... od Uzun Mirikove ka Vasinoj ulici koja je dobila je ime po čuvenom junaku Vasi Čarapiću, koji je poginuo prilikom zauzimanja Stambol kapije 12. decembra. 1806. godine. naalazio se niz vrednih i istorijski značajnjih zgrada.
Na samom početku ove ulice 1838 godine podignuta je po projektu Franka Jankea, a za ondašnjeg gradonačelnika Cvetka Rajovića, prizmena porodična kuća u čisto klasicističkom stilu sa dorskim polustubovima na fasadama. U ovoj kući jedno vreme je bio smešten engleski konzulat, a od 1862 srpska žandarmerija i od 1867 Beogradska realka. Danas se u ovoj zgradi nalazi pedagoški muzej Srbije. Od ove kuće pa sve do Velike pijace tokom tridesetih i četrdesetih godina XIX veka svoje velike kuće su podigli gospodar Jevrem Obrenović, Avram Petronijević, Toma Vučić Perišić, Franc Janke, Aleksandar Karađorđević...
druga velika kuća Jevreme Obrenovića
Da li neko zna nešto o kućama:
1. Avrama Petronijevića
2. Franc Jankea
3. i onom nizu kuća na Velikoj pijaci
Početak Rotarijanstva u Jugoslaviji vezan je za 1927. godinu i aktivnosti dr Vojislava Kujundžića, beogradskog lekara, koji je imao dobre poslovne i prijateljske veze sa čehoslovačkim rotarijancima.
Krajem avgusta 1927. rotarijanac M. Svoboda, član RK Plzen, dolazi u posetu Beogradu i pred brojnom publikom govori o Rotari pokretu, a nešto kasnije, septembra 1928. godine, guverner distrikta, Jozef Schultz, posećuje Beograd da bi prisustvovao sastanku organizacionog odbora budućeg Rotari kluba Beograd koji je održan u hotelu Srpski kralj 13. septembra 1928. godine. Sledeći važni datumi u istoriji Kluba su 14. oktobar 1928. godine, kada su na redovnom sastanku svi članovi doneli odluku o osnivanju i 4. mart 1929. godine kada je Klub podneo prijavu za članstvo u Rotari Internacionalu. Roster lista članova Rotari kluba Beograd brojala je 25 ljudi, a članovi upravnog odbora Kluba bili su: dr Ferdinand Granberg – predsednik, dr Vojislav Kujundžić – potpredsednik, Jozef Hrnčir – sekretar, Gojko Đermanović – rizničar Stevan Koen – ceremonijar, Adolf Minh i dr Janko Šuman. Charter proslava Rotari kluba Beograd, zajedno sa Rotari klubom Zagreb održana je na Vidovdan, 28. juna 1929. godine, na Plitvičkim jezerima. Povelju RI je predsednicima, Ferdinandu Granbergu i Jozu Mikuličiću, uručio guverner Schulz i ovim činom RK Beograd i RK Zagreb su zvanično primljeni u Međunarodnu Rotari organizaciju.
Rotarijanstvo se brzo širi i već 12. oktobra 1929. formira se klub u Osijeku, 16. novembra 1929. godine u Novom Sadu, 24. maja 1930. godine u Subotici i 7. septembra 1930. godine u Sušaku. Zatim 15. i 16. novembra 1930. godine održavaju se dva Chartera u Mariboru i Varaždinu, 14. marta 1931. u Ljubljani, 20. marta 1931. u Sarajevu, 14. maja 1931. u Splitu. 5. juna 1931. u Pančevu i 30. maja 1931. godine u Skoplju. Odlukom borda direktora RI od 9. novembra 1931. godine, ovih 13. jugoslovenskih klubova osniva distrikt 77 – Kraljevina Jugoslavija. Prvi guverner distrikta bio je Edo Marković iz RK Zagreb. U kasnijem periodu, do kraja 1940. godine, Rotari pokret u Jugoslaviji ima stabilan razvoj, a statistika beleži da je na rotarijansku 1939/40 novu godinu, distrikt 77 imao 34 kluba sa 856 članova. Oko Rotari ideje okupio veliki broj značajnih ličnosti iz svih oblasti političkog, privrednog, kulturnog, naučnog i umetničkog života Kraljevine Jugoslavije. Članovi Rotari klubova bili su: Milan Stojadinović, dugogodišnji ministar i predsednik vlade, Franjo Bajloni, čuveni vlasnik pivare, Ferdinand Granberg, vlasnik SARTIDA i suvlasnik rudnika Bor, Ivo Andrić, književnik, Ljuba Stanojević, glumac, Mihajlo Petrović – Alas, matematičar, Vlada Teokarević, industrijalac, Branislav Vojinović, upravnik Narodnog pozorišta, Dragutin Prica, admiral i komandant mornarice, Milan Radosavljević, guverner Narodne banke, Dobrivoje Stošević, ministar prosvete Viktor Ružić ministar pravde i mnogi, mnogi drugi.
Kako se približavao II svetski rat rotarijanci su delovali u sve nepovoljnijim, a ponekad i teškim okolnostima. U godinama neposredno pred rat, sa prodorom fašizma, u nekim delovima Evrope, posebno Nemačkoj, Austriji i Italiji, oseća se odbojnost prema ovom pokretu. U ovakvim uslovima Rotari klubovi u Jugoslaviji dočekali su 1939. godinu i početak svetskog sukoba. Osećaj nemoći da se bilo šta promeni i da se zaustavi rat koji se neumitno širio, učinili su da Rotari klubovi počnu da stagniraju i da se polako gase. Početkom marta 1941. godine pred sam početak Drugog svetskog rata u Jugoslaviji sve zvanične aktivnosti Rotari klubova potpuno su zamrle.
I Milan Stojadinović navodi:
Osnivač Beogradskog Rotary kluba bio je Dr. Vojislav Kujundžić, a prvi Predsednik je bio Ferdinand Gromberg, vlasnik Smederevske železare - današnjeg SARTIDA i suvlasnik Borskog rudnika. Do kraja treće decenije osnovani su klubovi u Novom Sadu, Subotici i Osjeku. Distrikt "Jugoslavija" se osniva 1931. god. pod brojem 77 u kome je bilo 12 klubova i 303 člana. Prvi Guverner je bio Edo Marković, a bili su još i Dr. Milan Stojadinović, Stevan Pavlović, Stevan Vagner i Knez-Namesnik Pavle Karađorđević kao počasni Guverner Distrikta Jugoslavija.
i na sajtu niškog rotari gkluba ima sledeća priča:
Osnivač Beogradskog Rotary kluba bio je Dr. Vojislav Kujundžić, a prvi Predsednik je bio Ferdinand Gromberg, vlasnik Smederevske železare - današnjeg SARTIDA i suvlasnik Borskog rudnika. Do kraja treće decenije osnovani su klubovi u Novom Sadu, Subotici i Osjeku. Distrikt "Jugoslavija" se osniva 1931. god. pod brojem 77 u kome je bilo 12 klubova i 303 člana. Prvi Guverner je bio Edo Marković, a bili su još i Dr. Milan Stojadinović, Stevan Pavlović, Stevan Vagner i Knez-Namesnik Pavle Karađorđević kao počasni Guverner Distrikta Jugoslavija.
U periodu od 1931. do 1940. god. formirani su klubovi u Pančevu (1931), Zemunu (1934), Nišu (1936), zatim Leskovcu, Kikindi, Zrenjaninu, Bečeju, Vršcu, Somboru, Bačkoj Topoli, Kanjiži, Jagodini, Paraćinu, Ćupriji (1937 - 1940).
Bilans 1940. god. bio je 34 kluba i 809 članova od toga samo u Srbiji 15 klubova sa 347 članova.
U vreme rađanja Rotary klubova, članovi su bili viđeniji ljudi iz biznisa, politike, kulture, nauke, poznati industrijalci, literate, akademci. Dakle, bili su to lideri u svojim profesijama sa puno ličnog integriteta i želje da afirmišu svoju profesiju. (Milan Stojadinović, Ivo Andrić, Mika Petrović - "Alas", Andra Nikolić, Arh. Bogdan Nestorović, Vlada Petković i drugi).
Niški Rotary klub je zvanično prvi put čarterovan 20. avgusta 1936. god. kao klub sa brojem 4010 u spomenutom Distriktu 77, sa 26 članova kluba.
Prvi Predsednik kluba bio je poznati veoma cenjeni lekar Dr. Dragutin Petković, vlasnik prvog privatnog sanatorijuma u Nišu. Prvi Sekretar kluba bio je Toma Sekulić, uspešan menadžer francusko-srpske banke. Članovi kluba su, takođe, bili poznati, veoma cenjeni i uspešni građani Niša: Andon Andonović, vlasnik robno-uvozne firme, Jovan Apel, vlasnik Pivare, Vukašin Antić, direktor u Nacionalnoj banci, Vladimir Predić, predsednik udruženja apotekara u Nišu, Sotir Blagojević, vlasnik projektansko-građevinske firme, Pera Aranđelović, vlasnik trgovine lekovima, Dr. Stojan Novaković, šef hirurgije u državnoj bolnici u Nišu, Milan Stojiljković, vlasnik firme za distribuciju gvožđa, Borivoje Stojiljković, direktor Narodnog pozorišta, Vojislav Lazarević, lekar, Čeda Nasim, vlasnik maloprodaje stakla, Bogdan Knežević, direktor firme za inženjering i građevinarstvo, Petko Bukumirović, vlasnik velikoprodaje Bukumirović i Grebenarević, Dušan Vitorović, učitelj, Dr. Božidar Ristić, zubar, Dragi Ristić, vlasnik tekstilne fabrike "Mita Ristić i sinovi", Dr. Milan Sokolović, direktor higijenskog zavoda i Veljko Stefanović, vlasnik drvne industrije u Nišu.
A iz priča znam da je na ovom praznom placu "bio" masonski hram.
Početak Rotarijanstva u Jugoslaviji vezan je za 1927. godinu i aktivnosti dr Vojislava Kujundžića, beogradskog lekara, koji je imao dobre poslovne i prijateljske veze sa čehoslovačkim rotarijancima.
Krajem avgusta 1927. rotarijanac M. Svoboda, član RK Plzen, dolazi u posetu Beogradu i pred brojnom publikom govori o Rotari pokretu, a nešto kasnije, septembra 1928. godine, guverner distrikta, Jozef Schultz, posećuje Beograd da bi prisustvovao sastanku organizacionog odbora budućeg Rotari kluba Beograd koji je održan u hotelu Srpski kralj 13. septembra 1928. godine. Sledeći važni datumi u istoriji Kluba su 14. oktobar 1928. godine, kada su na redovnom sastanku svi članovi doneli odluku o osnivanju i 4. mart 1929. godine kada je Klub podneo prijavu za članstvo u Rotari Internacionalu. Roster lista članova Rotari kluba Beograd brojala je 25 ljudi, a članovi upravnog odbora Kluba bili su: dr Ferdinand Granberg – predsednik, dr Vojislav Kujundžić – potpredsednik, Jozef Hrnčir – sekretar, Gojko Đermanović – rizničar Stevan Koen – ceremonijar, Adolf Minh i dr Janko Šuman. Charter proslava Rotari kluba Beograd, zajedno sa Rotari klubom Zagreb održana je na Vidovdan, 28. juna 1929. godine, na Plitvičkim jezerima. Povelju RI je predsednicima, Ferdinandu Granbergu i Jozu Mikuličiću, uručio guverner Schulz i ovim činom RK Beograd i RK Zagreb su zvanično primljeni u Međunarodnu Rotari organizaciju.
Rotarijanstvo se brzo širi i već 12. oktobra 1929. formira se klub u Osijeku, 16. novembra 1929. godine u Novom Sadu, 24. maja 1930. godine u Subotici i 7. septembra 1930. godine u Sušaku. Zatim 15. i 16. novembra 1930. godine održavaju se dva Chartera u Mariboru i Varaždinu, 14. marta 1931. u Ljubljani, 20. marta 1931. u Sarajevu, 14. maja 1931. u Splitu. 5. juna 1931. u Pančevu i 30. maja 1931. godine u Skoplju. Odlukom borda direktora RI od 9. novembra 1931. godine, ovih 13. jugoslovenskih klubova osniva distrikt 77 – Kraljevina Jugoslavija. Prvi guverner distrikta bio je Edo Marković iz RK Zagreb. U kasnijem periodu, do kraja 1940. godine, Rotari pokret u Jugoslaviji ima stabilan razvoj, a statistika beleži da je na rotarijansku 1939/40 novu godinu, distrikt 77 imao 34 kluba sa 856 članova. Oko Rotari ideje okupio veliki broj značajnih ličnosti iz svih oblasti političkog, privrednog, kulturnog, naučnog i umetničkog života Kraljevine Jugoslavije. Članovi Rotari klubova bili su: Milan Stojadinović, dugogodišnji ministar i predsednik vlade, Franjo Bajloni, čuveni vlasnik pivare, Ferdinand Granberg, vlasnik SARTIDA i suvlasnik rudnika Bor, Ivo Andrić, književnik, Ljuba Stanojević, glumac, Mihajlo Petrović – Alas, matematičar, Vlada Teokarević, industrijalac, Branislav Vojinović, upravnik Narodnog pozorišta, Dragutin Prica, admiral i komandant mornarice, Milan Radosavljević, guverner Narodne banke, Dobrivoje Stošević, ministar prosvete Viktor Ružić ministar pravde i mnogi, mnogi drugi.
Kako se približavao II svetski rat rotarijanci su delovali u sve nepovoljnijim, a ponekad i teškim okolnostima. U godinama neposredno pred rat, sa prodorom fašizma, u nekim delovima Evrope, posebno Nemačkoj, Austriji i Italiji, oseća se odbojnost prema ovom pokretu. U ovakvim uslovima Rotari klubovi u Jugoslaviji dočekali su 1939. godinu i početak svetskog sukoba. Osećaj nemoći da se bilo šta promeni i da se zaustavi rat koji se neumitno širio, učinili su da Rotari klubovi počnu da stagniraju i da se polako gase. Početkom marta 1941. godine pred sam početak Drugog svetskog rata u Jugoslaviji sve zvanične aktivnosti Rotari klubova potpuno su zamrle.
I Milan Stojadinović navodi:
Osnivač Beogradskog Rotary kluba bio je Dr. Vojislav Kujundžić, a prvi Predsednik je bio Ferdinand Gromberg, vlasnik Smederevske železare - današnjeg SARTIDA i suvlasnik Borskog rudnika. Do kraja treće decenije osnovani su klubovi u Novom Sadu, Subotici i Osjeku. Distrikt "Jugoslavija" se osniva 1931. god. pod brojem 77 u kome je bilo 12 klubova i 303 člana. Prvi Guverner je bio Edo Marković, a bili su još i Dr. Milan Stojadinović, Stevan Pavlović, Stevan Vagner i Knez-Namesnik Pavle Karađorđević kao počasni Guverner Distrikta Jugoslavija.
i na sajtu niškog rotari gkluba ima sledeća priča:
Osnivač Beogradskog Rotary kluba bio je Dr. Vojislav Kujundžić, a prvi Predsednik je bio Ferdinand Gromberg, vlasnik Smederevske železare - današnjeg SARTIDA i suvlasnik Borskog rudnika. Do kraja treće decenije osnovani su klubovi u Novom Sadu, Subotici i Osjeku. Distrikt "Jugoslavija" se osniva 1931. god. pod brojem 77 u kome je bilo 12 klubova i 303 člana. Prvi Guverner je bio Edo Marković, a bili su još i Dr. Milan Stojadinović, Stevan Pavlović, Stevan Vagner i Knez-Namesnik Pavle Karađorđević kao počasni Guverner Distrikta Jugoslavija.
U periodu od 1931. do 1940. god. formirani su klubovi u Pančevu (1931), Zemunu (1934), Nišu (1936), zatim Leskovcu, Kikindi, Zrenjaninu, Bečeju, Vršcu, Somboru, Bačkoj Topoli, Kanjiži, Jagodini, Paraćinu, Ćupriji (1937 - 1940).
Bilans 1940. god. bio je 34 kluba i 809 članova od toga samo u Srbiji 15 klubova sa 347 članova.
U vreme rađanja Rotary klubova, članovi su bili viđeniji ljudi iz biznisa, politike, kulture, nauke, poznati industrijalci, literate, akademci. Dakle, bili su to lideri u svojim profesijama sa puno ličnog integriteta i želje da afirmišu svoju profesiju. (Milan Stojadinović, Ivo Andrić, Mika Petrović - "Alas", Andra Nikolić, Arh. Bogdan Nestorović, Vlada Petković i drugi).
Niški Rotary klub je zvanično prvi put čarterovan 20. avgusta 1936. god. kao klub sa brojem 4010 u spomenutom Distriktu 77, sa 26 članova kluba.
Prvi Predsednik kluba bio je poznati veoma cenjeni lekar Dr. Dragutin Petković, vlasnik prvog privatnog sanatorijuma u Nišu. Prvi Sekretar kluba bio je Toma Sekulić, uspešan menadžer francusko-srpske banke. Članovi kluba su, takođe, bili poznati, veoma cenjeni i uspešni građani Niša: Andon Andonović, vlasnik robno-uvozne firme, Jovan Apel, vlasnik Pivare, Vukašin Antić, direktor u Nacionalnoj banci, Vladimir Predić, predsednik udruženja apotekara u Nišu, Sotir Blagojević, vlasnik projektansko-građevinske firme, Pera Aranđelović, vlasnik trgovine lekovima, Dr. Stojan Novaković, šef hirurgije u državnoj bolnici u Nišu, Milan Stojiljković, vlasnik firme za distribuciju gvožđa, Borivoje Stojiljković, direktor Narodnog pozorišta, Vojislav Lazarević, lekar, Čeda Nasim, vlasnik maloprodaje stakla, Bogdan Knežević, direktor firme za inženjering i građevinarstvo, Petko Bukumirović, vlasnik velikoprodaje Bukumirović i Grebenarević, Dušan Vitorović, učitelj, Dr. Božidar Ristić, zubar, Dragi Ristić, vlasnik tekstilne fabrike "Mita Ristić i sinovi", Dr. Milan Sokolović, direktor higijenskog zavoda i Veljko Stefanović, vlasnik drvne industrije u Nišu.
A iz priča znam da je na ovom praznom placu "bio" masonski hram.
__________________
Што се тиче Ротари клуба, ево њиховог састанка у Српском краљу 1929.
Питање: да ли је онај предмет право на столу неки њихов симбол или нека врста вентилатора којих ових дана ни за лека по радњама?
Fantastične slike i potpisi preuzeti od nemanjad90 sa Beobuild foruma.
podzemni deo pivare:
prva prostorija (hodnik) koji povezuje sve prostorije
izvor
prva prostorija (ona je jedino ostala sa pločicama)
druga prostorija (verovatno su na ovim betonskim postoljima bila neka burad koja su odnesena)
treća prostorija
centralna podzmena prostorija
Ovo je stanje centralne prostorije od pre privatizacije, da se uporedi. Može da se vidi da su sečene čelične grede i cevi koje su vodile do ostalih prostorija.
prostorija sa tankovima za pivo koji su u zidu i obloženi limom
hodnik koji vodi od centralne prostorije prema izlazu i jos jednoj podzemnoj hali
Poslednji put menjao nemanjad90 dana Sre Sep 24, 2014 10:26 pm, izmenjena samo jedanput
Scena iz filma "Plastični Isus", na slici je Tom Gotovac.
Да, тако беше. Углавном, тркељишући по интернету да се још мало подсетим Готовца, ни крив ни дужан налетех на пар слика из контекста авангардних иметника...
1967.
1976.
Ова доња ми мирише на Краља Милутина.
Мислим да је ово Грков "крај"--да је иза овог друштванцета улаз у Светозара Марковића, а преко пута њих--Таш
Scena iz filma "Plastični Isus", na slici je Tom Gotovac.
Да, тако беше. Углавном, тркељишући по интернету да се још мало подсетим Готовца, ни крив ни дужан налетех на пар слика из контекста авангардних иметника...
1967.
1976.
Ова доња ми мирише на Краља Милутина.
Мислим да је ово Грков "крај"--да је иза овог друштванцета улаз у Светозара Марковића, а преко пута њих--Таш
Извини, ипак је ово С. Марковића код Краља Милана. Отприлике овако, али нисам могао да се попнем на тротоар иза баште.
Na samom početku ove ulice 1838 godine podignuta je po projektu Franka Jankea, a za ondašnjeg gradonačelnika Cvetka Rajovića, prizmena porodična kuća u čisto klasicističkom stilu sa dorskim polustubovima na fasadama. U ovoj kući jedno vreme je bio smešten engleski konzulat, a od 1862 srpska žandarmerija i od 1867 Beogradska realka. Danas se u ovoj zgradi nalazi pedagoški muzej Srbije. Od ove kuće pa sve do Velike pijace tokom tridesetih i četrdesetih godina XIX veka svoje velike kuće su podigli gospodar Jevrem Obrenović, Avram Petronijević, Toma Vučić Perišić, Franc Janke, Aleksandar Karađorđević...
druga velika kuća Jevreme Obrenovića
Da li neko zna nešto o kućama:
1. Avrama Petronijevića
2. Franc Jankea
3. i onom nizu kuća na Velikoj pijaci
Na Netu sam pronašao ovaj članak. http://www.rotarysombor.org/istorija.htm
Rotarijanstvo u Srbiji
Početak Rotarijanstva u Jugoslaviji vezan je za 1927. godinu i aktivnosti dr Vojislava Kujundžića, beogradskog lekara, koji je imao dobre poslovne i prijateljske veze sa čehoslovačkim rotarijancima.
Krajem avgusta 1927. rotarijanac M. Svoboda, član RK Plzen, dolazi u posetu Beogradu i pred brojnom publikom govori o Rotari pokretu, a nešto kasnije, septembra 1928. godine, guverner distrikta, Jozef Schultz, posećuje Beograd da bi prisustvovao sastanku organizacionog odbora budućeg Rotari kluba Beograd koji je održan u hotelu Srpski kralj 13. septembra 1928. godine. Sledeći važni datumi u istoriji Kluba su 14. oktobar 1928. godine, kada su na redovnom sastanku svi članovi doneli odluku o osnivanju i 4. mart 1929. godine kada je Klub podneo prijavu za članstvo u Rotari Internacionalu. Roster lista članova Rotari kluba Beograd brojala je 25 ljudi, a članovi upravnog odbora Kluba bili su: dr Ferdinand Granberg – predsednik, dr Vojislav Kujundžić – potpredsednik, Jozef Hrnčir – sekretar, Gojko Đermanović – rizničar Stevan Koen – ceremonijar, Adolf Minh i dr Janko Šuman. Charter proslava Rotari kluba Beograd, zajedno sa Rotari klubom Zagreb održana je na Vidovdan, 28. juna 1929. godine, na Plitvičkim jezerima. Povelju RI je predsednicima, Ferdinandu Granbergu i Jozu Mikuličiću, uručio guverner Schulz i ovim činom RK Beograd i RK Zagreb su zvanično primljeni u Međunarodnu Rotari organizaciju.
Rotarijanstvo se brzo širi i već 12. oktobra 1929. formira se klub u Osijeku, 16. novembra 1929. godine u Novom Sadu, 24. maja 1930. godine u Subotici i 7. septembra 1930. godine u Sušaku. Zatim 15. i 16. novembra 1930. godine održavaju se dva Chartera u Mariboru i Varaždinu, 14. marta 1931. u Ljubljani, 20. marta 1931. u Sarajevu, 14. maja 1931. u Splitu. 5. juna 1931. u Pančevu i 30. maja 1931. godine u Skoplju. Odlukom borda direktora RI od 9. novembra 1931. godine, ovih 13. jugoslovenskih klubova osniva distrikt 77 – Kraljevina Jugoslavija. Prvi guverner distrikta bio je Edo Marković iz RK Zagreb. U kasnijem periodu, do kraja 1940. godine, Rotari pokret u Jugoslaviji ima stabilan razvoj, a statistika beleži da je na rotarijansku 1939/40 novu godinu, distrikt 77 imao 34 kluba sa 856 članova. Oko Rotari ideje okupio veliki broj značajnih ličnosti iz svih oblasti političkog, privrednog, kulturnog, naučnog i umetničkog života Kraljevine Jugoslavije. Članovi Rotari klubova bili su: Milan Stojadinović, dugogodišnji ministar i predsednik vlade, Franjo Bajloni, čuveni vlasnik pivare, Ferdinand Granberg, vlasnik SARTIDA i suvlasnik rudnika Bor, Ivo Andrić, književnik, Ljuba Stanojević, glumac, Mihajlo Petrović – Alas, matematičar, Vlada Teokarević, industrijalac, Branislav Vojinović, upravnik Narodnog pozorišta, Dragutin Prica, admiral i komandant mornarice, Milan Radosavljević, guverner Narodne banke, Dobrivoje Stošević, ministar prosvete Viktor Ružić ministar pravde i mnogi, mnogi drugi.
Kako se približavao II svetski rat rotarijanci su delovali u sve nepovoljnijim, a ponekad i teškim okolnostima. U godinama neposredno pred rat, sa prodorom fašizma, u nekim delovima Evrope, posebno Nemačkoj, Austriji i Italiji, oseća se odbojnost prema ovom pokretu. U ovakvim uslovima Rotari klubovi u Jugoslaviji dočekali su 1939. godinu i početak svetskog sukoba. Osećaj nemoći da se bilo šta promeni i da se zaustavi rat koji se neumitno širio, učinili su da Rotari klubovi počnu da stagniraju i da se polako gase. Početkom marta 1941. godine pred sam početak Drugog svetskog rata u Jugoslaviji sve zvanične aktivnosti Rotari klubova potpuno su zamrle.
I Milan Stojadinović navodi:
Osnivač Beogradskog Rotary kluba bio je Dr. Vojislav Kujundžić, a prvi Predsednik je bio Ferdinand Gromberg, vlasnik Smederevske železare - današnjeg SARTIDA i suvlasnik Borskog rudnika. Do kraja treće decenije osnovani su klubovi u Novom Sadu, Subotici i Osjeku. Distrikt "Jugoslavija" se osniva 1931. god. pod brojem 77 u kome je bilo 12 klubova i 303 člana. Prvi Guverner je bio Edo Marković, a bili su još i Dr. Milan Stojadinović, Stevan Pavlović, Stevan Vagner i Knez-Namesnik Pavle Karađorđević kao počasni Guverner Distrikta Jugoslavija.
i na sajtu niškog rotari gkluba ima sledeća priča:
Osnivač Beogradskog Rotary kluba bio je Dr. Vojislav Kujundžić, a prvi Predsednik je bio Ferdinand Gromberg, vlasnik Smederevske železare - današnjeg SARTIDA i suvlasnik Borskog rudnika. Do kraja treće decenije osnovani su klubovi u Novom Sadu, Subotici i Osjeku. Distrikt "Jugoslavija" se osniva 1931. god. pod brojem 77 u kome je bilo 12 klubova i 303 člana. Prvi Guverner je bio Edo Marković, a bili su još i Dr. Milan Stojadinović, Stevan Pavlović, Stevan Vagner i Knez-Namesnik Pavle Karađorđević kao počasni Guverner Distrikta Jugoslavija.
U periodu od 1931. do 1940. god. formirani su klubovi u Pančevu (1931), Zemunu (1934), Nišu (1936), zatim Leskovcu, Kikindi, Zrenjaninu, Bečeju, Vršcu, Somboru, Bačkoj Topoli, Kanjiži, Jagodini, Paraćinu, Ćupriji (1937 - 1940).
Bilans 1940. god. bio je 34 kluba i 809 članova od toga samo u Srbiji 15 klubova sa 347 članova.
U vreme rađanja Rotary klubova, članovi su bili viđeniji ljudi iz biznisa, politike, kulture, nauke, poznati industrijalci, literate, akademci. Dakle, bili su to lideri u svojim profesijama sa puno ličnog integriteta i želje da afirmišu svoju profesiju. (Milan Stojadinović, Ivo Andrić, Mika Petrović - "Alas", Andra Nikolić, Arh. Bogdan Nestorović, Vlada Petković i drugi).
Niški Rotary klub je zvanično prvi put čarterovan 20. avgusta 1936. god. kao klub sa brojem 4010 u spomenutom Distriktu 77, sa 26 članova kluba.
Prvi Predsednik kluba bio je poznati veoma cenjeni lekar Dr. Dragutin Petković, vlasnik prvog privatnog sanatorijuma u Nišu. Prvi Sekretar kluba bio je Toma Sekulić, uspešan menadžer francusko-srpske banke. Članovi kluba su, takođe, bili poznati, veoma cenjeni i uspešni građani Niša: Andon Andonović, vlasnik robno-uvozne firme, Jovan Apel, vlasnik Pivare, Vukašin Antić, direktor u Nacionalnoj banci, Vladimir Predić, predsednik udruženja apotekara u Nišu, Sotir Blagojević, vlasnik projektansko-građevinske firme, Pera Aranđelović, vlasnik trgovine lekovima, Dr. Stojan Novaković, šef hirurgije u državnoj bolnici u Nišu, Milan Stojiljković, vlasnik firme za distribuciju gvožđa, Borivoje Stojiljković, direktor Narodnog pozorišta, Vojislav Lazarević, lekar, Čeda Nasim, vlasnik maloprodaje stakla, Bogdan Knežević, direktor firme za inženjering i građevinarstvo, Petko Bukumirović, vlasnik velikoprodaje Bukumirović i Grebenarević, Dušan Vitorović, učitelj, Dr. Božidar Ristić, zubar, Dragi Ristić, vlasnik tekstilne fabrike "Mita Ristić i sinovi", Dr. Milan Sokolović, direktor higijenskog zavoda i Veljko Stefanović, vlasnik drvne industrije u Nišu.
A iz priča znam da je na ovom praznom placu "bio" masonski hram.
Na Netu sam pronašao ovaj članak. http://www.rotarysombor.org/istorija.htm
Rotarijanstvo u Srbiji
Početak Rotarijanstva u Jugoslaviji vezan je za 1927. godinu i aktivnosti dr Vojislava Kujundžića, beogradskog lekara, koji je imao dobre poslovne i prijateljske veze sa čehoslovačkim rotarijancima.
Krajem avgusta 1927. rotarijanac M. Svoboda, član RK Plzen, dolazi u posetu Beogradu i pred brojnom publikom govori o Rotari pokretu, a nešto kasnije, septembra 1928. godine, guverner distrikta, Jozef Schultz, posećuje Beograd da bi prisustvovao sastanku organizacionog odbora budućeg Rotari kluba Beograd koji je održan u hotelu Srpski kralj 13. septembra 1928. godine. Sledeći važni datumi u istoriji Kluba su 14. oktobar 1928. godine, kada su na redovnom sastanku svi članovi doneli odluku o osnivanju i 4. mart 1929. godine kada je Klub podneo prijavu za članstvo u Rotari Internacionalu. Roster lista članova Rotari kluba Beograd brojala je 25 ljudi, a članovi upravnog odbora Kluba bili su: dr Ferdinand Granberg – predsednik, dr Vojislav Kujundžić – potpredsednik, Jozef Hrnčir – sekretar, Gojko Đermanović – rizničar Stevan Koen – ceremonijar, Adolf Minh i dr Janko Šuman. Charter proslava Rotari kluba Beograd, zajedno sa Rotari klubom Zagreb održana je na Vidovdan, 28. juna 1929. godine, na Plitvičkim jezerima. Povelju RI je predsednicima, Ferdinandu Granbergu i Jozu Mikuličiću, uručio guverner Schulz i ovim činom RK Beograd i RK Zagreb su zvanično primljeni u Međunarodnu Rotari organizaciju.
Rotarijanstvo se brzo širi i već 12. oktobra 1929. formira se klub u Osijeku, 16. novembra 1929. godine u Novom Sadu, 24. maja 1930. godine u Subotici i 7. septembra 1930. godine u Sušaku. Zatim 15. i 16. novembra 1930. godine održavaju se dva Chartera u Mariboru i Varaždinu, 14. marta 1931. u Ljubljani, 20. marta 1931. u Sarajevu, 14. maja 1931. u Splitu. 5. juna 1931. u Pančevu i 30. maja 1931. godine u Skoplju. Odlukom borda direktora RI od 9. novembra 1931. godine, ovih 13. jugoslovenskih klubova osniva distrikt 77 – Kraljevina Jugoslavija. Prvi guverner distrikta bio je Edo Marković iz RK Zagreb. U kasnijem periodu, do kraja 1940. godine, Rotari pokret u Jugoslaviji ima stabilan razvoj, a statistika beleži da je na rotarijansku 1939/40 novu godinu, distrikt 77 imao 34 kluba sa 856 članova. Oko Rotari ideje okupio veliki broj značajnih ličnosti iz svih oblasti političkog, privrednog, kulturnog, naučnog i umetničkog života Kraljevine Jugoslavije. Članovi Rotari klubova bili su: Milan Stojadinović, dugogodišnji ministar i predsednik vlade, Franjo Bajloni, čuveni vlasnik pivare, Ferdinand Granberg, vlasnik SARTIDA i suvlasnik rudnika Bor, Ivo Andrić, književnik, Ljuba Stanojević, glumac, Mihajlo Petrović – Alas, matematičar, Vlada Teokarević, industrijalac, Branislav Vojinović, upravnik Narodnog pozorišta, Dragutin Prica, admiral i komandant mornarice, Milan Radosavljević, guverner Narodne banke, Dobrivoje Stošević, ministar prosvete Viktor Ružić ministar pravde i mnogi, mnogi drugi.
Kako se približavao II svetski rat rotarijanci su delovali u sve nepovoljnijim, a ponekad i teškim okolnostima. U godinama neposredno pred rat, sa prodorom fašizma, u nekim delovima Evrope, posebno Nemačkoj, Austriji i Italiji, oseća se odbojnost prema ovom pokretu. U ovakvim uslovima Rotari klubovi u Jugoslaviji dočekali su 1939. godinu i početak svetskog sukoba. Osećaj nemoći da se bilo šta promeni i da se zaustavi rat koji se neumitno širio, učinili su da Rotari klubovi počnu da stagniraju i da se polako gase. Početkom marta 1941. godine pred sam početak Drugog svetskog rata u Jugoslaviji sve zvanične aktivnosti Rotari klubova potpuno su zamrle.
I Milan Stojadinović navodi:
Osnivač Beogradskog Rotary kluba bio je Dr. Vojislav Kujundžić, a prvi Predsednik je bio Ferdinand Gromberg, vlasnik Smederevske železare - današnjeg SARTIDA i suvlasnik Borskog rudnika. Do kraja treće decenije osnovani su klubovi u Novom Sadu, Subotici i Osjeku. Distrikt "Jugoslavija" se osniva 1931. god. pod brojem 77 u kome je bilo 12 klubova i 303 člana. Prvi Guverner je bio Edo Marković, a bili su još i Dr. Milan Stojadinović, Stevan Pavlović, Stevan Vagner i Knez-Namesnik Pavle Karađorđević kao počasni Guverner Distrikta Jugoslavija.
i na sajtu niškog rotari gkluba ima sledeća priča:
Osnivač Beogradskog Rotary kluba bio je Dr. Vojislav Kujundžić, a prvi Predsednik je bio Ferdinand Gromberg, vlasnik Smederevske železare - današnjeg SARTIDA i suvlasnik Borskog rudnika. Do kraja treće decenije osnovani su klubovi u Novom Sadu, Subotici i Osjeku. Distrikt "Jugoslavija" se osniva 1931. god. pod brojem 77 u kome je bilo 12 klubova i 303 člana. Prvi Guverner je bio Edo Marković, a bili su još i Dr. Milan Stojadinović, Stevan Pavlović, Stevan Vagner i Knez-Namesnik Pavle Karađorđević kao počasni Guverner Distrikta Jugoslavija.
U periodu od 1931. do 1940. god. formirani su klubovi u Pančevu (1931), Zemunu (1934), Nišu (1936), zatim Leskovcu, Kikindi, Zrenjaninu, Bečeju, Vršcu, Somboru, Bačkoj Topoli, Kanjiži, Jagodini, Paraćinu, Ćupriji (1937 - 1940).
Bilans 1940. god. bio je 34 kluba i 809 članova od toga samo u Srbiji 15 klubova sa 347 članova.
U vreme rađanja Rotary klubova, članovi su bili viđeniji ljudi iz biznisa, politike, kulture, nauke, poznati industrijalci, literate, akademci. Dakle, bili su to lideri u svojim profesijama sa puno ličnog integriteta i želje da afirmišu svoju profesiju. (Milan Stojadinović, Ivo Andrić, Mika Petrović - "Alas", Andra Nikolić, Arh. Bogdan Nestorović, Vlada Petković i drugi).
Niški Rotary klub je zvanično prvi put čarterovan 20. avgusta 1936. god. kao klub sa brojem 4010 u spomenutom Distriktu 77, sa 26 članova kluba.
Prvi Predsednik kluba bio je poznati veoma cenjeni lekar Dr. Dragutin Petković, vlasnik prvog privatnog sanatorijuma u Nišu. Prvi Sekretar kluba bio je Toma Sekulić, uspešan menadžer francusko-srpske banke. Članovi kluba su, takođe, bili poznati, veoma cenjeni i uspešni građani Niša: Andon Andonović, vlasnik robno-uvozne firme, Jovan Apel, vlasnik Pivare, Vukašin Antić, direktor u Nacionalnoj banci, Vladimir Predić, predsednik udruženja apotekara u Nišu, Sotir Blagojević, vlasnik projektansko-građevinske firme, Pera Aranđelović, vlasnik trgovine lekovima, Dr. Stojan Novaković, šef hirurgije u državnoj bolnici u Nišu, Milan Stojiljković, vlasnik firme za distribuciju gvožđa, Borivoje Stojiljković, direktor Narodnog pozorišta, Vojislav Lazarević, lekar, Čeda Nasim, vlasnik maloprodaje stakla, Bogdan Knežević, direktor firme za inženjering i građevinarstvo, Petko Bukumirović, vlasnik velikoprodaje Bukumirović i Grebenarević, Dušan Vitorović, učitelj, Dr. Božidar Ristić, zubar, Dragi Ristić, vlasnik tekstilne fabrike "Mita Ristić i sinovi", Dr. Milan Sokolović, direktor higijenskog zavoda i Veljko Stefanović, vlasnik drvne industrije u Nišu.
A iz priča znam da je na ovom praznom placu "bio" masonski hram.
Што се тиче Ротари клуба, ево њиховог састанка у Српском краљу 1929.
Питање: да ли је онај предмет право на столу неки њихов симбол или нека врста вентилатора којих ових дана ни за лека по радњама?
Рекао бих раскрсница Лондон, поглед од Славије према Теразијама ?
Рекао бих раскрсница Лондон, поглед од Славије према Теразијама ?
Jedan cosak blize - Resavska.
Fantastične slike i potpisi preuzeti od nemanjad90 sa Beobuild foruma.
podzemni deo pivare:
prva prostorija (hodnik) koji povezuje sve prostorije
izvor
prva prostorija (ona je jedino ostala sa pločicama)
druga prostorija (verovatno su na ovim betonskim postoljima bila neka burad koja su odnesena)
treća prostorija
centralna podzmena prostorija
Ovo je stanje centralne prostorije od pre privatizacije, da se uporedi. Može da se vidi da su sečene čelične grede i cevi koje su vodile do ostalih prostorija.
prostorija sa tankovima za pivo koji su u zidu i obloženi limom
hodnik koji vodi od centralne prostorije prema izlazu i jos jednoj podzemnoj hali
Да, тако беше. Углавном, тркељишући по интернету да се још мало подсетим Готовца, ни крив ни дужан налетех на пар слика из контекста авангардних иметника...
1967.
1976.
Ова доња ми мирише на Краља Милутина.
Мислим да је ово Грков "крај"--да је иза овог друштванцета улаз у Светозара Марковића, а преко пута њих--Таш
Да, тако беше. Углавном, тркељишући по интернету да се још мало подсетим Готовца, ни крив ни дужан налетех на пар слика из контекста авангардних иметника...
1967.
1976.
Ова доња ми мирише на Краља Милутина.
Мислим да је ово Грков "крај"--да је иза овог друштванцета улаз у Светозара Марковића, а преко пута њих--Таш
Извини, ипак је ово С. Марковића код Краља Милана. Отприлике овако, али нисам могао да се попнем на тротоар иза баште.