка...
I od mene par detalja:
Kada je posle duge opsade oslobođen Beograd 1806 i od grada napravljena prestonica mlade države, morale su da se obrazuju i institucije vlasti. Vožd Karađorđe je u bivšoj spahijskoj kasarni, ili u Delijskom konaku, kako se kasnije ovo zdanje popularno zvalo, a na današnjem jugozapadnom uglu ulice Kralja Petra i Knez Mihailove smestio svoj "Karađorđev stan u koji se on sa svojim momcima smestio i iz koga je rukovodio državnim poslovima". Vođa ustanka jedno vreme je za stanovanje koristio, kako ističe D. Zamolo, i Alajbegov konak u nekadašnjoj Trojanskoj ulici br. 5 u blizini današnje Gospodar Jovanove. Ovaj Karađorđev konak pominje se i kao konak Vase Čarapića ali i kao Vanlijićeva kuća jer je "ovu zgradu posle odlaska Turaka iz Beograda prvo kupio neki Grk ili Cincarin a onda i trgovac Vanlićije", po kome je i dobila svoje današnje istorijsko ime. Ova tipična turska kuća sa velikim kaldrmisanim dvorištem, "prizemljem u kamenu i spratom u drvenoj bondučnoj konstrukciji", srušena je tek 1937 godine.
Кнежева башта је ово иза ограде:
Снимак је из 1864-65.
Зна се да је раније ту био Делијски конак. Како каже М.Ђ.Милићевић (1902): Onde gde je sada trokatna kuca Nikole Spasica (pre Pandjelova) za Turaka je bio delijski konak, gde je sedeo vojvoda (turski starešina) koji je sudio Turcima erlijama za manje stvari. Pred tim konakom bila je cesma, koja se zvala delijska cesma, jer su u onom konaku boravile i delije (turski vojnici). Sada je cesma izmeštena preko puta uz plac akadsmijski, a od nje se i ono mesto okolo zove Delijska cesma.
Ако је ово тачно, онда се конак налазио одмах иза чесме, па би требало да се види на овој слици. Пошто се не види, можда је срушен у међувремену. Мада се негде помиње да је Делијски конак био више према Дефтердаровој џамији, што је крајње лево на слици (па и ван ње). Помиње се да је у том конаку заседао Правитељствујушчи совјет за време Првог устанка...
I od mene par detalja:
Kada je posle duge opsade oslobođen Beograd 1806 i od grada napravljena prestonica mlade države, morale su da se obrazuju i institucije vlasti. Vožd Karađorđe je u bivšoj spahijskoj kasarni, ili u Delijskom konaku, kako se kasnije ovo zdanje popularno zvalo, a na današnjem jugozapadnom uglu ulice Kralja Petra i Knez Mihailove smestio svoj "Karađorđev stan u koji se on sa svojim momcima smestio i iz koga je rukovodio državnim poslovima". Vođa ustanka jedno vreme je za stanovanje koristio, kako ističe D. Zamolo, i Alajbegov konak u nekadašnjoj Trojanskoj ulici br. 5 u blizini današnje Gospodar Jovanove. Ovaj Karađorđev konak pominje se i kao konak Vase Čarapića ali i kao Vanlijićeva kuća jer je "ovu zgradu posle odlaska Turaka iz Beograda prvo kupio neki Grk ili Cincarin a onda i trgovac Vanlićije", po kome je i dobila svoje današnje istorijsko ime. Ova tipična turska kuća sa velikim kaldrmisanim dvorištem, "prizemljem u kamenu i spratom u drvenoj bondučnoj konstrukciji", srušena je tek 1937 godine.
imali smo i sliku te zgrade, Vanlicijeve kuce, by Putnik
a i by Kasina
Анастас Јовановић: цртеж за насловну страну Споменика српских:
Фабрика браће Илић на Карабурми
Спаљивање моштију Светог Саве на Врачару:
Прометна банка, угао Кн. Михаилове и Змај Јовине:
Војна болница: